Popis stanovništva 2011. i Ustav RH

Već smo pisali i izvještavali o ovoj aktualnoj tematici. U međuvremenu smo dobili i odgovor od strane DZS na naše pismo upućeno Zavodu na ovu temu u kojem, između ostalog stoji:

„ Uzimajući u obzir činjenicu da se u Popisu ciljano ne prikupljaju podaci o pripadnosti vjerskoj zajednici, službeni podaci Popisa 2011. ne mogu poslužiti kao izvor podataka o članstvu vjerskih zajednica, već će se ovaj podatak morati dobiti iz drugih izvora.“

Koji su to izvori koji mogu  poslužiti u službene svrhe ne znamo, ali je razvidno da se ti isti izvori koriste kao neslužbeni podaci kako bi etablirali Međunarodne ugovore i prelili sredstva iz državnog proračuna u kasu Katoličke crkve. Navodimo činjenicu iz uvodnog dijela UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA u kojem stoji da se isti zaključuje i zbog toga što je hrvatsko društvo „ svjesno da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi te se „ poziva na međunarodno priznata načela o vjerskoj slobodi“?

Don Ivica Matulić dobro opisuje u članku koji prenosimo koja je  uloga Crkve u današnjici: „Slabljenjem društvenih veza oslabila je i privlačnost Crkava. Studija koju je prije pet godina izradila tvrtka iz Heidelberga, Sinus-sociovision,  baca slabo svjetlo na stanje Crkve  i predlaže zaključke slične onima na tržištu rada. Orijentirati se prema kupcu  (klijentu) – gdje je odselio, kako ga  mogu opet „uhvatiti”.

Popis stanovništva 2011. možemo shvatiti kao „hvatanje“ glasova – broj navodnih katolika koji će (iako protuzakonito) poslužiti da se obdrže Ugovori Sveta Stolica-RH. Ti isti ugovori leže na labavim temeljima – većina građana RH navodno su katolici – a ako to nije tako, jer popis nije osnova za Ugovore (a ne znamo što je to onda?) tada bi Crkva trebala vratiti proračunu velika sredstva s kamatama i odgovarati za prijevaru biblijskih razmjera.

Povrat imovine oduzete Crkvi za vrijeme komunizma je jedno od sljedećih pitanja. Kako je ta imovina uopće stečena? Razmislimo malo o maksimi u učenju Crkve: STRAH od vječnog ognja. Čovjek će sve učiniti da do toga ne dođe. Najjeftiniji način za umirivanje savjesti i izbjegavanje scenarija vječnog pakla i prokletstva u ovom slučaju je trgovanje s Crkvom – dati joj što – više. Nekretnine koje ne možemo sa sobom ponijeti u grob vrlo su svrsishodne za mirnu savjest da ne bismo u onostranom završili tamo gdje to ne želimo. Da li je tome doista tako, odnosno da li to ne spada pod prisilu Crkve nad katolicima, to je već drugo pitanje. Don Matulić kazuje:

„Institucionalnih dilema ostaje: u svijetu u kojemu se može biti protiv svega, dužnost poslušnosti se čini čudnom. To ne odgovara vremenu  kad,  uza sve naglaske, individualnost djeluje čudno očajno. Andrew Ngah ukazuje na englesku riječ „fear” :  privid koji se čini stvarnim. Biblija ne naglašava uzalud stotinu puta  poziv:  “Ne bojte se.” Za njega je pravi dokaz formula: „Strah je suprotno od vjere.”

Ustavni sud bi trebao porazmisliti o svojoj ulozi u eklatantnom kršenju ljudskih prava i Ustava kroz krađu glasova, nekretnina, proračuna i svega što se unovčiti dade od strane Katoličke crkve putem sijanja straha.

Davorin Meštrović komentira način provođenja popisa kako se “U preporukama posebno ističe da se prikupljeni podaci ‘trebaju temeljiti na slobodnom samoizjašnjavanju osobe, a upitnici trebaju sadržavati otvorena pitanja kako bi se omogućilo prepoznavanje malih ili izdvojenih skupina i lokalnih vjeroispovijesti’, što nije slučaj i s hrvatskim obrascem u kojem se čini upravo suprotno – privilegira se i izrijekom spominje samo većinska vjerska skupina, ona katolička”.

“Što se tiče dodatnih mogućnosti koje se mogu prikupljati kroz popis stanovništva, u preporukama UN-a spominje se mogućnost izjašnjavanja vjernika po pitanju prakticiranja vjere. Kad bi se u popisu stanovništva u Hrvatskoj uvelo i to pitanje, vjerojatno bi se dobio realniji broj katoličkih vjernika koji se u velikom broju, kroz popis stanovništva, izjašnjavaju katolicima zbog nacionalnog, a ne zbog vjerskog identiteta, što je posebno rezultat nedavne povijesti, ratnih sukoba, stvaranja država i podjela na Hrvate katolike i Srbe pravoslavce na ovim prostorima”, zaključuje Meštrović.

Udruga David upozorava čitatelje na činjenice u svojim komentarima što ne znači da podržava i da je suglasna sa svime što autori članaka koje prenosi pišu u istima.

_______________________________________________________________

DZS.hr

26.01.2011.

NAkon dopisa  za ravnatelja DZS gosp.dr.sc. Ivana Kovača na temu nepravilnosti u načinu provođenja popisa 2011, zaprimljen je sljedeći odgovor

Poštovani gospodine Stanojević,

U vezi s Vašim pozivom za sudjelovanjem na okruglom stolu, dostavljamo Vam tražena pojašnjenja.

U dosadašnjim se popisima stanovništva nikada nije prikupljao podatak o pripadnosti vjerskoj zajednici već samo o vjeri i to bez obzira je li osoba praktični vjernik ili ne, bez obzira odlazi li u crkvu ili ne i bez obzira pripada li osoba nekoj vjerskoj zajednici ili ne. Jednako će biti i u Popisu stanovništva 2011.

U kontekstu popisa stanovništva bitna je pripadnost vjeri, a ne vjerskoj zajednici. Osim toga, pojam „vjerska zajednica“ uži je pojam od pojma „vjera“ i postavljanjem samo pitanja o pripadnosti vjerskoj zajednici izgubili bismo broj vjernika koji se ne smatraju pripadnicima niti jedne vjerske zajednice. U članku 12. Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj u 2011. godini stoji da će se prikupljati podatak o vjeri.

U prošlim popisima stanovništva, u većini europskih zemalja, kao i u Republici Hrvatskoj, prikupljao se podatak o vjeri, a u nekim se zemljama to pitanje uopće nije postavljalo.

Osnovna značajka popisa stanovništva je slobodno izjašnjavanje, dakle popisivač je dužan upisati točno onakav odgovor kako se popisivana osoba izjasnila. Ispunjavanje popisnih obrazaca, tj. objašnjenje svih pitanja iz Popisa 2011., dano je u Uputama za popisivače kojih se popisivač mora pridržavati.

