EKSKLUZIVNO!

ISPOVIJEST GRAĐANKE O PROTUZAKONITOM DJELOVANJU KATOLIČKE CRKVE!

Ekskluzivno prvi iznosimo u javnost ispovijest o ponašanju katoličkog svećenika: nekretnine naprijed, ljudska prava i moral – stoj! Iz pisma upućenog redakciji razvidno je na koji način je Crkva stjecala i još uvijek stječe nekretnine. Kada je ostala bez njih za vrijeme komunizma, ponovno ih je vratila, ali se nikada nije postavilo pitanje načina stjecanja istih. Zašto paapa Benedikt XVI zajedno s kardinalom Bozanićem ne otvori istragu o ovakvim slučajevima i na transparentan način izađe u javnost s rezultatima istrage?

Slučaj je prijavljen Uredu Predsjednika RH, Saborskom odboru za obitelj, mladež i sport, MUP-u RH, na dvije adrese: javnost i pitanja, USKOK-u, političkim strankama HNS-u, HSLS-u i IDS-u, Redakciji Glasa Koncila te je podnijeta i kaznena prijava DORH-u.

Iznosimo sudu javnosti sadržaj pisma:

„Prije oko 6 mjeseci slučajno sam saznala da je moja majka (74) u tajnosti od mene, kćerke jedinice u 11. mj. 2010. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa župom  RKTC „Uznesenja BDM“u Stenjevcu u Zagrebu, kojim župi prelazi u vlasništvo sva imovina, koja je glasila na moju majku, a to je ujedno i sva naša obiteljska imovina, u ugovoru procijenjena na oko 3 000 000 kn .

Ne trebam opisivati koliki je to bio emocionalni i sociološki šok za mene! Gdje ja živim!

Ovu tužnu obiteljsku dramu ipak moram, kao kćerka, iznijeti sa detaljima, koji su gotovo tragično obilježili naš obiteljski život. Iznosim ih jer sam dio ljudske zajednice i obzirom da navedni događaj grubo  narušava integritet moje obitelji, dostojanstvo moje majke, moram se obratiti javnosti i potražiti odgovore, jer  nitko nema prava jednu obiteljsku tragediju „gurati pod tepih“, ovo što se nama događa nije normalno za ljusko društvo, da ne spominjem da u životinjskom nije niti moguće!

Moja je majka cijeli život patila od psihološko/psihijatrijskih simptoma disfunkcionalnosti prvenstveno u obitelji, u braku s mojim ocem, koji je umro prije 14 godina, u odnosu sa svojim bratom. Nakon očeve smrti disfunkcionalnost se nastavila i progredirala.

Prvenstveno se obraćam stručnoj javnosti, svjesna sam da dio laika, zbog  raznih psihosocijalnih okolnosti ne mora prepoznati svu psihološku i socijalnu ozbiljnost i dimenziju ove obiteljske drame, dijelom i stoga što neki od njih i sami proživljavaju ili su žrtve sličnih poremećaja unutar obitelji, s kojima se ne znaju ili ne mogu dovoljno dobro nositi i ne znaju kako to riješiti.

Prije oko 2 godine bila sam uz majčino znanje pozvala u kućnu posjetu spec. psihijatra radi utvrđivanja biti njene disfunkcionalnosti, nakon obavljenog stručnog uvida psihijatar je majci preporučio ambulantne posjete i liječenje, što majka nikada nije prihvaćala.

Uvijek sam brinula o majčinom zdravlju, ustrajno je upozoravala na štetnost prekomjerne konzumacije alkohola, pomagala joj oko obavljanja poslova “za koje više nije imala volju”…

Kada sam prošlo ljeto primjetila da su simptomi značajno progredirali, prema savjetu psihijatra, obzirom da majka nije imala realan uvid u svoje stanje i nije prihvaćala liječenje, obratila sam se nadležnom Centru za socijalnu skrb, koji je počeo svoj uvid u situaciju.

