MEĐUNARODNO PRAVO JAČE OD BOŽJEG ZAKONA

Zapovijed Božja: Ne Ubij!

Međunarodno i kanonsko pravo po Vatikanu više od pravednosti i Božjeg zakona.

U sudskom postupku Alperin protiv Vatikana koji se vodi u San Francisku odvjetnik Vatikana, odnosno pape, izjavio je da je Vatikan imao pravo da učestvuje u masovnim ubijanjima jer je to “dozvoljeno međunarodnim zakonom.” 

Heretici svih vremena koji se ne ponašaju sukladno Zakonu o inkviziciji nisu dobrodošli u Vatikanske zakonodavne odaje. Danas je za provedbu zakona odgovorna Kongregacija za nauk vjere. Ona je odgovorna za ekumenizam – privođenje svih kršćana, ateista i ostalih pod patronat katolicizma. Katolicizam nije kršćanstvo. Kršćanstvo je unutarnja religija djela učinjenih po božanskim zakonima.

Na taj način će se prihodi sakupljani na klasičan način (utjerivanjem straha u kosti svima koji ne dolaze u kuće od kamena i ne ostavljaju milodare, ne plaćaju mise, indulgencije, ne hodočaste, ne plaćaju turističko-hodočasničku taksu) povećati, a papa će biti poglavar Novog, najnovijeg Rimskog imperija kodnog naziva Rimokatolička crkva koja posluje po međunarodnom a ne Božanskom pravu. Inače se poglavar Baštine svetog Petra poziva na punomoć (nikad ovjerenu kod javnog bilježnika) od našeg zajedničkog Oca mu navodno danu da Ga zastupa. U to ime papa samo misli da može činiti (po vlastitom međunarodnom kanonskom pravu) što ga je volja. Može stavljati božanske zakone, deset zapovijedi i ostalo van snage i postupati na zemlji po zakonima koji su od oka određeni po mjerilima imperija.

Citiramo iz niže objavljenog članka: „Mnogo je pokreta u Crkvi i nijedan od njih ne može prisvojiti pravo prvorođenosti ili ekskluzivnosti kršćanske vjerodostojnosti. S tog su razloga, stavljajući na stranu zasluge i vrijednosti, svi pokreti ograničeni i rizični.“ Možemo zaključiti da je i sama Crkva i (kao takva), riječima autora citiranog teksta „ograničena i rizična“.

A kao „ograničena i rizična“ ako dijeli savjete poput „morat će osluškivati i staviti u praksu s apsolutnom poslušnošću ono što razni rimski uredi, koji su glas svetog Oca,…“, sama će morati snositi posljedice svoga nauka i djela.

Međunarodno i kanonsko pravo kao djelo inkvizicijskog intelekta ne daje Vatikanu za pravo da božanske zakone proglasi manje vrijednima na Zemlji. Sam Zakon uzroka i posljedice je neumoljiv i djeluje u skladu s našim djelima. Papa i njegov Novi Novi Rimski imperij žanje posijane uzroke a i svi oni koji se ne pridržavaju božanskih zakona. Međunarodno i kanonsko pravo nije pravednost već pravo. Velika je to razlika. Božanski zakon jest pravednost. Teološki intelekt i hijerarhija prijevare zvana još i obmana tisućljeća pri izdahu je. „Dopunska duhovnost“ usklađena je za zahtjevima hijerarhije.

„Dopuštenja za “dopunsku duhovnost” imaju fra Zvjezdan Linić i vlč. Zlatko Sudac, koji su posve usklađeni sa zahtjevima hijerarhije i ništa ne rade samovoljno i na svoju ruku.“ – navodi se u članku koji objavljujemo. Tako je bilo 2007.godine.

Danas to nije tako. Sudac je izgubio usklađenost jer  su se zahtjevi hijerarhije promijenili.

Kako mogu božanski zakoni na koje se hijerarhija poziva zastarjeti u roku od dvije godine. Oni bi trebali biti vječni?! Ali tu je teologija, kanonsko, međunarodno pravo. Po potrebi hijerarhije, pa čitamo u katekizmu RKC:

1735 Ubrojivost i odgovornost za neki čin mogu se umanjiti ili poništiti neznanjem, nepažnjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihičkim ili društvenim čimbenicima.

http://www.hbk.hr/katekizam/iii/14a-pr1.html

Kao što vidimo odgovornost za čine može se umanjiti ili poništiti nasiljem (genocid je dakle opravdan po kanonskom zakoniku!), strahom ili društvenim čimbenicima kao što je to međunarodno pravo!

Kako kome odgovara. Takav je zakon ljudski u kojem nema sreće. Sve što se bez Boga radi nema dobre temelje. Posljedice žanjemo svi u današnje vrijeme. Apokalipsa je u tijeku a najodgovorniji su političari u Crkva i svi zajedno s njima zato što slijedimo ono što nije usklađeno sa zakonima svemira.

