Bozanić: Crkva ne šuti o korupciji i o drugim zlim pojavama te je napuljski nadbiskup Sepe pod istragom zbog korupcije

Bozanić: Crkva ne šuti o korupciji i o drugim zlim pojavama

Biskup Srakić: Treba stati na kraj korupciji i tajkunizaciji

Napuljski nadbiskup Sepe pod istragom zbog korupcije

 Korupciji pogoduje jednako tako odsutnost slobodnog tiska te demokratskih sustava kontrole i transparentnosti. Korupcija danas pobuđuje veliku zabrinutost, jer je povezana također s trgovinom opojnih droga, pranjem prljavog novca, nezakonitom trgovinom oružja te drugim oblicima kriminaliteta. Korupcija se ubraja među uzroke koji najviše utječu na nerazvijenost i siromaštvo (bogati Vatikan očito potpada pod razvijene i bogate!). A zakonitost je doista istinsko opće dobro namijenjeno svima. Korupciju kao vladanje moguće je shvatiti samo ako se ta vladanja promatra kao plod razdora u ljudskoj ekologiji. Protivi se i povlaštenom opredjeljenju za siromašne, jer sprječava da dobra koja su im namijenjena dospiju u prave ruke. Ne treba isto tako zaboraviti da korupcija za sobom povlači odnose, ortaštva, pomračenje savjesti, ucjene i prijetnje, nepisana pravila koja, prije nego strukture, pogađaju osobe i njihovu moralnu svijest. Stoga je od neizmjerne važnosti opći i moralni odgoj građana, a i sama Crkva može odigrati važnu ulogu u sprječavanju korupcije. Crkva može njegovati i promicati moralne resurse koje pomažu izgradnji “ljudske ekologije” u kojoj korupcije neće naći plodno tlo. Socijalni nauk Crkve u borbi protiv korupcije uključuje sva svoja temeljna načela, koja ona predlaže kao smjernice za osobno i kolektivno vladanje. To su dostojanstvo osobe, opće dobro, solidarnost, supsidijarnost, povlašteno opredjeljenje za siromašne, sveopća namjena dobara. Po principu: sve za jednoga, jedan za sve!!!

Korupcija instrumentalizira osobu koristeći je s prijezirom za sebične interese, sprječava postizanje općeg dobra jer tomu suprotstavlja individualistička mjerila, egoistični cinizam i nedopuštene pristrane interese.

Veoma je važno da se iznesu na vidjelo odgovornosti za nezakonite radnje, da se krivce izvede pred lice pravde te da ih se pravično kazni za društveno neodgovorno vladanje.

Danas se može bez ikakvih problema zatrti trag sredstvima koja su stečena korupcijom odnosno koja potječu iz korumpiranih vlada (imamo i Vatikansku vladu), koji uz pomoć svojih ortaka lako mogu svoj nezakoniti stečeni izdašni kapital prebaciti u inozemstvo. ‘Posljedica zaborava Boga su plave kuverte , veze, mito, korupcija, kamatarenje, lihvarenje, pa sve do pojave organiziranog kriminala’, rekao je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko – makarski.

“Vi, dragi vjernici, najbolje znadete da Crkva i vaš nadbiskup ne šute ni o korupciji, ni o drugim nezdravim i zlim pojavama u našem društvu”, izjavio je Bozanić.

One države koje su znale dobro pregovarati (pri ulasku u EU, op.a.), dobro su prošle, kazao je Srakić (poput Grčke, op.autora)

„Treba stati na kraj korupciji i tajkunizaciji u svim njihovim oblicima. Napose, valja čuvati i njegovati duhovne vrednote, kao što su istina, ali ne da svatko ima svoju istinu, pravda, ali ne da po vlastitoj pravdi svatko grabi bez odgovornosti, ravnopravna raspodjela dobara, a ne raspodjela prema stranačkoj pripadnosti. Hrvatska je i katolička zemlja.“, napominje Srakić.

Kako kardinali nisu stranačke osobe onda korupcija u njihovim redovima može proći. Oni su poslušali kardinala Bozanića, te je napuljski nadbiskup Sepe pod istragom zbog korupcije. Kardinala Sepea je istrazi spomenuo šef talijanske Civilne zaštite Guido Bertolaso, također uključen u istragu, koji je od Propaganda Fide imao na raspolaganju golemi stan u Ulici Giulia u Rimu. Imovina Propaganda Fide, odnosno današnje Kongregacije za evangelizaciju naroda, se procijenjuje na oko 9 milijardi eura. Posjeduje goleme zgrade i stanove u Rimu (ali i drugdje u svijetu) koje iznajmljuje poznatim poduzetnicima, političarima i onima koji bi mogli biti od koristi za crkvu.

