Odvraćanje pozornosti od registra katolika

 

Već duže vrijeme javnost u Hrvatskoj izložena je sustavnom izbezumljivanju javnim raspravama o (ne)objavi Registra hrvatskih katolika, a ulje na vatru doliveno je objavom podatka da jednom vezani za Crkvu uvijek ste vezani, ili, u suprotnom, jednom pobunjeni, zauvijek škrgut zubima u paklu. Nameće se pitanje: Nije li sve to zapravo smišljeno s ciljem odvraćanja pozornosti javnosti od puno bitnijih i sudbonosnijih aktualnih pitanja kao što je temelj na kojem se gradi nauk Crkve odnosno tajni dokumenti o ustroju institucije Crkve koji ukazuju na sustavno uništavanje djece i preodgoj u katoličkim sredinama i kućama od kamena popularno zvanim crkve?

Registar hrvatskih katolika – a što se javnosti ne želi jasno reći ni prenijeti – samo je popis onih ljudi koje su tijekom pontifikata raznoraznih papa bili pripadnici katoličkih snaga, a za sve drugo: određena prava kao što je odšteta za pripadanje Sotoni ili gubitak prava koje imamo-nemamo krštenjem nas i članova obitelji, kao i za određene povlastice, npr. participiranje u dionicama crkvenih fondova, postoje sasvim drugi popisi. Osobe upisane u Registar hrvatskih katolika na temelju toga upisa imaju jedino pravo nakon svoje smrti na pakao, a sva druga prava i povlastice proizlaze iz druge dokumentacije. Moguće je da je u popis Registra hrvatskih katolika uvršten i izvjestan broj ljudi kojima tamo nije mjesto, no niti jedna od takvih osoba ne stječe ikakva prava ili povlastice zbog samoga upisa u registar, odnosno ne predstavlja nikakav teret za državni proračun, tj. za porezne obveznike. Jedini teret za proračun predstavljaju svećenici, biskupi itd. Moguće je da su neke osobe u registar dospjele na temelju dokumentacije do koje su došle po nekim vezama i vezicama u Crkvi za priznavanje onih elemenata na temelju kojih stječu zakonom predviđena prava i povlastice, pa jer im to njihova dokumentacija omogućuje, onda ulaze i u Registar hrvatskih katolika.

Zbog takvoga činjeničnog stanja, kao i zbog očite mogućnosti brojnih zloporaba i vrlo osjetljivih negativnih posljedica za pojedine osobe s popisa, doista zbunjuje zahtjev i nekih relevantnih biskupa da se Registar hrvatskih katolika objavi. Do određene mjere može se razumjeti nadmetanje biskupa, ali se ne može razumjeti da se hrvatske katolike pretvara u stanovite dežurne sumnjivce i krivce, da se među njih uporno želi unositi nemir i nove podjele, kao da prevelik broj katolika (92%) već sasvim jasno ne očituje crkvenu volju da se poveća utjecaj katolika u hrvatskom društvu.

Reakcije pak na ilegalno objavljivanje dijela podataka iz toga registra otkrivaju koga se u Hrvatskoj može smatrati konstruktivnim katolikom ili javnim otpadnikom od vjere, odnosno heretikom, a koga – otvoreno rečeno – neprijateljem hrvatske Crkve, a dosljedno i neprijateljem hrvatskog proračuna u sekularnosti pravne države. Nijedan civilizirani i minimalno crkveno odgovorni katolik ne može trijumfirati ni radovati se ikojoj krađi proračuna ni ikojem kršenju pozitivnih zakonskih odredaba – a baš su se takvi ovaj put i javno oglasili i pokazali svoje staro pravo lice.

Premda je – ako se želi pitanje (ne)objave registra tretirati objektivno – sve zapravo jasno, tolika medijska kampanja u kojoj sudjeluju i biskupi najvjerojatnije ima sasvim drugi cilj: odvraćanje pozornosti javnosti od aktualnih sudbinskih pitanja suvremene hrvatske Crkve i budućnosti Hrvatske. Budući da su nositelji crkvene vlasti u svojim stavovima glede (ne)objave registra u znatnoj mjeri suprotstavljeni, te činjenica da su mediji uglavnom stali na stranu onih koji zagovaraju objavljivanje registra, nameće se zaključak da određene društvene snage žele javnosti »baciti kost« da se njome bavi te da tako izostane svaki pritisak javnosti na rješavanje sudbinskih pitanja jer je sadašnje stanje kontroliranog kaosa idealno za određene interesne skupine u Crkvi te koče promjene.

