Suvremeni pogani – ateisti, nevjernici, neznabošci i bezbošci

H -alter.org

16.12.2011. Tamara Puhovski

Zbog katoličke većine koja prevladava u Hrvatskoj, pogled je vrlo teško usmjeriti na diskriminaciju nevjernika. Posebno u ovo doba godine, kada gledamo katolički kalendar ili slavimo katoličke blagdane, važno je da pokušamo razmotriti kako sve to doživljavaju nevjernici, te kakav su njihov život i njihova sloboda u ovom društvu.

Ateistički američki predsjednik može tek naslijediti predsjednicu ili predsjednika homoseksualca. Istraživanja u SAD-u koja se bave nereligioznim osobama pokazuju šokantnu razinu diskriminacije i predrasuda prema nereligioznima. Na ljestvici najnepoželjnijih osoba za obnašanje funkcije američkog predsjednika tek se nakon ateista nalaze homoseksualci i žene, manjine za koje nažalost svi znamo koliko i kakvih prepreka moraju proći kako u privatnom tako i u javnom i profesionalnom životu. U studiji u kojoj se od ispitanika traži da rangiraju pacijente na listi čekanja za presađivanje bubrega, pacijenti agnostici ili ateisti stavljaju se niže na listi od pacijenta kršćana; odgajati dijete bez vjere uvelike se smatra štetnim, a u kategoriji miješanih brakova, brak s ateistom smatra se najgorim izborom. Razmatrajući američka istraživanja, ateisti su prema tome na vrhu popisa grupa koje Amerikanci smatraju problematičnima kako u javnom tako i u privatnom životu, a to potvrđuju i recentni podaci da je i nakon 11. rujna razina netrpeljivosti bila veća prema ateistima nego prema muslimanima.

U Hrvatskoj gotovo 90 posto katolika bira agnostičkog predsjednika države… ali ne i predsjednika razreda. U Hrvatskoj, u kojoj većina rimokatoličkih vjernika gotovo doseže 90 posto, građane predstavlja javno deklarirani agnostički predsjednik a istovremeno, na mnogo nižim razinama djeca u školama, pokušavajući se snaći u svojim prvim koracima obvezne socijalizacije, uče da izbor odlaska na vjeronauk nije odluka o tek jednom izbornom predmetu (kao npr. informatika) već (uvijek težak) izbor identiteta. Vrlo oskudni podaci i istraživanja u Hrvatskoj, kao i javno objavljeni i diskutirani slučajevi diskriminacije nevjernika, pokazuju da ne možemo očekivati značajno drugačiju situaciju. U Hrvatskoj ima oko 11  posto ljudi koji se smatraju nereligioznima, oko 9,5 posto koji ne vjeruju u Boga, te oko 6,5 posto koji ne pripadaju niti jednoj religiji. Međutim, vrlo rijetko se ova, čini se diskriminirana, ali i vrlo nezastupljena manjina, probija u javnost sa svojom problematikom, te nam pitanje prepreka koje prolaze ostaju nepoznate i neproblamatizirane kako u javnom diskursu tako i u znanstvenim istraživanjima. Nužno se nameće pitanje zašto je tako snažna netrpeljivost prema jednoj maloj, neorganiziranoj skupini, kako se ta netrpeljivost manifestira u svakodnevnim slučajevima diskriminacije i kako se protiv te diskriminacije boriti.