Vezano uz pitanje 21. Vjera, popisivač postavlja pitanje: „Koje ste vjere?“ i na temelju danog odgovora upisuje X u adekvatnu kućicu. Dakle, osoba se na ovo pitanje slobodno izjašnjava i popisivač upisuje točno ono što mu ispitanik kaže.

Ako ispitanik odgovori da je katolik, popisivač stavlja znak X kod odgovora „katolička“. Ako se osoba izjasni nekako drugačije, stavlja se znak X kod odgovora „druga“ i u kućice se riječima upisuje odgovor. Na isti se način upisuju odgovori za osobe koje nisu vjernici odnosno osobe koje se ne žele izjasniti.

Vezano uz agnostike, u Uputama za popisivače stoji:

„Iznimno (iako agnosticizam nije vjera), ako osoba odgovori da je agnostik, označava se odgovor „druga“ i tekstom se u predviđene kućice upisuje „agnostik”.

Dakle, ako osoba izjavi da je agnostik, stavlja se znak X kod odgovora „druga“ i u predviđene se kućice upisuje odgovor „agnostik“. Potpuno se identično upisivao odgovor za agnostike i u prošlom popisu i dobiven je podatak o broju agnostika. Dakle, nije istina da se agnostici u Popisu 2011. neće moći izjasniti.

Popisni su upitnici koncipirani na način da ih popisivač što jednostavnije i brže popuni. Na potpuno isti način kao i pitanje o vjeri, koncipirana su pitanja o državljanstvu, narodnosti i materinskom jeziku. Ovakva tehnička izvedba upitnika je uobičajena u svijetu, a pogotovo za pitanja za koje se unaprijed zna da će većina ispitanika (u slučaju vjere to je preko 85% osoba prema podacima Popisa 2001.) dati isti odgovor. Dakle, mnogo je jednostavnije da popisivač upisuje znak X nego riječima cijeli odgovor. Ovo uvelike olakšava (ubrzava) sam proces popisivanja, a kasnije i obrade podataka.

Uzimajući u obzir činjenicu da se u Popisu ciljano ne prikupljaju podaci o pripadnosti vjerskoj zajednici, službeni podaci Popisa 2011. ne mogu poslužiti kao izvor podataka o članstvu vjerskih zajednica, već će se ovaj podatak morati dobiti iz drugih izvora.

U sklopu priprema za predstojeći Popis, već su otisnute Metodološke i Organizacijske upute te Upute za popisivače, a definirani su i popisni obrasci i stoga nikakve promjene u sadržaju obrazaca više nisu moguće.

Lijep pozdrav!

Maja Pekeč
Pomoćnica ravnatelja/Director
Sektor informacija, usluga i publikacija/ Information, Services and Publications Directorate

_________________________________________________

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke Crkve i Hrvatske Države.

– temeljeći se Republika Hrvatska na odredbama Ustava, posebno na člancima 40. i 41. o vjerskoj slobodi i o slobodi savjesti, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava;

– imajući u vidu nezamjenjivu ulogu Katoličke Crkve u odgoju hrvatskoga naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području;

– svjesni da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi;

– pozivajući se na međunarodno priznata načela o vjerskoj slobodi,

dogovorili su se o sljedećem:

Članak 1.

Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra.

______________________________________________________

Navodimo članke koje komentiramo u tekstu:

HR SVIJET.hr

Popis ili ispitivanje stanovništva?

Nedjelja, 30 Siječanj 2011 00:10

Kao što Vam je poznato, ove godine se provodi popis stanovništva što je ustvari maska za provođenje “obavijesnog” razgovora. Treba se priznat da puno ljepše i pristojnije zvuči “popis stanovništva” od privođenja jednog po jednog u policijsku stanicu na informativno ispitivanje.

Tko ili što stoji iza ovog zakona?

Potrošit će se 200 milijuna kuna, što je opet jeftinije od pojedinačnog ispitivanja, na nešto što već posjeduju. To nam daju na znanje u “ zakonu o popisu stanovništva, kućanstva i stanova u RH 2011.godine”, članak 9., “ Ako popisivač u vrijeme popisivanja ne zatekne osobu obuhvaćenu Popisom, a podatke ne može prikupiti na način propisan u stavku 1. ovog članka, ostavit će osobi pisanu obavijest o dužnosti davanja podataka u nadležnome popisnom centru najkasnije do 28. travnja 2011. ”

Pa što će im popisivanje, ako sam već na nekom obuhvaćenom popisu? Lijepa igra riječi, ali pitanje je u službi koga. Dalje u zakonu, oni koji čitaju i razmišljaju uvidjet će i članak 45. u kojem stoji:

“Novčanom kaznom od 300,00 do 800,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. osoba koja odbije dati podatke koje od nje traži popisivač ili druga ovlaštena osoba za Popis ili ako da netočne ili nepotpune podatke,

2. osoba koja se ne odazove na pisanu obavijest popisivača u skladu sa člankom 9. stavkom 2. ovog Zakona.”

Kako će oni znat da sam odbio sudjelovati, ako me nitko nije prijavio? Kako će kazniti nekog za koga ne znaju? Kako će znati da je netko dao netočne podatke? Dakle, oni popis imaju. Ali to znamo već od rođenja gdje nam daju JMBG, danas su nam priljepili i pravdoljubivi OIB, na policiji imaju putovnice i osobne, imaju nas i u zdravstvu, mirovinskom i zavodu za zapošljavanje. U bankama, ali nemaju i ne poznaju naš mozak (savjest, razum, moral).

Oni žele informaciju koliko su njihove metode učinkovite, koliko manipuliraju i upravljaju ljudima. Metode su im mnogobrojne, ali nabrojat ću samo neke. A znajte da to nisu ni urote ni zavjere već stvarnost. Sve je veći broj nepoznatog i nepotrebnog zaprašivanja i zračenja. Tu se ubrajaju i chemtrail-ovi. Sustavno uništavanje “seljačke” zdrave prehrane i prisiljavanje na kupnju u trgovačkim centrima zagađenu, umjetnu i modificiranu hranu. S tim su izazvali svakojake bolesti za koje nam onda nude lijekove. Najjača metoda su mediji, a televizija je broj jedan. Tu nam u svim emisijama nameću svoje stavove, ispijaju mozak raznim sapunicama i filmovima (kojima najviše podlježu djeca). Reklame ne treba ni spominjati. Prije udarnih emisija, od sedam reklama, pet je za lijekove. Tu je i žuto-crni tisak koji je sve masovniji. Stvaraju pritisak, užurbanost, zauzetost-robovanje, kako bi uništili obiteljske zajednice. Obitelj je ključ cjelog čovječanstva, tu su sačuvane sve moralne vrijednosti, tradicije i istina. Poskupljuju školovanje jer im treba što manje ljudi koji razmišljaju i stvaraju. Oni su im prijetnja itd.

Sa pitanjima skriveno pokušavaju saznati dali prihvaćamo nametnuto i koje metode treba poboljšati. Pitanja možete pogledati na www.dzs.hr.

