Crkva i njezina stvarna uloga u društvu kroz prizmu prosvjeda

Vjesnik.hr

VATIKAN

Crkva na meti prosvjednika

Bogati svećenici ne mogu biti glasnogovornici obespravljenih

Što građani okupljeni na prosvjedima misle o Crkvi? Je li slučajno da su oskvrnuli i vjerske svetinje? I je li moguće da prosvjednici, ali i oni koji na margini društvenih zbivanja tek prate što se događa u svijetu, sve češće stavljaju Crkvu uz bok financijskom sektoru?

Hrvoje CIRKVENEC

Objavljeno: 22. 10. 2011. u 13:23 Zadnja izmjena: 22. 10. 2011. u 13:23

FOTO: REUTERS

U prosvjedima protiv neoliberalizma, kapitalizma bez duše, bankarskog sustava koji ostvaruje izuzetnu dobit u vrijeme krize i nestabilnosti, protiv sustava u kojem je jaz između bogatih i siromašnih sve veći, najveći neredi zabilježeni su Rimu, gdje su ekstremisti palili skupe automobile i razbijali izloge banaka.

Dakako, svakom promatraču i onom tko je čitao medijske izvještaje sasvim je jasno zašto su baš skupi automobili i banke osjetili gnjev, kamenje i vatru. No, na tom putu uništavanja našla se i jedna katolička crkva. Prosvjednici su ušli u nju te krenuli s uništavanjem interijera, a reporteri su posebno istaknuli uništavanje križa i kipa Djevice Marije. Nije dugo trebalo da na takvo ponašanje reagira Vatikan. Glasnogovornik Svete Stolice otac Federico Lombardi osudio je nasilje, a napade na crkvu ocijenio »groznima«.

Zbog materijalnog bogatstva Crkve nagomilanog kroz stoljeća nedovoljno se danas među prosvjednicima i u javnosti mogu vidjeti sve one inicijative o zaštiti prava radnika, koje su izašle upravo iz kršćanstva. A radi istine valja spomenuti da je i toga bilo. Primjerice, enciklika pape Lava XIII. o radničkim pitanjima »Rerum novarum« iz davne 1891. godine. U njoj se, među ostalim, jasno tvrdi: »Sramotno je i nečovječno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitaka«

Dakako da se nikad ne može i ne smije odobriti vandalsko ponašanje i uništavanje tuđe imovine. Isto tako, uništavanje vjerskih svetinja potpuno je neprihvatljivo. No, ono što se dogodilo u Rimu može se analizirati i s »druge strane medalje«. A ta priča o drugoj strani medalje mora u samom uvodu zabilježiti činjenicu da su prosvjednici ogorčeni sustavom u kojem se bogati dodatno bogate, srednji sloj topi, a siromašni postaju još siromašniji, na rubu ljudske egzistencije. Isto tako, za tu je priču bitno imati u vidu i ponašanje i djelovanje Katoličke crkve.

Što građani okupljeni na prosvjedima misle o Crkvi? Je li slučajno da su oskvrnuli i vjerske svetinje? I je li moguće da prosvjednici, ali i oni koji na margini društvenih zbivanja tek prate što se događa u svijetu, sve češće stavljaju Crkvu uz bok financijskom sektoru?

Prosvjednici sigurno nisu birali crkvu na kojoj će iskazati svoj gnjev. No, zanimljivo je da su oskvrnuli onu koja je posvećena kršćanskim mučenicima – svetom Marcelinu i svetom Petru. Ubijeni su za vrijeme Dioklecijana na samom početku 4. stoljeća. Bilo je to vrijeme kada je Crkva s ljudima dijelila dobro i zlo, sakrivala se po katakombama, bila potlačena i obespravljena. Nekoliko godina nakon smrti tih mučenika, Crkva je dobila slobodu, a uz nju i sva obilježja koja su imali tadašnji carevi. S time, dakako, i gotovo neograničena financijska sredstva koja su je još jače u godinama i stoljećima nakon mučenika Marcelina i Petra približila velikim bogatašima, a udaljila od običnih vjernika i njihovih briga. Stoga je za vjerovati da su među prosvjednicima koji su se obrušili na rimsku crkvu, jednu od brojnih u tom gradu, smještenu pokraj grandiozne Lateranske bazilike, bili i vjernici te sigurno i oni kršćanskog svjetonazora.

