Bozaniću unatoč, Sudčev seminar će putem portala pratiti milijuni u Hrvatskoj i SAD-u

Dnevno.hr

EKSKLUZIVNO – INTERVJU JAKOV SEDLAR

Bozaniću unatoč, Sudčev seminar će putem portala pratiti milijuni u Hrvatskoj i SAD-u

Američka katolička televizija i poznati kardinal Dolan uskoro će na televiziji i u tamošnjim župama najavljivati taj događaj, pa se može dogoditi da Sudčev seminar putem interneta prati pet milijuna ljudi. Možete li zamisliti što bi to značilo za Hrvatsku?


Autor: Damir Kramarić Photo: Dinko Hodžić Srijeda | 30.06.2010 20:29

Redatelj Jakov Sedlar zajedno s najvećim hrvatskim karizmatikom, vlč Zlatkom Sudcem, ovih je dana pokrenuo portal, kojeg je već prvog dana emitiranja posjetilo čak 118.000 posjetitelja. Sedlar i Sudac zajednički uskoro pokreću i Katoličku televiziju, koja bi od Božića svakodnevno trebala emitirati program na internetu. Najproduktivniji će hrvatski redatelj, osim toga, za mjesec dana održati i premijeru svog igrano-dokumentarnog filma “Haag, EU ili Hrvatska tugo moja”, u kojem glume Zrinka Cvitešić, Božidar Alić, Armand Assante, Lech Walesa, Gila Almagor… O svemu tome razgovarali smo s redateljem za kojega se može reći da je daleko cjenjeniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/biskupima_unatoc_sudcev_seminar_ce_putem_portala_pratiti_milijuni_u_hrvatskoj_i_sadu/64492.html

 

Koja je tematika vašeg novog filma i kada će biti po prvi puta prikazan?

– Četvrtog kolovoza u više od dvadeset gradova Hrvatske u isto vrijeme bit će premijera filma “Haag, EU ili Hrvatska tugo moja”. Centralna premijera bit će u Splitu na Prokurativama, gdje očekujem 5-6 tisuća ljudi, jer će taj dan u Splitu biti veliki zbor hrvatskih brigada. Tu večer ćemo širom Hrvatske na premijerama na otvorenom skupiti barem 100.000 ljudi, a nakon toga film će na turneju po Americi, Australiji i Europi. Priča je to o Hrvatskoj danas i o Europi danas, o pravdi i nepravdi u Europi. Film je posvećen svim poginulim hrvatskim braniteljima i imena svih 15.876 poginulih branitelja će biti objavljena u odjavnoj špici koja traje jedanaest i pol minuta.

Koja je poruka filma?

– Poruka je da se Europa nalazi u slijepoj ulici. Ni jedna unija u Europi nije, nažalost, dosad uspjela i svi pokazatelji govore da neće uspjeti ni ova. Malim narodima će biti vrlo teško opstati u Uniji. U filmu se govori o židovskom i o hrvatskom pitanju, te o nepravdama u Europi. Govori se o tuzi koja je ostala iza svega onoga što se dogodilo devedesetih godina. A ostalo je malo od onoga s čim bi se Hrvati trebali ponositi.

Zašto je tako?

– Teško je odgovoriti na to pitanje. Tako je ponajprije zbog hrvatskih političara koji su takvi kakvi jesu.

Vaš prijatelj Zlatko Sudac i vi pokrenuli ste internetski portal, a mediji su najavili i skoro pokretanje Katoličke televizije, koju bi vi trebali voditi. Kada će televizija početi s radom i što će biti na programu?

– Zlatko Sudac je čovjek koji ima sjajne ideje, koji ima puno energije i koji ima karizmu zbog koje ga ljudi vole. Budući da u Hrvatskoj već dugo vlada stanje sivila i depresije, neki Hrvati iz inozemstva, pitali su Sudca što bi se moglo učiniti da bi se stanje promijenilo. Tako je, ustvari, došlo do ideje o pokretanju portala, koji je krenuo prije par dana. Portal će biti dvojezičan, a televizija će biti drugi stupanj tog velikog medijskog projekta. Danas Sudac teško može doći do svih ljudi kojima je potrebna pomoć. Portal i televizija baš zato su idealna prilika. Preko televizije možete doći do stotina tisuća, pa i milijuna ljudi. Sve se može prevesti, pa vas ljudi mogu gledati u Americi i u Australiji.

Tko je financirao pokretanje portala?