————————————————————————————————————————————————————————–

 Srpska politika.com

 31.07.2007.godine.

  Sudski postupak protivu Vatikanske banke pred Saveznim sudom u San Francisku

 Vatikan priznao umešanost u genocid

 Zaprepašćujuće je da uglavnom sve medijske kuće ćute o ovom sudskom postupku koji se odvija u Saveznom sudu u San Francisku, a pred kojim je advokat Pape izjavio da je Vatikan imao pravo da učestvuje u masovnim ubijanjima u Jasenovcu.

 Piše: Greg Šimanski

 Prilikom nedavnog saslušanja u sudskom postupku Alperin vs – Vatikanska banka, lični advokat pape Benedikta je priznao da je Vatikan bio umešan u genocid kojeg je počinila Hrvatska za vreme Drugog svetskog rata , kada je ubijeno više od 500.000 Srba i Jevreja. Papa opravdava ubijanja. Užasna svedočenja o ubijanjima i mučenjima.

 Prilikom nedavnog saslušanja u sudskom postupku Alperin vs – Vatikanska banka, lični advokat pape Benedikta je priznao da je Vatikan bio umešan u genocid kojeg je počinila Hrvatska za vreme Drugog svetskog rata , kada je ubijeno više od 500.000 Srba i Jevreja.

Advokat Džonatan Levi pokušava da sudskim putem natera Vatikan da plati reparacije žrtvama genocida. Tvrdi da je Vatikan sa Hrvatskom Nacističkom partijom učestvovao u ovom strašnom zločinu i optužuje Vatikansku banku za posleratno pranje novca i profitiranja od genocida.

 Zaprepašćujuće je da uglavnom sve medijske kuće ćute o ovom sudskom postupku koji se odvija u Saveznom sudu u San Francisku. Još je strašnije da je advokat pape imao hrabrosti u svom novembarskom nastupu pred sudom da tvrdi da je Vatikan imao pravo da učestvuje u masovnim ubijanjima jer je to “dozvoljavao međunarodnim zakonom.”

 Da bi stvar bila jasnija, jeretik prema Kanonskom zakonu, je osoba koja nije odana papi ili ne sledi crkvena učenja, što u očima crkvenih zvaničnika opravdava ubijanje nevinih ljudi, kao što je bio slučaj sa Srbima i Jevrejima za vreme Drugog svetskog rata.

 Isti Kanonski zakon važi i danas,” kaže pisac knjige “Vatikanske Ubice”, Erik Jon Felps. “Vatikan opravdava ubistva time što se stavlja iznad zakona i koristi postojeći (Office of Inqisition) Zakon o inkviziciji kako bi uništio sve one koje smatra da su nevernici (jeretici) i koji ne ukazuju potpunu odanost i poslušnost papi.”

 Iako nije deo tužbe, video koji se nedavno pojavio u javnosti povezuje Vatikan i naciste sa užasima koji su se događali u logoru smrti zvanom Jasenovac.

Evo šta autori video filma kažu šta se dešavalo u Jasenovcu, inače dobro čuvanoj tajni na Zapadu.

 “Zapad nikad nije priznao da se u logoru smrti Jasenovcu sprovodila neviđena svirepost nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, iako se logor nije nalazio iza “gvozdene zavese”. Razlog tome je bila želja komunističkog predsednika Tita (Hrvata poreklom ??) da nametne ideologiju “bratstva i jedinstva ” u bivšoj Jugoslaviji, a drugi razlog je bio što Zapad nije bio dovoljno obavešten o žrtvama Srpskog naroda u borbi protiv fašizma, uključujući i borbu protiv najsvirepijih Ustaša (hrvatskih nacista), jedine Hitlerove marionetske države, koja je sprovodila iste rasističke zakone protiv Jevreja, Cigana i Srba, kao što je to činila nacistička Nemačka.

Ako pogledate ovaj obrazovni dokumentarni film saznaćete koju je ulogu Vatikan igrao u genocidu. Građani sveta duguju to ubijenim žrtvama čiji je broj 700.000.

Evo internet stranice na kojoj možete da vidite dokumentarac o Jasenovcu iz 1953 godine (FNRJ)

http://video.google.com/videoplay?docid=4506666011464565164&pr=goog-sl

Što se tiče tužbe Alperin vs Vatikan, [advokat] Levi smatra da je proces dostigao veoma delikatnu tačku, zbog čega nije želeo dalje da komentariše, ali ostaje pri svojoj izjavi koju je dao u mesecu novembru:

“U jednu ruku Vatikan je bio brz kad je trebalo da optuži Izrael i Srbiju pre nekoliko godina, a u drugu ruku u suštini podržava masakr od 500.000 ljudi, krađu njihove imovine i pohranjivanje iste u Vatikanskoj banci. Papa Benedikt bi trebalo da se zabrine zbog toga što je u [američkom] Saveznom sudu poljuljan integritet Svete stolice.”

