Crkva, najveća gay udruga

Glas Slavonije

IZVAN PROSTORA I VREMENA

Piše: Ivica Šola

isola@glas-slavonije.hr

Crkva, najveća gay udruga

Objavljeno: 17.10.2007

Sve svjetske agencije, uključujući i one katoličke, opet otvaraju pitanje monsinjora Tommasa Stenica koji je prije nekoliko tjedana pred TV kamerama deklarirao svoju homoseksualnost, vabeći jednog mladića na spolni odnos. Mons. Stenico je do sada najviše rangirani crkveni i vatikanski dužnosnik (šef katehetskog ureda Kongregacije za kler) koji je suspendiran zbog vlastitih homoseksualnih sklonosti (ZKP 1399). Danas pak Stenico negira vlastitu homoseksualnost te tvrdi kako je (budući da je i psihoterapeut) zapravo radio pokus u “znanstvene svrhe” jer priprema studiju o problemima svećenika homoseksualca, te očekuje povlačenje crkvene kazne i rehabilitaciju. U Crkvi su trenutno duhovi podijeljeni. Postoje oni koji, polazeći od doista tendencioznog BBC-jevog dokumentarca “Seksualni zločini i Vatikan”, tvrde kako se na istoj antikatoličkoj matrici uz pomoć visokorangiranog vatikanskog dužnosnika želi diskreditirati sam vrh Katoličke crkve da je licemjeran; s jedne strane Crkva osuđuje homoseksualnost kao protuprirodnu, a s druge strane u samom vrhu, u vatikanskoj kuriji, sve vrvi od homoseksualca i njihovih lobija. Visokopozicioniranih, naravno, koji žive u moralnoj shizofreniji budući da javno zastupaju službene stavove katoličke doktrine dok privatno, preko Interneta, traže momke za, kako sam mons. Stenico u spomenutom filmu kaže, “relaksaciju”. Ova “apologetska” struja uglavnom krivi senzacionalističke medije da ne podmeću samo Katoličkoj crkvi, već i u mons. Stenicu vidi žrtvu istih “zavjera”.

“Ugodno s korisnim”
Druga pak struja upozorava na sve veću navalu osoba homoseksualnih sklonosti na svećenička i redovnička zvanja koje tako, s jedne strane, socijalno prikriju vlastitu homoseksualnost, a s druge, ulazeći u sjemenište ili samostan, zapravo ulaze u neku vrstu “harema”, postajući pritom i opasnost za osobe labilnog (spolnog) identiteta koje začas “zavrbuju”. Na ovaj problem u Sjedinjenim Američkim Državama upozorio je još 1999. godine Donald Cozzens (teolog pastoralist, i sam odgojitelj svećeničkih kandidata) u knjizi pod nazivom “The Changing Face of the Priesthood”. Na temelju istraživanja Cozzens ondje donosi podatak da je u SAD-u više od 30 posto sjemeništaraca i svećenika homoseksualaca te da je većina povremeno ili stalno spolno aktivna prognozirajući, zajedno s Richardom Sipeom, da će u skoro vrijeme više od 50 posto svećenika u Americi dolaziti iz redova gay populacije. Ni Cozzens ni Sipe ne ubrajaju se u “novinare senzacionaliste”, niti u “antikatoličke komplotiste” nego u ozbiljne poznavatelje materije. Razlog ovakve navale homoseksualaca na svećenička i redovnička zvanja mnogi vide u disciplini celibata koji je idealno pokrivalo osobama sumnjivih, neteoloških motiva, da spoje “ugodno s korisnim”: s jedne strane osiguraju si društveni ugled i socijalni status kakav daje svećeničko zvanje, te, s druge strane vlastitu sklonost zakriju aureolom svećeničke mantije. Katolički moralni nauk pak ne smatra grešnim i “neurednim” samo prakticiranje homoseksualnosti, već i (neprakticiranu) homoseksualnu sklonost.

Bez senzacionalizma
Sukladno vatikanskim naputcima o odgoju i odabiru svećeničkih kandidata, Crkva je pooštrila mjere opreza, a mnoge biskupske konferenicije, kao Njemačka i Švicarska prije nepune dvije godine, istupile su medijski objavljujući da će svaki kandidat koji takovu sklonost kauzalno osjeti, morati proći “period kušnje”, dok ista ne bude sanirana. U svakom slučaju, sve veći broj homoseksualaca ne samo među “običnim” klerom nego i među visokim crkvenim glavarima, ne bi trebao biti tabu-tema ni razlog za zabijanje glave u pijesak, jer problem nesumnjivo postoji i postaje sve ozbiljniji. Pri tome nije toliko bitno je li netko homoseksualac, jer je svatko prije svega ljudska osoba koja tako mora biti i tretirana, sukladno standardima Evanđelja i ljudskih prava, već koliko samo homoseksualno nagnuće utječe na motivaciju za izbor zvanja, te samim tim ista osoba instrumentalizira i Crkvu i vjeru u sebične, nerijetko i perverzne svrhe. Mons. Tomasso Stenico koji je postao planetarna vijest svakako je dobar povod da se ovo pitanje otvori, mirno i bez “senzacionalizma”. Jer je sve više ciničnih komentara kako Crkva gubi vjerodostojnost kada kritizira homoseksualizam i sukladna udruživanja, budući da je, kažu, upravo Katolička crkva najveća multinacionalna gay udruga. Crkva očito treba učiniti iskorak i zaigrati kontru.

http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=1595&page=7&id=21

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s