DON GRUBIŠIĆ: NE MOŽE SE CRKVI DAVATI POLA MILIJARDE DOK NAROD KOPA PO SMEĆU

Novi List
Saborski zastupnik tvrdi kako je suspendiran jer se zalaže za reviziju ugovora s Vatikanom

Don Ivan Grubišić, Foto: R. BRMALJ
Autor: HINA
Objavljeno: 9. siječnja 2012. u 17:15

Ja sam narodni zastupnik u Hrvatskome saboru i ne može se mene ovako napadati, izmišljati i podmetati«, poručio je i dodao da ga je jedan odvjetnik iz Zagreba izvijestio da je nadbiskup Barišić tom suspenzijom prekršio 26 zakona i ustavnih zakona, rekao je don Ivan Grubišić
Saborski zastupnik don Ivan Grubišić, kojeg je nedavno nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić kaznio suspendirajući mu ispovijedanje, propovijedanje i slavljenje misa, ustvrdio je kako je razlog suspenzije njegovo zauzimanje za reviziju ugovora s Vatikanom i poništavanje svih privilegiranih mirovina.


Ne može se Crkvi godišnje davati 380 milijuna kuna ili pola milijarde ako se uzmu u obzir i ostale crkvene zajednice, a da siromašni narod kopa po kantama za smeće, istaknuo je don Ivan Grubišić na današnjoj konferenciji za novinare u Splitu te dodao da se Crkva treba baviti »naukovanjem Isusa Krista i evanđelja, a ne približavanjem bilo kojoj političkoj garnituri«.
Najavio je da će Kongregaciji za biskupe u Vatikanu poslati priziv te je optužio nadbiskupa Barišića da mu ‘podmeće’ neistinu navodima da je osnovao stranku tzv. Građansku inicijativu.
»Nabdiskupa sam izvijestio da ću uložiti priziv (utuk) Kongregaciji za biskupe u Vatikanu, a po kanonskome pravu nijedna se kazna ne smije primijeniti dok se o njoj ne izjasni ili dok je ne potvrdi viša vlast«, rekao je don Grubišić. Zamjerio je nadbiskupu Barišiću što u nedavnom obrazloženju o njegovoj suspenziji nije naveo pravo na utuk (priziv).
»Ova suspenzija nema pravnu formulaciju jer po crkvenim (kanonskim) zakonima mora biti određeno otkad počinje kazna i ona ne smije biti duža od pet ni manja od tri godine, ali to ništa nije napisano u obrazloženju i ja je po savjesti ne mogu prihvatiti jer se ne poštuju crkveni kanoni«, kazao je don Ivan Grubišić.
Nekoliko je puta isticao kako se slaže s obrazloženjem nadbiskupa Barišića da se po kanonskome pravu svećenik ne može uključiti u rad političkih stranaka, ali je pritom dodao kako neovisna lista s kojom je ušao u Hrvatski sabor na nedavnim izborima nije politička stranka, nego projekt Saveza za građansku i etičku Hrvatsku koji je potaknula Hrvatska akademska udruga (HAU).
Don Ivan Grubišić danas je među ostalim rekao da Savez za građansku i etičku Hrvatsku želi sudjelovati u zakonodavnoj vlasti »gdje se donose zakoni radi općeg dobra«.
»Ja sam narodni zastupnik u Hrvatskome saboru i ne može se mene ovako napadati, izmišljati i podmetati«, poručio je i dodao da ga je jedan odvjetnik iz Zagreba izvijestio da je nadbiskup Barišić tom suspenzijom »prekršio 26 zakona i ustavnih zakona«.
Umirovljeni svećenik don Ivan Grubišić također je izvijestio kako je hrvatski intelektualac Mirko Vidović, koji živi u Parizu, u vezi s njegovom suspenzijom pisao Vatikanu tražeći da se »učini nešto da Crkva u Hrvatskoj ne postane progonitelj onih koji svjedoče po svojoj savjesti«.
»U tom pismu Vidović također navodi da Titovi doušnici opet progone svećenike«, naveo je don Ivan Grubišić. Dodao je kako je njegova odluka da se kandidira za Hrvatski sabor preko građanske inicijative bila »crvena krpa za uzbunu u hijerarhiji (crkvenoj), pa i tajnih službi«.
Istaknuo je kako je »na Braču« adresa na koju se treba obratiti glede njegove suspenzije, a na novinarsko pitanje je li pritom mislio na monsinjora Nikolu Eterovića, koji je podrijetlom s Brača i angažiran je u Vatikanu, don Ivan Grubišić je odgovorio: »Prošlog ljeta održan je sastanak na Braču i donesena je strateška odluka da se moraju obračunati sa mnom.«
»Čudno je da su u vlast mogli ući svećenici Duka i Rebić, a kad je don Grubišić u pitanju, onda ga treba razapeti«, ustvrdio je.
Također je rekao kako se ne priklanja ni HDZ-u ni Kukuriku koaliciji.
O dolasku na božićnu misu u zagrebačku katedralu trojice državnih čelnika – Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Borisa Šprema don Ivan Grubišić je rekao kako »nije slučajno da su tri prve klupe u katedrali ostale prazne, nego je dogovoreno da će doći državni vrh i nije slučajno da se poslije išlo na čašćavanje.«
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Don-Grubisic-Ne-moze-se-Crkvi-davati-pola-milijarde-dok-narod-kopa-po-smecu
__________________________________________________________

