Zone sumraka

Slobodna Dalmacija

06.10.2011. | 20:21

ZONA SUMRAKA Gospe od Kauflanda ili sv. Josip radnik

Očito je dogorjelo do noktiju. Demonstracije koje su nerijetko znale prijeći u pravo ulično nasilje uz eksploziju gnjeva deprimiranih luzera s velegradskih rubova, obespravljenih imigranata i gradske bijede, nisu više samo „ekskluziva“ Pariza, Marseillesa, Londona, Manchestera i mjesecima uzavrele Atene već i Sjedinjenih Država.

Bunt i nezadovoljstvo novom recesijom koja trese „euro-zonu“ prijeteći da u vorteks krize uvuče i neka još kako-tako stabilna europska gospodarstva, svojeg parnjaka dobiva u prosvjednicima koji su okupirali Wall Street i „pokretu otpora“ koji se nakon „događanja naroda“ i u Los Angelesu, Chicagu, Bostonu… čini se nezaustavljivo širi SAD-om.Jer, dogorjelo je do noktiju.

/ Vjekoslav SKLEDAR / CROPIX

Ne samo sve brojnijoj „socijali“, armiji beskućnika i korisnika socijalne pomoći već i rastućoj masi nezaposlenih te malim poduzetnicma koje je kriza uništila…Unisoni napadi na gramzivost banaka koje su, sanirane državnim novcem, iz krize izvukli novi profit i silne premije za svoje čelnike baš kao i na sve moguće financijske institucije i bešćutne korporacije, najavljuje podjednako novu veliku krizu, ali i – kazali bi R.E.M. – „kraj svijeta kakvog smo znali!” Nešto se, naime, mora promijeniti. I to uskoro. Osim u Hrvatskoj.

Ni pirka ni kanjac

Da nema studenata Filozofskog fakulteta koji su još jednom krenuli u štrajk tražeći pravo na besplatno školovanje i pokojeg sindikalnog prosvjeda lokalnih razmjera, reklo bi se da u Hrvatskoj, još mamurnoj od produžene ljetne sijeste, fibra socijalnih tenzija nije skočila ni za uncu. Dapače.

S izborima na puškomet, kao da se sve stranke, pa i jednostanični politički organizmi poput „najčišćih“ pravaša – upinju, postizbornu budućnost bojiti optimizmom. Ne bez razloga jer čak je i sir Winstona mobilizirajuća ratna maksima o „krvi, znoju i suzama“ koštala gubitka poratnih izbora. Kud ćeš bolji dokaz da baš nitko, ni lijevi ni desni ni oni u sredini, ne voli kad mu umjesto toplog jutarnjeg kroasana i makjata nudiš žuljeve i odricanje za neku „apstraktnu“ budućnost i opće dobro.

U posljednjih desetak dana otkada su predstavljeni programi koalicije Kukuriku i HDZ-a, mnogi su komentirali njihova ponuđena ni – v – rit – ni – mimo/ni – pirka – ni kanjac rješenja za izlazak Hrvatske iz (i to još one stare!) recesije.

U oba slučaja nema tu ni krvi, ni znoja ni suza. Ni reorganizacije – i to uz drastična otpuštanja – kilave no hipetrofirane administracije, ni revizije braniteljskih statusa koja bi – kao i preispitivanje visokih činova za „branitelje“ Sanaderova kova – svakako dovela do preslaganja prava i mirovina, a bogme ni poreza na golemi imetak i još veća imanja „snalažljivih“ likova poput onog notornog vlasnika „planinarske kućice“ u Gorskom kotaru…

Hrvatska se očito čak i u ognjici predizbornih bucanja, lupetanja, vrijeđanja, podmetanja… ne želi pozabaviti socijalnim pitanjima svog, temeljito već izvaranog i opljačkanog, radništva, niti pokazati neko veće zanimanje za socijalnu pravdu. Jedan od rijetkih izuzetaka su Lesarovi Laburisti čiji je – ako je vjerovati pipanju predizbornog pulsa nacije – solidan rejting možda najbolji primjer da bi se upravo inzistiranjem na socijalnoj pravdi i strogom provođenju odredbi Zakona o radu, moglo steći naklonost većeg broja birača. Ili, naprosto, simpatizera.