U međuvremenu se dogodio sporni ugovor.

Centar je nakon toga, prema svojim indikacijama predložio procjenu majčine poslovne ubrojivosti i taj prijedlog uputio sudu.
Još se čeka zakazivanje rasprave na nadležnom sudu.

Župnici te župe ( njih trojica, jedan u mirovini, koji poznaje moju obitelj od mog djetinjstva i druga dvojica koji su slijedili jedan za drugim u zadnje vrijeme) poduzimaju sve moguće ne bi li omeli stručno i  transparentno psihijatrijsko vještaćenje moje majke. . Neka se ne pozivaju na privatno vještaćenje, kojem su navodno pdovrgnuli moju majku, jer to samo potvrđuje njihove ciljeve…

Neka se ne pozivaju na klevetu, jer su oni mene oklevetali pred majkom i javnošću njima dostupnom, a ono štoi su učinili mojoj obitelji, ponavljam nije dostojno ljudske zajednice…ima mnogo devijantnih ponašanja, koja su nekim ljudima „ u redu“, ali ljudska zajednica zna prirodnim osjećajem razlučiti koji ju postupci vode humanizaciji i napretku, a koji zatiranju zdravog ljudskog razvoja…

Obraćam Vam se obzirom da župnici koriste svaki mogući prostor za manipulaciju, a čini mi sa da takvih “prostora” u sustavu ima podosta, previše za jednu običnu građanku poput mene.

Majka je u međuvremenu radi psihijatrijske simptomatologije bila i hospitalizirana prema svim transparentnim pravilima struke, da bi je župnici drugi dan – po samo njima znanim putevima “izvukli” iz bolnice, liječnik dežurni psihijatar toga dana nije mi kao kćerki i liječnici htio dati na uvid nikakovu medicinsku dokumetaciju moje majke (!).

Majka progredira u svojoj simptomatologiji, potpuno su je odvojili od mene, ona je potpuno “u njihovoj moći”…što su napravili od njene psihe najbolje je očito iz progresije njene obiteljske i socijalne disfunkcionalnosti.

Ovo je osobna i obiteljska drama moja i moje majke , mene su župnici pred majkom i njima dostupnom javnošću okarakterizirali i oklevetali kao “nasilnu” osobu od koje “majci prijeti opasnost”. Da nije tužno i da se ne radi o kleveti bilo bi smiješno!

Nevjerojatno čime se župnici imaju volju i vremena baviti, njima nije, kao meni bio potreban legalni sustav u koji su uključeni Centar za socijalnu skrb i liječnici, već su oni “stvar”/”imovinu” preuzeli u svoje ruke.

Njima nisu bitna dostignuća suvremene znanosti i humanosti čiji je cilj rehabilitirati osobu i omogućiti joj kvalitetne obiteljske i socijalne odnose, već udaljiti je od obitelji i njome manipulirati.

Očekivala bih da svatko u ovakvoj situaciji gdje radi bolesti postoji disfunckionalnost osobe u obitelji, ako već na neki način stekne majčino povjerenje, bezuvjetno upozna sve članove obitelji i pomogne u rehabilitaciji osobe i obitelji preko nadležnih institucija, a ne da koristili dvojbene zakonske mogućnosti za manipulaciju osobama i obiteljima radi postizanja materijalne koristi.

Biskup Pozaić, kojem sam se još prije par mjeseci obratila osobno za pomoć u toj situaciji, rekao mi je da budem li se obratila javnosti da će mi se „sve okrenuti na glavu“.

Pa što drugo da onda očekujem, spaljivanje na lomači trenutno vjerojatno ne, ali sve druge raspoložive metode i mogućnosti napada vjerojatno da…

A bila sam biskupu izložila svu složenost naše obiteljske situacije i naših života i zamolila ga da ovaj besmisleni ugovor sa svojim kolegama poništi i omoguće mojoj majci pristup stručnim osobama koje joj mogu pomoći u psihičkoj rehabilitaciji i psihosocijalnoj i obiteljskoj integraciji.