Drugi problem je financiranje. Od kud republici Hrvatskoj, koja je u velikim dugovima i nameće razne harače, novac za popis. Popisali su nas 1991., zatim su nas poubijali koliko su mogli, protjerali sve što nisu ubili, tu su kasnije i samoubojstva mladih i branitelja. Nisu očekivali da ćemo se obranit i preživjet. Veliki broj se i vratio, iako na golu zemlju, i opet rade i stvaraju. Sad im zato treba statistika. Jer, kako objasnit da republika Srbija neće popisat svoje stanovništvo. Sumnjam da je zbog novca, jer bi im EU sile posudile da im je to u interesu. Razlog je što bi doveli u pitanje povijest koju sada pišu. U Srbiji bi valjda “falilo” dva milijuna stanovnika, koje su okupatorski naselili u RH i RBiH, a kod njih rata nije bilo. Kako objasnit da se u Hrvatskoj i BiH gdje je rat bijesnio i gdje su “stradali i protjerani jadni srbi”, njihov broj povećao, a Hrvata smanjio?

Mnogi će reći da je popis svjetska praksa i da tu nema ništa lošeg, to je samo radi statistike i slično. Ali iz samog zakona je vidljivo da popis i statistiku imaju. Što nekog briga dali sam ja homo ili ne, koliko često se vraćam kući, od čega bolujem i ostale stvari. Smatram da je ovo velika prevara, a s druge strane pranje novca. Ja im 800 kuna ne dam. Sad pišu zakone kako bi kazne prisilno naplatili tj. Ukrali. To ću pokušat spriječit, a četiri dana zatvora ću valjda izdržat.

Davorin Meštrović

http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=11219:popis-ili-ispitivanje-stanovnitva&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=151

_____________________________________________________________

INDEX.hr

24.01.2011.

F.M.

POPIS STANOVNIŠTVA ZA „BILDANJE“ BROJA KATOLIKA:JESTE LI „KATOLIK“, „NEVJERNIK“ ILI „DRUGO“

OBRAZAC Državnog zavoda za statistiku za ovogodišnji popis stanovništva namješten je tako da bi privilegirao katolike i “bildao” njihov broj u Hrvatskoj, upozorava portal Križ života.

“Ove godine u mjesecu travnju obavit će se popis stanovništva kroz koji će se građanima omogućavati da se izjasne, između ostalog, i po pitanju vjeroispovijesti. No, obrazac Državnog zavoda za statistiku, koji će poslužiti za prikupljanje podataka, ide za tim da privilegira katolike, a sve ostale stavlja u drugi plan. Naime, popis stanovništva i ove će godine poslužiti za ‘bildanje’ broja katolika u Hrvatskoj”, navodi se u tekstu.

Križ života upozorava na nekoliko spornih mjesta u obrascu. Tako se na pitanju 21 nalazi vjeroispovijest, a građani se mogu odlučiti da se izjasne kao katolici, “drugo” ili “nevjernici”. “Pritom je otvoreno nekoliko problema i pitanja, a jedno od glavnih je zašto se katolike privilegira, dok će svi ostali vjernici (pripadnici drugih vjerskih zajednica) morati znati točan naziv zajednice kojoj pripadaju, koje nisu predefinirane kao katolička vjeroispovijest, i koje će popisivači stanovništva morati ručno upisivati u obrazac, što za katolike neće morati činiti”, navodi se u tekstu.

Diskriminacija nekatolika

Slična je situacija s pitanjem pod brojem 19, gdje se upisuje rubrika narodnosti, pa se može birati prvo Hrvat, a onda “drugi”. Križ života ističe da to nije toliko neobično, s obzirom na ustavnu kategorizaciju Hrvatske kao nacionalne države Hrvata pa onda nacionalnih manjina, ali “isti princip u području vjeroispovijesti znači diskriminaciju ostalih vjernika čije ime vjerske zajednice nije izrijekom spomenuto kao katolicima. Usput valja spomenuti da je Hrvatska sekularna zemlja te se kao takva ne može smatrati državom ‘katolika i ostalih'”, piše portal.

“Obrazac za popis stanovništva ide za tim da se i dalje nerealno ‘bilda’ broj katolika u Hrvatskoj, od kojih će se na popisu tražiti samo odgovor ‘da, katolik sam’, dok će se za druge vjernike tražiti dodatni podatak s potpitanjem popisivača: ‘A kako se to zove Vaša vjera?’. Pritom ne treba smetnuti s uma kako je izjašnjavanje katolikom u Hrvatskoj često shvaćeno kao dodatna potvrda nacionalnog identiteta, a ne kao čisto vjersko opredjeljenje pojedinca”, navodi Križ života.

Što s agnosticima?

Nadalje, postavlja se pitanje agnostika koji ne mogu ući u skupinu “nevjernika”, ali se ne mogu upisivati ni pod druge vjerske zajednice, jer vjerska zajednica agnostika nije smislen pojam. “Tako se agnosticima zapravo jedino nudi da se ne izjasne po tom pitanju, počevši od samog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, koji je deklarirani agnostik”, navodi se.

Preporuke UN-a

Križ života ističe da je upravo DZS na svojim stranicama izdao Preporuke Konferencije europskih statističara za popise stanovništva Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih naroda, a da je u njima specifično navedeno kako se prikupljaju podaci o vjerskoj opredijeljenosti.

“U preporukama se posebno ističe da se prikupljeni podaci ‘trebaju temeljiti na slobodnom samoizjašnjavanju osobe, a upitnici trebaju sadržavati otvorena pitanja kako bi se omogućilo prepoznavanje malih ili izdvojenih skupina i lokalnih vjeroispovijesti’, što nije slučaj i s hrvatskim obrascem u kojem se čini upravo suprotno – privilegira se i izrijekom spominje samo većinska vjerska skupina, ona katolička”.

“Što se tiče dodatnih mogućnosti koje se mogu prikupljati kroz popis stanovništva, u preporukama UN-a spominje se mogućnost izjašnjavanja vjernika po pitanju prakticiranja vjere. Kad bi se u popisu stanovništva u Hrvatskoj uvelo i to pitanje, vjerojatno bi se dobio realniji broj katoličkih vjernika koji se u velikom broju, kroz popis stanovništva, izjašnjavaju katolicima zbog nacionalnog, a ne zbog vjerskog identiteta, što je posebno rezultat nedavne povijesti, ratnih sukoba, stvaranja država i podjela na Hrvate katolike i Srbe pravoslavce na ovim prostorima”, zaključuje se.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/popis-stanovnistva-za-bildanje-broja-katolika-jeste-li-katolik-nevjernik-ili-drugo/534606.aspx

____________________________________________________________

Don Ivica Matulić

Katolička Crkva u zemlji obeshrabrenih

http://www.don-ivica.net/index.php?option=com_content&view=article&id=335:katolika-crkva-u-zemlji-obeshrabrenih&catid=56:opca-crkva&Itemid=58

Skandali zlostavljanja,  gubitak članova, nestanak povjerenja: Njemački katolici znaju sve grijehe svojih biskupa, ali „Zdravo Marijom” više ne vladaju (ne poznaju je op.prev). Crkva stoji

na klimavim nogama  na području vjere.   09. kolovoz 2010., u samostanu zazvoni telefon.

