Crkveni lideri, skinite burku s lica! iliti: Vukovi – skinite ovčja krza!

Komentar na temu:

Crkveni lideri, skinite burku s lica!

Večernji list, Darko Pavičić , 15.07.2010

 Vukovi – skinite ovčja krzna!

Predloženi naslov članka za crkvene lidere, bio bi pravedniji jer to je činjenica koju nam potvrđuje njihova povijest i sadašnjost. A-pro-po, povijest, iz koje se ne želi ili ne smije isčitati ćud institucije čiji se lideri s pravom kritiziraju u članku ali u smislu pogreške u crkvenom sustavu a ne kao pogrešan sustav same Crkve kao takve spram nauka Kristova.

Da bi to uočili moramo Katoličku crkvu, koja se poziva na Isusa Krista, usporediti s njim i s njegovim naukom. Povijesno je neoborivo da je Isus iz Nazareta bio duhovni revolucionar svojega vremena i da je upravo on bio taj koji je uočio i javno, uz cijenu svojega života, kritizirao sustav svećeničke kaste onoga vremena koje je slično današnjem kao jaje jajetu. Stoga je nemoguće da bi taj isti Isus Krist mogao biti ustanovitelj Katoličke crkve i njenih nezakonitih kćeri pravoslavne i protestanske! Tome se protivi logika i zdravi razum. Sve one se  ne zaslužuju pridjev Božje i Kristove crkve. Stoga me čudi da autor, usprkos saznanja, da crkva ima veo na svom licu ne piše o tom licu, odnosno, o licu ispod vela? Strah? Neznanje? Usudim se tvrditi da autor već odavna poznaje živ-žavkanje vrabaca na krovovima Zagreba koji živ-žavkaju o skeletu davno uginule nemani i o gmizanju debelih, crnih, crvenih i pokojih bijelih crva ispod vela ali već na površini jer im polako nedostaje hrane?

Bez sumnje, poznato je da taj skelet ne živi jer inače, po smislu, autor ne bi zaključio gdje je Duh Božji, konstatirajući …kao da je ispario i nestao, prepustivši mjesto banalnoj površnosti (op.a. debelih crnih, crvenih i pokojih bijelih crva), koji su nas doveli do propasti, ovaj put od sebe samih, jer nas oni izvana nisu trebali ni taknuti. Možda nesvjesno no ipak autor istinito, ovom tvrdnjom, definira uzrok nacionalne i svjetske katastrofe.

Usprkos, na oko, nepristranog razmišljanja autor komentiranog članka ipak ne može a da ne postavi pro-katoličko pitanje: “Ima li današnji crkveni stalež snagu… odbaciti neprozirnu burku, hidžab?“

To pitanje  stoji uz bok pitanja nad pitanjima postavljeno žabama imaju li snage napustiti svoju baruštinu? Naravno da nemaju, odnosno, zašto bi je i imali? Nije li za crve skrivena lješina bolja od živog organizma? Ipak, autor zaslužuje pohvalu za ne-katoličko razmišljanje, uz cijenu vječnog prokletstva, tamo gdje zaključuje da je Duh Božji nestao zbog biskupa, teologa i njihovih sluga političara prepustivši narod njihovoj banalnosti ali ne stoga da bi zaboravio narod ili ga napustio nego isključivo jer je tako sam narod htio! Logično je sada i to da Duh/Bog neće prisiliti hrvatski narod da prestane služiti vukovima u ovčjem krznu jer to bi bilo protiv njegovog pricipa slobode koju nam je dao. Narod to treba učiniti sam.

Bilo kako da bilo jedno moramo prihvatiti – tu “Ne pomaže nikakav gnjev. Ne pomaže nikakvo izvrgavanje ruglu. Ne pomaže nikakav plač, ne pomaže nikakva molitva. Vijest je provjerena! Dragi Bog je istupio iz crkve” riječi su Ericha Kaestnera.  

A svjetski poznati historičar Karl-Heinz Dreschner na temu Katolička crkva kaže: „Nakon dugogodišnjeg istraživanja došao sam do zaključka da na svijetu nije bilo institucije koja bi bila, u antici, srednjem i novom vijeku, uključivo s XX stoljećem, tako opterećena gnjusnim zločinima kao kršćanska crkva i to naročito rimska, Katolička crkva“.

Isusovac, grof Hoensbroch kaže: „Pape su bile stoljećima na vrhu uništavajućeg i krvavog sistema koji je poklao više ljudi, prouzročio veće kulturno i socijalno pustošenje od bilo kojeg rata ili epidemije i to sve u ime Boga i u ime Isusa Krista“. Pape nisu bile samo ubojice velikog stila, već su ubojstvo smatrali pravnim načelom kršćanske Crkve i uvjetom za spasenje, izjavio je lord Acton, katolički povjesničar.

Gospodine Pavičiću. To je pravo lice koje je prekriveno velom, burkom kojeg Vi ne želite ili ne smijete otkriti, ali obzirom da ste ga uočili, još nije sve izgubljeno. Vrijeme je tu da narod o tome malo više razmišlja jer trenutak je da se prihvati i ostvari savjet Ivana Apostola iz Biblije-Otkrivenja; «”Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!» Otk.18,4, što prije to bolje!

_____________________________________________

Prenosimo članak gospodina Pavičića u cijelosti

Večernji list

Darko Pavičić

15.07.2010 / 12:00

Dopisništvo Kaptol

Crkveni lideri, skinite burku s lica!

Sjećate li se Crkve iz vremena rata? Jasno da se sjećate, jer je Crkva (s drugim vjerskim zajednicama) u ratnom stradanju prepoznala onaj evanđeoski izazov da se svim silama odupre zlu koje nas je bilo snašlo.