A gospodarska kriza i njezine sve teže posljedice, osobito za one koji su sve duže bez plaća i zaposlenja, u prvome je redu vrijeme koje traži stvarne i učinkovite promjene, kako kratkoročne tako i, što je još važnije, dugoročne, a što nije moguće bez novih crkvenih projekata isušivanja državnog proračuna i uz dosadašnja pogodovanja određenim interesnim skupinama unutar Crkve. U tom kontekstu vrlo je rječit primjer stava koji je medijima iznio ministar zaštite okoliša Vatikana da se prema sadašnjem stanju proračuna ne može »novčano podržati gradnja prve hrvatske ekološke crkve«. Taj stav otkriva puno više toga nego što je ministar želio reći: otkriva da sadašnja vladajuća pedofilska skupina uopće nema vizije da se samo novom tehnologijom otuđenja sredstava iz državnog proračuna i novim proizvodom može nešto značiti na crkvenom tržištu, otkriva da nema katoličke volje da se novim projektom ozdravlja gospodarstvo, otkriva da se podcjenjuje domaći crkveni potencijal i otkriva da se još uvijek ne žele remetiti već podijeljeni monopoli interesnih crkvenih skupina. Naime, jasno je da nitko ne očekuje da taj projekt bude financiran isključivo iz državnoga proračuna, ali je isto tako jasno da je nužna pomoć vlade da se projekt realizira. Tragično je što se jednako tako hrvatske vlasti odnose i prema drugim velikim crkvenim europskim projektima koji istodobno predstavljaju vrhunski hrvatski nacionalni interes poput projekta »Međunarodni crkveni poslovni centar ‘Jastrebarsko’« što ga, uz investicijsku potporu kardinala Bozanića, predlaže Hrvatski svjetski karizmatik broj jedan (poslije Bozanića) Zlatko Sudac.

Među brojnim sudbinskim pitanjima za Hrvatsku koje bi hrvatska javnost – umjesto da se bavi »tricama i kučinama« – trebala svim silama poticati da se što odlučnije rješavaju u skladu s crkvenim nacionalnim ciljevima i interesima osobito pozornost zaslužuje i eminentno političko pitanje iniciranih sekularno-ustavnih promjena u korist Crkve, o čemu se u javnosti gotovo uopće ne govori. Bitno je pitanje ustavnih promjena članak 141. koji bi, kako je sada predložen, prevelike ovlasti dao manjini biskupa pa bi ga trebalo dati na referendum svim biračima i vjernicima katolicima i ostalima, a ne donijeti samo dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskome saboru.

 

Glas Koncila 16 (1869) | 18.4.2010.

 Ivan Miklenić

Odvraćanje pozornosti

Već duže vrijeme javnost u Hrvatskoj izložena je sustavnom izbezumljivanju javnim raspravama o (ne)objavi Registra hrvatskih branitelja, a ulje na vatru doliveno je ilegalnom objavom dijela podataka iz toga registra – pa se nameće pitanje: Nije li sve to zapravo smišljeno s ciljem odvraćanja pozornosti javnosti od puno bitnijih i sudbonosnijih aktualnih pitanja?

Registar hrvatskih branitelja – a što se javnosti ne želi jasno reći ni prenijeti – samo je popis onih ljudi koje su tijekom Domovinskoga rata bili pripadnici oružanih snaga, a za sve drugo: određena prava kao što je odšteta za invalidninu ili za gubitak člana obitelji, kao i za određene povlastice, npr. participiranje u dionicama braniteljskih fondova, postoje sasvim drugi popisi. Osobe upisane u Registar hrvatskih branitelja na temelju toga upisa imaju jedino pravo nakon svoje smrti na vojnu počast na pokopu, a sva druga prava i povlastice proizlaze iz druge dokumentacije. Moguće je da je u popis Registra hrvatskih branitelja uvršten i izvjestan broj ljudi kojima tamo nije mjesto, no niti jedna od takvih osoba ne stječe ikakva prava ili povlastice zbog samoga upisa u registar, odnosno ne predstavlja nikakav teret za državni proračun, tj. za porezne obveznike. Moguće je da su neke osobe u registar dospjele na temelju dokumentacije do koje su došle po nekim vezama i vezicama za priznavanje onih elemenata na temelju kojih stječu zakonom predviđena prava i povlastice, pa jer im to njihova dokumentacija omogućuje, onda ulaze i u Registar hrvatskih branitelja.