Bila sam uputila i pismo osbno kardinalu Bozaniću, stigao mi je odgovor od mr. Roberta Šretera –župnika koji je s majkom „započeo pregovore“ – horor!

Župnici su se doslovno uhvatili jedne problematične pravne forme ugovora i samozadovoljno misle kako su napravili dobar posao. Ali odnosi unutar jedne obitelji, psihocoijalni integritet osoba u obitelji i društvu nije niti izbliza tako jednostavan kakvim ga oni smatraju, ljudskim životima ne može se raspolagati na tako bizaran način kako to oni čine, bila je to – duhovno-moralnim riječnikom rečeno jedna ohola preuzetna igra tuđim životima i zdravljem, integritetom jedne obitelji.

Meni se kao kćerci bilo teško distancirati od obiteljske patologije i poremećenih uloga unutar te situacije u kojoj sam odrasla, ali mi je ipak moja liječnička profesija i iskustvo pomoglo da razlučim patologiju od normalnih sporadičnih nerazumijevanja u obitelji, zato sam se – da bih izbjegla nenormalne situacije u obitelji i prevenirala daljnju progresiju patologije – obratila  za pomoć stručnim osobama i nadležnim institucijama.

Za ilustraciju, pitao me inspektor u tom obavijesnom razgovoru na policiji zašto ja nisam zvala policiju kada je majka nastupala agresivno – pa ja sam liječnica i svojoj edukaciji zahvaljujem da mogu prepoznati i razlikovati patologiju koja je za psihijatrijsko liječenje od one koja zahtjeva policijsku intervenciju…

Nikoga ne želim uvrijediti ovim svojim iskazom, ali ja i moja majka/bez obzira na njenu potčinjenost njima, i moja obitelj duboko smo uvrijeđeni ovim postupkom od službenika katoličke crkve.

Ovo što su župnici učinili mojoj majci, mojoj obitelji, ima duboke humane, moralne, sociološke i društveno-pravne implikacije…rekao mi je biskup Pozaić da „pravda i pravednost“ nisu jedno te isto, hvala mu da mi je to otkrio baš on, kao svećenik katoličke crkve, u kojoj sam godinama tražila potvrdu za svoje čovjekoljubne ideale…ja ih i dalje živim, ali gdje i kada ih on živi?

Župnici su u međuvremenu majku dali privatno vještaćiti, toliko im je bilo važno da se jednim potezom pokaže da je „majka potpuno psihički zdrava“, tako se oni beskrupulozno odnose prema dostojanstvu osobe i obitelji, koliko je to poniženje za moju majku to samo ja znam i osjećam.

Oni joj ne pomažu da bi je rehabilitirati za sretan i dostojanstven obiteljski život, oni su ju naprotiv potpuno odvojili od obitelji, uskratili joj da bude majka i baka, uskratili je njenoj obitelji da bi se domogli imovine. Nemam zadrške u svojim kćerinjii čovjekoljubivim namjerama da svim raspoloživim stručnim i društvenim civilzacijskim dostignućima zaštitim dostojanstvo moje majke i obitelji, da se majci omogući adekvatna stručna skrb i psihosocijalna rehabilitacija i povratak u obitelj.

Prema njima”ja želim od majke svu imovinu“(!), neka mi objasne što to oni žele(!), i tko bi osim mene i uske krvne obitelji imao pravo na obiteljsku imovinu.

Majka ugovorom nije ništa dobila, tek nekoliko bijednih točaka zapisa da će joj se „po potrebi“ dati hrana, pomoć u kući, liječenje(koje?!), DOSTOJAN POGREB I ODRŽAVANJE GROBA(!!!).

Oni je ustrajno fiksiraju u njenoj obiteljskoj disfunkciji,  neralitetu i paranoidnim insinuacijama.