Oni kojima je kršćanstvo vjerska zajednica na temeljima Kristove riječi i krvi mučenika, među kojima i onih koji su spomenuti u samom imenu »napadnute« crkve. A ne one crkve koja je na grobovima progonjenih i ubijenih ljudi, zahvaljujući samom caru Konstantinu, gradila grandiozne bazilike koje danas, posebno u očima prosvjednika koji spajaju »kraj s krajem« u egzistencijalnom smislu, mogu biti shvaćene kao nepotrebno razbacivanje novca s ciljem pokazivanja svjetovne, materijalne moći.

Zbog tog materijalnog bogatstva Crkve nagomilanog kroz stoljeća nedovoljno se danas među prosvjednicima i u javnosti mogu vidjeti sve one inicijative o zaštiti prava radnika, koje su izašle upravo iz kršćanstva. A radi istine valja spomenuti da je i toga bilo. Primjerice, enciklika pape Lava XIII. o radničkim pitanjima »Rerum novarum« objavljena davne 1891. godine. Premda je enciklika doživjela i kritike, posebno one da je u velikoj mjeri pisana samo kao reakcija i osuda socijalističke ideje uređenja društva, u njoj se jasno naglašavaju dužnosti bogataša i gospodara. Tako u tom crkvenom dokumentu piše da »ne smiju s radnicima postupati kao s robovima. Moraju u njima poštovati dostojanstvo ljudske osobe koja je oplemenjena kršćanskim obilježjem. Ne smiju ih odvraćati od brige za obitelj i nastojanja da nešto prištede. Ne smiju im nametati teži rad nego što ga sile mogu podnijeti ili takav koji ne odgovara dobi i spolu. Moraju odrediti pravednu plaću. Ne smiju u osobnu korist tlačiti bijednike i nevoljnike te se bogatiti iz tuđe bijede.« Osim toga, enciklika jasno tvrdi: »Sramotno je i nečovječno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitaka.«

I danas se s vrha Crkve čuju poticajne riječi. Papa Benedikt XVI. je tako još 2009. godine upozorio kako financijske krize nastaju u trenutku kada ekonomski djelatnici izgube povjerenje u sredstva i financijske sustave te zbog nedostatka ispravnog etičkoga ponašanja.

»Financije i trgovina, kao i proizvodni sustavi, ljudske su sporedne tvorevine koje, kada postanu predmet slijepog pouzdanja, u sebi nose korijen svoje propasti«, napisao je tada Papa obraćajući se pismom skupu najrazvijenijih svjetskih ekonomija G20. Dodao je da se glavni uzrok sadašnje krize treba tražiti u pomanjkanju etike u gospodarskim strukturama. »Kriza nas uči da etika nije ‘izvan’ nego unutar gospodarstva te da ekonomija ne funkcionira ako u sebi nema etički čimbenik. Stoga, obnovljeno povjerenje u čovjeka, koje mora nadahnjivati svaki korak u rješavanju krize, najbolje će se ostvariti u hrabroj i velikodušnoj međunarodnoj suradnji kadroj promicati stvarni i cjeloviti ljudski razvoj«, istaknuo je papa Ratzinger. A iste godine zanimljivo pismo uputila je i Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. »Svijet je danas pred izborom: ili nastaviti bezumnu trku glavom u zid, ili osigurati da u tržišnoj utakmici ne stradavaju slabiji, da se radna mjesta ne sele po logici najvećeg profita, ukratko, da se umjesto pohlepe i rasipanja ozakone nova pravila, primjerice pravo na zdravstvene potrebe i prehrambene suverenosti, dužnost umjerenosti u zaduživanju i u trošenju fosilnih energenata, carine na proizvode koji ne poštuju okoliš ili socijalna prava, svjetski porez na špekulativne transakcije… Za sve to nužan je povratak države i politike na njihovo mjesto prvenstva i ulogu arbitra u demokratskom svijetu.«

Iz svega toga proizlazi da je Crkva načelno znala prepoznati probleme i nuditi rješenja. No, u suvremenom svijetu potrebno je nešto više – da bi se dobilo na vjerodostojnosti, potrebno je s ljudima kojima se crkveni poglavari obraćaju dijeliti radosti i nade, ali i žalosti i tjeskobe, kao što piše i u prvoj rečenici pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« s Drugog vatikanskog koncila. A kada o krizi govore ljudi koji na sebe stavljaju zlatno prstenje i križeve te nose raskošnu odjeću, onda je teško očekivati da će ih obespravljeni i oni koji žive na rubu egzistencije prihvatiti kao svoje glasnogovornike i zagovornike. Upravo suprotno, što se pokazalo i u Rimu, u sjeni vatikanskih zidina.

http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=BDAF80E8-F7BA-4C52-9841-D7FAAC3BB613

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s