U Vatikanu se očekuje da će naziv novog dikasterija biti Papinsko vijeće za novu evangelizaciju, te da će na njegovu čelu biti nadbiskup Salvatore “Rino” Fisichella (58), teolog blizak po gledištima papi Ratzingeru, pomoćni biskup u Rimu, rektor arhidijecezanskoga Papinskoga lateranskog sveučilišta, te predsjednik Papinske akademije za život. 

Salvatore nije pod istragom  zbog korupcije zato jer je u pitanju nova evangelizacija koja je u skladu s akademskim životom. Stara evangelizacija se bavila poduzetnicima, političarima i onima koji bi mogli biti od koristi za Crkvu. 9 milijardi eura je zamračeno. Poglavar Katoličke crkve je precizirao da će svrha novog dikasterija (“ministarstva”) biti “promicanje obnovljene evangelizacije u zemljama u kojima je vjera već objavljena, u kojima je Crkva davno utemeljena, ali proživljavaju progresivnu sekularizaciju društva i neku vrstu ‘pomrčine smisla za Boga’”.

Na pomolu je zamračenje novih milijardi koje za Vatikan imaju smisla a za Boga je to (po izjavama Pape) pomrčina smisla?!

Odvjetnica Vatikana tvrdi da će dokazati da kardinal nije bio zaposlenik Svete Stolice već je stolovao u dikasteriju pod nazivom “POMRČINA SMISLA ZA BOGA”.

Tako će biti izbjegnuta korupcija u Vatikanu. Za odgovornost pritjecanja sredstava u fondove Vatikana Sepe ima sva prava, a za korupciju nema nikakva prava: sve što kaže Vatikan će (zlo)upotrijebiti protiv njega. Tko s vragom tikve sadi…

 IKA

11.10.2006 | 12:01 | IKA P – 89328/10

Sveta Stolica o borbi protiv korupcije

  Predstavljamo dokument Papinskog vijeća za pravdu i mir “Borba protiv korupcije” u kojem je sadržana sveobuhvatna i stručna analiza uzroka i posljedica korupcije te pružene smjernice za borbu protiv te zlokobne pojave

Korupcija je pojava koja ne pozna političke i zemljopisne granice, ističe se to u najnovijem dokumentu Papinskog vijeća za pravdu i mir objavljenog u povodu međunarodne konferencije održane 2. i 3. lipnja ove godine u Vatikanu na temu “Borba protiv korupcije”, koju je priredilo to Papinsko vijeće. Korupcija je, kaže se u dokumentu objavljenom pod istim naslovom, prisutna u bogatim i siromašnim zemljama. Teško je precizno utvrditi razmjere korupcije i o tome postoje različiti podaci. Riječ je, međutim, o veoma velikim sredstvima koja se zahvaljujući toj zlokobnoj pojavi uskraćuju ekonomiji, proizvodnji i društvenim politikama. Cijenu toga plaćaju sami građani, jer se izdašna sredstva namjesto legitimnom trošenju troše za korupciju. Korupcijom su zahvaćeni svi sektori društva i ne može se pripisivati samo poduzetnicima niti samo javnim službenicima. Ni samo građansko društvo toga nije lišeno. To je pojava koja zahvaća kako pojedine države tako i međunarodna tijela. Širenju korupcije pogoduje slaba transparentnost međunarodnih financija, postojanje “poreznih rajeva” (zemalja s niskim poreznim stopama) kao i razlike između područja na kojima se vodi borba protiv korupcije, često skučena unutar granica pojedine države, te područja djelovanja aktera korupcije, koji obično djeluju na nadnacionalnoj i međunarodnoj razini. Pogoduju joj i drugi faktori poput manjkave suradnje država na polju borbe protiv korupcije, prevelika neujednačenosti zakonskih normi u različitim pravnim sustavima, nedostatna osjetljivost medija prema toj pojavi u određenim dijelovima svijeta kao i nerazvijena demokracija u različitim zemljama.

Korupciji pogoduje jednako tako odsutnost slobodnog tiska te demokratskih sustava kontrole i transparentnosti. Korupcija danas pobuđuje veliku zabrinutost, jer je povezana također s trgovinom opojnih droga, pranjem prljavog novca, nezakonitom trgovinom oružja te drugim oblicima kriminaliteta.

