Javni ud i Ustavni sud

Novosti.com

Broj 702

Datum objave: 03.06.2013. Piše: Dragan Grozdanić

Znamo li da neki važni sudski predmeti, poput ocjene ustavnosti Zakona o medicinsko potpomognutoj oplodnji koji je donio bivši ministar zdravstva Darko Milinović, nikada nisu riješeni, zadivljuje brzina kojom su suci Ustavnog suda jednoglasno, u nepuna dva mjeseca, zbog navodnog nepoštivanja demokratske procedure ukinuli Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, što ju je u veljači ove godine objavio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.

Početkom aprila udruge Grozd i Reforma, stranka HSP 1861 Dobroslava Parage i neki građani pokrenuli su postupak za ocjenu ustavnosti Kurikuluma, uglavnom zbog sadržaja četvrtog modula, koji podučava o spolnom odgoju. Konzervativne grupacije, počevši od HDZ-a, klerikalnih udruga i vrha Katoličke crkve, taj su školski program višemjesečnim agresivnim javnim pritiskom proglašavale ideološkim i totalitarnim, čime su, kako se čini, uspjele utjecati na Ustavni sud. Drugo, sudska je odluka došla u pauzi između dva kruga lokalnih izbora i, ne manje važno, u trenutku dok inicijativa “U ime obitelji” (iza koje, kao i u slučaju pobune protiv zdravstvenog odgoja, stoji masivna stranačka i klerikalna logistika) prikuplja potpise za raspisivanje referenduma na kojem bi građani trebali glasati da se u Ustav unese odredba, po mnogima diskriminatorna, po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca.

Iako je dio javnosti i stručnjaka pozdravio reakciju ustavnih sudaca, valja podsjetiti da se zbog predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec svojedobno mijenjao i zakon, da su mnogi od članova Suda instalirani političkom trgovinom i da im nedostaje sudske prakse; sada ti isti u togama druge upozoravaju na nepoštivanje procedure.

Bivši ustavni sudac i pučki pravobranitelj Jurica Malčić za ovu ekspresnu odluku kaže da je riječ o formalnoj ustavnoj proceduri, pa Sud – za razliku od ocjenjivanja sadržaja nekog predmeta – reagira brže. Za njega je sporan tajming donošenja odluke i krajnje neuvjerljivo objašnjenje predsjednice Suda Jasne Omejec po kojem je Sud čekao da prođu izbori za Europski parlament i izbori za lokalna i regionalna predstavnička tijela.

– To je direktan utjecaj Suda na izbore – kaže Malčić za “Novosti” i napominje da se odluka Suda tiče pitanja kako i u kolikom je opsegu trebalo provesti javnu raspravu.

– Ta procedura nije strogo propisana nikakvim zakonom i podzakonskim aktom. Po tome je Sud na skliskom terenu: trebao se ograničiti na nešto konkretno što nije bilo dobro u Kurikulumu i naglasiti te propuste. Iz tih razloga sve izgleda neuvjerljivo s njihove strane – smatra Malčić.

Dodaje da, iako se Ustavni sud ogradio rekavši da se ne upušta u ocjenu sadržaja, odluka ima i pravno-politički značaj, jer je Sud bio pod javnim pritiskom. Mogućnost da je Sud bio pod javnim pritiskom implicira moguću ustavnu krizu, posebno se to odnosi na spomenuti referendum za čije je održavanje, navodno, već prikupljeno dovoljno potpisa.

– Postoje mnoge zemlje koje imaju takvu odredbu u Ustavu. Ali, naravno, postavlja se pitanje diskriminacije drugih: zato valja mijenjati saborsku odredbu prema kojoj bi se Ustavni sud o određenom referendumskom pitanju izjasnio u trenutku samog pitanja, jer u suprotnom može doći do političkog konflikta u državi – kaže Malčić.

Profesorica Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i vanjska članica Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Sabora, u svojoj izjavi za “Novosti” također daje naslutiti da je odluka Ustavnog suda oko zdravstvenog odgoja bila politički motivirana.

