Katolički “kršćanski” blagdani više nisu u službi duhovnog, jer su postali političke tribine crkvenih dostojanstvenika. Pozivanje na Božje zakone ili Isusov Govor na Gori je samo lijepo pakiranje ideoloških poruka.
Koliko god se biskupi trudili sakriti svoju mržnju protiv svojih neistomišljenika, nikako im to ne uspijeva. Neki, kao biskup Pozaić bar se ne trude sakriti što osjećaju prema nekatolicima i možemo pretpostaviti kako bi oni završili u srednjem vijeku.
Kakvo je to euharistijsko slavlje i razmatranje Isusovog ‘Govora na Gori’? Je li govor mržnje biskupa Pozaića protiv bližnjih uvod u jedan novi svijet univerzalnih vrednota? Nije li upravo Isus na koga se biskupi pozivaju kad im to zatreba, svjedočio svoje govore svojim življenjem. Koliko je poznato u svojim je najtežim mukama znao oprostiti i svojim mučiteljima poslati riječi ljubavi. Razapet na križu izustio je: ‘Oče oprosti im ne znaju što čine’, dok biskup Pozaić u njegovo ime priziva Lucifera, Sodomu i Gomoru i potiće na Oluju i prevrat “zločinačke”vlasti koju je izabrao narod na koji se on poziva.
Biskupovi nastupi i njihove izjave potpuno su destruktivni, napeti, žučljivi, sablažnjivi, puni prijetnji, netolerancije, nepoštivanja ljudskog integriteta. U njima nema ljudskog razumijevanja, topline, a ljubav ne treba ni spominjati. Kako takvi ljudi mogu govoriti o vrijednostima čovjeka, pojmu braka, muškarcu i ženi.
Kako je moguće da jedan crkveni dostojanstvenik nekažnjeno smije s oltara legalno izabranu vlast apostrofirati kao zločinačku i fašističku?
DAVID 