Ako korupcija nanosi veliku štetu u materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast, još su teže njezine posljedice po nematerijalna dobra, koja su vezana uz kvalitetnu i ljudsku dimenziju društvenog života. Korupcija u politici, kao što uči Kompendij Katekizma Katoličke crkve, kompromitira ispravno funkcioniranje države negativno utječući na odnos između vladajućih i podanika; uvodi sve veće nepovjerenje prema javnim ustanovama, uzrokujući postupno pomanjkanje povjerenja građana prema politici i njezinim predstavnicima, zbog čega dolazi do slabljenja ustanova. Dokazano je kako postoji jasna povezanost između korupcije i krnje kulture, između korupcije i nefunkcioniranja institucionalnog sistema, između korupcije i ljudskog razvoja, između korupcije i društvenih nepravdi. Nije samo riječ o nečemu što slabi ekonomski sistem, već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje pravednima i manje otvorenima.

Crkva korupciju smatra nečim što veoma ozbiljno narušava politički sustav. Isti Kompendij ističe: Korupcija iskrivljuje ulogu zastupničkih ustanova u korijenu, jer se njima koristi kao terenom političke razmjene između klijentelističkih zahtjeva i usluga vladajućih. Na taj način, politički odabiri pospješuju uske ciljeve onih koji imaju sredstva da na njih utječu te sprječavaju ostvarenje općeg dobra svih građana. Korupcija se ubraja među uzroke koji najviše utječu na nerazvijenost i siromaštvo. Korupcija lišava narode temeljnog općeg dobra – zakonitosti koja obuhvaća poštivanje pravila, ispravno funkcioniranje ekonomskih i političkih institucija, te transparentnost. A zakonitost je doista istinsko opće dobro namijenjeno svima. Ona, naime, predstavlja jedan od ključeva razvoja, jer omogućuje uspostavu ispravnih odnosa između društva, ekonomije i politike i rađa povjerenjem da će se ekonomske aktivnosti ispravno odvijati. Čovjek ima pravo na zakonitost svih poslova. Da bi se pobijedilo korupciju nužno je prijeći s autoritativnog društva na demokratsko društvo, sa zatvorenih društava na otvorena, s vertikalnih društava na horizontalna društva, s centralističkih društava na društvo u kojem vlada sudioništvo. No, to ne znači da su ti prijelazi automatski pozitivni. Tako primjerice valja pozorno paziti da otvaranje ne naškodi čvrstoći moralnih uvjerenja i da pluralnost ne priječi čvrste društvene veze. U pomanjkanju točno određenih normi na određenim područjima u naprednim društvima krije se velika opasnost korupcije, i to ništa manje no u rigidnosti mnogih arhaičnih društava. Korupcija, jednom riječi, može biti svagdje prisutna. Da bi se izbjeglo te opasnosti društveni nauk Crkve predlaže pojam “ljudske ekologije” (usp. Centesimus annus, 38) koji se itekako može primijeniti i na polju borbe protiv korupcije. Korupciju kao vladanje moguće je shvatiti samo ako se ta vladanja promatra kao plod razdora u ljudskoj ekologiji. Ako obitelj ne može ostvarivati svoju odgojnu zadaću, ako zakoni koji se protive istinskom čovjekovom dobru, poput onih koji su upereni protiv života, uče čovjeka zlu, ako se pravda pretjerano sporo provodi, ako se temeljnu moralnost slabi toleriranjem prijestupa, ako su životne prilike pogoršane, ako škola nije mjesto prihvaćanja i stjecanja istinske slobode, tada “ljudska ekologija” jednostavno nije moguća, a u njezinoj odsutnosti stvara se prostor u kojem svoje zle izdanke pušta također pojava korupcije. Ne treba isto tako zaboraviti da korupcija za sobom povlači odnose, ortaštva, pomračenje savjesti, ucjene i prijetnje, nepisana pravila koja, prije nego strukture, pogađaju osobe i njihovu moralnu svijest. Stoga je od neizmjerne važnosti opći i moralni odgoj građana, a i sama Crkva može odigrati važnu ulogu u