 Tužba protivu Alperin vs Vatikanske banke je podneta Saveznom sudu u San Francisku novembra 1999. godine. Tužioci su poreklom Srbi, Jevreji i Ukrajinici koji su preživeli logor smrti, njihova rodbina kao i organizacije koje predstavljaju 500.000 žrtava holokausta.

Tužitelji takođe traže da se izvrši revizija i vrati novac državne blagajne nacističke Hrvatske, koji je prema podacima američkog Stejt Departmenta bespravno prebačen u Vatikansku banku i druge banke po završetku rata.

Optuženi su: Vatikanska banka , Franjevčki red i Hrvatski Oslobodilački Pokret . Levi kaže da su optuženi pomogli da se sakrije opljačkana imovina koju je nacistička Hrvatska otela od žrtava logora smrti, Srba, Jevreja, Roma i drugih između 1941-1945. godine.

 Levi takođe ukazuje da je tužba protiv Vatikanske banke zasnovana na podacima koji su zabeleženi u knjizi “Tajni rat protiv Jevreja”, čiji se koautor Džon Loftus pojavljuje i kao stručni svedok na strani tužilaca. On kaže da su autori bestselera “Tajni rat protiv Jevreja” objavili još jedan senzacionalni rad “Ne -Sveto Trojstvo” u kojem su objavili zaprepašćujuće podatke o delovanju Katoličke crkve tokom dvadesetog veka.

 “Ja sam podneo još jednu tužbu, Levi vs CIA na osnovu Zakona o slobodi informacija, tražeći da se dozvoli pristup dosijeima američke tajne službe, koji se odnose na notornog vatikanskog špijuna, fratra Krunoslava Draganovića. 2001. godine, zahvaljujući toj tužbi, omogućen nam je pristup novim podacima o Draganoviću,” rekao je Levi.

Levi, koji je bio nekoliko puta gost radio emisije “The Investigative Journal” (Istraživački žurnal), voditelja Grega Šimanskog, ima licencu (dozvolu da radi kao advokat u Kaliforniji i Distriktu Kolumbia,. Zastupao je organizacije i pojedince u raznim sudskim postupcima koji su vezani za holokaust i Drugi svetski rat uključujući i one vezane za banke, osiguranja i prinudni rad. Levi je takođe i član „International Criminal Bar“ (Međunarodne Krivične Advokatske Komore) u Hagu.

Prevela: Boba Borojević 

http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Komentari/2007/latinica/045.html

———————————————————————————————————————————————————————

Darchweb.com

KIKOVI NEOKATEKUMENI – CRKVENI POKRET
ILI SEKTA UNUTAR KATOLIČANSTVA

piše don Marcello Stanzione

            VATIKAN 31. 3. 2003. – Članak ravnatelja Gianluce Barile o sjenkama Neokatekumenskog puta izazvao je među čitateljima «Petrusa» entuzijastičke stavove, ali i brojne e-mailove protesta i teških riječi. Uključio sam se u ovu raspravu ne samo zbog svog svećeništva i uloge dopredsjednika ovog online dnevnika već i zbog iskustva i poznavanja NP-a u vremenu između moje 27. i 34. godine života. U vrijeme kad sam bio mlad svećenik pristupio sam Putu dajući mu najbolje od sebe, ali nakon nekoliko godina, upoznavajući sve bolje ovaj put, započela je grižnja moje svećeničke savjesti jer sam shvatio s najdubljom gorčinom da sam upravo ja, koji sam u to vrijeme u biskupiji bio odgovoran za Grupu koja je istraživala i prikupljala informacije o sektama i na taj način se borio posebno protiv Jehovinih svjedoka, prihvaćajući Put, uveo pravu, istinsku sektu u moju Crkvu. Od tada, uvjeren sam, NP je bio jedna od najvećih prijevara u mom životu! Puno je toga problematičnog u katehetskoj i liturgijskog praksi Puta, i zbog toga treba pozorno čitati zanimljive doktrinarne tekstove svećenika poput pok. oca Enrica Zoffolia, don Gina Contia i don Elia Marighetta. Put se, nakon početnih pastoralnih uspjeha, počinje pokazivati sve više poput diva na glinenima nogama.

