Autor: tportal.hr/Hina
Platforma 112 i Građanski odbor za ljudska prava danas su u povodu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije, upozorili da se iskazivanjem netrpeljivosti prema nekoj manjini i simbolima njezina kulturnog identiteta ograničavaju sloboda, prava i sigurnost građana Hrvatske te da su u konačnici ugroženi i pripadnici većinskog naroda koje se stalno uvjerava kako su im ‘oni drugi’ trajna i opaka prijetnja.
‘Jednom su to osobe istospolne orijentacije koje ugrožavaju svetost institucije braka, drugi put Srbi koji svojim govorom i pismom vrijeđaju osjećaje stradalnika, pa će onda biti krivi Romi, pa zaposleni onima koji su bez posla. Lako je većini utvrditi tko je kriva i odgovorna manjina’, ističu udruge pitajući istodobno tko je sljedeći.
‘Raskidanje niti koje su tvorile bogatstvo življenja u multietničkom okruženju započeto brutalnom agresijom na Vukovar u kolovozu 1991., nastavlja se, bez posustajanja, činjenjem ovog grada vječnim taocem grupa i političara kojima je mitologizacija prošlosti važnija od onoga što se događa danas’, ističu udruge u apelu koji je na konferenciji za novinare pročitala predsjednica organizacije B.a.B.e. i predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka.
Udruge tvrde da je mržnja prema ćirilici posljedica nedostatka sustavno provedenog procesa suočavanja s prošlošću i odbijanja da se on ikada dogodi.
‘Svatko bi trebao znati da jedno pismo ne može biti niti zaslužno niti odgovorno za to tko i kakve mudrosti i gadarije njime ispisuje’, napominju, podsjećajući da je ćirilica dio hrvatske kulturne baštine.
Dugogodišnji član Židovske općine Zagreb koji je preživio Holokaust Boris Braun na konferenciji je iznio je svoja iskustva koja je preživio nakon što je 1942. uhapšen i strpan u ustaški zatvor.
Suzana Ritz, majka Luke Ritza upozorila je kako je različitost bogatstvo jednog društva te da većina u Hrvatskoj mora prihvatiti da postoje drugačiji. Ocijenila je da većina roditelja u Hrvatskoj odgaja djecu u mržnji što smatra neprihvatljivim.
Psihologinja Mirjana Krizmanić ustvrdila je da se u našoj zemlji kao i u nekim dijelovima Europe ponovno podiže magla netolerantnosti, a predstavnica židovske nacionalne manjine Sanja Tabaković upozorila je kako šutnja izaziva ksenofobično društvo.
Meni i dalje nije jasno kako “reći da nešto nije isto” može biti diskriminacija? Zašto se onda ovo društvo, pa onda i kojekakvi “Pusići i Sarnavke”, ne pozabavi najprije Obiteljskim zakonom (NN 116/03, čl. 3., 5.) koji “diskriminira” još od 2003. godine?
Ono što žalosti je činjenica da se silom pokušava na određeni način “razuvjeriti” preko sedamsto tisuća ljudi koji su potpisali peticiju “U ime obitelji”, a da ne govorimo o proglašavanju homofobnima sve one koji su to i učinili (dovoljno se sjetiti onog “pametnog” urednika s HTV-a kojeg i dalje miču jer očito nešto s njime nije u redu)… A da ne govorim o činjenici da se potpisnici inicijative “U ime obitelji” “etiketiraju” od strane “etiketiranih”…
U konačnici, pitanje ljudskih prava ne može biti predmet sadržaja političkih stranaka koje su financirane i/li podržavane od strane različitih, običnim ljudima često puta nejasnih i nedostupnih, interesnih skupina od kojih svaka na svoj način “gura” neku svoju ideju. Ljudska prava moraju biti predmet ljudi/naroda koji je nositelj legitimiteta neke političke vlasti a ne interesnih skupina (uostalom, kakvu to “većinu” ima aktualna vlast u Hrvatskoj? Relativnu? Apsolutnu? S kime imaju većinu?). Poražavajuće je da naši političari u okvirima predstavničke demokracije (gdje NAROD odabire svoje predstavnike) ne shvaćaju tko ih bira i tko im daje legitimitet. Različite interesne skupine i grupe za pritisak svakako ne.
A manipulacija je nešto drugo… I tko tu s kime manipulira mislim da je “rupa bez dna”…
Srdačno!
Sviđa mi seSviđa mi se