sprječavanju korupcije. Crkva može njegovati i promicati moralne resurse koje pomažu izgradnji “ljudske ekologije” u kojoj korupcije neće naći plodno tlo. Socijalni nauk Crkve u borbi protiv korupcije uključuje sva svoja temeljna načela, koja ona predlaže kao smjernice za osobno i kolektivno vladanje. To su dostojanstvo osobe, opće dobro, solidarnost, supsidijarnost, povlašteno opredjeljenje za siromašne, sveopća namjena dobara. Korupcija se duboko suprotstavlja svim tim načelima. Ona instrumentalizira osobu koristeći je s prijezirom za sebične interese, sprječava postizanje općeg dobra jer tomu suprotstavlja individualistička mjerila, egoistični cinizam i nedopuštene pristrane interese. Proturječi solidarnosti, jer rađa nepravdu i siromaštvo, te supsidijarnosti, jer ne samo da ne poštuje različite društvene i institucionalne uloge, već ih upravo rastače. Protivi se i povlaštenom opredjeljenju za siromašne, jer sprječava da dobra koja su im namijenjena dospiju u prave ruke. Ona se, na kraju, protivi sveopćoj namjeni dobara, jer je i zakonitost, kao što se vidjelo, jedno čovjekovo dobro i dobro za čovjeka, namijenjeno svima. Borba protiv korupcije zahtijeva da poraste kako uvjerenje tako i svijest da se tom borbom postižu važne društvene blagodati. Crkva uči da će društveni poredak biti to čvršći ako se ne bude osobne interese suprotstavljalo društvenim već se radije tražilo načine njihove plodonosne suradnje. Veoma je važno da se iznesu na vidjelo odgovornosti za nezakonite radnje, da se krivce izvede pred lice pravde te da ih se pravično kazni za društveno neodgovorno vladanje. Na međunarodnom planu borba protiv korupcije nužno je raditi na povećanju transparentnosti ekonomskih i financijskih transakcija te da se zakoni koji uređuju to područje u različitim zemljama usklade odnosno izjednače. Danas se može bez ikakvih problema zatrti trag sredstvima koja su stečena korupcijom odnosno koja potječu iz korumpiranih vlada, koji uz pomoć svojih ortaka lako mogu svoj nezakoniti stečeni izdašni kapital prebaciti u inozemstvo. Kako organizirani kriminal ne zna za granice, potrebno je također povećati međunarodnu suradnju među vladama, bar na pravnoj razini te po pitanju izručenja. Ratificiranje konvencija protiv korupcije veoma je važno i poželjno je da se poveća broj potpisnika UN-ove Konvencije protiv korupcije. Treba poraditi i na tome da se te konvencije uistinu i primjenjuje, jer se to u mnogim zemljama, pa i potpisnicama, ne čini dosljedno i u dovoljnoj mjeri. Mnogi su uz to izrazili želju i za osnivanjem jednog stalnog međunarodnog tijela za borbu protiv korupcije. Potrebno je također pomoći siromašne zemlje koje nemaju dovoljno uređene zakone na tome području odnosno nemaju još uvijek pravne ustanove za borbu protiv korupcije. Korupciju u zemljama u razvoju ponekad uzrokuju zapadne kompanije ili čak državna ili međunarodnim tijela, a svakako i korumpirane mjesne oligarhije. Samo dosljednim i discipliniranim stavom bogatih zemalja bit će moguće pomoći vlade siromašnih zemalja da dobiju na vjerodostojnosti. Poželjno je stoga da se u tim zemljama na putu demokratskih promjena promiče sloboda tiska i da u njima zaživi građansko društvo. Mjesne Crkve snažno se zalažu u odgajanju građanske savjesti i građana za pravu demokraciju. Biskupske konferencije mnogih zemalja više su put istupile protiv korupcije te za poštivanje zakona. Mjesne Crkve trebaju također valjano surađivati s međunarodnim tijelima u borbi protiv korupcije, kaže se na kraju dokumenta Papinskog vijeća za pravdu i mir “Borba protiv korupcije” s nadnevkom od 21. rujna ove godine, koji potpisuju predsjednik i tajnik toga Papinskog vijeća kardinal Raffaele Martino i Giampaolo Crepaldi. (ika-sa)

