AKTUALNOSTI 2002-2010

Objavljeno u Nacionalu br. 322, 2002-01-15

Autor: Robert Bajruši

Križarski rat Glasa Koncila

Novine Katoličke crkve postale HDZ-ovo glasilo

Miklenićevo glasilo u ratu s vladajućom koalicijom

Glas Koncila – najžešće HDZ-ovo glasilo

Na meti Koncilovih komentatora našli su se i liberalni intelektualci Ozren Žunec, Ivo i Slavko Goldstein koje nazivaju komunističkim pogromašima Ako je suditi na osnovi komentara u prva dva ovogodišnja broja Glasa Koncila, za najpoznatiji crkveni list u Hrvatskoj ova će godina proteći u borbi protiv komunizma. U načelu, recentna antikomunistička retorika ne treba čuditi. Naime, premda su napadi na viđenije predstavnike liberalno-demokratske javnosti kulminirali posljednjih tjedana kada su sveučilišni profesori Ozren Žunec i Ivo Goldstein, ali indirektno i svi protivnici uvođenja vjeronauka u vrtiće i kritičari crkvene politike proglašeni komunistima, analiza pisanja Glasa Koncila pokazuje da se on posljednjih godinu dana pretvorio u vodeći desničarski list u državi. Argumenti koje u svojim tekstovima upotrebljavaju vodeći autori tek su neznatno suzdržaniji od nedavne najave Hrvoja Hitreca da “treba zabiti glogov kolac u srce komunizma”, ili Zdavka Tomca, koji svoje i Bandićeve kritičare naziva ljudima koji se služe komunističkim metodama.

Profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Ozren Žunec vjerojatno nije pretpostavljao da će u najpoznatijem katoličkom tjedniku biti prozvan komunistom i pogromašem samo zato jer je autor elaborata “Razmatranja o nesuglasnosti s Ustavom odredbe članka 1. stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture iz 1996. godine”. No već prvi ovogodišnji Glas Koncila od 6. siječnja optužio je Žuneca da proizvoljno tumači spomenuti sporazum, uz dodatak kako podmeće tezom po kojoj uvođenje kršćanske etike u odgojno-obrazovnom sustavu dovodi u pitanje jednakost svih građana pred zakonom. Anonimni komentator bez imalo krzmanja izvodi zaključak kako su – Žunecove metode krive za smrt stotinu milijuna ljudi: “Dr. Žunec je tim elaboratom zorno prezentirao da u današnjoj Hrvatskoj živi pogromaška komunistička metoda – kojoj je pravo tek instrument za provođenje voluntarističke političke opcije”.
U istom broju objavljen je i napad Jure Krište na Ivu i Slavka Goldsteina zbog nedavno objavljene knjige “Holokaust u Zagrebu” uz objašnjenje kako “Goldsteini ponovno osuđuju Stepinca”. Optužujući ih kao zlonamjerne, Jure Krišto autore jedne od najvažnijih knjiga objavljenih prošle godine prokazuje da su radili “u tipičnoj tradiciji komunističke historiografije, ideološki i politički formirane u progonima neposredno nakon rata… prigovor Stepincu da se nije distancirao od hrvatske države dolazio je, dolazi i mogao je jedino doći od ideološki motiviranih komunističkih pobjednika”. Tako su u jednom broju Glasa Koncila Ivo i Slavko Goldstein i Ozren Žunec prokazani kao zagovornici progona u duhu boljševizma.
Sedam dana kasnije, u broju od 13. siječnja anonimni komentator, a riječ je o glavnom uredniku Ivanu Mikleniću, ponovno se usredotočio na kritiku hrvatske realnosti u tekstu “Zaboravljeni komunizam”. Riječ je o Miklenićevoj čestoj temi – tvrdnjama da se demokracija teže izgrađivala u ex-komunističkim društvima, nego u zemljama gdje su vladali nacisti i fašisti. Argumenti glavnog urednika crkvenog lista su nadasve zanimljivi: nacizam i fašizam su trajali kraće, doživjeli su jednodušnu svjetsku osudu i za razliku od komunista nisu na raspolaganju imali televiziju i masovne medije.
“Glas Koncila je uvijek bio antikomunistički orijentiran, samo što su to u prošlosti prikrivali, a sada otvoreno pišu ono što misle. Njihovi stavovi nisu nimalo drukčiji od politike koju zastupaju mediji Katoličke crkve u nekim drugim zemljama, primjerice Poljskoj, i sasvim je nerealno očekivati da će se zaustaviti samo zato jer su biskupi i Vlada nedavno riješili većinu spornih pitanja. Uostalom, u ovom trenutku desnica nema niti jedan medij u Hrvatskoj, pa ne vidim zašto bi nekome trebalo smetati ako antikomunistički stavovi izlaze u jednom crkvenom tjedniku”, rezonira Ivan Zvonimir Čičak. Za njega je jedino upitno to što Glas Koncila sada kritizira komuniste, a šutio je tijekom 90-ih dok je, kako kaže, na vlasti bio Stepinčev tamničar Josip Manolić. Što se tiče kvalitete novinskih tekstova, Čičak se ne razbacuje komplimentima: “Glas Koncila je uvijek bila dosadna novina, to je jedna Kustićeva linija”.
Da pod komunistima ne misle samo na Račana i SDP, nego cjelokupnu vlast, u Glasu Koncila su potvrdili početkom prošle jeseni. Tada je Stipan Bunjevac najžešćim riječima napao predsjednika Republike Stipu Mesića, optužujući ga za neokomunizam. Povod komentaru “Crveni se pocrvenjela Hrvatska” bilo je Mesićevo odlikovanje profesoru rimskog sveučilišta La Sapienza Predragu Matvejeviću koji je za Glas Koncila “Jugoslaven i protunacionalan”. O dubini sukoba s državnim predsjednikom govori podatak da je u sljedećem broju redakcija odbila objaviti Mesićev demanti.
Stipan Bunjevac je pseudonim nekadašnjeg dominikanca Tomislava Vukovića. On je početkom 90-ih radio u hrvatskom veleposlanstvu u Budimpešti da bi nakon povratka u Zagreb jedno vrijeme bio urednik Fokusa, niskotiražnog tjednika desne provenijencije. Posljednjih godinu dana on je najjači kritičar vlade Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića i zagovornik povezivanja kršćana i desnice. Vukovićeva netrepeljivost ogleda se i u odnosu na neistomišljenike u Crkvi, pa je tako pokušao omalovažiti i Zvonimira Bona Šagija dosjetkom kako je riječ o “takozvanom uglednom teologu”.