Aktualno priopćenje komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije daje naslutiti da je to shvatila i Crkva. Naime, neobično žestokim priopćenjem „Iustitia“ proziva domaće političare što su nakon odluke Ustavnog suda u Saboru izglasali „pristran proturadnički zakon“, odnosno Zakon o trgovini. Zbog odredaba koje dopuštaju i rad nedjeljom i 24-satno radno vrijeme, Komisija zakon drži čak aktom „borbe protiv hrvatskih radnika i radnica“.

Je li na djelu, i to u osjetljivo predizborno vrijeme, neočekivani zaokret u odnosu prema hrvatskim političarima, odnosno „hadezeovskoj“ saborskoj većini? Ukazuju li na neke nove vjetrove i pomirljivi tonovi prema SDP-u koje je Crkva plasirala kroz neslužbeni kanal i tvrdnjom Adalberta Rebića da esdepeovci nisu „crvena opasnost“ već „nacionalna stranka“?

Znaju li možda biskupi nešto više o potencijalnim dobitnicima izbora nego njihova pastva ili je, naprosto, riječ o jačanju „pregovaračke“ pozicije s vladajućima pred još jedne izbore? Nitko ne može još sa sigurnošću dati odgovor ni na jedno od ovih pitanja no jedno je sigurno: biskupi su zakasnili!

Mnogi stoga misle da protivljenje Zakonu o trgovini ima manje veze sa „socijalnim naukom Crkve“, a mnogo više s nedjeljnim bogoslužjem te da je priopćenje „Iustitie“ samo nova poruka HDZ-u i Jadranki Kosor da Hrvatska biskupska konferencija, baš kao i Pupovčevi SDSS, može potražiti i novog partnera.

Zakasnjelo moraliziranje

Uostalom, da je Crkva htjela, odavno je mogla upozoriti na probleme radništva i galopirajuću socijalnu bijedu svoje pastve. Naravno da nisu svi mislili isto. Stavovi teologa poput fra Zvonimira Bona Šagija – koji je i u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji spominjao negdašnja uzaludna upozorenja dijela klera na pljačke u pretvorbi i sve gori položaj radništva – lijepo su pokazali da su izvan crkvenog „mainstreama“ postojale (i postoje) i drukčije ideje.

Ne treba posebno elaborirati zašto u devedesetima nisu prolazile. Glas protiv „surove liberalizacije“, sulude ideje o „200 podobnih bogatih obitelji“ baš kao ni upozorenja da se ne smije gaziti neke socijalne stečevine starog sustava, u „kaptolskoj centrali“ i na Pantovčaku tumačili su identično: kao antihrvatstvo i herezu! Pače, kao nedopustivi atavizam komunističkog mišljenja, izdajstvo Države i Crkve te njenih/njihovih (ne samo materijalnih) interesa.

Možda se ništa ne bi promijenilo da se u ovih dvadesetak godina otvorilo više pučkih kuhinja, ubožnica, hospicija i dječjih vrtića a podizalo nešto manje kvartovskih bogomolja, no Crkva bi umjesto „duhovne petlje“ danas imala nešto mnogo važnije: moralni autoritet. Da ne govorimo o tome da bi i domaći okoliš bio pošteđen kičastih sakralnih papazjanija na čelu s arhitektonskim pseudo-srednjevjekovnim „biserom“ u Udbini ali i mnogih bahatih demonstracija moći i neukusa.

Čak i sramotnih uljeza u javne prostore poput splitskog samostana koji je okupirao trg pred bivšom robnom kućom „Dalma“ ili one znakovite splitske „interpolacije“ koju je duhovita raja nazvala „Gospom od Kauflanda“.

Da se s oltara tada manje govorilo o crvenoj rekonkvisti i „kumunjarama“ protiv kojih valja ustati na svakim izborima a više o radničkim pravima, da se umjesto misa zadušnica za Poglavnika održala bar jedna za stotine tisuća pljačkaškom pretvorbom izgubljenih radnih mjesta, Hrvatska biskupska konferencija bi svakako imala mnogo veći moralni kredit nego li ga ima danas. Uključujući i pravo na otvorenu prozivku zastupnika i saborske većine.

S vladinim kunama koje će Kninu umjesto „socijale“, vrtića ili pokojeg novog radnog mjesta donijeti novu crkvu, s partnerstvom kojeg dio klera zdušno pred izbore obećava aktualnoj premijerki i stranci kojoj je na čelu, ugodno ušuškani na primjerenoj adresi u velebnom zdanju na Ksaveru, biskupi su – ne mogu se oteti dojmu – ipak „obilato zakasnili“. U svakom pogledu!

zlatko gall

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/151235/Default.aspx

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s