Branko Ančić: Biskupi imaju pravo pritiskati Vladu. Sve dok ne krše ustav

jutarnji.hr

SOCIOLOG O RATU CRKVE I VLADE

Branko Ančić: ‘Biskupi imaju pravo pritiskati Vladu. Sve dok ne krše Ustav’

 Tomislav Krišto/CROPIX

Već tjednima se svađamo oko uvođenja spolnog odgoja u škole, zbog čega su iz oba suprotstavljena tabora prestali birati riječi. Ovo je najžešća rasprava u koju se Crkva u Hrvatskoj uključila još od devedesetih i uvođenja višestranačkog sustava, žešća od one kojoj smo svjedočili nešto ranije, prilikom izmjene Zakona o potpomognutoj medicinskoj oplodnji. O tome je li snažan udar Katoličke crkve protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole ujedno i udar na sekularno društvo, razgovarali smo sa sociologom Brankom Ančićem. On se intenzivno bavi sociologijom religije, sudjelovao je u više značajnih istraživanja religioznosti u Hrvatskoj, a upravo dovršava doktorat o povezanosti religioznosti i zdravlja, što se kod nas malo istraživalo. Sa Sinišom Zrinščakom autor je rada “Religija u javnoj sferi – analiza društvenih očekivanja” koji nam je otkrio da više od 80 posto vjernika smatra da se Crkva ne bi smjela petljati u rad Vlade. U suradnji s Tamarom Puhovski proveo je istraživanje o provedbi vjeronauka u školama, koje je pokazalo da su djeca koja ne pohađaju vjeronauk u našim školama često žrtve diskriminacije. Branko Ančić radi na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i predaje sociologiju na Hrvatskim studijima.

Zbog čega je Crkva ovako zaoštrila retoriku oko uvođenja spolnog odgoja u škole? Zbog čega ta žestina, dosad nezabilježena u sličnim raspravama?

– Čini mi se da bi razlog mogli tražiti u demokratskom deficitu naše kulture dijaloga. Točno je da je kurikulum prije svega posao stručnjaka, no nije usvajan u duhu javne rasprave, otvorenosti i pluralnosti mišljenja. Zbog toga je Katolička crkva tako oštro reagirala. I s jedne i s druge strane bilo je neprimjerenih izjava, pokazalo se da neki crkveni i politički akteri ne znaju razgovarati. Slaba im je kultura dijaloga i na tome bi morali itekako raditi. Izjave s kojima su išli u javnost nisu bile u korist ni zdravstvenog odgoja ni djece, o kojoj se u krajnoj liniji i radi.

Mlada demokracija

Ali otkud ta žestina, zašto kod nas svaka rasprava mora završiti na Drugom svjetskom ratu, pozivima na rat ili crnim kapama s ustaškim oznakama u protuprosvjedu pred zagrebačkom katedralom?

– Uvijek moramo imati na umu da se kod nas radi o relativno mladoj demokraciji, pa nam preostaje puno posla u razvijanju demokratskih institucija i u jačanju demokratske kulture. Ali nismo u tome specifični, i u naprednijim državama ovakve rasprave znaju biti jako oštre. Francuska je nedavno imala veliki prosvjed protiv legalizacije homoseksualnih brakova koji je bio miran i tolerantan prema homoseksualcima, ali s druge strane u američkom društvu imate često vrlo oštre rasprave s također neprimjerenom retorikom. Uobičajeno je u demokratskim, otvorenim društvima, da se svjetonazori ne podudaraju i da se vode rasprave, no trebalo bi pripaziti o načinu na koji sudjelujemo u takvoj raspravi.

Kod nas je običaj da je svake afere do tri dana dosta, nakon toga tone u zaborav. Zbog toga je ova situacija iznimna. Je li ovo početak svjetonazorskog ili kulturološkog rata, gdje ćemo se i ubuduće žestoko sukobljavati oko pitanja tipa prava homoseksualnih parova?

– Istraživanja pokazuju da se ljudi različito određuju: patrijarhalno ili liberalno, moderno ili tradicionalno, ali stvarnost nikad nije crno-bijela, svatko zastupa neku mješavinu stavova. Sad su pozicije ukopane, riječ je o nekoj vrsti socijalnog konflikta, ali ja to ne bih nazivao ratom. Ova tema tako dugo traje jer je to odgovaralo medijima, no čini mi se da trenutno jenjava. Crkva se, kao ni druge konfesije, s nekim elementima modernih svjetonazira neće nikada složiti i uvijek će u sličnim situacijama protestirati. Ova rasprava će se nastaviti, a u sadašnjoj, prvoj fazi upravo taj nedostatak komunikacije učinio je da rasprava bude ovako oštra. U socijalizmu smo krajem ‘60-ih imali živu raspravu između marksističkih filozofa i teologa, žao mi je što je to do danas nestalo iz javne sfere. No očito je da imamo taj potencijal za dijalog.

