Ne vjerujte Ustavnom sudu – podružnici oligarh holdinga

Politika.com

 Ne vjerujte Ustavnom sudu – podružnici oligarh holdinga

 Pon, 07/09/2009 – 19:19 — Golgota

 Ustavni sud je uvijek bio i bit će sveta krava, nešto sveto samo po sebi, skriveno, tajanstveno. Formalni noćobdija nečega što bi trebalo biti pravo i pravičnost proizašlih iz političke volje većine populusa. Možeš pitati o stanju predmeta, o sucu, možeš tražiti – u Ustavnom sudu RH odgovora nikad dobiti nećeš. Zakon o pravu na pristup informacijama – ha,ha…
No koja je uopće uloga i društvena pozicija Ustavnog suda . Ustavni sud uopće nije sud u klasičnom smislu kako sam pojam asocira već jedna vrsta detašmana formalnog vrha sudske vlasti – praktično je to harem “mudraca” ni na nebu ni na zemlji, ali jasno oslonjen na jasle poreznih obveznika koji imaju pravo pitati i imaju pravo ne dobiti odgovor.

 http://pollitika.com/ne-vjerujte-ustavnom-sudu-podruznici-oligarh-holdinga


Kak besjede ti mudraci Ustavni sud ne “sudi” – on ne presuđuje o pravima i obvezama stranaka u sporu, niti presuđuje o nečijoj krivnji za kazneno djelo. To rade redovni sudovi na čelu s Vrhovnim sudom. Njihova je zadaća da tumače i primjenjuju domaće i ratificirano međunarodno pravo. Uloga Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li posljedice takvog tumačenja, odnosno primjene prava suglasne s Ustavom, odnosno poštuje li sudska presuda ljudska prava koja su zajamčena Ustavom, a koja su iznad svih zakona.

Načelno, Ustavni sud mora biti branitelj Ustava i mora u skladu s Ustavom donositi odluke. Mora, dok ga kao “obespravljena” strana ne tražiš postupanje prema onom načelu zbog kojeg postoji.

Suci Ustavnoga suda već više od desetak godina uigrano izbjegavaju nepristrano odlučivanje u sporovima građana protiv države. Pojednostavljeno, čim građanin podnese zahtjev za pokretanje ustavnosudskog postupka suci Ustavnoga suda zatraže očitovanje od nadležnog tijela vlasti. Time mu ‘signaliziraju’ da čim prije predloži promjenu spornog propisa. Do tada imaš pravo čekati bez prava na informaciju. Nakon promjene propisa Ustavni sud odbaci prijedlog za pokretanje ustavnosudskog postupka zbog toga što je stari propis ukinut donošenjem novoga, neovisno o nastavku kršenja ustavnih prava građana prema novousvojenom propisu. A koliko još građana zbog ubrzane promjene spornih propisa ‘ne stigne’ ostvariti svoja ustavna prava?

Od podnošenja prijedloga za pokretanje ustavnosudskog postupka do prve odluke, u pravilu, proteknu najmanje dvije godine za benigne predmete. Za malo složenije tipa mojih prijedloga za ocjenu ustavnosti nekih organskih zakona to može potrajati, potrajati – samo 8 (osam) godina. To je “suđenje” u razumnom roku u kojem se preporuča odlazak k anđelima.
Obzirom da imam urođene tikove spram pravičnosti i općeg dobra, podnio sam u maniri djelatnog građanina nekolicinu prijedloga za ocjenu ustavnosti (čl.38. Zakona o Ustavnom sudu) nekih organskih zakona kao napr; Zakona o obrani; Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor; Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave… Svi ti prijedlozi nemaju veze s mojim osobnim (materijalnim) interesom već pokušavaju i pretendiraju popravku patološkog društveno-političkog sustava. Neki od 2001. a neki od 2004.g. Navodno, sukladno bočnim informacijama sve je to gotovo al čeka mig “oligarha”. Poslao 20-tak maila i pisanih požurnica – od sto glasa, glasa ćuti nije.