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=89328

Biskupi nezadovoljni medijima i političarima

Zagreb, 16.08.2007., 19:19 | Dnevnik.hr

Hrvatski biskupi u jučerašnjim su propovijedima kritički progovorili o mnogim nepravilnostima u društvu. Prozvali su medije i institucije da svojim nesavjesnim i neodgovornim djelovanjem rade veliku štetu širem društvu.

Biskupi kritizirali društvo

 Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko – makarski

Osudili su i zločine svih režima, ustvrdivši da sve žrtve treba isto vrednovati, i komunističke i fašištičke. 

Razaranje obitelji, loš utjecaj medija, pogubnost totalitarnih ideologija.Te su teze dominirale u propovjedima biskupa u marijanskim svetištima.

Upozorivši na lažna obećanja lijevih i desnih, splitski nadbiskup Marin Barišić u Sinju je upozorio da kapital sve češće potiskuje moral. 

‘Posljedica zaborava Boga su plave kuverte , veze, mito, korupcija, kamatarenje, lihvarenje, pa sve do pojave organiziranog kriminala’, rekao je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko – makarski.

 Svećenik i sociolog Ivan Grubišić

Svećenik i sociolog Ivan Grubišić kaže da je očito kako su biskupi nezadovoljni stanjem u hrvatskom društvu. I dobro je da na to ukazuju. Međutim nije dobro da se uvijek proziva druge i bivše. 

‘Ne sviđa mi se što su političari u prvim redovima. I onda se zaključuje da je izborna godina te da svi žele naklonost crkve’, rekao je Grubišić.

Najviše polemika izazvala je konstatacija krčkog biskupa Valtera Župana da su Titovi komunistički zločini strašni kao i Hitlerovi.

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/biskupi-nezadovoljni-medijima-i-politicarima.html?ar=

Poslovni.hr

2. siječanj 2008.

Bozanić: Crkva ne šuti o korupciji i o drugim zlim pojavama

Crkva je govorila kad su drugi šutjeli, i prije nego što je EU zatražio od države da se suoči s tim pitanjem, izjavio je zagrebački nadbiskup

Na Novu godinu i Svjetski dan mira te blagdan Marije Bogorodice nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali. “Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta. Ne poistovjećuje se ateizam s čovjekom koji tvrdi da ne vjeruje u Boga, a jednako tako ni vjera s vjernikom”, poručio je Bozanić u propovijedi u kojoj se osvrnuo na komentare njegove božićne homilije. “Tumačio sam božićno evanđelje iz Proslova svetog Ivana koji govori o životu, svjetlu, tminama, prihvaćanju i odbacivanju Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. U tom sam kontekstu tmine svijeta podijelio u tri dijela: one uzrokovane pojedinačnim zlim djelima, zatim one koje možemo nazvati društvenim zabludama, a koje različitim neredima kvare društvo, među kojima sam spomenuo proširene oblike korupcije, i treće tmine koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti i u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi društvenim zabludama, pa tako i korupciji. Te su tmine gore jer su posljedica određenog mentaliteta za koji se ne nalazi snage da ga se mijenja. U propovijedi izrečeno dostupno je svima i nikome ne koristi izvlačenje iz konteksta i podmetanje nedobronamjernih tumačenja s povezivanjem i uspoređivanjem ateizma, ateista i korupcije”.

 “Vi, dragi vjernici, najbolje znadete da Crkva i vaš nadbiskup ne šute ni o korupciji, ni o drugim nezdravim i zlim pojavama u našem društvu”, izjavio je Bozanić, navodeći kao primjer svoje riječi o korupciji u božićnoj poruci 2004.

“Crkva je govorila o tom problemu kad su drugi šutjeli, i prije nego što je EU zatražila od naše države da se suoči s tim pitanjem. Crkva se ne će umoriti apeliranjem na savjesti i poticanjem vjernika i drugih ljudi dobre volje. Spremna je na suradnju kad je u pitanju opće dobro, dakako poštujući različite kompetencije Crkve i svjetovnih čimbenika. Crkva nema ‘tehničkih’ rješenja, u njezinu narav ne spada da predlaže gospodarske i političke programe. Njezino je područje u prvom redu na vjersko-moralnoj i odgojnoj razini”, rekao je Bozanić.
(H)

http://www.poslovni.hr/vijesti/bozanic-crkva-ne-suti-o-korupciji-i-o-drugim-zlim-pojavama-65700.aspx

Katolici.org

Biskup Srakić: Treba stati na kraj korupciji i tajkunizaciji

04.01.2008.

 List Veritas u najnovijem broju donosi razgovor s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem

Sugovornik glavnog urednika Ivana Bradarića u siječanjskom broju Glasnika sv. Antuna Padovanskoga Veritas je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Biskup Srakić najprije odgovara na pitanja o ekumenizmu, odnosno o konkretnim odnosima između pravoslavne i katoličke zajednice. Odnose između dviju hijerarhija na području biskupije smatra korektnim i prijateljskim.

Ističe, kako je često znao međunarodnim promatračima i komisijama svratiti pažnju na nepobitnu činjenicu: za vrijeme II. svjetskog rata nisu se sastajali njemački katolički biskupi s francuskim ili engleskim biskupima, niti su jedni s drugima komunicirali. A na našim prostorima neposredno prije rata, za vrijeme rata i poslije rata hrvatski katolički biskupi sastajali su se s pravoslavnim episkopima, razgovarali, molili, podsjeća biskup Srakić.