Premda Crkva tvrdi da se ne miješa u politiku, na čijoj strani trebaju biti vjernici Glas Koncila je pokazao i kroz Vukovićev komentar od 8. srpnja 2001. naslovljen “Kršćani moraju biti desnica!” Stajalište opinionmakera Glasa Koncila je eksplicitno: “Ako si gladnome kruha dao, zapalio svijeću na Ovčari, radniku zasluženu plaću isplatio… – dođi meni zdesna!” Ta je kršćanska desnica imperativ, i koliko bude više takvih desničara, bit će u Hrvatskoj manji jaz između crvenih i crnih, a pomirba neće biti tek puka utopija”, zagovara Vuković.
Gotovo identično su intonirani anonimni redakcijski komentari koje uz Kustića i Vlahovića najčešće piše glavni urednik Ivan Miklenić. Svoje stavove Miklenić je potvrdio početkom rujna u intervjuu za Večernji list kada je optužio vlasti da u Hrvatsku vraćaju “nedemokratski socijalizam”. “Bolno je to reći, ali prava demokracija će se u Hrvatskoj zacijelo moći ostvariti tek kad umru svi koji su zaraženi totalitarnim boljševičkim mentalitetom”, konstatirao je glavni urednik vjerskog tjednika.
Više crkvenih velikodostojnika potvrdilo je ovih dana za Nacional svoja uvjerenja da se Glas Koncila pretvorio u glasnogovornike onih snaga u Crkvi koji pozivaju na ideološke podjele i sukobe u hrvatskom društvu, prelazeći pritom granice tolerancije i snošljivosti. Oni tvrde da je takvo izazivačko pisanje posljedica potpunog osamostaljivanja Ivana Miklenića. On je prije nešto više od godinu dana imenovan kanonikom, što je počasna titula koja se dodjeljuje biskupskim svećenicima za prijašnje zasluge. U skladu s kanoničkim položajem, Miklenić je dobio i kuriju na kojoj odlično zarađuje. Naime, dio kurije Miklenić koristi za osobne potrebe, a druge prostorije iznajmljuje – Glasu Koncila. Premda i drugi kanonici poput bivšeg ministra u HDZ-ovoj vladi Adalberta Rebića također imaju vlastite kurije čije dijelove iznajmljuju, Miklenić je ipak raritet u svjetskim gabaritima jer je nepoznato da glavni urednici zarađuju iznajmljujući poslovni prostor listovima koje vode.
U takvim okolnostima spoj ideologije i materijalnih dobiti rezultira latentnom hajkom na crvenu neman. Bauk prošlosti bio je ljetna tema glavnog komentara “Prijeti li nam povratak komunizma?” od 17. lipnja 2001. godine. Razlog strahu Glas Koncila pronašao je u kumrovečkoj proslavi Titovog rođendana, uz isticanje kako je riječ o osobi koji je pala na testu demokracije. Slijedi i pitanje zašto nitko ne reagira na slavljenje uspomene na Tita, a od molitve za Pavelića redovito se stvara afera. Dva broja kasnije nervozu kada je u pitanju partizanska simbolika potvrdio je Živko Kustić 8. srpnja potpisujući kao Don Jure članak “Glogov kolac za petokraku”, gdje kroz izmišljeni dijalog seoski svećenik plaši sugovornike da će “vampiri uskoro na svoje grobove umjesto križeva opet stavljati crvene zvijezde”. Sudeći po načinu pisanja i temi, čini se da je riješena jedna enigma: Kustić je anonimni novinar koji je u dva tjedna dva puta vodio napade protiv petokrake, odnosno za njezino izjednačavanje s ustaškim simbolima. Samo što se u prvom slučaju nalazio iza nepotpisanog komentara, a u drugom nastupio kao seoski župnik Don Jure.
Za dobre poznavatelje unutarcrkvenih prilika ovakvi su tekstovi odraz bliskosti dominantnog dijela Crkve sa stavovima desnih stranaka. Mnogi u Crkvi nikako nisu mogli prihvatiti izborni poraz HDZ-a i još prije nego se formirala nova vlast, krenule su optužbe kako će “komunisti ponovno zatvarati crkve, ukinuti vjeronauk i zabraniti isticanje hrvatskih simbola”. Iako se uskoro pokazalo da se radilo o deplasiranim tezama, većina svećenika, biskupa i crkvenih medija sadašnje vlasti poistovjećuju s komunistima i koriste svaku priliku da bi ih žestoko kritizirali. No, postoje i mišljenja da je sadašnja uređivačka politika sukobljavanja s vlastima i liberalnim intelektualcima kontraproduktivna za Glas Koncila.