Zbog takvoga činjeničnog stanja, kao i zbog očite mogućnosti brojnih zloporaba i vrlo osjetljivih negativnih posljedica za pojedine osobe s popisa, doista zbunjuje zahtjev i nekih relevantnih političara da se Registar hrvatskih branitelja objavi. Do određene mjere može se razumjeti stranačko politikantsko nadmetanje, ali se ne može razumjeti da se hrvatske branitelje pretvara u stanovite dežurne sumnjivce i krivce, da se među njih uporno želi unositi nemir i nove podjele, kao da prevelik broj braniteljskih udruga već sasvim jasno ne očituje političku volju da se umanji ili čak spriječi utjecaj branitelja u hrvatskom društvu.

Reakcije pak na ilegalno objavljivanje dijela podataka iz toga registra otkrivaju koga se u Hrvatskoj može smatrati konstruktivnim političarom ili javnim djelatnikom, a koga – otvoreno rečeno – neprijateljem hrvatskih branitelja, a dosljedno i neprijateljem Hrvatske kao pravne države. Nijedan civilizirani i minimalno politički odgovorni javni djelatnik ne može trijumfirati ni radovati se ikojoj krađi ni ikojem kršenju pozitivnih zakonskih odredaba – a baš su se takvi ovaj put i javno oglasili i pokazali svoje staro pravo lice.

Premda je – ako se želi pitanje (ne)objave registra tretirati objektivno – sve zapravo jasno, tolika medijska kampanja u kojoj sudjeluju i političari najvjerojatnije ima sasvim drugi cilj: odvraćanje pozornosti javnosti od aktualnih sudbinskih pitanja suvremenoga hrvatskog društva i budućnosti Hrvatske. Budući da su nositelji državnih vlasti u svojim stavovima glede (ne)objave registra u znatnoj mjeri suprotstavljeni, te činjenica da su mediji uglavnom stali na stranu onih koji zagovaraju objavljivanje registra, nameće se zaključak da određene društvene snage žele javnosti »baciti kost« da se njome bavi te da tako izostane svaki pritisak javnosti na rješavanje sudbinskih pitanja jer je sadašnje stanje kontroliranog kaosa idealno za određene interesne skupine te koče promjene.

A gospodarska kriza i njezine sve teže posljedice, osobito za one koji su sve duže bez plaća i zaposlenja, u prvome je redu vrijeme koje traži stvarne i učinkovite promjene, kako kratkoročne tako i, što je još važnije, dugoročne, a što nije moguće bez novih projekata i uz dosadašnja pogodovanja određenim interesnim skupinama. U tom kontekstu vrlo je rječit primjer stava koji je medijima iznijela ministrica zaštite okoliša da se prema sadašnjem stanju proračuna ne može »novčano podržati proizvodnja prvoga hrvatskog ekološkog automobila«. Taj stav otkriva puno više toga nego što je ministrica željela reći: otkriva da sadašnja vladajuća politička skupina uopće nema vizije da se samo novom tehnologijom i novim proizvodom može nešto značiti na svjetskom tržištu, otkriva da nema političke volje da se novim projektom ozdravlja gospodarstvo, otkriva da se podcjenjuje domaći potencijal i otkriva da se još uvijek ne žele remetiti već podijeljeni monopoli interesnih skupina. Naime, jasno je da nitko ne očekuje da taj projekt bude financiran isključivo iz državnoga proračuna, ali je isto tako jasno da je nužna pomoć vlade da se projekt realizira. Tragično je što se jednako tako hrvatske vlasti odnose i prema drugim velikim prometnim europskim projektima koji istodobno predstavljaju vrhunski hrvatski nacionalni interes poput projekta »Međunarodni poslovni centar ‘Karlovac’« što ga, uz investicijsku potporu Europske Unije, predlaže Hrvatski svjetski sabor.

Među brojnim sudbinskim pitanjima za Hrvatsku koje bi hrvatska javnost – umjesto da se bavi »tricama i kučinama« – trebala svim silama poticati da se što odlučnije rješavaju u skladu s hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima osobito pozornost zaslužuje i eminentno političko pitanje iniciranih ustavnih promjena, o čemu se u javnosti gotovo uopće ne govori. Bitno je pitanje ustavnih promjena članak 141. koji bi, kako je sada predložen, prevelike ovlasti dao manjini pa bi ga trebalo dati na referendum svim biračima, a ne donijeti samo dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskome saboru.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=18586

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s