TO NIJE ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA NITI ONAJ KOJI ZASLUŽUJE MOJA MAJKA!

Ona sirota uopće nije svjesna što je potpisala i u kojoj se poziciji nalazi, ona uopće ne shvaća da prema ugovoru nije više vlasnica ničega svoga – što joj je inače u životu bilo od primarne važnosti…pa neka joj župnici  jasno kažu tko je ona za njih i zašto i kakvo je s njihove strane i sa strane ugovora pravo stanje stvari!

Ovo je jedna grozna životna drama, svjesna sma da će se mnogi na njoj „naslađivati“ uvjeravajući se na taj način da su njihovi obiteljski problemi manji,no to je samo još jedna potvrda patologije dijela društva.

Ja izlazim u javnost radi onog stručnog, normalnog i humanog dijela društva, koji nosi napredak u međuljudskim odnosima i u uređenju ljudskog društva.

Veliki obiteljski i međuljudski problemi uvijek se zasnivaju na nekoj psihičkoj patologiji, jer da nije tako mogli bi se rješiti dijalogom, ali patološka problematika ne daje nikome za pravo da tu nemilu situaciju zloupotrebljava, to je u najmanju ruku nedostojno čovjeka i ljudskog društva.

Ja mojoj majci želim život dostojan čovjeka, a ne da radi imovine, koju su desetljećima stjecali moji djed i baka, moj otac s majkom i ja , bude manipulirana kao zadnja bijednica.

Time što moja majka radi svojih psihičkih smetnji ne može prepoznati obiteljskui roditeljsku  borbu u današnjih nemilim socijalno-ekonomskim prilikama njena osobna tragedija je još samo veća, no to ponovo nikome ne dopušta je da je iskorištava i odvaja od obitelji!

Prirodno je da sam ogorčena i zabrinuta, jer već do sada pokazali dokle sežu mogućnosti njihovih manipulacija unutar sustava.

Već su me bili prijavili i policiji navodno po uputi moje majke (!), bila sam na obavijesnom razgovoru, kojem sam se rado odazvala znajući da ću barem tu razriješiti mnoge insinuacije na moj račun. Normalno da nije utvrđena nikakova krivnja s moje strane, ali to je trebalo proživjeti i da li doista samo tako netko može drugu osobu prijaviti a on sam je odgovoran za situaciju…

Upozoravaju me prijatelji da župnici imaju nesrazmjerno velike mogućnosti utjecaja na pojedince u instutucijama i da je neizmjerno dug put dokazivanja i traženja pravde.

Radi jedne obiteljske imovine, fiktivno procijenjene na nekih 3 000 000 kn, što je u stvarnosti jako upitno, a nama je jedini krov nad glavom i izvor neke čovjeka dostojne egzistencije, rade se ovakve beskrupulozne manipulacije majčinim psihičkim stanjem.

Da li bi je župnici uočili “kao veliku vjernicu” bez te “velike imovine”, da li bi im i tada bila zanimljiva za “skrb”. Ona je moja majka, koja nije svjesna svog ugroženog psihosocijalnog integriteta, ja sam jedini član obitelji koji se može još zauzeti za dostojanstvo mjoe majke i naše obitelji(predaka i potomstva) i ne mogu dopustiti ove radnje.

Koje su, prema župnicima, karakteristike „velike vjere“, da li su to: požrtvovnost za vlastitu obitelj,  ustrajna svakodnevna borba sa životnim prilikama i neprilikama da obitelj kroz njih uspije ostvariti svoj identitet ili „poklanjanje velike imovine crkvi“…život, osobito obiteljski  nije niti malo jednostavan kako to župnici zaključuju. Uz svu muku, koju je moja obitelj tijekom života prolazila i prolazi već kroz generacije, što zbog raznovrsnih društveno socijalnih previranja na ovim prostorima što zbog bolesti unutar same obitelji, samo su nam „ovi spasioci i dobročinitelji“ još trebali!