U razgovoru se osvrnuo i na izbor novog predsjednika HBK. Podsjeća, kako su pouzdajući se na vidovitost svojih “stručnjaka za crkvena pitanja” mediji predviđali nešto drugo. “Ti stručnjaci koji tako često pišu po novinama i na tome zarađuju novac, uopće ne poznaju našu biskupsku konferenciju i biskupe u njoj. Biskupe dijele na lijeve i desne, sjevernjake i južnjake, progresiste i konzervativce, bozanićevce i one koji to nisu.

A mi uopće nismo takvi”, rekao je biskup Srakić. Tada su pisali o čudu koje se dogodilo u Gospiću oni koji ne vjeruju u čuda. Svakako, neobično je da nakon devedeset godina (uz iznimku beogradskog nadbiskupa Josipa Ujčića) za predsjednika HBK bude izabran biskup iz provincije, a ne zagrebački nadbiskup. Nije se dogodilo nikakvo čudo, nego se dogodila Hrvatska biskupska konferencija koja je postupila po svome Statutu, podsjetio je Srakić, te kratko predstavio ulogu i zadaću predsjednika BK kao i ulogu same BK.

Biskup Srakić pojasnio je i svoje biskupsko geslo “Nadom i radom”. Istaknuo je kako smatra da su to dvije važne poluge našega vjerničkog i ljudskog života. Nada je ona božanska iskra u nama koja nama ljudima “putnicima na zemlji” daje snagu da idemo hrabro prema budućnosti. Ona nas potiče da se angažiramo i zajedno s drugima izgrađujemo svijet. Biskupska služba usredotočena je na stvaranje zajedništva i solidarnosti u neuravnoteženom svijetu. Biskup i Crkva općenito ne mogu biti ravnodušni pred velikim pitanjima društvene pravde, solidarnosti i društveno-gospodarske ravnoteže, kao što ne mogu ravnodušno promatrati probleme mira, slobode i dijaloga, ističe biskup Srakić.

Nadalje, biskup Srakić odgovara na pitanje treba li Crkva – biskupi, svećenici i brojni vjernici – izražavati svoje mišljenje o pojedinim političkim i pitanjima od općega društvenog značenja, odnosno kakav stav treba zauzeti vjernik. To je pitanje bilo posebnim aktualno u predizbornoj kampanji u studenome 2007. godine, tijekom koje je Crkva i više puta prozivana da se “miješa u politiku”. Biskup Srakić podsjeća na jedno načelo kojega se Crkva neće i ne smije odreći a izloženo je u Kompendiju socijalnog nauka Crkve: “Socijalni nauk Crkve nije povlastica, digresija, korist ili upletanje: njezino je pravo evangelizirati socijalno, to jest činiti da odjekuje oslobađajuća riječ evanđelja u složenom svijetu proizvodnje, rada, poduzetništva, financija, trgovine, politike, prava, kulture, društvenih komunikacija u kojemu čovjek živi”.

Prošla su vremena kada su Crkvu zatvarali u sakristije. Uostalom, i Ustav Republike Hrvatske Crkvi daje to pravo kada tvrdi da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli te da “sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćivanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćivanja”, istaknuo je biskup Srakić.

O Hrvatskoj u nadolazećem vremenu, biskup Srakić podsjeća: htjeli ili ne Hrvatska se nalazi pred vratima Europske unije. Vremena su ozbiljna za sve građane, napose za one kojima je narod iskazao povjerenje. Nismo mi prvi koji ulazimo u Europu. Treba gledati iskustva drugih. Ne prodati se, ali niti ne ići “grlom u jagode”. One države koje su znale dobro pregovarati, dobro su prošle. Hrvatska mora doreći sebe prije nego što uđe u tu veliku zajednicu naroda. Razumljivo, valja srediti gospodarstvo u svim njegovim segmentima, počevši od onih materijalnih – agrar, industrija, trgovina, turizam, brodogradnja, prirodna bogatstva, ali mi moramo učiniti nešto s našim mentalitetom.

Treba napustiti parolu “snađi se druže”, treba odgajati odgovornosti prema vlasništvu, treba poštivati i društvenu dimenziju vlasništva, valja politiku staviti na njezino mjesto, a ne da se u sve upliće, svemu tutori, sve komentira i svima docira. Treba stati na kraj korupciji i tajkunizaciji u svim njihovim oblicima. Napose, valja čuvati i njegovati duhovne vrednote, kao što su istina, ali ne da svatko ima svoju istinu, pravda, ali ne da po vlastitoj pravdi svatko grabi bez odgovornosti, ravnopravna raspodjela dobara, a ne raspodjela prema stranačkoj pripadnosti.