– U najmanju ruku, to je neoprezan čin. Postoje indicije koje otvaraju prostor sumnji da bi mogla biti riječ o političkom određenju Suda. Ne kažem da je bilo političkih pritisaka ili da je Ustavni sud tome podlegao, kažem samo da je bilo mudrije pričekati dva tjedna s odlukom i time ne ostaviti nikakav prostor sumnji – smatra profesorica Barić.

Što se tiče referenduma koji bi se, s obzirom na broj potpisa, mogao i dogoditi, ona tvrdi da proklamirana pravna svrha referenduma nije ona koja se može postići ovakvim izjašnjavanjem građana.

– Referendum pravno štiti samo jednu riječ, “brak”, ništa više i manje od toga. A to je vrlo ograničena pravna svrha. Referendumska inicijativa za zaštitu jednog naziva pokazuje koliko ima implicitno negativnih stavova prema jednoj manjini u društvu, što nas duboko žalosti. To stvara nepotrebno ozračje društvene nelagode i budi strasti zbog zamišljene borbe protiv zamišljenog neprijatelja – kaže Sanja Barić.

Dodaje da se kriza u društvu iskorištava na način da se ljudi mobiliziraju na emotivnoj razini, pa se stvara fronta protiv zamišljenog neprijatelja, lociranog u seksualnoj manjini, koja u stvarnosti ničim ne ugrožava većinu.

– Referendum se ne smije provoditi u odnosu na temeljna ljudska prava. Tu su, prije svega, krivi političari. Inicijativa “U ime obitelji”, usprkos legitimnim namjerama, zbog logičkih grešaka o kojima govorim stvorila je političku štetu, jer nije dobro živjeti u društvu u kojem postoji uvjerenje da netko drugi ne vrijedi. Ovakvi referendumi štete cijelom društvu. Odgovornost snosi politička elita i za nadati se da će na ovaj nepotrebno težak način shvatiti da mora iznjedriti kvalitetniju regulaciju, prema pravilima ustavnopravne struke – govori profesorica.

Socijalno-ekonomsku krizu društva, na koju je i ona upozorila, jako dobro koristi Crkva, oporbeni HDZ i konzervativne udruge i to kao polugu za rušenje aktualne vlasti. I ne samo to: upravo su katoličke organizacije u posljednje vrijeme grubo nasrtale na ustavne slobode na koje se, pod krinkom diskriminacije drugih, sada pozivaju: početkom ove godine, zbog agresivne kampanje katoličke udruge Vigilare i nekih vjerskih portala Kazalište “Gavella” povuklo je plakat za predstavu “Fine mrtve djevojke” na kojem su prikazana dva kipa Djevice Marije u zagrljaju. Kampanja se dodatno zahuktala s dolaskom američke publicistikinje Judith Reisman, inače protivnice liberalnoga seksualnog odgoja, koja je Aleksandra Štulhofera, jednog od autora četvrtog modula zdravstvenog odgoja, optužila da je u svom radu surađivao s pedofilima. Vrhunac katoličke ofenzive dogodio se podrškom desničarskim mitinzima protiv uvođenje ćirilice.

Teologinja Anna-Maria Gruenfelder o katoličkoj protuofenzivi za “Novosti” kaže:

– Udruge koje pokreću otpor prema školskom programu zdravstvenog odgoja, napose prema “čuvenom” četvrtom modulu, protive se Vladi koju hijerarhija Crkve doživljava kao ateističku, a bore se i protiv modernističkog shvaćanja čovjeka, društva i države. Na djelu vide razorne snage koje destabiliziraju obitelji, uravnilovke kojima radikalni homoseksualci nastoje izbrisati prirodne razlike između muškaraca i žena, proglašavajući ih pukim društvenim konstrukcijama. Bore se protiv sustava “komunističkog totalitarizma”. U pozadini je borba za duše, pa time i svojevrsna borba za vlast, ali ne za vlast u državi, nego za vlast nad čovjekom.