Gdje su bili župnici kada je moja baka godinama po zimi i suncu prodavala povrće na placu da bi preživjela bez mirovine / tad je  njena imovina bila pod nacionalizacijom, gdje je bio župnik Buhin kada sam ga plačući nekoliko puta molila da posjeti mog oca na samrtnoj postelji / moj otac poznat kao dobar čovjek nije bio vjerojatno „dovoljno dobar vjernik“ / imovina je još uvijek bila pod nacionalizacijom, gdje su bilu župnici kada smo majka i ja živjele u staroj kući grijući se na drva i plinsku peć, bez kupaone / i tada je imovina još bila pod nacionalizacijom…

Ne znam kako cijeli postupak zaštititi od njihovih manipulacija, jer je pretežak put poslije dokazati pravdu.

Putem e-pošte isti sam sadržaj uputila i na ured predsjednika RH i saborskom Odboru za obitelj, mladež i šport.

Mislim da je svakom normalnom čovjeku jasno da se ovdje jedna mala i nesretna obitelj našla u mreži moćne institucije, koja tu nema što tražiti na način na koji se uplela, jer pomoći očito nisu htjeli- na ovaj način se „pomaže“ samo u hororu.

Nije mi niti najmanja namjera utjecati na rad nadležnih institucija već se pitam kako se zaštiti od “druge strane” u njezinim nemilosrdnim manipulacijama sustavom i ljudskim životima, jer dok ja i sav legalni sustav djeluje prema svim pravilima struke, za njih je to izvrsno područje u kojem upravo sve dostupne prostore i mehanizme upotrebljavaju da uberu korist za kojom su krenuli.

Ne trebam posebno naglašavati da je majka žena u godinama, i fizički je slaba, u stanju je iza  op. Ca debelog crijeva!!!!!

Kao građanka osjećam se gotovo na rubu očaja radi svega što sam u posljednjih mjeseci doživjela.

Župnici su, prema riječima jednog od njih (R. Šretera) s majkom vodili pregovore o tom ugovoru 7 mjeseci (!), u tih 7 mjeseci nisu našli shodno da upoznaju mene, da – što je normalno u ljudskoj komunikaciji – upoznaju i čuju  i drugu stranu, da kontaktiraju nadležne institucije kada su saznali  za o „čudnu“ obiteljsku situaciju, štoviše nije im bila „nimalo“ neobična slika majčinog hostilnog i paranoičnog ponašanja prema kćerci– oni “tako dobro“ poznaju ljude da im je njena priča „bila tako uvjerlijva da uopće nije bilo niti najmanje sumnje u njenu realnost“. Znali su da sam kontaktirala Centar, ali njima nije potrebna ta društvena i državna institucija da bi donijeli „svoje zaključke“, oni o mom navodnom nasilju u obitelji nisu imali nikakovu relevantnu policijsku domkumentaciju, ali ih to nije spriječilo da me pred njima dostupnom javnošću kleveću kao „opasnu osobu od koje majci prijeti opasnost(!!!)“, pa što onda nisu odmah pozvali policiju, javili u ustanovu gdje radim ??? Već su zaključili „ugovor“!!!

Kakav to sustav brige o starijim osobama razvijaju ili već imaju razvijen župnici, iz kojih aspekata oni promatraju stariju životnu dob, očito da njima niti približno nije poznata sva kompleksnost ljudskog i obiteljskog života, međuljudskih i obiteljskih odnosa, patologija koja se i na žalost javlja , ali ju treba i liječiti prema načelima suvremenih znanstvenih, socioloških i meidicinskih idostignuća, župnici sve to ignoriraju…njima je očito stalo samo do nekih „viših“ ciljeva.

Nije im niti malo stalo do zdravih odnosa unutar jedne obitelji, što su učinili da bi pomogli mojoj obitelji da  svaki član unutar nje skladno funkcionira, naprotiv oni su potpuno odvojili i izolirali moju majku od mene, onemogućili mi svaku normalnu skrb o njoj – Zato su ono tu!- pod kojim uvjetima!, potpuno su joj izmijenili strukturu ljudi koji joj dolaze u kuću!