Poziv iz Svete zemlje. „ Našli smo Isusov grob i on je unutra.”  Na to će redovnik: „Zar i to stvarno  postoji?

Vic koji vodi do srži, a to je da mi danas ne možemo pretpostaviti da je postojao Isus iz Nazareta,  premda  je činjenica  da je on najbolje  istražena figura  svjetske povijesti.  Ovo i  mnoga  druga uvjerenja su izgubljena kod onih koji se okupljaju u njegovo ime, već dvije tisuće godina nakon njegove smrti.

Sliku u javnosti Katoličke crkve u Njemačkoj karakteriziraju zlostavljanja  redovnika, biskup alkoholičar, pedofilni i homoseksualni svećenici.  Dužnosnici  se ograđuju ili se međusobno javno svađaju. A iznad  svega vlada, navodno od Njemačke udaljeni,  papa, koji se nije uspio potpuno umiješati u ovu kašu!  A bilo je pokušaja na pretek. Süddeutsche Zeitung,  od 15. ožujka,  na prvoj stranici ima naslov: „Benedikt XVI. šuti!”. Usprkos  „vremenski neograničenim polemikama”  (Benedikt XVI.)  dao je jedno objašnjenje, ali nije uspio otkloniti bijes na instituciju. Uloga pape u Crkvi se, svim silama, sasvim krivo i zlonamjerno, pogrešno tumači kao da bi Papa bio – neki nogometni trener ili direktor  firme.

Plaše se

Solidarnost s Papom,  posebice među njemačkim biskupima,  nije na zavidnoj visini. Jedan  koji  javno pokazuje svoju solidarnost s Benediktom  je biskup  Limburga, Franz-Peter van Elst-Tebartz. “Papa Benedikt stoji uz vjeru koja je svojim sadržajima u poziciji voditi rasprave s ovim svijetom  i time osvaja i stvara, za Crkvu,  profil svojom dubinom  i širinom.”  Za limburškog biskupa ostaje tajna  zašto se baš turističkim prvacima svijeta,  Nijemcima,  tako teško nositi s globalnom  (sveopćom) Crkvom.  “U cijelom svijetu  se čovjek kao katolik – kršćanin osjeća kod kuće, posebno kad posjećuje svetu misu . Čak i ako ne razumijemo jezik onda nam pomaže obred da shvaćamo i slijedimo tok. „Najveće blago “njegove biskupije  su

zajednice – katolika devedeset-šest naroda na  materinjem jeziku. „Ta različitost u jedinstvu nam pomaže razumjeti katoličanstvo.”

Ponekad pomaže pogled izvana. Andrew Ngah dolazi iz Kameruna, devet je godina svećenik, a studira već dvije godine u sjemeništu Svetog Jurja u Frankfurtu. U njegovoj domovini se Njemačku,  kao bivšu kolonijalnu  vlast,  ne smatra dobrom. “Njemačka” se koristi kao sinonim za teški posao i slabu plaću. Njemačka nije bila njegov san, pripovijeda temperamentni svećenik. No, njegov boravak u Njemačkoj mu   daje priliku da ispravi predrasude, a za dvije godine, je puno prošao po srednjoj  Njemačkoj, zamjenjujući svećenike na odmoru ili bolovanju. Njegov prvi dojam: „Lijepe crkve, ali  prazne.”  Njegov drugi dojam kad gleda, za vrijeme putovanja vlakom,  okamenjena lica putnika: „Oni se plaše, boje se nepoznatog.” On  to može shvatiti, iz njemačke povijesti,  da su dotle doveli posebni putovi, da nakon Hitlera postoje problemi sa zapovijedima.

Rezervirano mjesto za Boga

Jedva trećina Nijemaca je još uvijek katolička, 5.000.000 ljudi. Oni se priznaju dijelom institucije koja je stvorila, tijekom svojih dvije tisuće godina povijesti, labirintska prava i obveze iako se, u religioznom krajoliku, poprilično proširila proizvoljnost. Razlik od nekršćanskih religija nestaje,  a nastaje neka mješavina.

U velikim gradovima, crkve su izgubile bitku protiv  hramova  potrošnje. Ali upravo u Frankfurtu,  gradu banaka, se brojni odrasli prijavljuju za krštenje, a ne mali broj ih dolazi iz bankarskog okruženja. Mjesni odgovorni pastir, biskup Limburga,  razmišlja o tome da bi slavio misu za vrijeme podnevne pauze.  Zato postoje primjeri, kao  u katedrali sv. Patricka u središtu Chicaga, gdje se svaki dan slavi misa u podne. „Mnogi poslovni ljudi koriste svoje podnevne pauze  da prisustvuju toj misi. Crkva ovdje doslovno pokazuje kako se snašla u strujanju velegrada.” Katedrala u Frankfurtu ima sličnu situaciju.  „U svakodnevnom životu bankarske metropole, to je mjesto rezervirano  za Boga.”

Crkva društvo poslodavaca                                                                                                       Sve manje i manje Nijemaca želi se podvrći obredima  življene  vjere. Članstvo opada svake godine, 280 000 napuštanja Crkve za obje velike kršćanske denominacije. Iz godine u godinu crkve se prodaju i oskvrnjuju (profaniraju). Izgradili su ih, u puno slučajeva, prevelike u optimističnim  godinama nakon Drugog vatikanskog koncila. Danas nestašica svećenika  prisiljava stvaranje sve većih pastoralnih područja, kako ih se sada naziva. U takvim velikim župama župnici postaju selioci (putnici) kojima na pomoći stoje pastoralni timovi.

Četrdeset godina je prošlo otkad je sve krenulo. Šezdesetosmo godišnjaci  idu u mirovinu. Oni su usmjerili svoj rad prema potrebama i koristi društva, ništa nije koristilo. Sada se, u vjerskom području, širi strahovito razočaranje.  Vjerovanje bez pripadanja. Crkva se sada prihvaća i promatra  kao neka vjerska služba, tvrtka. Caritas i diakonia uživaju veći ugled nego službena Crkva.  Aktivni rad u zajednici je sve manje popularan, pa tako dolazi do situacije da mali broj angažiranih aktivista  određuje sredinu i atmosferu  u zajednici.

Još samo tri od deset socijalnih sredina

„U Njemačkoj se često smatra da zajednica želi, u tišini, imati nedjeljom crkvu za sebe”,kaže otac Andrew Ngah. Mi smo ovdje, onamo vani  svijet. Katolička elita je u dijaspori, a preko tjedna povezanost je mrtva. On pripovijeda  o mladiću koji se, zbog zaposlenja,  preselio iz Münchena u Offenbach i  tamo redovito pohađao misu, ali mu se mjesecima nije nitko obratio.