Hrvatska je i katolička zemlja. Znamo, mnogi nas ne vole što smo takvi, ali to je osnovno obilježje našega nacionalnog bića. U tom duhu, biskup Srakić na kraju razgovora poručuje čitateljima: dok razmišljamo o ulasku u Europsku uniju, proučavajmo i čuvajmo sebe. Hrvatski narod ima nekih svojih obilježja što ih je stjecao kroz povijest i po kojima je prepoznatljiv u zajednici naroda: vjera u Boga, odanost Crkvi i Petrovu nasljedniku, pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i ljubav prema Domovini.

Vjera u Boga držala nas je na okupu u najtežim trenucima povijesti i pomagala da sačuvamo povjerenje u čovjeka. A znamo da su mnogi izgubili povjerenje prema čovjeku. Preko Petrova nasljednika davno prije ušli smo u Europu, postali smo narod Europe. Zašto nam to sad treba smetati? Sada dižu glas oni koji su nas desetljećima držali izvan Europe. I ljubav prema Domovini, ali ne ljubav koja se zaustavlja na pragu vlastitog doma, nego ljubav koja prelazi granice i roda i doma. To četverostruko obilježje daje dimenziju sveukupnoj baštini što je želimo unijeti u Europu i što je želimo Europom obogatiti, rekao je na kraju razgovora za siječanjski broj Veritasa biskup Marin Srakić.

IKA/KNI

http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=12195

 20.06.20100:59

Večernji list

Italija

Napuljski nadbiskup Sepe pod istragom zbog korupcije

Iz Vatikana stižu informacije kako će Sepe surađivati s tužiteljstvom u Perugi.

 Piše: Silvije Tomaševoć/VLM

Napuljski nadbiskup kardinal Crescenzio Sepe (67) je pod istragom zbog korupcije. Pod istragom je i poduzetnik Pietro Lunardi (71) bivši ministar za infrastrukturu u prethodnoj vladi desnog centra Silvija Berlusconija. Obojica su pod istragom tužiteljstva u Perugi zbog krivičnih djela korupcije u poslovima izgradnje i prodaje objekata vezanih za tvz. velike događaje, kao što je, na primjer, bila izgradnja prostora za održavanje sastanka G8 na otoku Maddalena, pa je skup održan u L’Aquili, ili za izradnju objakata za svjetsko prvenstvo u plivanju u Rimu.

Tužitelji Alessia Tavarnesi i Sergio Sottani su obojici poslali pisma upozorenja da se protiv njih vodi istraga. Istraga za kardinala Sepea želi utvrditi njegovu odgovornost u naručivanju igradnje i prodaji nekih objekata 2005. godine u vlasništvu Propaganda Fide, kojoj je tada bio na čelu. U tim operacijama bio je uključen građevinski djelatnik Diego Anemone, koji je zatvoren zbog korupcije, kao i bivši predsjednik Vijeća za velike radove, koji je bio i predsjednikom za radove na pripremi svjetskog prvenstva u plivanju, Angelo Balducci, koji se također nalazi u zatvoru.

Kardinala Sepea je istrazi spomenuo šef taijanske Civilne zaštite Guido Bertolaso, također uključen u istragu, koji je od Propaganda Fide imao na raspolaganju golemi stan u Ulici Giulia u Rimu. Imovina Propaganda Fide, odnosno današnje Kongregacije za evangelizaciju naroda, se procijenjuje na oko 9 milijardi eura. Posjeduje goleme zgrade i stanove u Rimu (ali i drugdje u svijetu) koje iznajmljuje poznatim poduzetnicima, političarima i onima koji bi mogli biti od koristi za crkvu.

Iz Vatikana stižu informacije kako će Sepe surađivati s tužiteljstvom u Perugi. Želi se vidjeti je li kardinal davao na upotrebu stanove Propaganda Fide osobama koje su zatim sudjelovale u izgradnji nekih crkvenih objekata ili u davanju drugih usluga Crkvi.

http://www.vecernji.hr/vijesti/napuljski-nadbiskup-sepe-pod-istragom-zbog-korupcije-clanak-157731

Jutarnji.hr

REEVANGELIZACIJA

Benedikt poručio Zapadu: U borbu jer je zamračen sam smisao Boga

Autor: Inoslav  Bešker

Objavljeno: 29.06.2010

Papa Benedikt XVI. želi na svaki način vratiti ljude Katoličkoj crkvi i vjeri kako ju Rim vidi

RIM – Papa Benedikt XVI. najavio je u ponedjeljak uvečer, na misi u Papinskoj ostijskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina uoči blagdana svetih Petra i Pavla, osnivanje novoga papinskog vijeća za reevangelizaciju Zapada, potvrdivši tako glasove koji su kružili Vatikanom i koje smo već prenosili.