Nabrajanjem protiv diskriminacije. Kao i u svakom analitičkom naporu, prvi je korak definiranje nereligioznosti i ateizma. Definiranje pojma uvijek težak i ograničavaju pothvat, ali definiranje nereligioznosti posebno je teško. Naime i sam pojam ateizma, koji se često smatra jednom užom interpretacijom nereligioznosti, mijenjao se i označavao različite skupine ljudi. Nereligioznost je u konstantnoj vezi s religioznošću te su neki dijelovi i interpretacije nereligioznosti tijekom povijesti uključivane u samu religioznost. Nereligioznost u svom obliku može uključivati stavove od otvorenog negiranja i bunjenja protiv ideje postojanja boga (antiteizam) do negiranja, odbijanja njegovog postojanja (ateizam), poricanje, sumnju u mogućnost spoznaje postojanja boga (agnosticizam) pa sve do indiferentnosti prema tom pitanju – tako zvanom nedostatku “religijske muzikalnosti”. Što se tiče sadržajne dimenzije nevjernici mogu biti usmjereni na poricanje mogućnosti spoznaje nadnaravnog, poricanje prirode boga, njegove jednosti (politeizam), omnipotentnosti, pitanje utjelovljenja onostranog u osobi boga (racionalizam, idealizam) i tako dalje. Dodatno može biti zbunjujuće da nevjernici mogu biti osobe koje vjeruju u boga, osobe koje sudjeluju u religijskim obredima i praksama te osobe koje vjeruju u nadnaravno kao i osobe koja imaju snažnu dimenziju duhovnosti. Treba dodati da kao izvor svoje kritike nevjernici mogu polaziti bilo od tradicije i mitologije vezane uz religioznost, od racionalne ili intelektualne kritike ili od emocionalnog, osobnog iskustva s religijskim, a da osim ideje boga, vjere i duhovnosti mogu kritizirati crkvu kao instituciju ili religiju kao pojavu (antiklerikalizam, antireligioznost). Razlog ovom silnom analitičkom nabrajanju ne nalazi se samo u znanstvenom naporu već i aktivističkom naporu borbe protiv diskriminacije nereligioznih osoba. Kao i u slučaju drugih manjina jedan poznati mehanizam koji omogućava i osnažuje diskriminaciju je generalizacija, osiromašivanje karakteristika i raznolikosti unutar same skupine. Samim time izuzetno je važno naglasiti i predstaviti raznolikost uvjerenja i stavova nereligioznih osoba koja se ne mogu i ne smiju svesti samo na nevjerovanje u boga ili nepripadanje (dominantnoj) religiji već su sadržajno i metodološki jednako bogati i jednako raznoliki kao i religijska iskustva i nasljeđa, te se ne mogu svesti samo na negativan ili negirajući odnos prema religiji i vjerovanju već i nešto što može biti etički i spoznajno konstruktivno.

Pretpostavka o tome da je vjera nešto što je imanentno čovjeku a religija nešto što je imanentno društvu u samoj je srži straha, otpora pa i predrasuda prema nereligioznim osobama. Znanost, racionalnost i sekularizacija obilježili su prve korake u prihvaćanju ireligioznosti kao jednakopravne, međutim iako se i dalje vrlo često sekularizacija nameće kao cilj ili vrijednost modernog društva ona se, posebno s ponovnim postavljanjem religije i religijskih sukoba u centar pažnje javnosti i dovodi u pitanje. Čini se da se zajedno s teorijskim pokušajima reinterpretacije ili kritike ideja sekularizacije i ulaskom u postsekularizacijska razmišljanja mora promisliti i uloga i definicija nevjernika. Naime usprkos tome što se smatralo da će sekularizacija napredovati i samim time da će se povećavati broj nevjernika kao i njihova pozicija u društvu, to se ne dešava, a neki autori smatraju da se upravo konsolidacijom religija osnažuju vanjske granice između religioznih i nereligioznih. Dok su nekada oni “drugi” i često “grješni” bili svi oni koji nisu pripadali velikim monoteističkim religijama čini se da su danas nasljednici upravo nevjernici – koji  ujedno postaju i meta predrasuda i strahova koji su se pripisivali pojmu pogana. Kao što znamo vrlo je često sudbina drugih i drugačijih da budu okarakterizirani kao sve ono što većina, prema vlastitoj definiciji, nije. Upravo se tako, u analiziranju diskriminacije nevjernika može vidjeti da se nevjernici smatraju (optužuju) da nisu sve ono što vjernici, prema vlastitoj definiciji, jesu – moralni, pouzdani, usmjereni, nesebični, altruistični…

Pet velikih grijeha nevjernika, ili pozadina i temelj za diskriminaciju nevjernika u Hrvatskoj. Ove provizorno izdvojene dimenzije (etička, etnička, socio-ekonomska, politička i komunitarna) su tek nacrt popisa mogućih dimenzija koje leže u pozadini predrasuda prema nevjernicima te bi ih svakako trebalo dalje istražiti kako bi se pojasnila te dekonstruirala pozadina percepcije, ali i isključivanja i diskriminiranja nevjernika.

