Raj i pakao po papi Benediktu XVI

Vjesnik

BENEDIKT XVI. Hoće li se njegove riječi čuti i u Hrvatskoj

Papa razumije udaljavanje od organizirane religije, a agnostike pušta u raj

»Razumijem ih kad kažu – to više nije moja Crkva, ne mogu u njoj ostati«, rekao je Papa, a na pitanje o tisućama prosvjednika koji su ga dočekali u Berlinu, tek je kratko rekao kako poštuje one koji se izražavaju na uljuđen način. I tu nije stao. Rekao je još zanimljivih i važnih stvari, od kojih su neke toliko prikladne za hrvatsko društvo da je velika šteta što ih nije u lipnju izrekao i u Zagrebu

Hrvoje CIRKVENEC

Objavljeno: 02. 10. 2011. u 11:27

Papa Benedikt XVI. završio je prošle nedjelje višednevni posjet rodnoj zemlji. Bio je to vrlo zahtjevan posjet, premda bi se moglo pomisliti da bi svakom papi pastoralni pohod zemlji u kojoj se rodio trebao biti kao »šlag na tortu« u nizu međunarodnih putovanja.

FOTO: REUTERS

Ako se samo prisjetimo pohoda pape Ivana Pavla II., kojih je bilo čak 129 tijekom njegova 26-godišnjeg pontifikata, najsvečaniji i s najviše oduševljenja bili su upravo oni u Poljskoj, rodnoj zemlji koju je pohodio najviše, čak devet puta.

No Benedikta XVI. nije dočekala konzervativnija, slavenska, katolička zemlja poput Poljske. Dočekala ga je prilično hladna Njemačka. Zemlja u kojoj se prema nekim tamošnjim istraživanjima čak 86 posto građana izjasnilo kako im je posjet pape Ratzingera nevažan. Zemlja u kojoj je, najviše zbog pedofilskih skandala koji su prošlih godina potresli tamošnje biskupe i svećenike, čak 181 tisuća Nijemaca napustila Katoličku crkvu. Valja reći i to da su, baš simbolički, papu Ratzingera pri slijetanju dočekali kancelarka protestantkinja Angela Merkel, predsjednik katolik, ali i rastavljeni katolik, Christian Wulff te gradonačelnik homoseksualac Klaus Wowereit. I kad se Papa zrakoplovom spustio u glavni njemački grad dočekale su ga još za njega problematičnije statistike. Naime, u Berlinu čak više od 60 posto stanovnika ne ispovijeda pripadnost ni jednoj vjerskoj zajednici, a katolika je u tom gradu svega sedam posto.

Dok Crkva u Hrvatskoj želi nadoknaditi izgubljeno tijekom komunističkog režima novim zgradama i gradnjom vjerskih objekata, pa čak i više od toga, papa Ratzinger poručuje iz Njemačke kako je ukidanje povlastica dobro za Crkvu jer joj omogućuje istinsko oslobođenje

Zbog svih tih podataka papi Ratzingeru posjet Njemačkoj nije mogao biti kuriozitetan, tijekom kojeg bi ga svi dočekali pozdravima, mašući bijelo-žutim vatikanskim zastavicama. Stoga je svoj put isplanirao detaljno, priznavajući brojne propuste Katoličke crkve kao institucije. Tako je već u zrakoplovu na putu u Njemačku rekao da razumije osobe bliske onima koji su seksualno zlostavljani od crkvenih službenika.

»Razumijem ih kad kažu – to više nije moja Crkva, ne mogu u njoj ostati«, rekao je Papa, a na pitanje o tisućama prosvjednika koji su ga dočekali u Berlinu, tek je kratko rekao kako poštuje one koji se izražavaju na uljuđen način. I tu nije stao. Rekao je još zanimljivih i važnih stvari, od kojih su neke toliko prikladne za hrvatsko društvo da je velika šteta što ih nije u lipnju izrekao i u Zagrebu.

Na prošlim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u Crkvi se naveliko raspravljalo može li većinski katolička zemlja imati predsjednika agnostika. Mnogi su iz Katoličke crkve tada upozoravali, pa se čak i pojavljivali u predizbornim spotovima govoreći kako između agnostika i katolika treba za predsjednika uvijek birati katolika. No Benedikt XVI. je u Njemačkoj rekao sljedeće: »Agnostici, koji zbog pitanja vezanih uz Boga ne nalaze mir, te osobe pogođene i skandalizirane slučajevima pedofilije koje pate zbog grijeha koje su počinili ljudi iz Katoličke crkve i imaju potrebu za čistim srcem, bliži su Božjem kraljevstvu od onih vjernika koji su to po ‘rutini’ i koji u Crkvi vide samo aparat bez da njihovo srce biva dirnuto vjerom«.

Premda se u Crkvi u Hrvatskoj često govori o tajnim centrima moći i neimenovanim neprijateljima Katoličke crkve u našem društvu, papa Ratzinger u Njemačkoj je istaknuo: »Štetu Crkvi ne nanose njeni protivnici, nego mlaki kršćani«

Isto tako, u Hrvatskoj se u posljednjih dvadesetak godina naveliko grade crkveni objekti. I premda kritike upućene na račun Crkve da previše skuplja bogatstva i nekretnina te da ne živi u realnosti krize s kojom se svakodnevno suočavaju ostali građani, ove godine smo doživjeli da je upravo Katolička crkva sagradila skupu zgradu Hrvatske biskupske konferencije te javnosti predstavila unutarcrkvenu svađu zbog vrijedne imovine u istarskoj Dajli. I dok Crkva u Hrvatskoj želi nadoknaditi izgubljeno tijekom komunističkog režima, pa čak i više od toga, papa Ratzinger poručuje iz Njemačke kako je ukidanje povlastica dobro za Crkvu jer joj omogućuje istinsko oslobođenje.