Hrvati iz dijaspore, poput Ante Kusturića, ili Ilije Letice. Oni financijski dobro stoje, ali ne žele ulagati ni u hotele, ni u nekretnine, već žele uložiti u duhovni boljitak hrvatskog naroda. Nisu htjeli surađivati s političkim strankama, ali hoće sa Sudcem, jer su procijenili da on nema materijalnih interesa. Oni smatraju da domovini najviše nedostaje duhovnost, a u Sudcu su prepoznali čovjeka koji baš u tome može pomoći. Na portalu i na televiziji neće biti reklama. Ljudi će moći darivati pomoć, baš kao i u Crkvi. Svatko kome se portal sviđa, moći će dati svoj prilog. Zasad većina ljudi na portalu volontira.

Kada bi Katolička televizija trebala početi s emitiranjem?

– Prije Božića. U ovom trenutku imamo preko 500 filmova koje smo dobili od raznih agencija. To su filmovi o Padre Piu, o Lourdesu, o Fatimi, filmove koje je radila Vatikanska televizija… To su filmovi u kojim nema nasilja, a koji se nigdje ne prikazuju, pa ih nemate gdje vidjeti. Ti će filmovi, između ostalog, biti prikazivani na Katoličkoj televiziji.

Koji je cilj ovakve medijske ofenzive Zlatka Sudca?

– Ne bih to nazvao medijskom ofenzivom, već projektom čovjeka koji ima što za kazati i koji ima energije da nešto pokrene. Hrvatskoj nedostaje duhovnosti, a Sudac to prepoznaje. Ali, ne samo on. Stotine ljudi svakodnevno mu pišu i traže pomoć. Ne financijsku, već duhovnu. Ljudi su u problemima i ne vide izlaza. Mladi ne vide perspektivu, starci su u problemima i zato je mnogima Sudčeva riječ toliko potrebna.

Je li to svojevrsni Sudčev odgovor na blokadu koju mu je Crkva nametnula?

– Točno. Hvala Bogu na modernoj tehnologiji, jer vi danas ne možete baš ništa zaustaviti. Svi dobronamjerni ljudi će, kada vide portal, kazati da je to Božje, da je to katoličko, te da je to za svakog čovjeka koji želi vidjeti nešto dobro. Mislim da samo lud čovjek može biti protiv toga. Bit će to motivacijski portal, kao i televizija. Kada se ujutro probudite i kada pogledate novine, upalite radio ili televiziju, svugdje možete vidjeti samo nesreću. Ovdje toga neće biti. Na portalu će svaki dan biti nova pozitivna poruka Zlatka Sudca.

Hoće li Zlatko Sudac internet koristiti i kako bi se približio ljudima koji žude za njegovim seminarima duhovne obnove, koje je Crkva prije više od godinu dana zabranila?

– Dakako da hoće. Na jesen ćemo po prvi puta na portalu uživo prenositi Sudčev seminar duhovne obnove. Američka katolička televizija “Mother Angelica” i poznati kardinal Dolan uskoro će na američkoj televiziji i u tamošnjim župama najavljivati taj događaj, pa se može dogoditi da Sudčev seminar putem interneta prati recimo pet milijuna ljudi. Možete li zamisliti što bi to značilo za Hrvatsku? Sudac je, naime, već poznat mnogim američkim vjernicima, a budući da će se njegov seminar prevoditi na engleski, nije nemoguće da će broj posjetitelja portala ta tri dana premašiti brojku od milijun ulaza. Malo je poznato da je Sudac nedavno održao seminar na Kosovu, te da se i na tom skupu okupilo više od četiri tisuća ljudi. Uzmemo li u obzir da u Janjevu živi svega petstotinjak katolika, ispada da su Sudca došli slušati i brojni Albanci, odnosno ljudi drugačije nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Hoće li se na Sudčevoj televiziji prikazivati i novi film vašeg sina Dominika o Sudcu?

– Naravno. To je prva televizija na kojoj će taj film biti prikazan. Najzanimljivije dijelove tog filma prije premijere će moći vidjeti samo čitatelji vašeg portala dnevno.hr, te posjetitelji Sudčeva portala.

Kada će biti premijera filma “Sudac” i gdje?

– Održat će se u početkom listopada u Washingtonu u centru Ivan Pavao Drugi. Nakon toga, doći će na red europska pa hrvatska premijera, a nakon toga film ćemo promovirati i u Australiji.

Koje su najupečatljivije scene u filmu Dominika Sedlara, a koje bi gledatelji mogli uskoro vidjeti?

– To su njegove snažne propovijedi, zatim Sudčeva životna priča, te njegovo krvarenje u koncentracionom logoru Dachau. To je snimljeno sasvim slučajno.

Kako ste vi doživjeli taj događaj? Kako ste se osjećali gledajući Sudca kako krvari iz križa na čelu?

