Hrvatska biskupska sramota

Monitor.hr

Datum objave:  Ponedjeljak, 28.03.2011.

Even parity

Što bi u ovom slučaju učinio Isus? Evo moje interpretacije…
Čak i da nisam pripadnik katoličkog puka živcirala bi me, onako agnostički ili ateistički, pompozna građevina Hrvatske biskupske konferencije. Smetala bi me njena cijena, ako ništa drugo. No, kako sam vjernik, u toj priči smeta me puno više od puke cijene građenja: smeta me rastrošnost Crkve, smeta me njena zaljubljenost u luksuz i šarenilo, no najviše me od svega smeta bahatost crkvenih velikodostojnika što svoju preskupu investiciju pravdaju uvredljivim isprikama i opravdanjima dostojnim onih ponajvećih hrvatskih neoliberalno-pretvorbenih tajkuna.

Naravno, mogu shvatiti potrebu za skupljanjem više dislociranih ureda na jedno mjesto. Ta potreba ima i svoju jasnu ekonomsku računicu: uštedu. Okupljanjem raštrkanih ureda na jednom mjestu mogu se postići povoljniji uvjeti najma, a ako je riječ o vlastitoj zgradi, ušteda je time i veća. Crkva traje već dvije tisuće godina i trajat će još barem neko vrijeme – konsolidacija prostora pametno je ulaganje u budućnost.

I da su biskupi stali na tome nitko im ništa ne bi mogao prigovoriti. Nova zgrada bila bi lijepa, funkcionalna, korisna i dugoročno bi se isplatila.

No, iz nekog razloga odlučeno je kako zgrada ne smije biti tek obično, skromno zdanje kakvo priliči crkvenom poslanju, već nešto što će ući u povijest (čestitam – sad će zaista ući u povijest!) svojom arhitektonskom ljepotom, svojim izgledom, stilom, luksuzom.

Zaigrali se teolozi…

Arhitekt te zgrade Nenad Fabijanić je, prema pisanju Nacionala, osmislio arhitektonski vrhunsko, minimalističko zdanje primjereno statusu onih koji će u njemu boraviti. No, što zna puki arhitekt o arhitekturi i estetici, pa su se projektom zaigrali teolozi; to me ne čudi jer ako se toliko vole umjesto duhovnim pitanjima baviti dnevnom politikom, jasno je kako im i druge svjetovne discipline nisu strane. Arhitekt je, tvrdi Nacional, bio očajan zbog uništavanja njegovog intelektualnog djela (kasnije su, čini se, našli zajednički jezik – Dnevnik 3 od 22.3.2011.), a tvrtka zadužena za nadzor pobjegla je sa gradilišta i od odgovornosti za promjene.

Tako je, očito intervencijom koja je došla iz same Crkve, na zgradi načinjeno prerada i dorada, a kao vrhunac priče je sad već notorno popločavanje pročelja oniksom, ali i panoramsko dizalo i sveopći luksuz koji bi napaćenim svećenicima barem malo olakšao svakodnevne egzistencijalne muke.

Ne živi se loše. Iako je recesija kratkotrajno zaustavila gradnju, do dolaska Pape Benedikta XVI ipak bi trebala zasjati u punom sjaju.

Pučka kuhinja, pritom, također radi sve bolje i bolje, unatoč financijskim problemima, jer kako kažu u kninskom Caritasu, neki od njihovih donatora su i pomrli. Zanimljivi su to pokojnici, što su odlučili novac dati za potrebe siromašnih, a sigurno su si mogli barem garažu napraviti od oniksa!

Možda je stvar u pitanju vlasništva novca za investicije, jer pokojni donatori osim velike duše imali su i vlastiti novac kojeg su svojom voljom dali, dok se palača (zaista prikladan naziv, zar ne?) HBK gradi – tuđim novcem.

Da bi sramota i blasfemija bila veća, ispostavilo se kako su biskupi lagali kada su rekli da gradnju financira Talijanska biskupska konferencija; ispostavilo se kako se gradnja ipak financira iz hrvatskih biskupija, koje se pak većim dijelom financiraju iz državnog proračuna.

A to znači iz mog i iz vašeg džepa.

Je li mene (ili vas) itko pitao o gradnji palače, kvaziumjetnički popločane oniksom? Mene nije nitko, pa koristim priliku izraziti svoje mišljenje o mojem dijelu poreza koji je otišao u poneki kvadratni centimetar poludrage ploče: “Cijenjene mudre i svete glave, vi vođe ovog našeg malog stada, tako mudri i tako milostivi, oci naši što sve činite kako bi nam bilo bolje i na ovom i na onom svijetu, skromno ću i ponizno, malen u svojoj teološkoj neukosti, reći: ja ne želim da moj novac bude pretvoren u kamen plemenit, već u hranu u pučkoj kuhinji”.
Dodao bih ja pritom i još poneku riječ, ali kažu da se nikad ne smije psovati, čak i ako je razlog opravdan.