Mnogobrojni su se župnici, upoznavajući pravo lice Puta, našli u čudu jer im ne preostaje drugo nego pod pritiscima pustiti da on i dalje životari. Već su bivši članovi puta primjer jer su postavili tolike internet stranice na kojima žele upozoriti ostale katolike da naivno ne nasjedaju na opasnost «Kikovaca». Ovaj izraz nije prijeziran, već kazuje da unutar Puta postoji istinski i pravi kult osobe Kika Arguella, začetnika Puta. Kiko je skladao pjesme i često kantori Puta slijepo oponašaju Kika, «španjolizirajući» način svog pjevanja. Čak su i svete slike Kikovo djelo, a on je jedini «vođa». Znate li, konačno, zašto svi neokatekumeni govore na isti način? Zato jer ponavljaju na dugo i na široko izraze obrađene u Kikovim katehezama. U okviru katoličanstva ne postoji skupina koja je toliko snažno oblikovana osobnošću utemeljitelja poput NP-a. Bez sumnje, NP se, naizvan, predstavlja svojim velikim zaslugama: nastojeći staviti u praksu u istočnim katoličkim zemljama Ordo initiationis christianae adultorum (Red inicijacije odraslih u kršćanstvo), koji može uroditi dubokom pastoralnom obnovom. IV. poglavlje spomenutog obrednika pod nazivom: Priprema za sv. Potvrdu i Euharistiju već krštenih odraslih osoba koji nisu katehizirani, nažalost se izbjegavao u redovitom župnom pastoralnom radu zbog razloga koji je ujedno i jednostavan i sumnjiv: naši su odrasli, iako doista odmetnuti i nevjerni, iako su dogmatski postali ravnodušni i moralno relativisti, primili sakrament sv. Potvrde i Euharistije što znači da se kršćanska inicijacija treba odnositi na misije ad gentes koju vrše misijske institucije te se, konačno, IV. poglavlje obrednika odnosi na jedinstvene i rijetke slučajeve. Jasno je, međutim, kada danas govorimo o kršćanskoj inicijaciji u tradicionalno katoličkim zemljama, govorimo u analoškom smislu, poštujući staru praksu kršćanske inicijacije i praksu poslanja ad gentes.

Velika zasluga koju sebi pripisuje NP je upravo ta da su ponovno otkrili kršćansku inicijaciju odraslih te da su je prilagodili, upravo tako, ne samo udaljenima, koji su prekinuli svaki odnos s Crkvom i krštenjem, nego i kršćanima bogatog sakramentalnog života, ali koji su ostali nezreli i djetinjasti u svojoj vjeri. Poznato je da se pokreti, ako potraju, neminovno institucionaliziraju, gubeći na taj način barem dio svoje karizmatske snage.

Mnogo je pokreta u Crkvi i nijedan od njih ne može prisvojiti pravo prvorođenosti ili ekskluzivnosti kršćanske vjerodostojnosti. S tog su razloga, stavljajući nastranu zasluge i vrijednosti, svi pokreti ograničeni i rizični.

