Svećenstvo ne posreduje u rastu duhovnosti – egzorcizam u sferi psihijatra?

– Nisam egzorcist jer u Hrvatskoj nema službeno imenovanog egzorcista, ali kad god se pojavi potreba za egzorcistom, to se radi, imao sam takav slučaj više puta – rekao je nedavno msgr. Milivoj Bolobanić, kojeg nismo uspjeli dobiti za izjavu o ovoj temi.

Zvonko Franc, glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije, kaže nam:
– U Evanđelju piše da zlo postoji. U praksi je vidljivo da đavao neprestano pokušava napakostiti čovjeku i skrenuti ga s puta. Nekima je potrebna malo konkretnija duhovna obnova, a Crkva preporučuje da biskupije odrede svećenika koji će pomagati takvim ljudima, mi kažemo, opsjednutima.

Tu treba znati da nije riječ o egzorcizmu iz horor filmova, nego o jednom duhovnom putu, molitvi ozdravljenja koja se provodi po obredniku koji, pak, propisuje konkretne molitve kojima se oslobađa čovjek od utjecaja Zlog. Crkva tome ne pristupa olako – veli Franc.

U nedavno objavljenoj knjizi “Obred” talijanskog novinara Matta Baglia, inače “skeptičnog vjernika”, ispričana je priča o ocu Garyju Thomasu, američkom svećeniku koji je poslan u Rim na tečaj o egzorcizmu.

Tu je otkrio da prava drama egzorcizma nije u nekim magijskim obredima punih stravičnih scena, nego u putu stvarnog približavanja Bogu koji traži postojanu molitvu, ljubav prema Bogu i izbjegavanje grijeha.

Da je egzorcizam zaista svojevrsno putovanje osobe da uz pomoć duhovnog vođe, preko molitve i sakramenata, ponovno otkrije Božju milost, potvrdio nam je i fra Smiljan Dragan Kožul, koji je bio pomoćnik don Gabriela Amortha, vodećeg egzorcista u Rimu, te je godinama obnašao službu egzorcista u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

– Prema samoj službi, svaki biskup je egzorcist, no budući da on ima toliko drugih obveza, današnja praksa je da može imenovati jednog ili više svećenika za tu službu, odnosno za molitve i obrede egzorcizma, izgonjenja zlih duhova iz opsjednutih. No, slučajevi opsjednutih su jako rijetki.

Crkva oduvijek traži da se u službu oslobađanja uključe i liječnici jer su nekad u pitanju psihički bolesnici. Meni su iz Vrapča znali slati pacijente za koje su bili uvjereni da su pod utjecajem Zloga. Inače, nekim ljudima pomogne i jedna molitva, a nekima je potrebno više mjeseci, čak i godina da se oslobode opsjednutosti – rekao nam je fra Smiljan.

Inače, Zlome su podložne osobe koje ne mogu oprostiti, koje žive u mržnji, želji za osvetom, koje se ne žele pokajati za teške grijehe, one osobe koje se bave magijom i koje traže od pogrešnih osoba i na pogrešnim mjestima pomoć i ozdravljenje, primjerice od bioenergetičara, reikista, onih što se bave transcendentalnom meditacijom, kristaloterapijom…

Dr. Milas: Djevojka je, na kraju, završila na Psihijatriji

Psihijatar dr. Mijo Milas na ovu nam je temu kazao: “U praksi sam imao dosta slučajeva, ali nitko nije bio opsjednut, barem ne po onoj definiciji koju Crkva određuje. Sjećam se jedne djevojke iz siromašne, seoske obitelji koju su vodili kod brojnih iscjelitelja i svećenika jer su vjerovali da je opsjednuta sotonom. Neprestano se vrtjela s križem na prsima i znala bi popiti po četiri litre vode odjednom. Bio sam s njom u crkvi kada su molili na latinskom i davali joj krštenu vodu.
Na koncu je došla kod mene na Psihijatriju gdje sam zaključio da se samo folirala. Nije završila školu, našla muža i posao, pa je stvorila svoj novi lik koji je kao opsjeda.
Znam da postoji zlo, agresija i bijes, no ne mogu se složiti sa svećenicima koji kažu da su ljudi opsjednuti đavlom. Mnogi današnji svećenici, intelektualci, ipak se posavjetuju sa psihijatrijskom strukom prije nego nekog proglase opsjednutim.