Takvo ponašanje nije  katoličko, katolički znači  univerzalni.  „Trebalo bi pitati, kao što se to čini u međunarodnim zajednicama gdje se na bogoslužju  pita: tko je ovdje novi?  Nešto poput – njemačka Crkva –  ne postoji. ”

Slabljenjem društvenih veza oslabila je i privlačnost Crkava. Studija koju je prije pet godina izradila tvrtka iz Heidelberga, Sinus-sociovision,  baca slabo svjetlo na stanje Crkve  i predlaže zaključke slične onima na tržištu rada. Orijentirati se prema kupcu  (klijentu) – gdje je odselio, kako ga  mogu opet „uhvatiti”. Crkva  danas zahvaća samo tri socijalne sredine od njih deset: konzervativce, tradicionaliste i dijelove građanskog centra. Nema šanse kod hedonista,  idealista potrošnje  ili “modernih izvođača”. Oni imaju druge ciljeve u nedjelju. Ali Tebartz-van Elst je uvjeren: „Planinarenje može biti zanimljivo za pet nedjelja. Ali to ne zadovoljava čežnje za smislom života.”

Spojiti, izbrisati, skratiti

Tko danas ide u crkvu, čini to uglavnom iz uvjerenja, a manje iz tradicije kao što je to bio dugo običaj u  „pučkoj Crkvi”.  „Pučka Crkva  devetnaestog stoljeća  zahvaćala je svojim specifičnim  povezivanjem uz sredinu i tako ušla duboko u  kontekst života ljudi  – tu blizinu ćemo morati  iznova razviti  u sasvim promijenjenim uvjetima,” rekao je van Elst-Tebartz. U biskupiji Limburg, pedesetgodišnji biskup  suočava s istim problemom kao i svi njemački biskupi. On treba stvoriti velika župna područja, pripojiti župe, izbrisati, skratiti.  Već dvije godine istražuje tu mogućnost na šest župa, kako bi to moglo izgledati  u budućnosti. Razmišljalo se da bi više mlađih svećenika živjelo  zajedno, pod istim krovom: „Ovo  pitanje ne treba tretirati isključivo kao strukturni problem, nego ga se treba promatrati i sa duhovnog  gledišta.”

Pastoralna skrb bolesnika, umirućih – to je nekad spadalo u osnovne djelatnosti Crkve.  U mnogim područjima od toga je malo ostalo. Svećenici  su danas sve više menadžeri. Stariji svećenici kažu definitivno: Za to nisam postao svećenikom.  Tako je s Maximilianom Pinzlom, koji je  do nedavno bio  dekan Burghausena, u biskupiji Passau. U seoskim područjima Bavarske još uvijek postoje ostaci popularne pobožnosti, ljudi traže duhovnost u zajedničkim doživljajima hodočašća . Nakon četrdeset godina svećeništva, mons. Pinzl je u dobi od šezdeset-šest godina,  ranije od planiranog,  otišao u mirovinu. Opravdanje: on više nije, zdravstveno, u stanju izvršavati posao menadžera. Biskupija je odbila njegov zahtjev da se postavi nekog stručnjaka za upravu, financije i gradnju .

Primarna zadaća svećenika

I on  kao umirovljenik misli na veliki početak nakon Vatikanskog sabora. Zna  Max Pinzl, koji  ni po djelima, ni  po nakanama više nije  jedan šezdesetosmo godišnjak,  da mlađe generacije bogoslova preziru ljude njegovog  doba kao “kravata svećenike”.  Oni su se snažno prilagodili  sekularnim pravilima, čak i u nošnji  civilnih odijela.  „Mi smo trebali Crkvu osloboditi privređivanja”, rekao je Pinzl. Limburški biskup radije gleda prema naprijed, ne zadržava se na šezdesetosmima.  „Tko sada studira teologiju,  na putu odluke morao je  doživjeti izvana suprotni vjetar, a iznutra crkveno  kritički postavljena pitanja, tako da se odlučnije pita o bitnim stvarima kršćansko-crkvenog vjerovanja, oni žele – crni kruh. “.  I upravo je to problem novog naraštaja: on previđa, zbog strogoće, ono što je prva zadaća svećenika „sudjelovanje u ljudskosti.”

Protestantizacija  i ekumenizam: U zemlji reformacije, utjecaj protestanata je posebno velik. Ako ih se stvarno uspoređuje na institucionalnoj razini, onda katolici i protestanti  nisu isto kao što to odlučno kaže  Tebartz-van Elst: „ Katolička crkva je univerzalna Crkva u svijetu, koja se očituje u lokalnim crkvama. Dok se evangelička (protestantske) strana  shvaća se kao nacionalna (Crkva jedne zemlje), jako vezana uz mjesto.” To znači za katolike:  mjesto ne smije biti  samozadovoljno. A to se često događa pa se svećenika zatvara. Onda se nedjeljne propovijedi često pretvaraju u iznošenje i rješavanje  vlastitih kriza vjere, a ne  propovijedanje i tumačenje Evanđelja. A kako se postupalo mlohavo i popustljivo u liturgiji, tako nije izgrađen  ni jedan most za mlađe generacije, koje ne znaju što se događa, jer im nitko nije objasnio.

Drveće i brodovi, umjesto kruha i vina

Prije se moglo pretpostaviti, a sada  roditelji sami trebaju vodstvo, o tome govori i Max Pinzl.  Priprava za prvu pričest i  krizmu su pretvorene u psihosocijalne satove, a uvođenje u sakramenat  je otpalo. Biskup Tebartz-van Elst je rekao: „Prvotni simboli liturgijskog  slavlja su kruh i vino koji postaju tijelo i krv Kristova. U tom pogledu se mogu mnoga prvopričesnička slavlja  gledati vrlo kritički. Gdje se  sekundarne i tercijarne simbole kao što su drveće i brodovi  dovlači oko oltara ne smije se biti iznenađen ako djeca ne pronađu bit

sakramentalnog susreta s Isusom Kristom. ”

Svugdje postoji nedostatak znanja, ali ako Andrew Ngah s laicima  ide u crkvu, vrlo lako bude informiran o stanju u Crkvi: „Njemački katolici, dva sata govore o pogreškama svojih biskupa, ali  „Zdravo Marijo” ne znaju. No, nakon mise mi se zahvaljuju ako propovijedam o vjeri.”

Koje pitanje!

Pa što je liturgija, zašto postoji Crkveno pravo? To bi bio predmet vjerskog obrazovanja (vjeronauka). Jedinstveni  je to privilegij, vjeronauk  nuditi u sklopu nastavnog plana državnih škola. No, taj instrument već dugo ne pruža ništa. Monsinjor Pinzl sasvim otvoreno govori: “Vjeronauk je sada postao nauka o Africi, o budizmu i o još koječemu.”

Limburški biskup ga vidi na sličan način. “Ako mi u vjeronauku idemo daleko od sebe  i pred nadirućom  sekularizacijom se plašimo i povlačimo  i nedostaje nam hrabrosti  našu vjeru nazvati po imenu, onda smo povjerenim učenicima  ostali dužni odgovor vjere.”

U Katoličkoj školi, za njega, euharistija stoji na prvom mjestu  kao nešto vlastito. On shvaća školu  kao „misijsku postaju,  jer  tu Crkva  dolazi u dodir sa  svim mladim ljudima.”