Upozorenje na razlučivanje i ujednačenost, pozivajući se na dokumente Učiteljstva upućene pokretima, poziva pokrete na prilagodbu i treba ga prihvatiti s velikom poniznošću. Koje su ograničenosti i rizici Neokatekumenskog pokreta i njihovog načina katehiziranja? Sluga Božji Ivan Pavao II., govoreći o iskustvu s NP, u jednoj je raspravi u rimskoj župi sv. Mučenika Kanadeških, upotrijebio izraze «zdrava radikalnost kršćanstva» i «autentični radikalizam evanđelja» (L’Osservatore Romano od 3 – 4. studenog 1980.). Ti su izrazi izrečeni ne samo u kontekstu rasprave već u općem kontekstu misli Prvosvećenika. Istrgnuti izvan tog konteksta, mogu kršćanskom puku dati krive predodžbe, štoviše dovesti do nepopravljive podjele i diskriminacije na odabrane i odbačene, na koje ne vrijedi ulagati truda dajući sve od sebe. Može li se izolirati stotinjak katekumena u jednoj župnoj zajednici, koji čine manjinu, od desetaka tisuća osoba i pripremiti im bogatu gozbu Riječi, sakramenata, ljubavi, s biranom i čistom hranom, a župnoj zajednici, većini, ponuditi samo minimarket s hranom u celofanu? Ovaj rizik teško prijeti ondje gdje je župnik zarobljenik Puta i postaje prezbiter neokatekumenskim zajednicama, odričući se, u najmanju ruku, službe pastira svih katolika koji su mu povjereni. Kolika je zarobljenost, čak ubitačnost, ovakvog djelovanja pokazuje činjenica da je prezbiter-župnik obvezniji prema NP-u nego prema svom biskupu, i u kojoj mjeri prezbiter-župnik uklanja iz svog pastoralnog plana pastoralni plan svoje dijeceze slijedeći zadaće na korist projekata i zadataka koje su mu dane od strane NP-a. Potrebno je govoriti o «radikalizmu evanđelja», ali o kojem radikalizmu? Kada se pažljivije promotri kateheza, ne postoji ni tračak sumnje da se ona vrši – treba se vršiti – uz čitanje Biblije, ne suprotstavljajući razumsko čitanje teološkom čitanju, ne određujući ga prezrivo intelektualnim, već kao poslušnost vjere željene od Boga koji sam ne odbacuje poštovanje razuma. (Dei Verbum 5). Još je jedan rizik ovdje izloženost neokatekumenskih kateheza plagijatu. Rizik je svake kateheze, čak svakog formativnog djelovanja, cijelog pastorala, kad je otrgnuta od tijela, otrgnuta iz kulturnog ozračja, kad nije u svezi sa samom sobom, kad pretpostavlja da mora samo davati, bez da prima nešto od bogatstva koje je također razasuto u svijetu i čovječanstvu višestrukom mudrošću Božjom. U ovom je urođena tendencija da se stavi naglasak na pokornički karakter – što je opet izloženo riziku maniheizma – obraćenja, umjesto na Božju ljubav koja pokreće i spašava i na Kristovo djelovanje koji uglavljuje sve u sebi, bilo na nebesima bilo na zemlji (usp. Ef 1, 10). U ovoj vrsti radikalizma doslovno tumačenje «zajedništva dobara», citirajući Dj 2, 42-45, čemu stremi NP, zaboravlja ili ignorira ne samo ozračje skorog Kristovog drugog dolaska u kojem je živjela zajednica u Jeruzalemu, već povrh svega razlučivanje koje je dao Isus između redovitog poziva na vječni život i posebnog poziva na pojedinačno i djelotvorno nasljedovanje (Mt 19, 21; Lk 19, 8 Zakej je dao pola svoga bogatstva siromašnima; Isus reče da je danas spasenje došlo u njegovu kuću). Tolike druge kritičke primjedbe treba uputiti (između ostalih i dokumentirane tekstove gore navedenih svećenika); također se treba istaknuti pretjerano tehničko zasnivanje dugog i pretjerano zahtjevnog NP-a, ili inicijacijske terminologije, učene, prepune hebrejskih izraza Staroga zavjeta u suprotnosti s jednostavnošću u odnosu na Božju riječ, na koju se pozivaju, ili ontološku usredotočenost na Riječ u odnosu na Euharistiju.
Na kraju, jedna je stvar jasna. Benedikt XVI. bit će Papa koji će ispraviti doktrinarne i liturgijske zloporabe koje NP mnogo godina nekažnjeno širi u župama. Kiko Arguello morat će osluškivati i staviti u praksu s apsolutnom poslušnošću ono što razni rimski uredi, koji su glas svetog Oca, isprave kod NP-a.

http://www.papanews.it/dettaglio_approfondimenti.asp?IdNews=6959

http://darchweb.com/Kikovi%20neokatekumeni-don%20Marcello%20Stanzione.html

——————————————————————————————————————————————————————–

Jutarnji list

Moj život je pakao: Otišla sam na tečaj u crkvu, a pater me učio okultnom

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 28.05.2007

Tražila je Boga, a pronašla pakao. Tako bi se ukratko mogla zaokružiti priča djevojke N. T. iz Zagreba, kojoj se nakon eksperimentiranja s duhovnim vježbama životna svakodnevica pretvorila u nevjerojatan psihičko-duševno-duhovni košmar kakav nije mogla niti sanjati.

– Zapravo sam prevarena, i to od Crkve u koju vjerujem i od svećenika za koje sam mislila da su idealni. Psihički sam potpuno iscrpljena, jedva odlazim na posao, često sam na bolovanju i jednostavno vam ne mogu opisati u kakvom sam stanju – rekla nam je već pri prvom susretu N. T., objasnivši u prvim rečenicama da je praktična vjernica, odgojena u tradicionalnom duhu, ali nakon svega što joj se dogodilo, sada ima problema i s redovnim odlascima na misu.

Za sve su krivi upravo seminari i tečajevi na koje su se na svom posljednjem zasjedanju obrušili hrvatski biskupi koji su osudili masovne duhovne seminare stranih karizmatika, ali istodobno i bujanje grupa koje bez ikakve kontrole i utjecaja samoinicijativno vode i organiziraju brojni svećenici po cijeloj Hrvatskoj. Biskupi su blagonakloni prema poznatim karizmaticima poput fra Zvjezdana Linića i vlč. Zlatka Sudca, ali gotovo im u potpunosti kontroli izmiču svećenici i redovnici koji na svoju ruku organiziraju raznorazne duhovne seminare, tečajeve i vježbe.