Ono što je svakom normalnom čovjeku u najmanju ruku sumnjivo, njima je sasvim“normalno“.

Obraćam se stručnoj javnosti i sugrađanima za pomoć u borbi protiv ovakvih nečovječnih postupaka!

Umjesto da mi pomognu oko adekvatne skrbi za majku, kad su već na neki način pridobili njeno povjerenje/ili su ga pridobili samo da bi je iskoristili/, oni su napravili obiteljsku tragediju!

Oni su napravili sve „po zakonu“, kako mi pojašnjava biskup Pozaić, po zankonu može biti, moralno ne mora biti, mnogi su zakoni prohujali i poharali zemljom!

Kako jedna tako značajna vjerska institucija, donosno njeni djelatnici mogu postupati izvan nadležnih društevnih i državnih institucija, zašto ih oni ne uvažavaju?

Smije li se zastrašivanjem tjerati na prešućivanje ovakvnih nenormalnimh i nemoralnih događanja u našem društvu?

Kako to da su oni toliko bešćutni prema patnji jedne obitelji?

Gdje su bili kada moji roditelji u ratnim godinama nismo mali što jesti osim  malo špeka u rijetkom povrću, gdje je bio župnik Buhin kada sam ga tri puta plačući molila da dođe do samrtnu postelju  moga oca jer želi vidjeti svećenika, pa župnik Buhin to nije našao zgodnom prilikom da se približi čovjeku, koji je cijeli svoj život bio pozat i priznat kao dobar čovjek ,  a sada je našao za jako shodno da se uključi u akciju „spašavanja“ moje majke!

Ako je kleveta ova životna drama koju iznosim na rubu tragedije radi nemoralnog uplitanja ekipe župnika, što li je tek njihovo djelo! Puna su im usta otrovne slatkorječivosti.

Moja obitelj, ja osobno, nemamo što kriti,  kod nas se, kao na žalost u mnogim obiteljima desetljećima odigravala obiteljska drama radi psihičkih smetnji, što nije ništa neobično, to se događa u svakoj drugoj-trećoj obitelji, zato su tu stručnjaci socijalni djlatnici, psiholozi, psihijatri, da pomažu takvim osobama i obiteljima, strašno je kad se takve obiteljske situacije beskrupulozno zlorabe radi stjecanja materijalne koristi…

Ovo je pismo dijelom još tehnički i riječnički neuređeno, ali obzirom da se javljam samo ozbiljnim društevenim čimbenicima,  sigurna sam da ono ne može biti iskorišteno u lošim namjerama s bilo čije strane  već samo u poboljšanju ljudske i društvene komunikacije, jer prešućivati ovakvo nešto je ustvari najveće zlo.

Još jednom zahvaljujem na razumijevanju!

PODACI POZNATI REDAKCIJI

 

 

2 misli o “EKSKLUZIVNO!

  1. draga gospodjo, ako je to sve istina, cak i ako je dio toga istina, onda mogu samo reci – neljudsko, nemilosrdno, bescutno, gramzivo, nekrscansko ponasanje katolickih klerika (no, nimalo neuobicajeno, naprotiv..). jednostavno odvratno!
    i reci cu vam ovo iz osobnog iskustva; dugacke lamentacije, opisivanja, nabrajanja, optuzbe, nece puno pomoci!
    naprotiv, treba sazeto iznijeti ono najbitnije, naoruzati se zakonom i krenuti u borbu za svoje pravo. najbitnije je drzati se zakona i pozivati se na njih i samo na njih (i to svih onih koji se odnose na slucaj) drzati se zakona ‘ko pijan plota’, biti uporan i dodijavati svima ukljucenim u slucaj.
    i uspjeh nece izostati.
    sretno

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s