Slobodna Dalmacija
09.01.2012. | 20:23
BOMBE, RAŠPE, LIVORVERI Boris Dežulović: Otkrivenje po monsignoru Barišiću
Jedva čekam Sudnji Dan. Sići će Jaganjac Božji sa sedam rogova i sedam očiju, otvoriti knjigu zapečaćenu sa sedam pečata, sedam će anđela zatrubiti u sedam trublji i nestat će Babilon u veličanstvenom ognju, rastvorit će se grobovi i neka će nas nepojamna sila sve dignuti u nebo.
Stajat će milijarde duša pred golemom zgradom Posljednjeg Suda, prolazit ćemo kroz skenere i vaditi metalne predmete iz džepova – “gospodine, lijepo vam piše, nikakvi osobni predmeti!”, strpljivo će krilati službenik osiguranja na ulazu objašnjavati nekom debelom egipatskom faraonu što je na nebo stigao sa dvanaest kovčega zlata – i nije da ću se nešto iznenaditi kad sveti Petar dođe do mene i kaže, “ah, ti si znači taj”.
Pred Svetim Petrom
Izdvojit će me onda Petar iz dugačke kolone i poslati na šalter Prijemnog odjela Wellness & Spa Centra – tko kaže da gore nemaju smisla za humor? – a ja ću stati pred recepciju Pakla i sačekati malo s papirima. Puštat ću ljude preko reda, “izvolite, gospon Krleža, samo poslije vas”, i stati malo da gledam tu gužvu. Jedva, rekoh, čekam to vidjeti.

– Gospodine, stvarate gužvu – požurivat će me dežurni. – Ne pravite se ludi, znate da ne možete uteći Volji Njegovoj.
– Ne, ne – pravdat ću se ja. – Sad su na redu svećenici i biskupi. Samo još to da vidim, pa idem.

I zaista, došao na Sudu red na posvećene. Stajat će u kilometarskoj koloni rimski pape, nadbiskupi i kardinali, vojni ordinariji, dvorski kapelani i seoski župnici.

– Što je ovaj napravio? – ponovit će milijarditi put Svevišnji pokazujući na nekog hrvatskog biskupa, što prestravljen skrušeno stoji pred njim pognute glave.

– Blagosiljao je oružje i ubojice – čitat će Petar s nekakvog komada trgovačkog papira. – I dok mu je pastva gladovala, potrošio, samo trenutak, dakle sedamdeset dva zarez šest milijuna eura na zlato, srebro, svilu, kadifu i raskošne mramorne hramove što ih je podigao u Tvoje ime, Gospodine.

– I to je sve?! – pogledat će Dobri Bog biskupa. – Ajmo, deset sklekova i briši!
– Slavim te, Gospodine! – past će ničice hrvatski biskup, i nakon trećeg skleka onemoćao i iscrpljen leći na tlo.

– Dobro, dobro, ajde – smilovat će se Milosrdni, i dok zadihanog biskupa Petar bude pod ruku ispraćao do rajske recepcije, već će pokazivati na sljedećeg, drhtavog nekog pogurenog župnika. – A ovaj, što je on napravio?

– Dakle, samo trenutak – vrtjet će Petar papire – aha, držao mise za nacističke zločince, javno hvalio fašizam, fašističku državu, ustaški poredak i vođu.
– Milana Nedića?! – silno će se iznenaditi Svevišnji.
– Pavelića – ispravit će ga Petar. – Nedić je bio u Srbiji.
– Da, da, točno, stalno brkam – pogledat će On župnika. – Onda, slavio Pavelića?! Što ćemo s tobom?
– J… j… – mucat će ustravljeni župnik.