Na jednom od njih našla se i N. T. iz Zagreba, želeći svoju duhovnost i vjeru produbiti ponuđenim tečajevima kontemplacije koji su je, kako tvrdi, potpuno udaljili od kršćanskih izvora i odvukli u ezoteriju i okultizam. I to pod vodstvom katoličkog svećenika!

– Patera M. H. upoznala sam prije 15 godina u Međugorju. Iz njega, kao osobe, zračili su veliki mir i povjerenje. Tada sam bila u fazi velikog duhovnog otkrića i imala sam mnogo duhovnih iskustava koja nisam mogla ni s kim dijeliti. A on mi je bio savršen sugovornik. Pričali smo o tim iskustvima, molitvi i kontemplaciji. Objasnio mi je kako treba ravno sjediti, da kralježnica bude uspravna, dok kontempliram i kroz udah govoriti ‘Bože…’, a kroz izdah ‘…moj’. ‘Bože moj… Bože moj…’, ponavljajući polako i ulazeći postupno u kontemplaciju – ispričala je djevojka.

Budući da su je ta otkrića oduševila, uključila se i u njegove tečajeve kontemplacije kako bi što bolje svladala tehniku i nadogradila svoju duhovnost.

– Tada nisam imala pojma da se radi o čistom zen budizmu, a ne o kršćanstvu! Tečajevi su se održavali u okrugloj dvorani u koju smo ulazili bosi i svi smo sjedili na podu u krugu. Mogli smo biti i na niskoj zakošenoj klupici, a najbolje je bilo zauzeti položaj lotosova cvijeta. Pjevale su se meditativne pjesme s jednim stihom, a časna sestra bi udarila u gong kako bi se stvorili valovi čije su nas vibracije vodile u dubinu – opisala je N. T. Tako su sjedili u meditativnoj tišini oko pola sata, a slijedio bi nagovor svećenika, tehnika disanja “Bog moj”.

– Mogle su se izgovarati i druge jednostavne riječi, a jedna mi je časna sestra rekla da ona može izgovarati i indijski ‘om’. Jako me je začudilo da jedna časna zaziva ‘om’. Zatim bismo se okretali zidu, gledali oko metar ispred sebe i propuštali misli kako bismo se koncentrirali na svoju riječ – objasnila je djevojka te dodala da su te vježbe trajale nekoliko dana, a čitali bi se tekstovi kršćanskih mistika.

Ništa joj nije bilo neobično, štoviše u svemu je uživala.

– Čak se i misa služila na podu. Klečali smo na jastučićima. Klečao je i pater koji je ispred sebe imao mali oltar. To vas tako obuzme da nemate u što sumnjati – navela je N. T.

Međutim, prve su se sumnje javile kada su se svećenikovi nagovori počeli udaljavati od izvornog kršćanskog nauka koji je on, kako tvrdi N. T., miješao s učenjem istočnjačkih religija.

– Tvrdio je kako zlo nije zlo, nego da su dobro i zlo isto prema budističkoj filozofiji. Prema tome, Sotonu ne treba izbjegavati i kloniti ga se, prema kršćanskom nauku, nego ga grliti jer je to grljenje veliko blago! Iz svega je proizlazilo da se Kristu oduzima njegova božanska narav te da nije osnovao Crkvu, nego ga se svodi na razinu običnog proroka. Prema crkvenom učenju, to je krivovjerje i sablažnjivo – ustvrdila je N. T. te dodala kako su sve isprepleli i odnosi ljudi unutar grupe, pa je na sebe navukla i neke labilnije osobe koje su imale podršku svećenika.

Zanimljivo je da se na početku tih tečajeva kontemplacije tražila od kandidata provjera psihičkog zdravlja i prolazili su posebne razgovore nakon kojih se odlučivalo mogu li uopće ići na tečaj.

– Na početku niti ne slutite u što se upuštate, ali manipulacije su tako dobro razrađene da s vremenom uđete u začaran krug iz kojega ne možete izaći. Svi problemi iz vašeg života prebacuju se na vašu savjest, pa pater nije osuđivao onoga tko je proganjao mene, nego je govorio da se ja preispitam jer sam ja ona koja ga potiče na to – ispričala je N. T.

Napomenula je kako su promjene u njezinu ponašanju primijetili u njenoj obitelji i osuđivali je zbog društva koje je izabrala. Potpuni razlaz uslijedio je tijekom jednog hodočašća u Međugorje gdje je bila smještena sa ženom koja se upravo vratila iz Indije.

– Ona je bila posvećena okultnom i nisam s njom htjela dijeliti sobu, ali me pater na to prisiljavao pa sam napustila hodočašće – rekla je djevojka.

Nakon svega odlučila je krenuti u provjeru nauka koji je dotad upijala pa je otkrila da sve počiva na učenju majstora zen budizma Willgusa Jagera protiv kojega se izjasnio i Joseph Ratzinger dok je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere. Poštujući crkvenu hijerarhiju, htjela je na sve upozoriti svećenikovu provincijalu, ali to nije bilo lako.

