Evangelizacija nogometa

Jutarnji.hr

PIŠE INOSLAV BEŠKER

Kardinal elektor i trener selektor. Što mislite, kome više treba publicitet? 

Nadbiskupski dvor na Kaptolu. Susret kardinala Josipa Bozanića sa Hrvatskom nogometnom reprezentacijom i vodstvom HNS-a uoci početka novih kvalifikacijskih utakmica za Euro 2012 u Poljskoj i Ukrajini.

Autor: Inoslav  Bešker

01.09.2010.

Publicitet je vjerojatno ključna riječ za razumijevanje odlaska hrvatske nogometne reprezentacije zagrebačkom nadbiskupu. Ako vjernik odlazi svećeniku, po duhovno vodstvo ili duhovnu utjehu, to je obično nešto između vjernika, svećenika te, eventualno, dragog Boga – i ne ide u novine. Ne ide u novine čak ni kad se kapitalist pričešćuje, iako bi to moglo biti zanimljivo: znači da ga je svećenik odriješio, a ne bi smio odriješiti onoga tko je utajio porez ili opljačkao bližnjega dok štetu nije nadoknadio. Publicitet ne treba dragom Bogu (a ako mu zatreba, ima On goruće grmove i ina čuda). Kome onda treba? Što mislite: kardinalu elektoru ili treneru selektoru?

Ne znamo baš za slučajeve da su klubovi ili reprezentacije pohodili lokalne biskupe ili muftije. Ne velimo da toga nije bilo, ali nije se publiciralo naveliko.

Druga priča su pape: u njih zaista dolaze s kôca i konopca, i Castro i Glavaš, a ne samo Maradona, Roma i Hajduk.

Božja pomoć treba svakome, smatraju vjernici, ali ponajviše grešnicima, pa onima u teškoj nevolji. Njima treba duhovno vodstvo, ili barem duhovna utjeha.

Zaista, ako nije publicitet posrijedi, što je onda? Uvjerenost da ovoj reprezentaciji samo Bog može pomoći?

http://www.jutarnji.hr/kome-treba-publicitet–kardinalu-ili-selektoru-/882463/

 _____________________________________________________________

Jutarnji.hr

AUTOGOL ‘KOCKASTIH’

Kardinal dobio poziciju na desnom krilu reprezentacije

Autor: Davor Butković

31.08.2010.

Okej, ne želimo biti zločesti pa susret hrvatskih nogometaša s kardinalom Bozanićem uspoređivati sa sličnim događajima u Iranu, ili u nekim drugim teokracijama, ili zemljama gdje religiozne institucije imaju prevelik utjecaj na normalan život.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

Okej, ne želimo dovoditi u pitanje bilo čije pravo da javno ispovijeda svoju vjeru. Ako se bilo koji nogometaš želi prekrižiti prije početka utakmice, to je sasvim u redu: radi se o pitanju njegovih osobnih osjećaja i uvjerenja, što svatko tolerantan i razuman treba poštovati.

Međutim, posjet hrvatske nogometne reprezentacije kardinalu Bozaniću (prigodom kojeg su nogometaši nadbiskupu uručili dres s brojem sedam, koji je u starijim nogometnim sustavima označavao poziciju desnog krila), predstavlja jedan, da ne kažemo ružni, ali sasvim sigurno nepotrebni i neukusni pokušaj institucionalizacije vjere.

Hrvatska je, nesporno, sekularna država u kojoj su državne društvene institucije odvojene od Crkve.

Hrvatska nogometna reprezentacija – kao značajna državna sportska institucija – nema i ne treba imati baš ništa s Katoličkom ili bilo kojom drugom crkvom. Dapače, “službeni” posjet hrvatske nogometne reprezentacije Kaptolu može (nadamo se da ipak neće) antagonizirati one nogometne navijače koji jako vole hrvatsku reprezentaciju, ali ne vole, ili nemaju nikakve osjećaje prema Katoličkoj crkvi.

Ono što je ovdje, zapravo, bitno jest da odlazak nogometaša na Kaptol neugodno podsjeća na antipatični vjersko-nacionalni kičeraj iz devedesetih godina, kada su župnici i biskupi na televiziji blagosiljali sve što se u Hrvatskoj pokretalo i kretalo, gradilo i otvaralo. U ono je vrijeme javni spoj nacionalnog i crkvenog predstavljao gotovo neophodnu društvenu legitimaciju. Za taj strašni kvazivjerski kič, za to euforično nacionalističko zlatno tele (koje nema nikakve veze ni sa stvarnim nacionalnim, a još manje s dubokim vjerskim opredjeljenjima), podjednaku odgovornost snose i Crkva, i HDZ-ove državne i lokalne vlasti.

Takva atmosfera, u kojoj je sveta vodica morala poškropiti skoro svaki društveni događaj, valjda je motivirala i Vlatka Markovića da 1999. godine, kada je Dinamo, uz pomoć jednog časnika SIS-a, ukrao prvenstvo Rijeci, trijumfalno izjavi kako je za Hrvatsku dobro što je prvenstvo osvojio najkatoličkiji klub (ta se skandalozna tvrdnja zamalo može uspoređivati s današnjim Iranom, ali ona je samo manifestirala duh vremena).

Današnja je Hrvatska, srećom, prenormalna da bi trpjela “evangelizaciju” nogometa.

Kada je Ćiro Blažević, prije gotovo trideset godina, odveo momčad Dinama na misu u jednu crkvu u Travniku, bio je to briljantan subverzivni potez prema ondašnjem režimu i prema komunističkom sustavu vrijednosti.

Dolazak nogometaša na Kaptol krajnje je ljigav, ulizički potez usmjeren prema sustavu vrijednosti koji, u ovom društvu, srećom više ne postoji.

Hrvatski su nogometni reprezentativci u utorak promašili penal, jedno desetak godina iznad gola.

http://www.jutarnji.hr/kardinal-dobio-poziciju-na-desnom-krilu/882439/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s