Filozofija pape: Nije dobro reći – susreo sam Boga i nemam dvojbi

Vecernji.hr

OBJAVA: 20.09.2013 / 20:00

Drugi dio velikog intervjua poglavara Katoličke crkve

Ako netko ima odgovore na sva pitanja, to je dokaz da Bog nije s njime

Piše: Silvije Tomašević/VLM

Nije ni taknuo crkvenu doktrinu, kamoli je mijenjao, a proveo je revoluciju u Crkvi. Papa Franjo intervjuima, homilijama, izjavama i ponašanjem unio je promjene kakve vjerojatno nisu očekivali oni koji su ga na konklavi birali nadajući se reformama. Intervju koji je dao isusovačkom časopisu Civiltà Cattolica potresa Crkvu, Vatikan i sigurno će naići na brojne kritike. Jer, kako je i kazao u tom razgovoru, već ga kritiziraju što premalo govori o homoseksualcima, pobačaju, rastavama. To su za njega sporedne teme, primjerice kao kad bi se ranjenog čovjeka pitalo ima li visok šećer, a on jako krvari.

Zagrijati srca ljudi

Evo još nekoliko citata iz njegova razgovora:

“Organizacijske i strukturalne reforme su sekundarne, dolaze poslije. Prva reforma mora biti ona u pristupu. Služitelji evanđelja moraju biti osobe sposobne zagrijati srca ljudi, komunicirati u noći s njima, znati razgovarati i spustiti se u njihovu noć, u njihovu tminu, a da se ne izgube. Božji narod želi pastire, a ne funkcionare ili državne klerike.”

“Mnogi misle da se promjene i reforme mogu dogoditi u kratkom roku. Ja mislim da je potrebno vrijeme za stvaranje temelja pravih i učinkovitih promjena.”

“Sumnjičav sam prema prvoj odluci, onoj koja mi prva padne na pamet. Uglavnom je ta odluka pogrešna. Moram pričekati, vrednovati u sebi, uzeti si dovoljno vremena. Znanje rasuđivanja iskupljuje životnu sumnjičavost i učini da se pronađu najprikladnija sredstva koja se uvijek ne identificiraju s onim što izgleda veliko i snažno.

“Rasuđivanje se uvijek ostvaruje u prisutnosti Gospodina, gledajući znake, slušajući stvari koje se događaju, slušajući ljude, jednostavno siromašne. Moji izbori, pa i oni vezani za normalnost u životu, kao što je vožnja skromnim automobilom, vezane su uz duhovno rasuđivanje koje odgovara potrebi koja se rađa od stvari, ljudi, čitanja znakova vremena. Rasuđivanje u Gospodinu vodi me u mom načinu upravljanja.”

“Meni stvarno treba temeljna zajednica. Uvijek sam tražio jednu zajednicu. Nisam se nikad vidio samog, imam potrebu za društvom. Zato sam u Santa Marti. Izabrao sam živjeti u sobi 201 jer kada sam preuzimao papinski apartman, u sebi sam jasno čuo jedan ‘ne’. Papinski apartman u apostolskoj palači nije luksuzan. Star je, ugodan, lijep i veliki, ali nije luksuzan. Nalikuje na lijevak gledan naopako. Velik je i prostran, ali ulaz je stvarno uzak. Ulazi se na kapaljku, a ja bez ljudi ne mogu živjeti. Imam potrebu živjeti svoj život s drugima.”

Bila je to mladost-ludost

“U mom iskustvu starješine u Compagniji… moje upravljanje imalo je mnogo nedostataka… Bio sam provincijal vrlo mlad. Bilo mi je 36 godina, ludost. Trebalo se sučeljavati s teškim situacijama, a ja sam odluke donosio odrješito, brzo. Moram reći i ovo: kad povjeravam neki zadatak jednom čovjeku, onda imam potpuno povjerenje u njega. On bi morao napraviti stvarno veliku pogrešku da bih mu je morao spočitati. Ipak, bez obzira na to na kraju se ljudi umore od autoritarizma. Moj autoritaran i brz način odlučivanja doveo je do toga da sam imao ozbiljne probleme i bio sam optuživan da sam ultrakonzervativac. Proživio sam vrijeme velike unutarnje krize kada sam bio u Cordovi. Sigurno nisam bio kao blažena Imelda, ali nisam nikad bio desnica. Moj autoritaran način donošenja odluka stvarao mi je problema.”

“Ako jedna osoba kaže da je susrela Boga i u njoj ne postoji ni trunka dvojbe, onda to nije dobro. Za mene je to ključno. Ako netko ima odgovore na sva pitanja, to je onda dokaz da Bog nije s njime. Znači da je lažni prorok koji upotrebljava vjeru za samoga sebe. Veliki vođe naroda Božjeg, kao što je bio Mojsije, uvijek su ostavljale prostora dvojbi. Mora se ostaviti prostora Gospodinu, a ne našim izvjesnostima, treba biti skroman. Neizvjesnost postoji pri svakom pravom rasuđivanju koje je otvoreno potvrdi duhovne utjehe.”

>> Papa: Ne može se Crkva miješati u živote homoseksualaca

MISAO KAD POSTADE PAPA

Ja sam taj, grešnik kojem je Gospodin uputio svoj pogled

Papa Franjo na kraju sebe definira “grešnikom”. Spominje Caravaggiovu sliku “Pozivanje svetog Mateja”, koja se nalazi u crkvi San Luigi dei Francesi u Rimu, slikara koji je Franji najdraži. Prepoznaje se ne slici, odnosno kaže: “Ja sam taj, grešnik kojem je Gospodin uputio svoj pogled. To sam i rekao kada sam prihvatio izbor za papu.”

Papa Franjo osim Caravaggia, voli Mozarta, Dostojevskog, Hölderlina, Chagalla i Manzonijev roman “Zaručnici”, ali i Fellinijev film “Cesta”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s