Prije svega tu je stav da netko tko nije vjernik ne može biti ni dobar čovjek. Drugim riječima, radi se o etičkoj osnovi diskriminacije gdje se zaključuje da ako osoba nema religiju nema niti moral, tj. da je samo dobar vjernik dobar čovjek. Druga vrlo česta pozadina diskriminacije je ona etničke prirode koja je vrlo vidljiva u izjednačavanju “dobar Hrvat – dobar katolik” te na (pretpostavljenoj) etničkoj osnovi karakterizira, isključuje ili diskriminira nevjernike. Upravo ta kombinacija i povezanost religijskog i nacionalnog identiteta može stvarati snažan zid uključivosti i isključivosti koji je vrlo teško pomicati. Nadalje, često se nevjernike percipira kao elitiste, ili grupu koja je obilježena (pozitivno ili negativno) višim socio-ekonomskim statusom, što također utječe i na način na koji nevjernici percipiraju tuđu “ne”religioznost. Zatim snažnija politička povezivanja nevjernika s komunizmom, socijalizmom ili bivšim režimom. Na kraju, radi se o komunalnoj dimenziji predrasuda koja nevjernika djelomično svrstava u izolirane, “samotnjake” i “čudake”, jer ne pripadaju, u tom smislu, religijskoj (a često onda i kulturološkoj, nacionalnoj) zajednici.

Socijalizam, ateistički gubitak, uloga podanika i nesolidarnost nevjernika u Hrvatskoj. Za kraj važno je napomenuti i neke dodatne otežavajuće okolnosti. Naime, kod ateista i nevjernika postoji vrlo niska razina solidarnosti. Čini se da (možda u nedostatku institucije koja ih ujedinjuje kao što je to crkva za vjernike) ne postoji snažna svijest o pripadanju, međusobna povezanost i solidarnost među nevjernicima, što dodatno otežava njihovu situaciju. U društvima u kojima je crkva (koja ih ne štiti) snažno povezana s društvom ili državom, diskriminacija nevjernika poprima i šire razmjere. U analizi stavova nereligioznih osoba u Hrvatskoj vidljivo je da se snažno percipira jaz prelaska iz socijalizma u novi sustav kao i određena doza nostalgije, gubitka i sentimentalnosti prema razdoblju u kojem vjera i religija nisu igrale tako snažnu ulogu, određenog osjećaja gubitka koji se do sada problematizirao politički ili ekonomski ali ne i (ne)religijski. Također u odnosu prema nevjernicima vidljiva je snažna politička dimenzija, snažna povezanost političkog i religijskog identiteta. Bilo da se radi o staroj tezi vjere i religije kao utemeljenja odnosa vladar-podanik ili o nekoj drugoj analizi veze između političkog i religijskog važno je analizirati na koji način se isprepliću kao podloga za diskriminaciju nevjernika u Hrvatskoj.

Uslijed tako značajne katoličke većine u Hrvatskoj vrlo je teško pogled usmjeriti na diskriminaciju nevjernika. Međutim, posebno u ovo doba godine, kada gledamo katolički kalendar ili slavimo katoličke blagdane, važno je da pokušamo razmotriti kako sve to doživljavaju nevjernici, te kakav su njihov život i njihova sloboda u ovom društvu.

http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/suvremeni-pogani-ateisti-nevjernici-neznabosci-i-bezbosci

 

Jedna misao o “Suvremeni pogani – ateisti, nevjernici, neznabošci i bezbošci

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s