Sve bi to bilo u redu da se stado nije počelo komešati na vijesti o preskupom luksuznom zdanju za pastire, pa je nadbiskup Bozanić krenuo
u tzv. “damage control”: izjavio je kako je sve Ok, jer je izgradnja palače zapravo jeftina po cijeni od 1500€ po kvadratnom metru, za razliku od zgrade MSU čija je izgradnja koštala više nego duplo skuplje, ali kako se ispostavilo, a što naravno tom prilikom nije spomenuto, zbog toga što je cijena izgradnje MSU za gotovo 100% premašila planiranu cijenu. Možda je trebalo uspoređivati cijenu sa nekim drugim objektom, recimo Arenom Zagreb čiji je kvadrat koštao 1310€.

No, cijena kvadrata još kako tako, ali opravdavati ovu priču izjavom kako je na izgradnji palače bilo zaposleno gotovo dvije tisuće radnika, kojima su spašena radna mjesta angažmanom njihovih tvrtki na izgradnji HBK…

Ne znam kako vi, ali da ne znam tko priča (generalni tajnik HBK), bio bih uvjeren da je to izrekao neki Kerum ili Horvatinčić.

Može li generalni tajnik prihvatiti, primjerice, analogiju da je – umjesto gradnje preskupe palače – taj novac utrošen za izgradnju niza socijalnih stanova za najugroženije obitelji, gdje bi se također zaposlilo dvije tisuće radnika, kojima bi onda isto tako bila spašena radna mjesta angažmanom njihovih bla bla bla, a pritom bi i dvjestotinjak najugroženijih obitelji dobilo krov nad glavom?

Što će nam tako preskupa zgrada što bode oči svojim luksuzom? Da nas podsjeti na zavjet siromaštva? Nisam studirao teologiju pa će mi netko možda i prigovoriti kako ne mogu komentirati nešto u što se ne razumijem, no kako nisam od onih vjernika koji čekaju da im svećenik sa oltara objasni što i kako
trebaju vjerovati, usuđujem se postavljati pitanja jednako kao što se usuđujem kritizirati vlastitu Crkvu i optužiti je za besmisleno razbacivanje novcima u vrijeme kad se ti novci mogu puno bolje iskoristiti za pomoć ljudima u nevolji, a na spasenje vlastitih duša.

Kažu kako postoji jednostavan hint za vjernika u nedoumici: kad god se netko upita je li nešto ispravno ili nije, može se upitati: “Što bi Isus učinio?”, pa o tome razmisliti. Ako taj “unutrašnji Isus” nije tek lutka koja služi samo tome da opravda već donešenu odluku mislioca, kažu, rezultati mogu biti fantastični.

Pa što je s tim Isusom?

Što bi u ovom slučaju učinio Isus? Evo moje interpretacije: Palača. Gotova. Blještava, nova i sjajna. Ispred palače parkirane limuzine, pred vratima skupili se biskupi, čekaju Isusa koji je nekim svojim poslom sišao na Zemlju, žele mu predstaviti arhitektonsko čudo.

Isus, onako u haljini i sandalama, opasan i sa štapom u ruci, laganim korakom preko Kaptola (jer ima svo vrijeme svijeta) šeta ulicom, blagoslivljajući djecu, polagavši ruke na bolesna križa bakica s Dolca, mašući razdraganim ljudima i automobilima što mu u prolazu trube. Naiđe do prosjaka što moli kunu ili dvije, no bivajući Isusom, nema mu što za dati. Umjesto njega nekoliko prolaznika odriješe kese.

Biskupi cupkaju sa noge na nogu, nenavikli na čekanje. Pa što je s tim Isusom? Uvijek je bio pouzdan dok je bio na nebu…

Isus napokon dolazi. Biskupi se duboko klanjaju.

Biskup:”Gospodine, evo da ti pokažemo kuću tvoju što je u tvoju slavu sagradismo!”

Isus: (pokaže na vrtnu kućicu) “Nije loša, nije loša, samo izbacite onaj alat iz nje.”

Biskup: “Ne ta, Gospodine, to je vrtna kućica za alat. Ovo, ovo je tvoja palača!”, pokazuje rukom na pročelje od oniksa.

Isus: “A, to! Nisam znao da je Kajfa još živ… Ili je to tetrarha Heroda palača?”

Biskup: “Kakav, Kajfa, kakav Herod, kakvi zlotvori?!?! Ovo je palača za Kralja svih kraljeva!”

Isus: “Moga Oca? On se ispričava, nije mogao doći, zauzet je važnijim stvarima.”

Biskup: “I za Oca i za tebe, Isuse! Zar nije prekrasna ova palača u kojoj će ti časne sestre oprati noge prašnjave od daleka puta?”

Isus: “Ima stila, ima. Iako, imao sam ja jednom svoju palaču, bila mi je prekrasna, duboke sjene, zelene nijanse, Jordan u blizini, prepuna hrane…”

Biskup: “Reci gdje je, Isuse, arheolozi će je odmah iskopati!”

Isus: “Neće moći, sasušila se prije tisuću godina. Nego, koliko je koštala ova palača?”