– Svi smo bili prestravljeni, jer on je tri minute bio doslovce mrtav. Pao je na pod i mi nismo znali je li živ. Vidjevši to, cijela ekipa jako se prestrašila. Sudac se poslije svega nije gotovo ničeg sjećao. Bio je bez svijesti. Kasnije je pri krvarenju osjetio užasnu bol. O svemu tome priča i u filmu. Da ste vi to vidjeli, prepali bi se sigurno. Na sreću, snimatelj se nije prestrašio, već je cijelo vrijeme snimao Sudca i to je ispalo odlično.

Zašto se film “Sudac” nije svidio predstavnicima Crkve u Hrvatskoj? Činjenica je da film nisu blagoslovili, te da nisu podržali njegovo prikazivanje. Zbog čega?

Teško mi je na to odgovoriti. To bi trebali pitati predstavnike Crkve.

Zašto Sudcu zabranjuju održavanje seminara duhovne obnove u Hrvatskoj, kada je toliko očito da narodu njegovi seminari itekako trebaju? Zar su hrvatski biskupi ljubomorni na Sudčevu popularnost među vjernicima?

– I za mene je to velika enigma, jer kao vjernik ne vidim ništa sporno u njegovim propovijedima. Dapače, osjećam koliko je Sudac Božji, koliko je talentiran u promicanju Božje riječi. No, sigurno je da tu ima ljubomore drugih svećenika. Teologija sigurno nije razlog, jer on nikada nije rekao ništa što nema veze s Biblijom, nikada nije rekao nešto protiv Crkve ili protiv biskupa. E sad, da li netko njega ne trpi, ili je ljubomoran, ne znam. Mislim da ima od svega ponešto.

Zašto i drugi svećenici ne govore tako iskreno, zanimljivo i gorljivo poput Sudca? Zar im ne bi trebalo biti u interesu da i privlače mase vjernika kao i Sudac? Zašto većina ustrajava na uvijek istim dosadnim propovijedima?

– Svakom svećeniku trebalo bi biti u interesu da mu što veći broj ljudi dođe na propovijed. No nije svakom čovjeku dao Bog tu vrstu talenta, Mi imamo more fenomenalnih svećenika koji su služili Bogu, Crkvi i svom narodu. Međutim, Bog vam da koliko vam da. I što sad?

Zbog čega mnogi mediji toliko napadaju Sudca, zašto mu se rugaju?

– Rugaju mu se najviše zbog njegovih nacionalnih stavova. Jer danas je izgleda zabranjeno biti Hrvat. Zgodno je biti ljevičar i anacionalan, međutim Sudac sve to nije. On govori što misli, on osjeća hrvatskog čovjeka, pogotovo branitelja, koji je sve dao za domovinu. Oni se smiju njima, pa i njemu, jer on branitelje uvažava.

Boli li to izrugivanje Zlatka Sudca?

– Boli ga, jer on je čovjek kao i svi mi. Boli ga, no, već je navikao na to.

Bole li vas česte medijske kritike i omalovažavanje vašeg rada, koje je također dosta često u hrvatskim medijima?

Ne bole me te kritike, jer znam tko to piše. Uvijek im se slatko nasmijem. Slični su tu razlozi kao i kod Sudca. Zbog mojih stavova prema Hrvatskoj, stavova prema Tuđmanu, apriori me odbacuju. No mene to uopće ne zanima, zato što ne živim od tih kritika. Do sada sam prodao preko 1,5 milijuna DVD-a svojih filmova, u Hrvatskoj je mali broj domaćinstava koje nemaju barem jedan moj film i to mi je satisfakcija. Moji su filmovi prikazivani po svjetskim televizijama, po festivalima, dobivao sam nagrade, prema tome, nemam se zbog čega žaliti.

Za Vas kažu da ste desničar, a ipak ste nedavno snimili film o komunističkom vođi Josipu Brozu Titu. Što Vas je motiviralo na film o Titu?

– Ne bih sebe svrstavao ni na desnicu, ni na ljevicu. Ja sam naprosto hrvatski domoljub. Radio sam Tita zbog toga jer je oko Tita puno kontroverzi i smatrao sam da još danas mnogi ljudi ne znaju svu istinu o Titu. U školi sam učio da je Tito svetac, a da je Stepinac sotona. No, kada su stvari izašle na površinu vidjelo se tko je jedno tko je drugo. Žao mi je što čovjek koji je imao mogućnost napraviti nešto za svoj narod nije napravio ništa. Žao mi je da njegovi sljedbenici nikad priznali da su bili dio jednog zločinačkog sustava na čijem je čelu bio ubojica, čovjek koji nije ubijao vlastitom rukom, ali je naređivao ubojstva. Zato sam radio film o Brozu. I taj film na tržištu je prošao odlično.

