U službi ideologije

Narodni list

KOLIKO SMO TOLERANTNI

-Mi imamo dogovor sa Vatikanom, ali to je osobna stvar svakog župnika kako će se prema tome odnositi. Općenito , državi odgovara stvarati jednu ideologiju jer tako lakše kontrolira masu. Ipak, ne možemo ignorirati činjenicu da broj katolika drastično opada – don Ivan Grubišić

Na slici: Don Ivan Grubišić, svećenik i sociolog


Prema UNESCO-voj definiciji tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u svjetskim kulturama. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma te podvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava. Unatoč ovako lijepo sročenoj rečenici i Hrvatskoj koja voli misliti kako je zemlja koja uvažava različitost, praksa nerijetko pokazuje drugačije. Jedan od najboljih pokazatelja toga je i indirektno nametanje vjeronauka u školama posljednjih godina. Iako se većina roditelja, sudeći po komentarima na hrvatskim internet portalima, na ovaj problem oglušila, činjenica je da na vjeronauk u školi rijetki idu zbog vjere, što potvrđuju i roditelji. Postao je to predmet na koji se odlazi zbog ostvarivanja prava na obavljanje sakramenta krizme ili popunjavanja prosjeka ocjena. Oni koje nešto drugo zainteresira, kaoetika, koja bi se trebala baviti proučavanjem različitih religija, ne smiju pristupiti krizmi, kao ni biti kumovi drugima pri istom sakramentu, a imaju i još cijeli niz zabrana. Naime, ukoliko ne prihvate vjeronauk, ne smatra ih se dovoljno dobrim vjernicima.
Slikovito je to opisano u pismu Svete stolice biskupskim konferencijama gdje je naglašeno kako civilna vlast ne može nametnuti jednu religiju pa je stoga dužnost Crkve odrediti istinske sadržaje katoličkog vjeronauka u školi, koji jamči vjerodostojnost nauka koji se podučava kao katolički.Don Ivan Grubišić, sociolog i teolog, komentirajući takve napise ističe kako smatra da Crkva upravo u Hrvatskoj ima plodno tlo za širenje dogmatizma, a samim time i gušenje svakog oblika tolerancije.

– Žao mi je što naša Crkva dopušta takvo što. Još mi je više žao što ne shvaćaju da na taj način gubimo mlade. Straši me što ih je sve manje na misama. Općenito je takva vrst zabrane vrlo čudna za kršćanstvo koje bi u samoj srži trebalo biti etično. Meni ne smeta to da netko ide na etiku, dapače još sam ponosniji ukoliko upozna i druge religije, pa onda dođe u crkvu, kaže don Grubišić. Pojašnjava kako je odluka svećenika hoće li biti tolerantan i demokratičan, te uvažavati potrebu za različitošću ili jednostavno neće.

– Mi imamo dogovor s Vatikanom, ali to je osobna stvar svakog župnika kako će se prema tome odnositi. Općenito, državi odgovara stvarati jednu ideologiju jer tako lakše kontrolira masu. Ipak, ne možemo ignorirati činjenicu da broj katolika drastično opada, zaključio je ovaj svećenik.

Problemi stižu kasnije

Kako ističu oni koji rade s djecom vrtićke ili školske dobi, među njima još uvijek nema otpora vjeronauku, a na problemu tolerancije svakodnevno se radi kroz različite igre iligradivo. Nataša Pulišić, vlasnica privatnog dječjeg vrtića Ribica istaknula je kako problem netolerancije, ne egzistira u vrtićkoj dobi.

-Nama često svećenik dolazi na razne manifestacije tijekom godine. Do sada još nisam naišla na bilo kakvo neodobravanje toga od strane roditelja. U toj dobi njima je sve to još uvijek doživljaj, a i svako nam je dijete jednako, tako da kad bi se dogodilo da netko i je druge vjere, uvažavali bi to. Na problemu tolerancije radimo i kroz mješovite grupe u kojima u grupi imamo stariju i mlađu djecu. Također, često radimo i s jednim djetetom koje ima posebne potrebe. Na taj način djeca se uče mlađeg ili nekoga s posebnim potrebama uvažavati i pomoći mu, kaže Pulišić.

Ravnateljica osnovne škole Stanovi, Jurka Šaban, sličnog je stava.

-U našoj školi jako se radi na prihvaćanju različitosti. Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje bilo kakve vrste. To ne znači da nasilja nema, ali ga mi ni najmanje ne toleriramo kad se pojavi, kazala jeŠaban.

Ova je ravnateljica istaknula i kako je vjerska tolerancija u Osnovnoj školi Stanovi aposlutno prisutna što se vidi iz podatka da svake godine nekoliko učenika ne odabere vjeronauk i na to imaju potpuno pravo.

-Mi smo potpuno otvoreni za prihvaćanje novih stvari i demokratski smo nastrojeni. Ukoliko ne izaberu vjeronauk, slobodni su uzeti informatiku ili drugi strani jezik. Svojevremeno smo imali građanski odgoj kao predmet. Takvo nešto bi možda moglo biti alternativa vjeronauku. U svakom slučaju vjerujem da u školi mora postojati predmet koji tematizira moral. To je korisno za njihov odgoj i opću kulturu, kazala je ravnateljica. Komentirala je i činjenicu da vjeronauk često predaju svećenici ili časne sestre.