»Povijest je dolazila u pomoć Katoličkoj crkvi kroz razna razdoblja sekularizacije koja su uvelike pridonijela njenu pročišćenju i unutarnjoj obnovi«, rekao je Papa. I kad u Crkvi u Hrvatskoj često govore o tajnim centrima moći i neprijateljima Katoličke crkve u našem društvu, koji zbog komunističkom mentaliteta u svjetonazoru imaju zadatak ratovanja s katolicima, papa Ratzinger u Njemačkoj progovara:

»Štetu Crkvi ne nanose njeni protivnici, nego mlaki kršćani«.

Povijesni događaj – »stvarna rehabilitacija Martina Luthera«

Ratzinger je otišao i korak dalje u ekumenskom smislu zbližavanja razjedinjenih kršćana. Iskoristio je posjet zemlji koja je u kršćanskom smislu podijeljena na katolicizam i protestantizam te obišao samostan u Erfurtu gdje je predvodnik protestantizma Martin Luther bio zaređen i služio kao svećenik. Onaj isti kojemu je bulom papa Lav X. 1520. godine osudio sve spise te ga ekskomunicirao iz Rimokatoličke crkve, što je tada bila praktično smrtna presuda. Papa Ratzinger nije citirao tu bulu nego je za Luthera rekao nešto potpuno drukčije. Za Ratzingera su Lutherova misao i čitava njegova duhovnost bile potpuno usmjerene na Krista.

»Pitanje Boga nije mu dalo mira nego je ono bilo središte njegova života«, rekao je Papa za čovjeka kojega je ista Katolička crkva u 16. stoljeću osudila i odbacila. Stoga je predsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj govor Benedikta XVI. nazvao »stvarnom rehabilitacijom Luthera«.

Da je riječ o povijesnom događaju potvrdio nam je i Branimir Bučanović, pastor Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj te član Vijeća Reformiranih crkvi Europe.

»U zemlji koja je tijekom svoje povijesti bilježila različite sukobe između katolika koji su prihvatili protestantizam i onih koji su ostali sljedbenici rimskog biskupa dogodio se povijesni događaj. Treba podsjetiti kako postoje na stotine tisuća knjiga koje su Martina Luthera i protestantizam predstavljale kao duhovnu devijaciju, a taj se mentalitet posebno proširio i preživio kod balkanskih bukača. Stoga činjenica da je sadašnji Papa izrekao pozitivne, pa čak i pohvalne riječi, može i treba biti poticaj promjene razmišljanja prema europskom protestantizmu, posebno prema ovom velikom i značajnom reformatoru te općenito prema svima onima koji drukčije razmišljaju i vjeruju«, kaže Bučanović.

Dakako, unatoč pohvalama sadašnjem Papi na riječima o Lutheru, i predsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj pozvao je na konkretne ekumenske poteze. I to s pravom, jer je upravo ekumenski pokret rođen kod protestanata, a tek kasnije ga je, tijekom Drugog vatikanskog koncila 60-ih godina prošlog stoljeća prihvatila i Katolička crkva. A protestantski ekumenizam ima za cilj i ostvaruje u praksi kršćansko zajedništvo različitosti i svjedočanstvo onima koji ne slijede, odbacuju ili se protive kršćanskoj vjeri, kaže Bučanović.

»Treba podsjetiti kako je mnogo ljudi u Njemačkoj indiferentno prema religiji, a duhovna devastacija komunističkog totalitarizma ostavila je duboki trag. U tom smislu protestantski ekumenski koncept ima velikih potencijala i mogućnosti. Meni se čini da ovaj koncept postaje sve više dominantan; može biti prihvatljiv svima, poštuje različitosti i čuva kršćanske posebnosti. Ako sam dobro uočio, nešto u tomu smjeru, govorio je i rimski primas«, objašnjava Bučanović. No, uz to, naš sugovornik dodaje da, ako se želi reći kako je protestantizam sada postao prihvatljiv rimokatolicima, onda to nije točno.

»Postoje velike teološke i eklezijalne razlike između protestanta i rimokatolika, i one su tolike da se vjerojatno nikada neće moći premostiti. Kad to kažem onda mislim kako se neće moći stvoriti jedna administrativno-centralizirana Crkva koja bi u svojoj naravi bila: rimokatolička, protestanska i pravoslavna. To jednostavno nije moguće, a mišljenja sam da se to i ne treba dogoditi. Naime, život nas uči kako su različitosti dobre, a posebnosti drugih mogu oplemeniti ono što mi nemamo«, dodaje pastor Reformirane kršćanske crkve i ujedno podsjeća da su sve te crkve katoličke u svojoj biti, naslijeđu i poslanju, a svaka od njih može biti sektaška ako je isključiva i nasilna te druge i drukčije silom i prozelitizacijom nastoji dobiti na svoju stranu.

Uz to, dok se kršćanske crkve zbližavaju ili udaljavaju, i dalje u zraku ostaje glavno pitanje – pitanje kršćanstva u Europi i sve većeg broja onih koji zbog svih tih igara, nedovoljno iskrenog svjedočenja vjere i mlakih vjernika, o kojima je progovorio i sam papa Benedikt XVI. u Njemačkoj, napuštaju kršćanstvo te Boga traže i nalaze individualno, unutar privatnih, a ne sakralnih zidova.

http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=2852D465-7B69-4FC2-AC57-9F1235B9DBDC

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s