Mržnja je zlato

index.hr/mobile

CRKVA i HDZ širenje mržnje, uvrede, laži i kvaziznanstvene tvrdnje tumače kao slobodu govora i pluralizam mišljenja.

Piše: Tomislav KlauškiFoto: AFP (Ilustracija)

HUŠKANJE je demokracija, laž je istina, uvreda je argument, govor mržnje je sloboda govora, cenzura je demokracija, etiketiranje polemika. A napadači su žrtve.

“Svjedoci smo proteklih mjeseci kako se o pojedinim pitanjima zapravo teško može razgovarati na jednoj mirnoj i dostojnoj demokratskoj razini”, požalio se ovih dana požeški biskup Antun Škvorčević.

“Ako meni netko kao biskupu zabranjuje da nastupam u javnosti vezano za pitanja o čovjeku, onda me želi napraviti građaninom drugog reda i to sada u slobodnoj Hrvatskoj. Crkvi u ovakvim demokratskim okvirima kakvi su kod nas ograničava pravo javnosti, drukčije nego li je bilo u vrijeme komunističkog sustava”.

Na sličnom tragu je – kojeg li čuda – i Tomislav Karamarko.

Pluralnost laganja

Kad su ga novinari pitali zašto je kontroverznu američku (pseudo)znanstvenicu Judith Reisman doveo u Hrvatski sabor na predavanje o Zdravstvenom odgoju, on se sablaznio: “U čemu je problem? Što je tu loše? Imamo pluralno društvo, Bože dragi. Zar će nama SDP u Saboru odlučivati kako ćemo razmišljati o nekom problemu”.

I tako, kad predstavnici Crkve optužuju pedere i lezbe za urotu, vlast nazivaju nacističkom i komunističkom, pozivajući na novu Oluju kako bi se smijenila ova nenarodna i odnarođena politička opcija, onda se to naziva “razgovorom na mirnoj i dostojnoj demokratskoj razini”.

Pedofili i zlostavljači

Kad u Sabor dođe osoba koja optužuje homoseksualce za nacizam i Holokaust, a za Zdravstveni odgoj kaže da će dovesti do “svake vrste seksualnih zločina, impotencije, nasilja, seksualnog zlostavljanja djece, abortusa, razvoda, trgovanja djecom”, onda se to naziva pluralizmom, znanstvenom polemikom i slobodom govora.

Kad se na HTV-u jednog znanstvenika neargumentirano naziva pedofilom i zlostavljačem, onda se to nastoji predstaviti kao uredničku slobodu i alternativni pogled na znanost.

Istina i dogma

Kad se znanstvene tvrdnje osporavaju religijskim dogmama, onda se govori o ravnopravnom odmjeravanju argumenata. Kad se gradskom kazalištu zaprijeti nasiljem koja rezultira grubom cenzurom, onda se to naziva demokratskim lobiranjem.

A kad se na sve ovo uzvrati kritikom i argumentima, onda Crkva počne urlati o bogohuljenju, vrijeđanju vjernika, omalovažavanju Crkve, o komunističkoj ujudurmi, liberalnom jednoumlju, ponižavanju većine, izdaji Domovine i svemu ostalom što vodi ravno u pakao.

Riganje mržnje

Fascinantno je da biskup Škvorčević, možda čak i u najboljoj namjeri, poziva na demokratski dijalog u miru i dostojanstvu upravo nakon što su najviši predstavnici Crkve izrigali u javnost toliku količinu mržnje, uvreda i laži koliko im nije stalo u onih pedeset godina preživljavanja pod komunističkom diktaturom.

Ako biskup tvrdi da je Crkvi u komunizmu bilo lakše nego sada, bilo bi dobro da navede barem jednog njenog dostojanstvenika koji je u vrijeme mračnog partijskog jednoumlja govorio o svemu onome o čemu Crkva sada jednoglasno urla.

A tada nije bilo ni vjeronauka u školama, ni križeva u institucijama, ni Boga u udžbenicima, niti se Crkvu bilo što pitalo u vezi školskog programa. A bilo je i pobačaja, i teorije evolucije, i negiranja Boga.  Pa kako im je sada gore nego u komunizmu?

Perfidna manipulacija

S druge strane, kada Crkva dobije slobodu i prostor za javno djelovanje, onda je koristi za perfidnu manipulaciju.

Jedan teolog kaže da je za sve kriva “urota pedera i lezbi”. To se onda tumači kao njegovo mišljenje na koje on ima demokratsko pravo, a pederi neka vide kako će se opravdati. Biskup kaže da je ova vlast nacistička i komunistička. To se onda pravda kao sloboda govora, a vlast ima demokratsko pravo to demantirati. Američka (pseudo)znanstvenica kaže da su homoseksualci krivi za nacizam i Holokaust. A šef oporbe kaže da je to samo pluralistički pristup temi i novi aspekt cijele priče oko Zdravstvenog odgoja.

Dociranje, a ne razgovor

Nije jasno odakle Crkvi ideja da se poziva na argumentirani dijalog i mirnu razmjenu mišljenja, kad je ona kao institucija sazdana na jednoumlju, isključivosti i dogmama? Ona ne razgovara, nego docira. Ne iznosi mišljenje, već ga nameće.

A nagon za demokracijom naglo joj splasne čim se netko usudi dovesti u pitanje njezine svetinje. I još gore, dirnuti u njezinu nedodirljivost.

Vrhunaravna istina

Isto tako, nije jasno kako nekome može pasti na pamet da govor mržnje jedne suspektne (pseudo)znanstvenice dovodi u istu ravan s argumentima relevantnih znanstvenika. I još se usudi to nazvati demokratskom razmjenom mišljenja.

Mir i dostojanstvo u javnoj raspravi, o kojem sada govori biskup Škvorčević, Crkva percipira onako kako je navikla: dok ona s oltara nameće svoje stavove, publika ih pokorno upija kao vrhunaravnu istinu. U tišini, bez dizanja glasa, bez pitanja ili, nedajbože, protivljenja.

Oni koji se pobune, završe u paklu uvreda, prijetnji i gadosti.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=659739

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s