Država zna da se prenošenje vrijednosti može uspješno događati ako je povezano sa zajednicom  kojoj su te vrijednosti vlastitosti, uvjeren je  biskup van Elst Tebartz . S obzirom na ekumenizam  koji kod nas (Njemačka op.pr) zastaje, on želi da kršćani obaju denominacija  dobiju  „jasniju sliku o svom individualnom razumijevanju  Crkve.

Da je to tako daleko potvrđuje  Andrew Ngah simptomatičnom pričom iz njemačkog Crkvenog  života:  o zvonarici koja ga je u sakristiji  pozdravila riječima : Ja sam ovdje svećenica. I uvijek ponavljana pitanja kakvu vrstu bogoslužja on misli držati? Ja uvijek kažem rimokatoličku  liturgiju. Amen!” ”

Gdje se crkvena elita stiska

Piscu Martinu  Mosebachu  je jasno: ovdje veliki eksperiment nije uspio. „Aggiornamento Crkve”, prilagodljive Crkve generacije je stajao vjere. Tebartz-van Elst podržava ovu tvrdnju  i priznaje: “Liturgija nije događaj. Bog djeluje u i na nama. Sav aktivizam u liturgiji očito nije pridonio produbljivanju vjere.”

Vjerska elita stoji bespomoćna  piše protestantski teolog  Friedrich Wilhelm Graf. Naglašavaju svoju

pastoralnu silu i biskupski autoritet, jer ne mogu držati korak s preobrazbom. I oni se guraju oko seksualnog morala kao i  pitanja celibata. Pogotovo se ova posljednja točka čini kao jeftina zaštitna pomoć,  a često se previđa da svećenik ovaj korak čini  dobrovoljno i nakon intenzivnog ispitivanja.

Točno je da je Crkva ima dvije tisuće godina iskustva u discipliniranju svećenika, kaže Andrew Ngah  „ali to je samo zato što je svećenik oženjen za Crkvu i slijedi biskupa.”  Takvu se poslušnost ne može zahtijevati od laika.  Pri tome je mišljenje da bi dozvola braka za svećenike  dovela do povećanja broja svećenika potpuno nebulozno. Tebartz-van Elst je rekao:  „Smanjenje broja duhovnih zvanja ogledalo je nestanka vjere u našem društvu. Tko danas  želi postati svećenik, rijetko u obitelji, kao i u župi, doživljava okolinu koja će ga poticati i s kojom bi se mogao identificirati.”

Kada se susretnu na nekom međureligijskom  događanju židovi, muslimani i kršćani onda su oni posljednji koji se opravdavaju zbog vjere. Limburški biskup želi pokazati jaču kršćansku profilaciju – s početkom u školi. “Muslimanski  učenici očekuju, od kršćanskih školskih kolega,  nutarnje odgovore i kršćansku prepoznatljivost.”

Bogati  i neslobodni?

Politika će  malo pomoći u rješavanju krize. Mnogi daju prednost posebno oni pod zastavom „C” da se, u sumnjama, treba ponašati korektno politički da bi se postigao cilj.  Ako netko danas govori o „čuvanju stvarenja”,  onda ga se ismijava  ili gura sa strane kao eko zanesenjaka. Pri tome je upravo potrebna ova upornost.

Koncil poziva vjernike da prepoznaju  „znakove vremena u svjetlu Evanđelja”. To znači imati hrabrosti za kritičnu suvremenost.

Laici igraju igru po svoju. Središnji komitet njemačkih katolika je,  na primjer, savez nekoliko vjerskih udruga i nastupa kao da ima vrhovni autoritet, iako nije legitimiran za to da predstavlja katolike.

Tako se predsjednik središnjeg komiteta njemačkih katolika (ZDK), Alois Glück (CSU), nedavno zauzeo za slabljenje celibata. Ovo se nije svidjelo limburškom biskupu pa poručuje:

„”Zadatak ZDK nije da odlučuje o pitanjima nauke vjere ili strukture  Crkve. Nije dobro za obnovu Crkve  kada vodstvo i tijela ZDK  ostavljaju  dojam unutarnje protu-javnosti u Crkvi.”

Možda bi se trebalo  misliti o stanju njemačkog katolicizma, Crkvenom  porezu  i političkim integracijama. Korzet koji čini Crkvu bogatom i neslobodnom? Andrew Ngah  zapanjeno  govori o tome da svećenici i biskupi primaju plaću. U Kamerunu, žive od darova koje dijele sa siromašnima.

Institucionalna dilema ostaje

Kamo vodi ovaj put? Svećenici u reverendama,  povratak u ranu svetost  crkve?  Više Rima, manje lokalna Crkva? Više socijalnog rada? Tebartz-van Elst kaže: „Budućnosti Crkve nije samo na onoj službenoj Crkvi, nego će se morati oslanjati na ono što je bilo  na početku Crkve  – mnogo volonterskog rada. No, to će biti služba kojoj je potrebna intenzivna podrška i nadzor od strane Crkve. ”  U crkvama se  mnogi laici se jedva čuju. Kod krštenja žamore, kod vjeroispovijesti  mrmljaju.  Andrew Ngah često moli s oltara da jasnije izgovaraju riječi Vjerovanja. On je, u više navrata, poslao zaručnike na ponovno školovanje  kad je otkrio da nemaju potrebno znanje.. U Bad Ems je dvojici muslimana i jednom protestantu uskratio pričest koji su samo za zabavu došli pred oltar. „Svećenici nisu nikakvi strojevi, imamo osjećaj za to.

Moje školovanje je trajalo devet godina – osjećam da li je netko  katolik.” Godinu dana nakon incidenta, dva muškarca i jedna  žena su se predstavili kod  Andrew Ngaha – sa željom da ih  on krsti.

Institucionalnih dilema ostaje: u svijetu u kojemu se može biti protiv svega, dužnost poslušnosti se čini čudnom. To ne odgovara vremenu  kad,  uza sve naglaske, individualnost djeluje čudno očajno. Andrew Ngah ukazuje na englesku riječ „fear” :  privid koji se čini stvarnim. Biblija ne naglašava uzalud stotinu puta  poziv:  “Ne bojte se.” Za njega je pravi dokaz formula: „Strah je suprotno od vjere.”

__________________________________________________________

Abrasmedia.info

“Prezrena katolička manjina”

Utorak, 17 Kolovoz 2010 07:46

Samo 42 posto ispitanika u obuhvaćenih najnovijim sociološkim istraživanjem smatra da „postoji osobni Bog”, što bi trebalo biti osnova kršćanskog i katoličkog vjerovanja. Doda li se tome da u „život poslije smrti” vjeruje tek 53 posto ispitanika, još je očitije da polovica deklariranih katolika ne prihvaća osnovne katoličke dogme. Možemo li i za te katasrofalne podatke o needuciranosti hrvatskog puka okriviti bijele miševe?
Gospićkom propovjedi kojom je popratio proslavu desete obljetnice Gospićko-senjske biskupije, kardinal Bozanić je upoznao javnost s teškim položajem katolika u Hrvatskoj:

Osim progonstva u nekim dijelovima svijeta svjedoci smo i u našoj sredini sve većeg širenja diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja što se očituje prema pripadnicima kršćanske vjere i prema zastupnicima katoličkih stavova u našoj javnosti. (Bozanić, Novi list, 25.07.2010.)