Nikola Visković: Konzervativna većina dobro je organizirana

Nikola Visković, umirovljeni profesor prava, za “Novosti” komentira odluku Ustavnog suda i inicijativu za raspisivanje referenduma:

– Moglo bi se zaključiti da je stručna i javna rasprava o Kurikulumu zdravstvenog odgoja bila dovoljna. Odluka Ustavnog suda o njegovoj zabrani u tom je pogledu pomalo demagoška, jer se dala povesti za vrlo bučnim protivljenjima organizacija građana koje su, očito, potaknute ili podržavane od strane Katoličke crkve i snažno motivirane da se protive. Naravno da se svaka programska inicijativa može bolje ili slabije javno raspraviti, ali u ovom slučaju to ne bi trebao biti dovoljan razlog za suspenziju Kurikuluma. Opozicija tom programu zasigurno je mnogo bolje organizirana i motivirana nego dio roditelja i građana koji se slažu s prijedlogom.

Inače, na polju kulture naše je društvo (kao i srpsko, bosansko itd.) uglavnom konzervativno usmjereno, pogotovo po vjerskim, spolnim i obiteljskim pitanjima, a pritom je redovito – za razliku od laičkog, suvremenog i liberalnog dijela javnosti – sekundirano dobrom crkvenom podrškom i organizacijom. To se, uz ostalo, vidi i po vrlo uspjelom prikupljanju potpisa za referendum o ustavnom određivanju heteroseksualnog braka što je, dakako, tijesno povezano s regulacijom spolnog obrazovanja u školama. Istina, i u laičkijim društvima, poput francuskog (gdje u dosljednoj odvojenosti države od crkve nema vjerskog odgoja u školama), svjedočimo pojavi da se u nekim pitanjima spolne kulture – poput brakova istospolnih parova i mogućnosti da i oni usvajaju djecu – nailazi na vrlo oštru opoziciju u velikom dijelu društva, ali ne u većini kao kod nas, i nikako jednostrano organizirano od crkvenih ustanova (nasuprot kojih stoji pasivnost laičke većine).

Dakle, to što se u našoj javnosti više čuje opozicija zdravstvenom odgoju, koji uključuje i spolni, jest stvaran odraz konzervativne kulturne većine, a i više od toga – njezina mnogo bolja motiviranost i organiziranost od liberalno-socijalne manjine, koja taj prijedlog prihvaća, ali nije spremna da se javno oglasi u tolikoj mjeri. Na to, svakako, utječe i činjenica da su u ovoj dubokoj socijalno-ekonomskoj krizi oni koji su glasali za sadašnju parlamentarnu većinu dosta deprimirani i nespremni da javno djeluju u pitanjima kao što je spolni odgoj. Rekao bih da konzervativni otpor jednom suvremenom spolnom odgoju ne obuhvaća samo pristaše HDZ-a, HSS-a, raznih pravaških stranaka i HSLS-a nego i, uslijed kulturne nezrelosti naše sredine, dio pristaša SDP-a i HNS-a, što objašnjava moju tezu o kulturno konzervativnoj većini hrvatskog društva. Može se dogoditi da socijalno-liberalne stranke pobijede na izborima u Hrvatskoj, a da u pitanjima odnosa s crkvama, spolnosti, obitelji, pa i jednakopravnosti etničkih skupina još budu na konzervativnoj strani.

Sada se u izvršenju odluke Ustavnog suda može dogoditi da se dobro organizirana konzervativna većina – kakva se, uostalom, očitovala i u samom Ustavnom sudu – u raspravama ukaže kao dominantna, pa će onda Vlada i vladajuće stranke u Saboru morati ili promijeniti nešto iz sadržaja programa ili ustrajati u sadašnjem prijedlogu protiv većine u raspravi. Mislim da su se oportunizam i demagogija Ustavnog suda sastojali upravo u predviđanju ovakvog ishoda. Da bi se tome sada kontriralo, morala bi se dogoditi ta, po meni gotovo nevjerojatna mogućnost da SDP, HNS i ostale koalicijske snage izričito pozovu svoje birače, roditelje, ostale građane i razne civilne udruge da se u novu raspravu uključe jednako aktivno kao i druga strana.

http://www.novossti.com/2013/06/javni-ud-i-ustavni-sud/

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s