Vatikan, dioničko društvo: prljave financijske igre

Zoran Oštrić

Zelena lista

25.07.2009., subota

Vatikan, dioničko društvo: prljave financijske igre

 U Italiji je svibnju ove godine izdana knjiga Gianluigija Nuzzija Vaticano S. p. A. (Vatikan dioničko društvo). Teško je vjerovati, da ćemo o njoj nešto čuti u hrvatskim masovnim medijima. Prikaz knjige objavio je slavni slovenski tjednik Mladina (čiji sam dopisnik prije 20 godina bio) 23. srpnja. Na kolaborativnom blogu pollitika.com, uz dozvolu Mladine, objavljen je prijevod toga članka.

 http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2009/07/1626518932/vatikan-dionicko-drustvo-prljave-financijske-igre.html


Da katolički vjernici odmah ne skoče kako je ovo napad na njih: pod “Vatikan” se ovdje misli na svećeničku birokraciju, koja kontrolira i vodi Rimokatoličku crkvu. U članku se spominje i knjiga naslovljena Zašto nije moguće biti kršćanin (a još manje katolik), također talijanskog autora. Za sebe mogu reći da je ovo jedan od razloga zašto nisam katolik, pa ni kršćanin, iako sam proveo stotine sati čitajući bibliju i raznoliku vjersku literaturu, meditirajući i pokušavajući naći vjeru. Na kraju sam ju našao, ali ne kršćansku.

Najzad, velika većina svih kritika raskošnog i nemoralnog života Vatikana u povijesti dolazila je od strane iskrenih vjernika-katolika (mnogi su prestali biti katolici kad ih je vatikanska hijerarhija proglasila slugama Sotone i izbacila iz Crkve, te ih ubila ili to pokušala). Ako ste vjernik katolik, nemam ništa protiv da to i ostanete, ali budite svjesni da s ljudima koji vas vode, i nazivaju sebe pastirima a vas ovcama, postoje ozbiljni problemi.

Prenosim nekoliko pasusa, nadajući se da ćete biti zainteresirani pogledati cijeli članak, te ako znate talijanski, i knjigu odnosno diskusiju o njoj.

Da je manje od pola kvadratnog kilometra velika, godine 1929. iskamčena mini državica Vatikan sa manje od 900 stalno prijavljenih stanovnika ( najmanja država na svijetu ) gnojni čir na ionako dugo pothranjenom i od korupcije oboljelom tijelu talijanske Republike, nije nikakva novost ; novost jest u svibnju izdana knjiga Gianluigija Nuzzija Vaticano S. p. A. ( Vatikan dioničko društvo ). Radi se o jedinstvenom uvidu u financijske poslove Vatikana, u papinu vatikansku banku, nazvanu IOR ( Istituto per le Opere di Religione – http://en.wikipedia.org/wiki/Istituto_per_le_Opere_di_Religione ), koja je po mišljenju jednog od vodećeg talijanskih tjednika osma najveća praonica novca na svijetu.

Knjiga s podnaslovom „Istina o financijskim i političkim skandalima Crkve“ iz tajnih arhiva iznosi čime i kako Crkva, koja bi u suvremenim nacionalnim državama morala imati tek marginalnu, karitativnu ulogu, poseže u život običnih smrtnika.
(…)

Ako bi Italija odustala od dotacija i olakšica, koje je Crkva pridobila lobiranjem i ucjenjivanjem vlada raznih političkih usmjerenja, mogla bi svim državljanima prepoloviti poreze. Osim toga, RKC na talijanskom tlu ostvaruje također visoke profite, 40 miliona domaćih i stranih hodočasnika koji posjećuju razna svetišta donosi dodatnih 5 milijardi neoporezovanih eura. Sa neprocjenjivim nekretninama, nekadašnjim sjemeništima u staroj gradskoj jezgri Rima, koje iznajmljuje hotelskim lancima da u njima otvaraju raskošne hotele i apartmane za izbirljive goste, još zasluži nekoliko stotina miliona eura. (…)

Još koncem šezdesetih godina vatikanska banka je postala jedan od važnih igrača u svjetskom bankarstvu. Na čelu sa američkim nadbiskupom, kasnijim kardinalom Paulom Marcinkusom, postala je važna karika u lancu za pranje novca. Banka je uz pomoć Banco Ambrosiano, koju je vodio poznati „božji bankar“ Roberto Calvi ( http://en.wikipedia.org/wiki/Roberto_Calvi ) i brojnih tajnovitih poduzeća iz Luksemburga, Kajmanskih otoka i Paname preuzela nadzor i nad brojnim talijanskim poslovnim bankama. Djelovala je kao podzemni kanal za tok novca iz kojih su se napajali brojni tajni fondovi, od tamo su stizale potkupnine za visoke državne dužnosnike, čak i predsjednike vlada. Pošto banka IOR osim sjedišta u Vatikanu nema podružnica, razumljivo, pristup do nje imaju samo posvećenici, oni koji se izdaju za dobročinitelje koji Crkvi žele donirati novac. U stvarnosti radi se o nezakonitom novcu proisteklom iz kriminala, koji „dobročinitelji“ donesu u banku, koja im ga čuva uz godišnju kamatu od 12%. IOR svake godine omogućava talijanskim poreznim utajivačima da sakriju, pronevjere i deponiraju više milijardi eura. (…)

Nemojte međutim misliti, da ova knjiga iznosi dosad nešto nečuveno i novo. Niz knjiga, koje razotrivaju da Vatikan kao financijski moćnik igra osobito prljavu igru u talijanskim i svjetskim financijama, objavljivano je posljednih decenija. Pogledajte recimo prikaz knjige Money, power and the Vatican, koja govori o razdoblju 1850.-1950., kada Vatikan polaže temelje za ono, što se događa posljednjih decenija. O suvremenoj situaciji, na engleskom: The Vatican Exposed: Money, Murder, and the Mafia

Naravno, na pollitika.com u diskusiji neki su se odmah zapjenili kako iza ovih kritika stoje ateisti, agnostici, slobodni zidari, Židovi itd.. Autor prijevoda na hrvatski odgovara:
Čekaj malo, otkud sad ateisti i agnostici? Ja sam pročitao samo da je korupcija loša, da je loše izbacivati najmoprimce na ulicu, da je loše mafijašima prati novac, da je pokvareno zataškavati zlostavljanje i još pokvarenije štiti pedofile.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s