Iako mi se teško dosjetiti tko to u klerikalnoj Hrvatskoj – u kojoj Predsjednik prema protuustavnom zakonu polaže prisegu pozivanjem na Boga, a djecu se od vrtića do završetka škole umjesto na znanstvena znanja i kritičko mišljenje, kojima bismo zakoračili u budućnost, upućuje na srednjovjekovne dogme i nerazumni misticizam – izražava netrpeljivost prema katoličkoj manjini pa je sve više diskriminira, prezire, omalovažava i podcjenjuje, moguće je da su katolici kao manjina zaista izloženi preziru i diskriminaciji. Jer, većina je prema pripadnicima manjinama često arogantna, netrpeljiva i sklona ih diskriminirati samo zato što nisu kao većina. Moguće je, dakle, da su i katolici u Hrvatskoj kao manjina izloženi diskriminaciji i netrpeljivosti, unatoč tome što vlada obilato puni crkveni račun novcima nekatoličke većine i što se ministri hvale svojim katoličanstvom, a ni jedno presijecanje vrpce ne može proći bez škropljenja svetom vodicom i bez svećenika na počasnim mjestima. Pa koliko god su katolici u hrvatskoj debelo povlaštena manjina, moguće je da su ipak diskriminirani i prezreni. I to prezreni upravo zato što su kao privilegirana ideološka manjina od vlasti pozitivno diskriminirani na štetu ostalih.

Mnogi će se sada pitati, pretpostavljam, o čemu ja to govorim? Nisam li pobrkao lončiće, nisu li katolici u Hrvatskoj ogromna većina? Nije li Hrvatska jedna od najkatoličkijih zemalja s čak 88 posto katolika? U medijima je prilično odjeknulo kad sam u proljeće ove godine za Slobodnu Dalmaciju izjavio da u Hrvatskoj nema više od 30 posto katolika. No, tada to nisam mogao dokumentirati nekim novijim istraživanjem nego sam zaključak izveo na osnovi starijih istraživanja i promišljanja vlastitih i tuđih dnevnih iskustava. Stoga moju tvrdnju mnogi nisu uzeli ozbiljno. Ali sada postoji istraživanje koje potvrđuje moju tvrdnju. I da stvar bude ljepša, to istraživanje nisu napravili neki ateisti za koje bi se moglo posumnjati da su ga proveli tendenciozno na štetu katoličke vjeroispovijedi, nego su ga napravili i objavili Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i Siniša Zrinščak s Pravnog fakulteta u Zagrebu. O čemu je, dakle, riječ?

Spomenuta dvojica sociologa objavila su u časopisu Društvena istraživanja, god. 19, sv. 1-2 (105-106), u svibnju ove godine izvorni znanstveni članak pod naslovom „Dinamičnost u stabilnosti: religioznost u Hrvatskoj 1999. i 2008. godine”. Samoj metodologiji istraživanja ne nalazim zamjerke iako se njime nisam naročito bavio, već sam istraživanjem prikupljene podatke dobrohotno prihvatio kao znanstveno točne. Bijeli miševi su vjerojatno krivi i za to „da je došlo do pada povjerenja u Crkvu” . Oni su vjerojatno krivi i zbog toga što „općenito, slabije obrazovani češće izjavljuju da vjeruju u Boga, a oni obrazovaniji rjeđe” No, interpretacija tih podataka nešto je sasvim drugo. Autori doduše priznaju pad broja religioznih, posebno katolika, pa čak dozvoljavaju da bi to mogao biti „početak trenda koji će se nastaviti – početak pada ukupne razine religioznosti” (Črpić i Zrinščak, 2010, 21), ali nastoje podatke interpretirati na način povoljniji za Crkvu. No, pođimo redom.

U svakom istraživanju vjerodostojnost prikupljenih podataka ovisi o načinu njihova prikupljanja, a kada se rade ankete, onda je presudan način izrade reprezentativnog uzorka. Čini se da su autori taj dio posla obavili stručno i napravili dobar nacrt reprezentativnog uzorka. Ali, a to je iznimno važno, valja ustanoviti da je veliki broj tim uzorkom planiranih ispitanika odbio sudjelovati u anketi i da je od predviđenih 2600 ispitanika, čak i uz naknadna uzorkovanja tamo gdje je odaziv bio ispod 20 posto, u anketi sudjelovalo svega 1525 ispitanika ili 58,65 posto prvobitno planiranih (autori navode 60,11 posto, ali 1525 stvarno ispitanih u odnosu na 2600 planiranih ispitanika nikako ne daje postotak odziva koji oni navode, pa me njihov podatak čini pomalo sumnjičavim i glede točnosti ostalih podataka, iako ću ih dobrohotno uzeti kao točne). Dakle čak 41,35 posto od broja planiranih ispitanika odbilo je sudjelovati u anketi. Autori, doduše, kažu da su „rezultati istraživanja uteženi (ponderirani) s obzirom na dizajn uzorka, s obzirom na neodaziv i nakon toga je uzorak poststratifikacijski kalibriran po spolu, dobi i obrazovanju prema podacima Popisa stanovništva iz 2001″ (Črpić i Zrinščak, 2010, 8). Ali nikakvo utežavanje i kalibriranje ne mijenja činjenicu da je više od dvije petine predviđenih ispitanika odbilo sudjelovati u anketi. Štoviše, taj podatak osvjetljava (ne)vrijednost podataka koje o broju katolika u Hrvatskoj pri popisu stanovništva bilježi Državni zavod za statistiku. Postavlja se naime pitanje: zašto je u jednoj anonimnoj anketi odbilo sudjelovati čak 41,35 posto reprezentativnim obrascem predviđenih ispitanika? Jer, ako je toliko mnogo građana odbilo sudjelovati u jednoj anonimnoj anketi, onda je razumno posumnjati u rezultate popisa stanovništva koji niti je anoniman niti jamči tajnost podataka. U manjim mjestima, naime, svatko tko daje popisne podatke o sebi opravdano može očekivati da do tih podataka lako mogu doći ljudi iz njegove sredine koji će ih zlorabiti, pa budući da su svi prisiljeni nekako se izjasniti razložno je pretpostaviti da će se mnogi izjasniti onako kako vjeruju da je to za njih najpovoljnije. A u sredini u kojoj je katoličanstvo, iako neslužbeno, državna religija i vladajuća ideologija, najpovoljnije je biti katolikom.

