Diktature

Razmislimo li analitički, nameće nam se pitanje uzroka svih “događanja naroda” na trgovima uz mnogo buke, galame i patetičnih emocija. Što i tko stoji iza svega, kakve i kome su poslane poruke takvih skupova?

 

Leže li očajnički vapaji pojedinaca sakupljenih u jednu masu od 25.000 ljudi koja se predstavlja kao predvodnica većine ugroženih građana, u stvarnim osobnim bolima i nepravdama posljedica proteklog rata? Ili su žrtve rata ponovo žrtve u miru?

Logički se nameće pitanje: Je li se bilo koji rat trebao dogoditi, zašto se uopće ratovi stalno vode i kome su oni nasušna potreba? Ratovi su se vodili, oni se vode danas i vodit će se i u budućnosti dok im sami sudionici daju snagu i energiju svojom prisutnošću.

Ratovi započinju u našim mislima – na radnim mjestima, u obiteljima, na nogometnim utakmicama – vezanjem na razne svjetonazore, od kojih je vjerski uz dodatak nacionalnog začina najopasniji s nesagledivim posljedicama.

Nisu li interesi glavni pokretači svih zala koji, na žalost, u ime pravde i Boga jednih ili drugih često završavaju ratom. Glavni interesni protagonisti upotrebljavaju princip zavođenja svojih istomišljenika, podanika koji su na kraju izvršitelji i na žalost najčešće i glavni krivci.

Kakve su namjere kaptolskih generala koji neprestano šalju uznemirujuće poruke u javnost pozivajući sve drugačije misleće, komunistima i nacistima? Što implicira poziv na Oluju? Jesu li takve poruke pokrenule razne lavine onih kojima se stalno mantra da su ugroženi od crvenih iako je većina tih tzv. crvenih na misama i deklarira se vjernicima i katolicima?

Imaju li takve poruke za posljedicu događanja na stadionima, nekim koncertima, bombe u Zagrebu ili posljednji skup protiv ćirilice? Imaju li?

Je li strah od komunizma biskupskim generalima zaista neka bojazan ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

Poznato je da se matrica komunizma temeljila na pet božanskih principa: sloboda, jednakost, jedinstvo, bratstvo i pravednost. Napadajući formu “komunizam” vide li crkveni poglavari opasnost upravo u tim principima koji su se duboko usadili u ljude i koji su postali temelj njihovog života: sloboda mišljenja i odlučivanja – što je, a što nije dobro?

Crkveni nauk je dijametralno suprotan božanskom u ovom slučaju i komunističkom jer se temelji na dogmama, sakramentima, ritualima i pravilima kanonskog zakon (crkveni ustav) koji su obvezujući i ne ostavljaju vjernicima slobodnu volju koju im je sam Bog darovao.

 

Komunizam je propao jer je uz pet principa uveo šesti: diktaturu proletarijata. Ne živimo li i danas razne diktature na svjetovnoj i duhovnoj pozornici?

Udruga David

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s