-Osobno sam vjernik i volim duhovnost pa sam mislila da je možda bolje da predmet drže ljudi iz crkve.

Kasnije sam se uvjerila kako je to ipak ovisno o tome kakva je tko osoba, a ne je li pedagog ili netko direktno iz crkve, tvrdi Šaban.

Granice u svemu

Sudeći po svemu, do problema oko prava na izbor vjeronauka, etike ili nećeg trećeg, dolazi početkom srednje škole. Tada učenici najčešće prvi put, iako još uvijek maloljetni, samostalno odlučuju o pohađanju nastave vjeronauka. Zbog toga, oni koji predaju ovaj predmet u školi često neodobravajuovakve odluke srednjoškolaca.

Zdravko Ćurko, ravnatelj Gimnazije Franje Petrića, odlučno progovara o takvoj situaciji u društvu.

-Ako toleranciju definiramo kao uvažavanje i prihvaćanje, onda je to cilj svake zajednice koja teži humanizmu. Međutim, danas se cijela problematika izokrenula.

Često se na kraju dogodi da zbog silnog uvažavanja različitosti, gubimo svoj identitet, što je krivo. To vam je situacija recimo s učenicima koji ne izvršavaju svoje obaveze, a mi ih neprestano moramo uvažavati i tolerirati. Takvi na kraju teroriziraju sve ostale, objašnjava Ćurko.

Djelomično se slaže i s nedavnim izjavama njemačke kancelarke Angele Merkel, vezanim upravo za problem netolerancije.

-Nije problem u Turcima koji dođu živjeti u Njemačku, već s onima koji i nakon niza godina ne žele prihvatiti kulturu koju su tamo zatekli. Kada bi se to toleriralo, sukob kultura bi vrlo lako kroz neko vrijeme doveo do još jednog rata, a to nitko ne želi, smatra Ćurko. Vjerska netolerancija po njemu je manji problem od licemjernosti kojoj smo česti svjedoci.

-Ne smeta meni vjeronauk, ali se pitam kako nam se, ako ga već imamo, može dogoditi slučaj kao što je Luka Ritz? Stava sam općenito da odlazak na vjeronauk mora biti osobni izbor svakog učenika. Problem je tu krizma, što dokazuje podatak po kojemu dosta učenika u prvom razredu srednje škole odabere etiku kao predmet, a mi im izlazimo u susret, tako što im dopuštamo da se u drugom razredu prebace na vjeronauk. Po meni je to nametanje od strane Crkve dosta loše, ističe ravnatelj Franje Petrića. Dodao je i kako smatra da je vjera u Hrvata postala vrlo formalna stvar, pa mu je to isticanje kršćanstvana svakom koraku neshvatljivo.

-Budimo realni, mladi se za krizmu, koja stvara najviše problema, najčešće posluže alkoholnim pićima prvi put u svom životu. U boljoj verziji vesele joj se zbog poklona na koje smo ih naučili tom prigodom, zaključio je Ćurko.

Zadarskoj nadbiskupiji poslali smo upit: zašto srednjoškolci ne bi li mogli pristupiti sakramentu krizme, moraju odabrati isključivo vjeronauk? Odgovor, nažalost, nismo dobili. Zaključke obzirom na sve izneseno, stoga, i nije potrebno iznositi.

U Boga vjeruju, Crkve se odriču

Posljednji rezultati Europske studije vrednota, projekta koji se Europi provodi od 1981. godine u čijem je posljednjem krugu istraživanja, provedenom 2008., sudjelovalo 46 europskih zemalja i više od 70 tisuća ispitanika pokazali su zanimljive rezultate. Hrvatska u projektu sudjeluje od 1999. godine, a vodi ga prof. dr. Josip Baloban sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta. U domaćem istraživanju, čiji su se rezultati počeli objavljivati nedavno, sudjelovalo je 1523 ispitanika, 500 više nego u onome iz 1999. godine. Najveća promjena, kad su u pitanju Hrvati i vjera, jest dramatičan pad povjerenja u Katoličku ckrvu. Iako veliko povjerenje u Crkvu i dalje ima 53 posto građana Hrvatske, Crkvi danas malo ili uopće ne vjeruje 45 posto anketiranih. Za usporedbu, veoma veliko i veliko povjerenje u Crkvu je prije 10 godina imalo 63 posto građana, dok povjerenja u nju nije imala trećina građana. Štoviše, građani Hrvatske, koji se većinom izjašnjavaju kao vjernici, danas i manje vjeruju da Crkva primjereno odgovara na neke goruće probleme: 14 posto manje Hrvata vjeruje da Crkva ima odgovor na moralne probleme i probleme pojedinca; 15 posto manje Hrvata vjeruje da Crkva ima odgovor na probleme obiteljskog života; 11 posto manje Hrvata vjeruje da Crkva ima odgovor na socijalne probleme u zemlji, a 10 posto manje Hrvata vjeruje da je Crkva u stanju adekvatno odgovoriti na duhovne potrebe ljudi.

