Odlukom novog ravnatelja Ranka Artukovića u svim učionicama najstarije i najuglednije zadarske gimnazije “Juraj Baraković”, uključujući i ulazni hodnik, postavljeni su križevi. Ova je vijest odjednom postala medijski hit te se o njoj stalo govoriti kao o nekoj iznimci, specijalnom slučaju. Došlo je dotle da se novoizabranog predsjednika Ivu Josipovića u intervjuima pita što misli o tome, kao da je to nekakva novina u hrvatskom školstvu. Pa je Ivo Josipović o tome već na samom startu mandata stao vrludati i dvosmisleno izjavio: “Mislim da križevima nije mjesto u državnim ustanovama. Ako je ravnatelj škole u Zadru postavio križeve u razrede, možda bi mogao staviti i polumjesec.” Predsjedniče, bit je u uklanjanju svih vjerskih simbola iz javnih škola (i ostalih prostora), a ne u dodavanju novih poput polumjeseca i Davidove zvijezde radi uspostavljanja tobožnje ravnopravnosti!
Za one koje je zadarski slučaj zatekao jer nisu upoznati sa stanjem na terenu, evo nekoliko letećih ilustracija iz zagrebačkih škola. Tu se vjerska indoktrinacija u školi kao hramu edukacije posredstvom simbola provodi već godinama. Ako je već vjeronauk posredstvom vazalskih ugovora koje je Jure Radić potpisao s Vatikanom dobio status školskog predmeta (što je samo po sebi protuprirodni blud), onda to ne znači da je virus “vjere” potrebno iz vjernaučne učionice širiti i na središnje školske prostore poput sljedećih:Osnovna škola Ivo Andrić u Sopotu, inače moja draga bivša škola (pored raspela dominira stilizacija Gornjeg grada u kojoj su gotovo jedini razvidni objekti oni vjerski: katedrala, Markova crkva i Kamenita vrata. Prema procjeni tamošnjeg ravnatelja očito važniji od, recimo, zgrada gdje stoluju državne institucije poput Sabora ili Vladinih Banskih dvora.):
Za one koje je zadarski slučaj zatekao jer nisu upoznati sa stanjem na terenu, evo nekoliko letećih ilustracija iz zagrebačkih škola. Tu se vjerska indoktrinacija u školi kao hramu edukacije posredstvom simbola provodi već godinama. Ako je već vjeronauk posredstvom vazalskih ugovora koje je Jure Radić potpisao s Vatikanom dobio status školskog predmeta (što je samo po sebi protuprirodni blud), onda to ne znači da je virus “vjere” potrebno iz vjernaučne učionice širiti i na središnje školske prostore poput sljedećih:Osnovna škola Ivo Andrić u Sopotu, inače moja draga bivša škola (pored raspela dominira stilizacija Gornjeg grada u kojoj su gotovo jedini razvidni objekti oni vjerski: katedrala, Markova crkva i Kamenita vrata. Prema procjeni tamošnjeg ravnatelja očito važniji od, recimo, zgrada gdje stoluju državne institucije poput Sabora ili Vladinih Banskih dvora.):
U Osnovnoj školi Zapruđe dominira masivno raspelo kakvog se ne bi postidjela niti neka crkva.
U I. osnovnoj školi Dugave središnji hodnik nasuprot ulaza nakićen je također križem s tijelom raspetoga Isusa. Nevjerojatno je da prosvjetni djelatnici nisu u stanju psihologično zaključiti da takav svakodnevni prizor ne može biti zdravo ozračje za dječju psihu.
U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Španskom nema, doduše, raspela ni križa, ali se tamošnji ravnatelj Jozo Hrga svakako potrudio učiniti što je mogao kako bi se, očito po svom mišljenju, dodvorio Bogu, istaknuvši uz masivan školski moto i sliku jednog poglavara jedne strane države!
Za slučaj da ne vidite dobro:
Da, križevima i ostalim vjerskim simbolima nije mjesto u državnim ustanovama, pogotovo u školama gdje imaju funkciju indoktrinacije, pranja mozga i masovne hipnoze. Zadarski “slučaj” samo je logički produžetak u vjerskoj megalomaniji uslijed dvadesetgodišnje nedefiniranosti propisa i zakona po tom pitanju te ignoriranja duha hrvatskoga Ustava. Da, Hrvatska je sekularna država, no postavljanje križeva po školama formalno nije niti dopušteno niti zabranjeno. Tako tumači prosvjetna inspekcija koju sam nedavno konzultirao i povodom nove prakse komercijalizacije školskih hodnika postavljanjem panoa s propagandnim plakatima pojedinih tvrtki i njihovih proizvoda. Trenutno se na ovim panoima u I. osnovnoj školi Dugave i Osnovnoj školi Ivo Andrić u Sopotu nalazi u Artura i Minimoye zapakirana reklama za mliječne proizvode Vindije, papirnati nastavak televizijske reklame što se ovih dana vrti.
Sutra će se možda tu naći oglasi telekomunikacijskih operatera. Prekosutra neka nova spačka. A neprosvjećeni prosvjetni radnici i njihovi ravnatelji dopuštaju odnosno čak nameću ovu bjesomučnu borbu za dječje duše i džepove. Nadajmo se da će se tema sekularizacije javnih prostora ubrzo otvoriti, a da će joj odluke poput one Europskog suda glede uklanjanja križeva iz škola u Italiji biti orijentirom i svjetlom na horizontu za izlazak iz ove nove vrste pravovjernosti koja je u hrvatskim javnim prostorima samo zamijenila onu nekadašnju socijalističku s petokrakama, srpovima i čekićima te slikama Josipa Broza ili Marksa, Engelsa i Lenjina.Sve bi to zasigurno jednostavnije rekao Rambo Amadeus: Križevi i vjeronauk u školama su turbo-folk.
DAVID 
