(NE)POVJERENJE U CRKVU

Seebiz

Datum objave: 17.3.2011 | 19:42

(NE)POVJERENJE U CRKVU

Bikupima jasna poruka: Pozabavite se stvarnim poslanjem Crkve

Autor/izvor: Krešimir Butković

KOLUMNA – Kao vjernik dugo sam se u sebi lomio napisati kolumnu temeljenu na istraživanju o povjerenju hrvatskih katoličkih vjernika u Crkvu.

Da ne ulazim u dogmu, Crkva smo svi mi, vjernici, dio tijela čiju glavu čini Gospodin naš Isus Krist. Po nekoj logici, suštoj, nepovjerenje naroda iskazanog spram Crkve bilo bi zapravo nepovjerenje spram samih sebe. No, odjeljivost tog percipiranja sažima se u percepciji Crkve kao institucije.

Dakle, narod u neku ruku odvaja svoj vjerski život od institucionalnog života klerika koji upravljaju tom Crkvom i donose javno mnijenje kroz izjave u medijima, pa su se tako istraživanja o povjerenju hrvatskih građana poklopila s oštrom osudom don Ivana Grubišića spram poruke biskupa sa sjednice Stalnog vijeća HBK u kojoj se poručuje ”Svjesni ozbiljnosti situacije, biskupi pozivaju političare, gospodarstvenike, javne medije i sve ostale odgovorne čimbenike u našoj domovini da daju svoj doprinos očuvanju mira i stabilnosti u jačanju zajedništva u našemu narodu kako bismo zajednički nadvladali sva iskušenja sadašnjeg trenutka.”

Eto, kao javni medij i mi smo se uključili u javno promišljanje o miru i stabilnosti i inim zahtjevima o očuvanju zajedništva. Sjetih se priče o Mojsiju koji je vodio Izrael kroz pustinju, i kako je vjera naroda bila snažna do trenutka prvog kruljenja u želucu. Tada Bog učini čudo i gladnom narodu počne padati mana s neba. I narodu se povratila i vjera i snaga. Okrijepljeni nastaviše put kroz pustinju, no nakon nekoliko dana dojadi im kruh i oni se zaželješe mesa, te opet stanu huliti Boga. Bog im se i ovaj put smilova i pošalje im ptice koje stadoše padati s neba i narod se zasiti mesom. Paralelno, u sadašnjosti, događa se velika tragedija u Japanu. Deseci tisuća ljudi nestalih, mnogi ostali bez kuća, hrane, vode. Tamo nije bio potreban sastanak Stalnog vijeća da bi se ojačalo zajedništvo naroda, ne, ono se očitovalo na djelu. ”Ljubi bližnjeg svoga” je na svakom koraku tog napaćenog naroda. Dok su na Novom Zelandu uslijedile pljačke, u Japanu ljudi imaju širom otvorena vrata kuća i pomažu jedni drugima, javljaju kad netko ima vode da se i manje sretni susjedi okrijepe i opskrbe, dijele hranu i utjehu jedni drugima.

Većina se busa u prsa da su veliki vjernici, no kakva bi bila situacija da se ovakva tragedija dogodi i nama? Bi li dijelili posljednju slanu ribicu ili sušeni kulen s tavana, ili bi brže bolje mijenjali gutljaj vode za nečiju svetinju, recimo prsten pokojnog supruga, sve što je ostalo kao uspomena jednoj sirotoj udovici s dvoje male djece? Sjetim se i prispodobe o Isusu kad se skupljao milodar za obnovu Crkve. Jedan licemjer je dao šaku novca za obnovu, narod je bio oduševljen njegovom donacijom, no Isus je skrenuo pozornost svojim učenicima na sirotu staricu koja je svoja dva posljednja novčića dala od sebe. Upita ih:

– Što mislite tko je više dao od njih dvoje? Eto, to pitanje i ja postavljam kad spominjemo biskupe i gospodarstvenike i medije. Tko je od nas dao najviše? Biskupi pozivaju narod na razumijevanje. Prosvjedi nisu u skladu s učenjem Crkve. No smije li se suditi narodu a ne živjeti sudbinu onih koje se vodi? Smije li pastir biti sit a stado gladno? I tko će hraniti pastira ako mu stado malaksa? Može li si Crkva kao institucija dopustiti luksuz gradnje crkava i obnovu Katedrale s rijetkim kamenjem koji se dovozi iz davno zatvorenog kamenoloma na Medvednici?

Smije li uživati u obilju koji joj je narod dao milodarima i prepustiti puk da se moli i čeka da mu padne kruh s neba? Primjer Japanaca je ono što nama svima nedostaje: biti racionalan u trenutku u kojem bi mnogi nestali u panici i strahu za sebe same. Ako prosvjed našeg naroda nije u skladu sa Crkvom i učenjem dragog nam Gospodina, koji primjer nam Crkva daje kroz Božju Riječ? Gdje je rješenje, gdje je put k nadi, istini i životu?

Ako smo svi isti pred Njim, ako smo supatnici, zašto je patnja puka izložena hladnoći, gladi i kreditima, a dio njegovog tijela uživa u toplini svetog doma? Podatak da je povjerenje građana veće u vojsku i policiju nego u Crkvu indikativna je opomena institucionalnom dijelu Crkve. Možda bi bilo pametnije da Stalno vijeće razmotri problem povjerenja, a ne da se razbacuje retoričkom sućuti. Postoje načini koji mogu pomoći, zahtijevalo bi odricanja, veća od ovih korizmenih. Međutim, rijetki su Samaritanci koji su spremni dohvatiti vode, više je onih što nas prevode žednima preko nje, otud nepovjerenje, otud prosvjedi, otud i ždralovi pred japanskom ambasadom, iskrena sućut, a ne retoričko moraliziranje…
http://www.seebiz.eu/hr/komentari/bikupima-jasna-poruka-pozabavite-se-stvarnim-poslanjem-crkve,107584.html

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s