Poglavar Katoličke crkve je precizirao da će svrha novog dikasterija (“ministarstva”) biti “promicanje obnovljene evangelizacije u zemljama u kojima je vjera već objavljena, u kojima je Crkva davno utemeljena, ali proživljavaju progresivnu sekularizaciju društva i neku vrstu ‘pomrčine smisla za Boga’”.

Nova evangelizacija

U Vatikanu se očekuje da će naziv novog dikasterija biti Papinsko vijeće za novu evangelizaciju, te da će na njegovu čelu biti nadbiskup Salvatore “Rino” Fisichella (58), teolog blizak po gledištima papi Ratzingeru, pomoćni biskup u Rimu, rektor arhidijecezanskoga Papinskoga lateranskog sveučilišta, te predsjednik Papinske akademije za život.

Monsignora Fisichellu nazivaju “Papinim pretorijancem” u vatikanskim krugovima koji bi voljeli da se sve nastavi kao u posljednjim godinama pontifikata Ivana Pavla II. Nedavno je, kao kapelan Zastupničkog doma, pričestio talijanskog premijera Silvija Berlusconija, davši znati da je raskidom svoga drugog (i stoga necrkvenog) braka s Veronicom Lario Berlusconi vraćen u krilo vjernih sinova Matere Crkve (afere s ergelom ljubavnica, zbiljskih ili reklamnih, od kojih je najnovija na državni trošak otputovala s premijerom na G20, rješavaju se običnom ispovjeđu i nisu neoprostiv preljub kao kad brakolomac ostaje samo s jednom novom ženom).

Fisichellinu “glavu” su zahtijevali članovi Papinske akademije za život kad je javno pokazao mnogo više razumijevanja i sućuti za abortus 9-godišnje djevojčice u Brazilu koju je oplodio njezin očuh serijom silovanja, ali ekskomunikacija nije pogodila njega nego žrtvinu majku i liječnike.

Čeka se kardinalski šešir

Moguće je da će, unatoč kritikama, Fisichella uskoro postati kardinalom kao predsjednik Papinskog vijeća.

Kršćanstvo i Europa

Objavio je knjigu koja se sada doima kao program: “Rastopljeni identitet: Kršćanstvo, materinski jezik Evrope”. Podnaslov duguje Goetheu, jer je knjigu počeo ovom Nijemčevom rečenicom: “Evropa je rođena u hodočašću, a njezin materinski jezik je kršćanstvo”.

Time se mons. Fisichella svom snagom pridružio bitci Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. za očuvanje i reimplementaciju “kršćanskih korijena Evrope”, u sklopu duge borbe protiv “relativizma”, tj. etičke ravnopravnosti vjerski ravnodušnih, a kamoli agnostika ili ateista.

Vrhovni sud SAD-a: Proces protiv Svete Stolice se može nastaviti

Američki Vrhovni sud odbio je danas zahtjev Svete Stolice za imunitetom u slučaju u kojem jedan Amerikanac tuži Katoličku crkvu zbog prikrivanja pedofilskih zločina svećenika Andrewa Ronana.

Sud je bez obrazloženja odbio čak i razmotriti zahtjev Svete Stolice koja je pred sudom u saveznoj državi Oregon optužena da je odgovorna za zločine koje je Ronan počinio šezdesetih u Portlandu, jer je znala da je prije bio sumnjičen za njih u Irskoj i Chicagu, ali ga je unatoč tome premjestila na novu dužnost. Tužitelj je osoba koja je identificirana pod pseudonimom kao John V. Doe i kojeg je Ronan (svećenik je umro 1992.) zlostavljao više puta, te koji Katoličku crkvu smatra izravno odgovornom za to.

Vatikan je tvrdio da je imun pred američkim sudom na temelju zakona iz 1976. koji stranim državama omogućuje da izbjegnu tužbe u SAD-u. Odvjetnik tužitelja pozdravio je hrabrost sudaca i sutkinja (6 od 9 njih su katolici) i rekao da je njihova odluka odgovor na “molitve tisuće žrtava pedofilije”. Odvjetnica Vatikana tvrdi da će dokazati da svećenik nije bio zaposlenik Svete Stolice. ( G. An.)

http://www.jutarnji.hr/benedikt-porucio-zapadu–u-borbu-jer-je-zamracen-sam-smisao-boga/842835/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s