Biskup: “Za tebe, Kriste, ništa ne može biti skupo!”

Isus: “Vrijedi li više od mene?”

Biskupi se u čudu pogledaju… nastane kratka i neugodna šutnja, no jedan nastavi: “Ništa nije vrijednije od tebe.”

Isus: “Mene je Juda prodao za trideset srebrnjaka. Koliko srebrnjaka košta ova palača?”

Biskup: “Ne znamo, ne može se to tako mjeriti. Srebrnjaci se već jako dugo ne koriste, čak i kad bismo u nekom ludilu htjeli, ne bismo mogli izračunati.”

Isus izvadi iz torbice mali netbook: “Lijepo ste napredovali u ovih stotinjak godina, taj Internet vam je baš super fora… trebali biste to koristiti, recimo
ovdje piše kako je to otprilike iznos mjesečne plaće radnika, a ovdje piše da je to cijena jednog roba. Koliko iznosi prosječna plaća radnika u ovoj zemlji? Evo recimo onoga gore, što radi i na ovaj dan kad se i Otac odmarao.”

Biskup: “Pa, tu negdje oko 5.500kn… Ali taj radnik tamo, to je neki ateist. Ne vjeruje on u tebe.”

Isus: “Onda je ova zgrada od mene vrijednija 22.000 puta. Nije loše, za jednu zgradu…”

Biskup: “Ali to se ne može tako računati… ti nisi zgrada. Uostalom, treba sve te ljude smjestiti pod nekakav krov.”

“Koliko nevoljnika i siromaha će u toj “mojoj” palači stanovati?”, crta Isus prstima navodnike po zraku.

Biskup: “Pa, ni jedan. To je biskupska palača. Naše administrativno središte. Naš krov nad glavom.”

Isus: “Jeste li pokušali sa štalicom? Ja sam svojedobno tamo stanovao i moram priznati da nije ni tako loše.”

Biskup: “Ali ne stanemo svi u štalicu…”

Isus: “Navodno u Maksimiru ima zoološki vrt.”

Biskup: “…”

Isus: “Dobro, šalim se. Ali zaista, recite mi zašto ste novce trošili na velebno zdanje kad imate, a ja sam u dolasku svojim očima vidio da imate, mnoge druge probleme, ljude što nemaju posla, ljude što nemaju novca, one gladne i one bose.”

Biskup: “Za to imamo Caritas, ovo je bilo, kako da kažem, od prijateljske biskupije.”

Isus: “Misliš da ja trebam zaviriti u vaše knjige da bih znao otkud je došao svaki denarius?”

Biskup: “Pa… ne…”

Isus: “Zašto niste razdjelili sirotinji i prosjacima? Vidio sam ih kako prose po vašem gradu. Eh da, kad smo kod toga, kako to da prosjaka ima svugdje a baš u ovoj ulici ih nema?”

Biskup: “Policija ih je sklonila, da ti ne pričinjavaju neugode, Isuse. A uskoro će nam i Papa doći, zamisli sramote da ga neki prosjak povuče za skute!”

Isus: “Jedina sramota koju mogu zamisliti je da Papa nakon toga ne skine halju i da mu je.”

Biskup: “Ali što će neuk prosjak sa skupocjenom haljom? On bi to samo uništio…”

Isus: “Svojedobno sam nešto pričao o ovozemaljskim dobrima – čini mi se da ste malo pozaboravljali lekcije, a kažete kako u moje ime govorite! Novac skupljate i velebne si palače gradite, a puk vam u recesiji i gladi. Da ste zbilja moji sljedbenici, napravili biste kuće za beskućnike, nahranili biste gladne i golima biste košulje kupili.”

Biskup: “Istina je sve što kažeš, o Isuse, mi smo griješni i pogriješili smo sa ovom zgradom, kajemo se i nećemo nikad više! Ali sad, što je tu je, ova zgrada je napravljena i tu se baš ništa ne može promjeniti.”

Isus: “Zar mislite da Ocu mome nešto nije moguće?”

Na to se zemlja zatrese, biskupi se u strahu baciše Isusu pod noge i pokriše po glavama, a pročelje od oniksa saspe se u milijune sitnih komadića.

Isus se okreće i bez riječi odlazi.

Biskupima se u koljena polako vraća snaga, a jedan od njih otetura do gomile sasutog kamena, klekne i razgleda ga, pa zaključi: “Dobro je, od ovih komada možemo izbrusiti zrna za krunice, koje onda možemo prodavati u svrhu obnove palače.”

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.

http://www.monitor.hr/clanci/hrvatska-biskupska-sramota/48934/

4 misli o “Hrvatska biskupska sramota

  1. Što se čeka sa objavom kako biskupi prisiljavaju vjernike da se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima na predstojećem popisu stanovništva? Sada je sazrelo vrijeme da vaš portal javno objavi kako se izlazi iz katoličke crkve,te zašto biskupi tvrde da se krštenjem u rimokatoličkoj vjeri ostaje zauvijek.očekujem da će Vaš portal javno izaći sa ovim informacijama.unaprijed zahvaljujem.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s