Oštre kritike HNOS-u

Prije nekoliko godina bivši ministar školstva Dragan Primorac školstvo je pokušao reformirati uvođenjem HNOS-a. Jedna od točki programa bilo je i uvođenje predmeta koji bi bio alternativa vjeronauku-religijske kulture, zbog čega se Katolička crkva oštro pobunila. Prema riječima prof. dr. Josipa Baričevića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Crkva nije zauzela jedinstven stav o tome treba li vjeronauk u školi imati alternativu.
-No, nikako nam ne odgovara naziv religijske kulture – bio je jasan Baričević.
Za njega, najveći se prijepori vode oko toga treba li uvesti alternativu vjeronauku i za djecu u prva četiri razreda osnovne škole.
– Za učenike od 1. do 4. razreda možda bismo mogli uvesti nešto poput nekadašnjeg moralnog odgoja, no to bi pitanje trebalo temeljito raspraviti – rekao je prof. dr. Baričević.
Otkrio je i kako je kardinal Josip Bozanić predložio da eventualna alternativa vjeronauku za učenike od 5. do 8. razreda nosi naziv etički odgoj i religije, a o tome, rekao je, Hrvatska biskupska konfrencija još nije donijela svoje mišljenje. Stav je Crkve da bi etika, koja je u srednjim školama alternativa vjeronauku još od 1995., trebala promijeniti naziv u etika i religije.

Zadarsko iskustvo (ne)tolerancije

U tijeku istraživanja činjenica o ovom problemu naišli smo i na one koji su navedeno osobno doživjeli i proživjeli. Jedna čitateljica o problemu je odlučila progovoriti, uz potrebu da ostane anonimna, iz jasnih razloga.
– Kroz cijelu osnovnu školu uredno sam odlazila na vjeronauk i u crkvi i u školi. Odgojena sam kršćanski i primila sve sakramente. Pri upisu u srednju školu, odlučila sam vjeronauk zamijeniti etikom. Prije svega moram naglasiti da kad smo dobili anketni listić na kojem smo se trebali odlučiti za vjeronauk ili etiku, nitko nije pojasnio što je uopće ova druga varijanta. Mene je zainteresiralo o čemu se radi, pa sam zamolila ukućane da me upute te sam još samostalno istražila po internetu i knjižnici. Shvativši da je etika predmet na kojem ću saznati nešto i o drugim religijama svijeta, bila sam oduševljena. Oduvijek me zanimalo zašto svi jednostavno ne vjeruju u Isusa Krista?
Tijekom prvog polugodišta pohađanja istog predmeta, oduševljenje je poraslo još više, obzirom na profesora, koji je ovaj predmet pretvorio u sat na kojem sam prvi put u školi imala pravo iznositi svoje mišljenje. Budući da je na etici bilo učenika koji nisu bili kršćani, pamtim debate u kojima sam žustro zagovarala Crkvu i branila ideju odlaženja na mise.
U drugom srednje na prvom sastanku krizmanika, doživjela sam jako neugodno iskustvo od strane župnika. Saznavši da sam jedina u generaciji koja ne pohađa vjeronauk, pred svima me nazvao “sektašicom”, “nevjernicom” i “pogankom”. Istim epitetima počastio je i moje roditelje. Kada sam ga upitala što je toliko pogrešno u mom odabiru, ako sam ipak došla na željeni sakrament, odgovorio je daje krivo moje ponašanje koje je protivno Crkvi. Nisam ga u potpunosti razumjela, a za zadatak sam dobila dovesti roditelje na sljedeći sastanak. Svećenik se nemalo iznenadio vidjevši da je moja majka jedna od župljanki koja je na misi svake nedjelje i blagdana. Nije mogao razumjeti da me je takva uzorna vjernica pustila na “pogansku etiku”, kako se izrazio. Nakon nekoliko mučnih razgovora, u kojima sam pretrpjela brojne uvrede, ipak sam krizmana u toj župi. Naravno, uz uvjet da nikome o tome ne pričam.
Naknadno sam saznala, da to kasnije nikom nije pošlo za rukom. U Crkvu sam, ja poganka s etike, nastavila ići, zbog svojih osobnih uvjerenja, a veliki broj pravih katolika koji su pohađali vjeronauk, nakon krizme više joj nije pristupio. Osim toga, voljela bih napomenuti da sam sigurna, da je netko na početku srednje škole jasno rekao što je to zapravo etika, da bi je pohađalo više od 20 učenika izgeneracije.. Danas, kad je sve to iza mene, i dalje ne želim javno iznositi ime svećenika i župe u kojoj se ovo dogodilo, ali ako ništa drugo, želim da se zna da se to događa među nama, a ne negdje daleko. Također, još uvijek mi nitko nije pojasnio što sam to krivo učinila, kazala je sugovornica.

Ponedjeljak, 08.studeni 2010.godine

D.P.

http://www.narodni-list.hr/articles/2TpUumXLGg-

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s