 

Primjer prvi:

 

Pokrenem ocjenu ustavnosti Zakona o obrani iz razloga uglavljivanja crkvene ekspoziture pod imenom Vojni ordinarijat u srce državne organizacije – MORH, a što je u suprotnosti s čl. 41. Ustava. U međuvremenu traži se očitovanje države – država promijeni Zakon, izbaci sporni članak a Ustavni sud nakon toga odbaci moj prijedlog. Što se događa u praksi – ništa, Vojni ordinarijat i dalje stoluje u MORH-u i sisa proračun sada više ne temeljem Zakona već Odluke vlade sa zakonskom snagom donešenoj na zatvorenoj sjednici. Ja, kako sam lijen odmah uputim novi prijedlog ovog puta adresiran na Odluku sa zakonskom snagom 2004.g. – Ustavni sud ponavlja priču prema zakonodavcu, država ne popušta i vadi se na don Radićev ratificirani sporazum s Vatikanom. Pat pozicija, neki ustavni suci traže postupanje sukladno ustavnom načelu čl. 41. međutim predsjednica po diktatu “oligarha” ne stavlja materijal na dnevni red sjednica US-a – čekaju se ustavne promjene kojima bi se odredba o laičkoj državi ukinula. U tom duhu je sklopljen deal Angela Sodana i Franje Tuđmana u zamjenu za priznanje i državotvorstvo. Božji brat ništa ne radi besplatno…
U interviewu Vjesniku 2007.g. predsjednica Jasna Omejec odgovarajući na pitanje ustavnosti ratificiranih ugovora s Vatikanom odgovara;


Što se tiče Vatikanskih ugovora, Ustavni sud prethodno mora ispitati ima li uopće ustavnu osnovu da se bavi kontrolom međunarodnih ugovora koji su već ratificirani. Rasprava o tome predstoji.

A moj predmet glede iste problematike već je tri godine bio procesno raspravljan do trenutka Jasninog otkrivanja tople vode. Al da se vratimo jednom usputnom oslikavanju detalja sa ocjenom ustavnosti u kontekstu uređenog državotvorstva sustava. Kopije svih prijedloga Ustavnom sudu paralelno sam dostavio Predsjedniku Republike kao formalnoj instituciji jamstva u ostvarivanju provođenja ustavnih načela što je on “primio na znanje”. Međutim u primjeru Ordinarijata gdje je predsjednik vrhovni zapovjednik oružanih snaga tražio sam u par navrata da Institucija predsjednika “pogura” vremenski termin konačne odluke,ali gle vraga – predsjednik ne čuje dobro… Toliko o sintagmi “Pantovčak” i halabuci koja dopire s jednog od brega.

 

Primjer drugi:

Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor je praktički gotov, ali ne smije na konačno amenovanje na sjednicu jer bi se patološki društveno-politički sustav raspao oduzimanjem stranačkog parazitskog prava na kreiranje listi pijuna i podobnika. I tako će moj taj prijedlog vjerojatno mene čekati na nebesima.
Tako to izgleda u “državi” naroda iz stoljeća sedmog. Jesam li iznenađen ili ogorčen – nisam, zašto! Iz razloga spoznaje da postoje dvije države – jedna javna na pozornici i ona iza tzv. siva zona iliti “back-stage” gdje sjede scenaristi i redatelji.
Država Hrvatska je fantomska država u kojoj su svi agregati parlamentarnih izbora nelegalni jer su sami zastupnici nelegalni, a nelegalni su zato jer nisu “izabrani predstavnici naroda” već oligarha i partitokratskih struktura. Nelegalni zastupnici ne mogu donositi legalnu zakonsku infrastrukturu i ne mogu birati legalne suce Ustavnog suda.I zato nelegalni ustavni suci ne mogu provoditi ustavna načela na temelju kojih bi riješili moj predmet i tisuće drugih – od dostojanstva i duše ekspropriranih građana.
Zato vjerujte, ne treba vjerovati ustavnom sudu koji je samo lutka na koncu igrača iz “sive zone”.
To je samo dio polupane slike hrvatskog “krivosuđa” i bolesnog metastaziranog sustava – a ono jest i biti će glavna prepreka za prijem Hrvatske u članstvo EU-a. Ostalo je samo šuplja retorika hrvatskih marioneta, koji sanjaju svoju karijeru negdje u europskoj hladovini.