– Mjesecima sam zvala bez uspjeha. Tajnik provincije nije mi htio spojiti provincijala, da bi mi na kraju svaki put kada bih nazvala, odmah spuštao slušalicu. Budući da se radi o bosanskim svećenicima, odlučila sam se požaliti vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću i zamoliti ga, na što imam pravo kao vjernica, da o svemu upozna Svetog Oca – ispričala je pokazala nam toplo pismo kardinala Puljića koji doista piše da će o svemu upoznati papu Benedikta XVI.

Naime, kod redovnika je situacija specifična zato što su oni izravno odgovorni samo svom provincijalu, a on generalu njihova reda. Mjesni biskup ili nadbiskup nema izravnog utjecaja (osim ako nije dodijeljen župnički ili neki drugi dijecezanski mandat), pa zbog toga redovnici uživaju svojevrstan liberalniji status od dijecezanskog klera. Neki od svećenika koje je N. T. konzultirala želeći riješiti svoj problem, upućivali su je na druge duhovne seminare.

– Tek tamo je bio pakao. Kada sam se pred jednim redovnikom zbog svega rasplakala, on je na meni testirao svoje ‘darove’ Duha Svetoga, pa me čak prisiljavao da mu otkrijem tko me silovao jer je sumnjao da sam silovana, tj. to je ‘vidio u duhu’?! I navodio je redom imena svojih kolega, od čega je meni još više pozlilo – otkrila nam je N. T. Dodala je kako je s cijelim programom tečajeva upoznala i neke naše vrsne bibličare koji su joj potvrdili da nije riječ o izvornom biblijskom nauku, nego o kombiniranju istočnjačkih duhovnih tradicija koje s kršćanstvom nemaju nikakvih zajedničkih ključnih duhovnih točaka.

Bilo je oko 200 takvih tečajeva

ZVJEZDAN LINIĆ I ZLATKO SUDACSvećenici koji imaju odobrenje biskupa za vođenje tečajeva duhovne obnove

Zagrepčanka N. T. nam je pokazala programe i pozivnice na tečajeve, koji su bili ukrašeni budističkim znakovima mandalama i jinom-jangom, bez ikakvih kršćanskih simbola. O svemu smo željeli razgovarati i sa svećenikom koji organizira tečajeve kontemplacije.

– Ne mogu o tome govoriti, jer mi kao svećenici razgovore koje imamo tretiramo, zapravo, kao ispovjedne tajne. Tako je i taj slučaj. Svatko ima pravo govoriti što misli.

Ono što mogu reći je da sam otvoren za sve ljude koji mi se obrate da mi treba pomoć. Nastojim im pomoći na najbolji mogući način. Bilo je stotinu ili dvije stotine tečajeva i mnogi su kroz njih prošli, a velik mi je dio postao blizak poput obitelji – rekao nam je kratko, vrlo ljubazno odbijajući svaki detaljniji razgovor.

– Evo, uskoro dolazim u Zagreb, gdje ću 7. srpnja održati tečaj i ne mislim da radim bilo što krivo, odnosno, mimo nečijeg dopuštenja – rekao nam je on.

 

Biskupi protiv alternativnih metodaHrvatski biskupi su se na svom posljednjem zasjednju HBK ovoga proljeća u Zagrebu izjasnili da su načelno protiv svih alternativnih metoda pastoralizacije. Biskupi podržavaju pokrete koji nastaju unutar Crkve, ali njihove programe i statute moraju oni odobriti te njihov rad mora biti uklopljen u rad župnih zajednica. Župe su, drže biskupi, osnovne jedinice kršćanskoga života unutar Crkve i sumnjičavi su prema svemu što se događa izvan njih. Osobito prema tzv. duhovnosti iz garaže, odnosno, grupama vjernika koje se okupljaju oko samozvanih karizmatičnih svećenika i razvijaju neke svoje oblike duhovnosti, koja često nema veze s izvornom kršćanskom duhovnosti.Biskupi su prije dvije-tri godine bili zabrinuti zbog naglog porasta zanimanja za inozemne karizmatike (James Manjackal, Robert DeGrandis, Rufus Pereira), kojih u posljednje vrijeme nema u Hrvatskoj, jer je usvojena odredba da svaki mjesni biskup mora odobriti veliki duhovni seminar takvog karizmatika. I budući da biskupi ne daju više dopuštenja za te seminare, nema više ni uvoznih karizmatika “hit-makera”, kako ih je nazvao splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić.S druge strane, dopuštenja za “dopunsku duhovnost” imaju fra Zvjezdan Linić i vlč. Zlatko Sudac, koji su posve usklađeni sa zahtjevima hijerarhije i ništa ne rade samovoljno i na svoju ruku.