– Ajde, ajde. Za ploču i da te ne vidim – pokazat će Svevišnji na divovsku zelenu ploču, na kojoj već dvjestotinjak svećenika i biskupa kredom po stotinu puta ispisuje deset Božjih zapovijedi, pa pokazati na sljedećeg. – A ovaj?

– Nosio vatreno oružje, trošio župni novac na skupocjene automobile – spremno će Petar – pio po gostionicama, pijan pucao po selu, maltretirao župljane…
– Petre… Petre! – prekinut će ga Svevišnji. – Jel ti to mene zajebavaš?
– N… nikad mi ne um ne bi palo tako nešto, Gospodine.
Ušao u Sabor
– Jel znaš koliko ih još imamo? – nastavit će On pokazujući kilometarsku kolonu svećenih glava. – Znaš li kad bismo završili kad bismo sudili svakoga seoskog župnika koji je malo popio i potegao pištolj?

– Razumijem, Gospodine, mislio sam… – pravdat će se Ključar gurajući župnika prema rajskoj recepciji, pa šaljući odmah za njim i sljedećih dvadesetak, sve dok se na redu pred Sudom ne pojavi sredovječni, bubuljičavi neki svećenik.

– Što je s ovim, prošao na raskršću kroz crveno? – sarkastično će Svevišnji.
– Ne, Gospodine. Pedofil. Seksualno napastvovao desetak dječaka s vjeronaučne nastave – nesigurno će čitati Petar.

– Ajde?! – hinio je Gospodin šok i nevjericu. – I što ćemo sad s njim, u Pakao?!? Najbolje u stvari da ih sve pošaljemo Luciferu, jel tako? Što će nam itko? Ostat ćemo u Raju ti, ja i Milan Nedić!
– Pavelić.
– Za briškulu nas u Raju ne bi bilo da je po tebi! – izgubit će živce Svevišnji, pa nakon nekoliko trenutaka gluhe tišine opet pogledati onog bubuljičavog. – Pedofil… Ajde, dva kruga oko zgrade i pegla! Sljedeći!

– Khm – gledat će Ključar malo u sljedećeg, malo u papir.
– Požuri malo, nemamo cijelu vječnost. Što je s njim?
– Pa, kako bih rekao – nakašljao se Petar. – Ušao u Sabor.
– Ušao u Sabor?!

– Da. Kao nezavisni kandidat. Tražio pravedno društvo, dijalog među ljudima i… – ustuknut će Petar korak unazad. – Reviziju Vatikanskih ugovora.
– Molim?!?? – ustao je Gospodin prvi put sa svoga prijestolja.

Dalje vam ne moram ni pričati, cijeli se Svemir deset dana tresao od Njegova gnjeva. Poludio Svevišnji i nasrnuo na don Ivana, da nije bilo Sina, ubio bi ga na licu mjesta.
– Tata, smiri se, tata – razdvojio ih je nekako. – Što smo pravili Pakao ako ćeš tako?

Cijeli koncept vječnih muka umalo propao kad je don Ivan Grubišić došao pred Sud, toliko je naljutio Svevišnjeg. Ili barem tako stoji u Otkrivenju po monsignoru Marinu Barišiću i Crkvi u Hrvata, po kojoj je od sviju svećeničkih grijeha, od otvorenog slavljenja nacizma i bahatog razmetanja zlatom do silovanja i pedofilije, najgori zamislivi grijeh društveni i politički angažman svećenika za nekakvo nejasno Općenito Dobro.

Nikad kanonski institut oduzimanja svećeničkog zvanja nije potegnut dok se nije pojavio župnik što se usudio podsjetiti Crkvu na njeno društveno poslanje. Ništa strašnije nije čula zapisničarka Posljednjeg Suda, a ona je – vjerujte – svašta čula.

– Evala, don Ivane – zajebavat ću ga ja na recepciji Spa & Hellness Centra. – Otkud vi ovdje?
boris dežulović

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/160679/Default.aspx

Jedna misao o “DON GRUBIŠIĆ: NE MOŽE SE CRKVI DAVATI POLA MILIJARDE DOK NAROD KOPA PO SMEĆU

  1. Stvarno je odlazak u politiku jednog svecenika strasan grijeh, ali on je barem to ucinio javno, dok kompletna crkvena hijerarhija svih ovih dvadesetak godina kroji politiku skrivajuci se iza kulisa oltara. Treba se sjetiti samo kontroverznog Zakona o umjetnoj oplodnji, da ne nabrajam dalje…

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s