Ali ima nade – gore!!!

 Kako se izgrađuje dignitet Ustavnog suda

 Ovog puta neću o umirovljenom ljubitelju mladih žena posebno kad su takve zarobljenice, već aktualni sudac koji ovih dana a u vezi parkiranja objašnjava jedno a šefica mu Jasna kojoj je sve jasno objašnjava drugo. Pazi lukavosti – ona nama ne tumaći od kada važi Odluka US-a već do kada važe pravilnici lokalnih samouprava o parkiranju, to je pravi PR.
Ali ajmo mi o Marku Babiću – sucu Ustavnoga nam suda. Tko je taj Marko Babić.
Dotični uopće nije u skandalu što mu je 2008.g.otpisano 270.686,15 kuna poreznog duga na ime PDV-a koji je “skupio” kada je još bio odvjetnik u Vinkovcima. Neke informacije govore o čak 970.000 kuna otpisanog duga Marku Babiću. Vidljivo je to iz dokumenata Porezne ispostave Vinkovci. Babiću dug nije nikad naplaćen jer je nastupila apsolutna zastara. Ona nastupa ukoliko se kroz šest godina ne poduzmu nikakve radnje prisilne naplate po kojima bi dužnik morao podmiriti dugove, što nije bio posebni problem jer je sudac Babića imao otvorena dva u Zagrebačkoj banci koji mu zbog duga nisu bila blokirani.
Da ne mora platiti PDV, Marku Babiću proknjiženo je 30. kolovoza prošle godine, mjesec i pol nakon što je imenovan u Ustavni sud. Sudac Ustavnog suda Marko Babić je tako nakon otpisa PDV-a i nekih uplata 31. prosinca prošle godine bio gotovo bez duga – ostalo mu je navodno platiti 3.472,03 kuna.
Slučaj ustavnog suca Marka Babića nitko nije želio komentirati. Šuti Porezna uprava, Ministarstvo financija, ali i predsjednica Ustavnog suda, a i zakaj bi.Tako sada ispada da oni koji uredno plaćaju porez ispadaju budale, a oni koji uspijevaju izvrdavati godinama, cijene se kao sposobni i pošteni članovi ovog društva i zajednice, koje se za nagradu postavlja na najviši pijedestal moguć u pravnoj struci da postane sudac Ustavnog suda.
Naravno postavlja se pitanje kako se je to moglo dogoditi. Poznato je da poreznici dužnicima koji imaju više od 10.000 kuna duga šalju tri opomene, a ako se dužnici na njih ogluše, blokiraju im račun i dug se tako naplati. Kompjutori su i u poreznoj upravi programirani da svakih petnaest dana sami izbacuju listu dužnika, što znači da je sve ovo vrijeme sve izlistane opomene, neko revnosno morao pospremiti u ladicu. A to obični referent siguran sam ne može napraviti sam na svoju ruku!
No postavlja se i drugo pitanje, a to je može li se takvom čovjeku povjeriti da odlučuje na Ustavnom sudu. U normalnoj pravnoj državi to ne bi išlo, ali u Hrvatska koja je prćevina oligarhije – koja je pokrala i opljačkala narod i državu, takvi su suci, s putrom na glavi, garancija da će i njihov putar na glavi i otisci prstiju ostati nekažnjeni, jer sudac Marko Babić i njegovi kumpanji sigurno neće stavljati lisnice na ruke onih s čijom su pomoći zasjeli na svoje sudačke i druge pozicije. Ovo je još jedna potvrda da su mito, kriminal i korupcija smješteni na tri strane Markovog trga, kojeg su oligarsi i suci Ustavnog suda, da budu sigurniji, proglasili zonom zabranjenom za prosvjede.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s