U anketama, dakako, ne sudjeluju djeca do određene dobi, ali se na njih kao i na ukupnu populaciju mogu prilično točno preslikati podaci dobiveni ispitivanjem reprezentativnog uzorka. Ako je, međutim, reprezentativni uzorak zamišljen zaista reprezentativno onda sve što se ustanovi na njemu valja preslikati na ukupnu populaciju koju taj uzorak reprezentira. Pa ako više od dvije petine predviđenih ispitanika odbije sudjelovati u anketi, valja zaključiti da više od dvije petine ukupne Sustavnom religijskom „edukacijom”, a zapravo indoktrinacijom, što ju je vlast omogućila Crkvi već se, eto, postižu rezultati. Što se pak obrazovanja tiče, naši se resorni ministri brinu da što više ljudi dospije u kraljevstvo nebesko, jer odavno je pisano: „blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko” populacije o kojoj se izvode zaključci odbija dati odgovore na anketna pitanja. Ili kraće rečeno, rezultati spomenutog istraživanja jednostavno se ne odnose na 41,35 posto stanovništva Hrvatske i nikakvim ponderiranjem i dotjerivanjem ne mogu se na taj dio stanovništva odnositi. Dapače, to može značiti samo jedno: više od dvije petine hrvatskih građana ne želi se izjasniti o svojoj religioznosti kada na to nisu prisiljeni. A podaci dobiveni istraživanjem odnose se više-manje točno samo na 58,65 posto stanovnika Hrvatske koji su po ispitanicima bili predstavljeni u uzorku. Sve ostalo su špekulacije i konstrukcije.

I prema takvom, dakle, tropetinskom uzorku zapažaju se zanimljive promjene. Broj onih koji su se izjasnili kao katolici smanjio se u odnosu na 1999. sa 86,8 posto na 80,6 posto. No, u odnosu na popis stanovništva 2001. kada je 87,83 posto stanovništva evidentirano kao katoličko to je smanjenje broja katolika još i veće. Nasuprot tome kao ireligiozno izjasnilo se 15,7 posto ispitanika što je znatan porast u odnosu na 1999. kada se tako izjasnilo 11,3 posto anketiranih, a još veći porast u odnosu na popis stanovništva 2001. kada je evidentirano 5,2 posto agnostika i ateista. Ali prava se slika o broju katolika u Hrvatskoj počinje ocrtavati tek kroz odgovore na pitanja koja otkrivaju što se krije iza one brojke od 80,6 postoposto deklariranih katolika u tropetinskom uzorku. Samo 42 posto ispitanika smatra da „postoji osobni Bog” naspram 84,3 posto religiozno deklarirano ispitanika. Ako se zna da je upravo vjerovanje u Boga kao osobu, kojoj se moguće obraćati (neposredno ili još bolje posredstvom Crkve) i koja odlučuje o svakom pojedincu, osnova kršćanskog i katoličkog vjerovanja, onda se postavlja pitanje kakvi su to katolici koji ne vjeruju u „postojanje osobnog Boga”, a oni čine polovicu deklariranih katolika. Doda li se tome da u „život poslije smrti” vjeruje tek 53 posto ispitanika, onda je još očitije da polovica deklariranih katolika među ispitanicima ne prihvaća osnovne katoličke dogme. A za one koji ne prihvaćaju osnovne katoličke dogme opravdano je tvrditi da nisu katolici nego kvazikatolici, tj. da se oni tako samo izjašnjavaju, ali to u biti nisu. Razlika je, doduše, između onih koji ne razumiju da katoličanstvo nije nešto što se automatski nasljeđuje rođenjem, pa se izjašnjavaju katolicima jer vjeruju da to jesu po obiteljskoj tradiciji i svojom nacionalnom pripadnošću, i onih koji se tako izjašnjavaju zbog stjecanja ideološke podobnosti. Prvi se deklariraju kao katolici neistinito, a drugi lažno, ali ni jedni ni drugi to nisu. Doda li se tome da je u anketi sudjelovalo samo 58,65 posto planiranih ispitanika, tj. da se rezultati ispitivanja mogu s prihvatljivom vjerojatnošću projicirati samo na toliki dio predstavljene populacije, onda se tek dobivaju pravi razmjeri „katoličke većine” u čije ime Crkva ubire novac iz državnog proračuna i u čije ime nastupa u javnosti. Projiciraju li se rezultati ispitivanja na populaciju prema kojoj je skrojen nacrt uzorka, tek se za njih 47,27 posto može reći da se izjašnjavaju kao katolici, a tek za 25-31 posto onih koji prihvaćaju osnovne katoličke dogme da to vrlo vjerojatno i jesu. Moguće je, dakako, da i među onih 41,35 posto ispitanika koji su odbili sudjelovati u anketi, a koji predstavljaju jednaki postotak ukupne populacije, ima kvazikatolika pa i pravih katolika, ali koliko kojih ne može se znati. A oni, ako ih ima, očito ne žele da se to zna.

Ako dakle Kardinal nije sve izmislio zbog određenih političkih razloga, valja se zapitati tko to „diskriminira, ne tolerira, prezire, omalovažava i podcjenjuje” katolike u Hrvatskoj. Jedan transcendentno vrlo obaviješteni urednik nedavno je objavio da su iza svih i svega u nas komunisti. No, kako se već višekratno pokazalo da on ne razlikuje bijele miševe i komuniste, prije će biti da su bijeli miševi. Oni su vjerojatno krivi i za to „da je došlo do pada povjerenja u Crkvu” (Črpić i Zrinščak, 2010, 17). Oni su vjerojatno krivi i zbog toga što „općenito, slabije obrazovani češće izjavljuju da vjeruju u Boga, a oni obrazovaniji rjeđe” (Črpić i Zrinščak, 2010, 15).

No, neće ni katolici zauvijek biti diskriminirana, omalovažavana i prezrena manjina. „Povećanje udjela mladih u populaciji vjernika već je detektirano, a može se objasniti općim društvenim promjenama i posebno uvođenjem vjeronauka u škole te efektom sustavne religijske edukacije” (Črpić i Zrinščak, 2010, 17). Sustavnom religijskom „edukacijom”, a zapravo indoktrinacijom, što ju je vlast omogućila Crkvi već se, eto, postižu rezultati. Što se pak obrazovanja tiče, naši se resorni ministri brinu da što više ljudi dospije u kraljevstvo nebesko, jer odavno je pisano: „blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko” (Mt 5,3).

Svojom gospićkom propovijedi Kardinal je prozvao nepoznate počinitelje zbog „diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja katolika”, a transcendentno vrlo obaviješteni urednik koji zna što nitko normalan ne može znati, jamačno već ima dojavu da su nepoznati počinitelji zapravo komunisti koji još nisu prošli obraćenje. Stoga, budući da se vjeronauk pokazao učinkovit od dječjih vrtića do srednjih škola, treba ga što prije uvesti na sveučilišta i u staračke domove, jer osim kod obrazovanijih „pad religioznosti zamjetniji je kod starijih generacija” (Črpić i Zrinščak, 2010, 19). Zanimljiva pojava.

Milan Polić (H-Alter)

http://www.abrasmedia.info/index.php/dnevne-novosti/region/3667-qprezrena-katolika-manjinaq.html

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s