Hrvatska je vjerojatno u najtežem razdoblju od svoga osamostaljenja. Kad ratna opasnost ne bi bila onako brutalna sama po sebi, tj. kada se rat poput sumanuta požara ne bi širio na sve strane odnoseći ljudske živote i domove, ovo sadašnje stanje moglo bi se (bez obzira na svu svoju sofisticiranost) proglasiti još brutalnijim i ubojitijim. Jer dok je rat budio u ljudima aktivistički bijes i nepokolebljivu nadu, hrvatska današnjica svakoga dana pronalazi novi razlog da naciju još dublje gurne u depresiju i beznađe.

http://www.vecernji.hr/kolumne/crkveni-lideri-skinite-burku-lica-kolumna-167880

Pravu pravcatu agoniju. Nije tome kriva samo sadašnja vlast, nego sustav cjelokupna vladanja u posljednjih dvadeset godina, koji je pod krinkom demokracije i jednakopravnosti određenim društvenim elitama omogućio da u svojim rukama koncentriraju apsolutnu moć, bogatstvo i utjecaj, koji su začinjeni bahatim vladanjem i namirivanjem samo vlastitih potreba ovu zemlju doveli na rub ponora.

Sjećate li se Crkve iz vremena rata? Jasno da se sjećate, jer je Crkva (s drugim vjerskim zajednicama) u ratnom stradanju prepoznala onaj evanđeoski izazov da se svim silama odupre zlu koje nas je bilo snašlo i da u svoje majčinsko krilo primi sve one ljude kojima se činilo da smo usred Armagedona, apokalipse biblijskih razmjera kojoj nema kraja. Bila je to Crkva koja je izišla iz desetljetnoga komunističkog progona.

I sama izranjavana, izmučena i iscrpljena od mučnih bitaka koje je vodila s nekad moćnim političkim sustavom. No, bila je duhovno jaka. Bila je duhovna elita svoga vremena, koja je na krizu što je snašla njezin narod znala odgovoriti tako što je objeručke prihvatila njegovu muku i nevolju, stavila mu se u službu i sa sigurnošću naviještala nadu.

Ima li današnji crkveni stalež snagu toga istoga duhovnog elitizma ili se njegov društveni položaj može mjeriti s elitizmom političkih, gospodarskih i inih elita? U srazu vječnoga pitanja imati i/li biti ogleda se i sadašnji položaj crkvenih elita koje su se u presudnom trenutku sadašnjice hrvatskog naroda zavukao u mišju rupu kako se ne bi okrhnula upravo aureola društvenog elitizma kojim su gospodari ove zemlje dva desetljeća pomno zaogrtali Crkvu, kako bi joj posve otupjeli oštricu duhovnosti u korist ovozemaljskog blagostanja i materijalne sigurnosti.

Crkveni lideri, biskupi, teolozi i mislioci kao da su zaogrnuli neprozirnu burku, hidžab (a Francuzi je, eto, odbaciše!), sakrili lice kako im se ne bi vidjeli ni osjećaji ni mimika. Čak ni misli, jer oči iza burke ni misli ne otkrivaju razbašurene.

Crkvo, skini neproziran veo sa svoga lica! Jer narod je u opasnosti. Elite su se namirile. Možda bi u posljednji tren mogle ustuknuti kad vide i osjete snagu istoga onoga duhovnog elitizma koji je nadahnjivao i Crkvu i narod prije 20 godina. Koji kao da je ispario i nestao, prepustivši mjesto banalnoj površnosti, koji nas je doveo do propasti. Ovaj put od sebe samih, jer nas oni izvana nisu trebali ni taknuti.

Jedna misao o “Crkveni lideri, skinite burku s lica! iliti: Vukovi – skinite ovčja krza!

  1. ĐAVO NIJE MOGAO NAĆI BOLJE GNEZDO OD SKUTA MAJKE CRKVE. TAKO JE BEZBRIŽAN I NEGOVAN, NESPUTAN I SAMODOVOLJAN U SKUTIMA SVOJE BRIŽNE MAME. TAKO JE BRZO RASTAO I DONOSIO PLODOVE ZLA NA SVAKOJ GRANI PO 10 PO 100. TOLIKO MU JE BILO LEPOM ZA OVIH 2000 GODINA DA SE ČAK I ULENJIO PA PONEKAD NA RAZOTKRIVANJE SVOG DELOVANJA SAMO PODRUGLJIVO ODGOVORI ”TO JE TAKO I ŠTA HOĆETE, NEMATE IZBORA, ONOG VAŠEG SAM RAZAPEO NA KRST ENO PAPA (MOJ ZASTUPNIK NA ZEMLJI) GA DRŽI U RUKAMA, VIDITE DA SAM VAM SVE POKAZAO A VI I DALJE VERUJETE DA HRIST I BOG STANUJU U CRKVI. VIDITE ŠTA VAM RADIM I ŠTA MOGU, POTPUNO SAM VAS ZAPOSEO. VI STE MOJE SVESNE SLUGE, SAMO JOŠ MALO, KOJA GODINA I MOĆI ĆU SE LEPO I POTPUNO OTKRITI A VI ĆE TE ME NARODE BOŽJI RADO DOČEKATI, KAKO HRISTA NISTE NIKADA. HA HA HA HAAAA… ”
    PA KO VOLI NEK’ IZVOLI, ETO MU CRKVE I PAPE I NJIHOVOG RAZAPETOG LEŠA.
    A KO NE VOLI, IMA ŽIVOG HRISTA.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s