Darko Pavičić

http://www.jutarnji.hr/moj-zivot-je-pakao–otisla-sam-na-tecaj-u-crkvu–a-pater-me-ucio-okultnom/176246/

————————————————————————————————————————————————————————

 Jutarnji.hr

KAPTOL VS. KARIZMATIK

Sudca zabranili jer je popularniji od Bozanića

Autor: Boris  Vlašić

Objavljeno: 17.04.2010

Zbog svoje popularnosti i kontroverznosti Zlatko Sudac postao je prevelik teret za Kaptol te su zatvaranje Centra za duhovnu obnovu u Betaniji i Sudčeva izolacija dio kontrole koja se nastoji uvesti nad svećenikom koji se ponaša kao pop-zvijezda

ZAGREB – Velečasni Zlatko Sudac, kontroverzni karizmatik koji se posljednjih mjeseci nije pojavljivao u javnosti, žrtva je crkvenog obračuna s njim te će mu, najvjerojatnije, biti omogućeno tek da obavlja svećeničku dužnost pod uvjetom da se odrekne seminara.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

Kolumne

Sudac je očito svojim ekscentričnim nastupima izazvao crkvene vlasti i sada se poduzimaju mjere kojima bi se njegov utjecaj na vjernike smanjio, a po mogućnosti u potpunosti onemogućio. S jedne strane, Sudac je postao vrlo utjecajan, njegova popularnost smeta Kaptolu jer njegove poruke dopiru dalje od Bozanićevih riječi, pa razloge pacificiranja Zlatka Sudca treba tražiti i u toj činjenici.

Podrška Bandiću

Tome nasuprot, fra Zvjezdan Linić smatra da popularnost i utjecaj Zlatka Sudca ne mogu uznemiriti kardinala Bozanića jer, “svaki od njih ima svoju popularnost i to nije dovoljan razlog”, kaže Linić i dodaje da je za Sudčev rad nadležan biskup Valter Župan.

– Bozanić i Župan mogu samo komunicirati kao prijatelji, ali su sve odluke u rukama biskupa Župana – kaže pater Linić.

No, seminari u Betaniji se više ne održavaju, a tvrtka koja je ustanovljena baš iz tog razloga održavanja seminara duhovne obnove u postupku je zatvaranja i brisanja iz registra Trgovačkog suda. Istodobno, Sudac je i u samoj crkvenoj zajednici imao svoje poklonike kojima nije smetao njegov osebujan način, a kao organizaciji, vrlo nalik svim velikim i čvrsto ustrojenim organizacijama, i Crkvi smeta postojanje pop-zvijezde kakav je Sudac.

Naravno, Sudac svojim postupcima izaziva i podsmijeh koji isto tako smeta Crkvi, a posljednji u nizu je najava da će spomenik Isusu spustiti u more. Prije toga tu su bile stigme, bilokacija, a otvoreno se uključio i u predsjedničku kampanju podržavajući Milana Bandića.

Blasfemija ili osvježenje

Informacije koje smo dobili iz crkvenih krugova kažu da je postupak njegova smirivanja zapravo obračuna s njim, već počeo, a jedan od poznavatelja prilika, najpoznatiji hrvatski alternativac Drago Plečko, kaže da će Sudac dobiti ponudu po kojoj će moći samo obavljati svećeničku dužnost u nekoj maloj župi i da će to biti sve.

– Sudac iskače, ne uklapa se u sliku klasičnog predstavnika Crkve, a to je ono zbog čega će stradati. Neki tvrde da je ono što radi blasfemija, ali drugi u ovo doba raznih kriza u njemu vide osvježenje.

No ono bitno je da Sudac nije štetan i zbog toga smatram da će Crkva pogriješiti ako mu zabrani daljnji rad. Misija koju on smatra da ima, prenošenje riječi Božje ljudima, na taj će način biti umnogome otežana – smatra Plečko.

Među desecima tisuća poklonika Zlatka Sudca i njegovih seminara duhovne obnove bili su i mnogi poznati poput Severine, Matije Vujice, Ivana Todorića, Lane Jurčević, Mirjane Hrge, Ive Gačić, Nensi Brlek i Thompsona.

Pater Linić: Sudčevi seminari bili su kvalitetni

Zatečen sam informacijom da se Sudcu brani rad. Bez obzira na njegov stil smatram da je najbitnije da su seminari koje je vodio bili vrlo kvalitetni i pomogli su velikom broju ljudi. Kada bi sve ostalo na tome, da Sudac radi svoje seminare, to bi bilo najbolje, rekao je fra Zvjezdan Linić koji i sam vodi seminare duhovne obnove.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s