Očekivanja od Crkve

Mnogi su kod nas zgroženi rigidnim i konzervativnim stavovima Crkve. Možda i zato što nismo navikli da ih uopće iznose u javnost?

– Što se tiče stavova o seksualnosti i moralu vezanom za seksualnost, tu katolička religija nije ni po čemu specifična, sve religije bave se tijelom i stavovima vezanim za tijelo. Crkva sama procjenjuje koliko će se oko nekih stvari angažirati, ali mislim da će ona uvijek zastupati svoje stavove i mi se na to trebamo naviknuti. Trebamo se naviknuti da je Crkva vidljiva u javnoj sferi, ona je dio civilnog društva i progovara o temama koje su joj važne. I o kojoj ljudi očekuju da progovori. Imali smo istraživanja koja su pokazala da 84 posto građana ne žele da Crkva utječe na rad Vlade, ali žele naprimjer da sudjeluje u suzbijanju društvenih nejednakosti i ima institucije kao što su vrtići i umirovljenički domovi.

Ali zar nije prosvjed zbog spolnog odgoja petljanje u rad Vlade?

– Ne bih to izjednačavao s pravom na javno iznošenje stava. Imamo primjer stranaka s velikom političkom težinom iako ih podržava mali broj ljudi, kao što je HNS. Tako i Crkva mora isticati svoje ideje, pa i otvorenije od stranaka jer ona nije stranka pa da ovisi o javnom mnijenju.

Je li u jednoj sekularnoj državi prihvatljivo da Crkva radi snažni javni pritisak protiv uvođenja spolnog odgoja u škole?

– U jednom demokratskom društvu, da. Naravno, ako to nije protivno ustavnim vrednotama, a ovdje nije. Kad govorimo o zdravstvenom odgoju i stavu Crkve, ne smijemo zabraviti da je jedan od prvih ugovora koji je potpisan između Crkve i Svete Stolice bio onaj za odgoj i kulturu. Tu se Crkva nastavlja na deklaraciju Pavla VI. o obrazovanju iz 1965., gdje kaže da je primarna uloga roditelja da odgajaju djecu. Biskupi su ustali protiv spolnog odgoja, tražeći da roditelji dobiju pravo izbora. To je, naravno, podložno kritici: pitanje je kolika se mogućnost izbora može dati roditeljima, hoće li tako birati kemiju i fiziku? Tu bih se pozvao na kolegu Štulhofera koji je rekao da misli da bi u osnovnoj školi trebalo razmisliti da se roditeljima dade mogućnost da izaberu za svoje dijete da ne sluša samo taj sporni modul. Vjerujem da bi to bila bolja strategija. Da se od početka svemu pristupilo opuštenije, vjerujem da bi većina na kraju slušala taj modul.

Zar nije to kontradiktorno s nalazima vašeg istraživanja o vjeronauku u školama, gdje ste utvrdili da su diskriminirana djeca koja ne idu na vjeronauk? Zar ne bi u slučaju davanja izbora ponovo bila diskriminirana djeca koja ostaju u manjini?

– Tu bi bila važna uloga škole: da onima koji ne idu na vjeronauk ili na spolni odgoj ne ostane rupa u rasporedu. Stvar je Ministarstva da osmisli što će ta djeca za to vrijeme raditi, da ne ostaju sami u školi za vrijeme nastave vjeronauka.

Želite reći da djeca koja ne idu na vjeronauk ne bi bila diskriminirana da im je škola osigurala neki zamjenski sadržaj?

– Bila bi manje diskriminirana. Istraživanja su pokazala da vjeronauk nije izvor diskriminacije, on može biti trigger, okidač, ali izvori diskriminacije su puno dublji.

Koji? Zašto kod nas nema tolerancije drugačijeg, nego se svaku manjinu doživljava kao neprijatelja?

– Vidi se da nam godinama nedostaje nešto poput građanskog odgoja, gdje bi se poučavalo kako biti aktivan građanin, gdje bi se učilo o neravnopravnosti, razlikama i diskriminaciji različitih. To je nešto na čemu se može i mora raditi.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

http://www.jutarnji.hr/branko-ancic–biskupi-imaju-pravo-pritiskati-vladu–sve-dok-ne-krse-ustav/1081075/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s