“Današnji Glas Koncila stvara desetak svećenika i grupica suradnika i čitatelja, međutim zbog niskog profila njihovih tekstova i izbjegavanja dijaloga s kritički nastrojenim intelektualcima, list ima višestruko slabije djelovanje nego u doba komunizma. Stoga je njegov utjecaj na ozbiljnije ljude među vjernicima usporediv sa statusom kakav ima Narodni radio među publikom koja sluša radijske stanice”, drži anonimni poznavatelj stanja u redakciji.
Paralelno s time zagrebački nadbiskup Josip Bozanić gotovo je potpuno izgubio utjecaj na uređivačku politiku Glasa Koncila. Premda prvi među hrvatskim biskupima, neautoritativni Bozanić danas manje utječe na pisanje crkvenog tjednika od splitskog nadbiskupa Marina Barišića ili zadarskog Ivana Prenđe. Dodatni dokaz o tome koji je dio Crkve dominantan i za koga navija pokazao se kada su Ivan Prenđa i Juraj Jezerinac prisustvovali promocijama knjige o generalu Anti Gotovini ili kad je šibenski biskup Ante Ivasa sudjelovao na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu na Miljevcima. Ti crkveni velikodostojnici, tvrde upućeni, zajedno s bivšim i sadašnjim glavnim urednicima Živkom Kustićem i Ivanom Miklenićem te direktorom Nedjeljkom Pintarićem u cijelosti su preuzeli utjecaj nad Glasom Koncila. U njihovoj verziji političke stvarnosti pobjeda HDZ-a na prvim višestranačkim izborima predstavljala je trijumf branitelja kršćanskih vrijednosti nad komunizmom, tako da je prošlogodišnji dolazak na vlast SDP-a i njihovih saveznika doživljen kao povratak komunizma. Dakako, takvo što nikada nije bilo eksplicitno napisano, ali već i letimični pregled komentara i analiza potvrđuje gotovo identična stajališta Glasa Koncila i nacionalne desnice. SDP se doživljava kao stranka nasljednica nekadašnjih komunista koji su likvidirali 600 katoličkih svećenika za vrijeme “Druge Jugoslavije”. Iako u SDP-u nema niti jednog političara kojeg se može povezati s komunističkim zločinima, u najvećem dijelu crkvene hijerarhije naslijeđe nekadašnje Partije dovoljan je razlog za njihovu stigmatizaciju.
S druge strane, kritičari nisku kvalitetu tekstova i slab interes javnosti pojašnjavaju kadrovskom strukturom lista. Tako su glavni komentator Ivan Miklenić i direktor Nedjeljko Pintarić prije dolaska u Glas Koncila novinarsko iskustvo kraće vrijeme stjecali u jednoj crkvenoj publikaciji. Zato i ne iznenađuje dramatičan pad prodaje u odnosu na razdoblje prije 1990. godine, kada je naklada iznosila i do 170.000 primjeraka, dok se sada tjedno prodaje najviše tridesetak tisuća primjeraka. Prema mišljenju analitičara, premda se ne slaže s načinom uređivanja Glasa Koncila Josip Bozanić se u nju ne miješa iz dva razloga: prvo, svjestan je da u crkvenim redovima nema podršku dovoljnu za obuzdavanje biskupa-desničara i drugo, kao prvi potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija ne želi izgubiti ugled pripadnika umjerene struje koji uživa u Vatikanu. Premda mu nedostaje karizma, analitičari vjeruju da bi Bozanić tijekom nekoliko godina mogao zauzeti visoko mjesto u vatikanskoj hijerarhiji, i pri Svetoj Stolici možda čak dostići reputaciju jednog od svojih prethodnika, kardinala Franje Šepera, svojedobno trećeg čovjeka u Katoličkoj crkvi. Stoga zagrebačku epizodu u karijeri ne želi potrošiti na ozbiljnije sukobe s oponentima unutar Crkve. A da i u Katoličkoj crkvi postoje različita mišljenja, tvrde upućeni, potvrđuje svojim pisanjem sarajevsko “Svjetlo riječi”, koje zagovara dijametralno suprotna stajališta od Glasa Koncila. O njihovom odnosu prema crkvenoj hijerarhiji svjedoči glavni urednik fra Mirko Filipović koji je u jednom prošlogodišnjem tekstu mostarskog biskupa Ratka Perića zbog njegovih konzervativnih stajališta prozvao “talibanom”.
U nametnutoj podjeli hrvatskog društva na lijeve i desne, Glas Koncila je odavno zauzeo mjesto na desnici. Vodeći crkveni tjednik posljednjih godinu dana zagovara stajališta identična onima Ive Sanadera ili Miroslava Tuđmana, a koji se svode na isticanje navodne komunističke opasnosti. To što je komunizam odavno nestao ne zanima ih previše, barem kada je potrebno stigmatizirati neistomišljenike. Jedino bi bilo dobro znati zašto opasne antidemokrate o kojima pišu redovito zovu komunistima, a nikada ne, recimo, fašistima.

http://www.nacional.hr/clanak/10135/novine-katolicke-crkve-postale-hdz-ovo-glasilo

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s