Kandidirali ste se za glavnog ravnatelja HRT-a, no vaša kandidatura nije prošla. Zašto?

– Kandirao sam se da dokažem da je sve to obična farsa. Znam da zadovoljavam sve kriterije za glavnog ravnatelja. Međutim, znao sam što će biti. Na žalost, Hrvatskoj vladi i Saboru nije stalo da se to pitanje riješi. Sramotno je što se tamo događa. To nije ni nacionalna, ni hrvatska televizija, to je obični cirkus, a to sam rekao i komisiji koja je tobože birala novog glavnog ravnatelja.

Kakvim ocjenjujete program HTV-a?

– Lošim. Oni imaju oko 3.700 zaposlenih, a za program kojeg trenutno prikazuju ne treba im više od 500 ljudi. Jer oni emitiraju uglavnom kupljeni program. Nema dokumentarnih filmova, nema domaćih stvari, nema ništa. No, kad bi se radio program kakvog bi nacionalna televizija morala imati, onda bi bili potrebni svi ti ljudi koji sada rade na HTV-u. Možda bi se tek za koju stotinu mogao smanjiti njihov broj.

Niste postali ravnatelj HRT-a. Bi li mjesto ravnatelja Sudčeve televizije zadovoljilo vaše ambicije?

– Sudac mi je prijatelj za kojeg bih dao sve. Ako on od mene traži da budem tajnik ili portir, ja ću to biti. Ništa mi nije ispod časti, zato što je Sudac takav čovjek. Volim lidere, volim ljude koji daju sebe za neku ideju, jer sam i ja takav čovjek. Manje je, dakle, bitno što ću raditi na toj televiziji. Bude li trebalo, bit ću što god treba.

Bili ste na visokim funkcijama u zagrebačkom HNK, a neko ste vrijeme obavljali i intendantski posao. Može li Duško Mucalo biti uspješan intendant splitskog HNK?

– Apsolutno može. U hrvatskim medijima nametnuta je sumanuta situacija, u kojoj pojedinci proglašavaju neke ljude podobnima ili nepodobnima za intendanta splitskog HNK. Ti medijski manipulatori su isturili Mani Gotovac da govori tko može, a tko ne može biti intendant. Mani Gotovac najmanje je, međutim, pozvana da o tome sudi. Prije svega zato jer nema završen fakultet, te zbog toga što je za direktora Drame dovela osobu koja također nema završen fakultet (Ivicu Buljana). Ona je, osim toga, Severini dala ulogu barunice Casteli. Nju su, osim toga, nekoliko puta spašavali od utapanja od alkohola u Vili Dalmacija. Prema tome, Mani Gotovac su mediji odabrali samo da bi oko izbora intendanta radili cirkus. Dušku Mucalu treba pružiti šansu, jer on po svim kriterijima zadovoljava uvjete. Ako bude dobar menadžer i ako nađe tri dobra direktora koji će pokrivati svaki svoju granu, neće imati nikakvih problema.

Zašto u hrvatskom društvu, odnosno u mnogim medijima, postoji predrasuda prema kojoj su vjernici zaostali i neobrazovani, a ateisti su napredni i obrazovani?

– To nije tako u realnosti, ali kako medije u svojim rukama drže ljevičari i ateisti, tako i pišu. Moji protivnici svašta mi predbacuju, iako sam cijeli život radio po svijetu i iako sam snimio više filmova nego svi ostali hrvatski redatelji zajedno. Malo je u Hrvatskoj ljudi koji imaju tu vrstu kontakata vani koje ja imam. Prema tome, tko je tu nesposoban, ja ili oni? Nitko, primjerice, ne postavlja pitanje: “Kolika je vrijednost pisca kojemu novina u kojoj radi dodjeljuje nagradu za najbolju knjigu?” (Miljenko Jergović) To je smiješno i suludo, a oni to ipak rade. U javnosti stvaraju virtualnu sliku o tome tko je uspješan, a tko je neuspješan. Za devet igranih i preko pedeset dokumentarnih filmova, u Hrvatskoj sam dobio novac samo za jedan film, a oni viču da sam ja kurva. Rade to da bi sakrili da su oni, ustvari, kurve. Mene stranci ne plaćaju zbog Tuđama, ni zbog hrvatstva, već zbog toga što im se sviđa kako radim. Ako im je film dobar, tražit će me opet. Ako im se ne sviđa, neće me tražiti. To je meni satisfakcija i dok tako bude bit ću sretan. Pa nek’ pišu što hoće.

Što Hrvatsku može izvući iz krize?

– Prije svega duhovna obnova. Upravo bi Zlatko Sudac tu mogao puno učiniti. Zbog toga je i pokrenut portal i zato se i pokreće Katolička televizija.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s