ONIMA KOJI VJERUJU SRETAN USKRS, OSTALIMA DOBAR TEK

Križ Života

 Uskrs 2010-04-04

ONIMA KOJI VJERUJU SRETAN USKRS, OSTALIMA DOBAR TEK

Uskrs nije priča o vuku i Crvenkapici

 Piše: Hrvoje Cirkvenec

križ života uskrs

Ako smo uskrslog Krista izgubili putem dugim dvije tisuće godina, onda nam ne preostaje ništa već da prestanemo glumiti vjeru u uskrsnuće, a na crkvena vrata napišemo – prodaje se!

 Kršćani ove godine jedinstveno slave Uskrs, najvažniji i najznačajniji dan crkvene godine. To čudno i toliko mistično jutro za sve one koji vjeruju predstavlja temelj. To jutro Isus Krist je nadvladao smrt, pokazao nam što nas očekuje nakon smrti i dao nam nadu koju kao članovi Crkve trebamo posebno na ove dane snažnije doživjeti i učvrstiti.

 http://www.kriz-zivota.com/rijec_urednika/5483/uskrs_nije_pria_o_vuku_i_crvenkapici/ 

U pravu je apostol Pavao kada tvrdi u poslanici Korinćanima da bi bez tog uskrsnog jutra, bez Kristove pobjede smrti, uzaludno bilo i naše propovijedanje i naša vjera (usp. 1 Kor 15, 14). Uzaludno bi bilo odlaziti u crkvu na liturgiju, uzaludno bi bilo imati sveta mjesta, crkve, sakramente, svećenike, uzaludno bi bilo raspravljati o teologiji, pokušavati popraviti Crkvu koja je često pritisnuta zemaljskim, materijalnim i ljudskim problemima, a ovih dana i novim slučajevima pedofilije koji su se nekršćanski i neljudski zataškavali kroz proteklih nekoliko desetljeća. Uzaludno bi bilo nastojanje da postanemo bolji ljudi, bolji kršćani, bolja Crkva.

Što očima gledamo, što ušima slušamo?

Naime, oči nas kršćana prečesto se zaustavljaju na onom što možemo shvatiti, dotaknuti, vidjeti… Prečesto se zaustavljaju na moći i snazi koju bi kršćani mogli imati u društvu. O tome nam svjedoči povijest kršćanstva koja nije uvijek bila kršćanska i pozitivna. Kroz dvije tisuće godina opteretili smo kršćanstvo brojnim protokolima, titulama, pa čak za kršćansku poruku potpuno nepotrebnim stvarima i običajima. Ponekad se olako izgubimo među propisima, među hrpom folklornih običaja koji prate naše blagdane, bliže nam se čine riječi nekih karizmatika i kardinala od onih koje su zapisane u evanđeljima, neki češće stanu upravo u obranu tih riječi i mišljenja ljudi, a da se ni upola toliko ne stavljaju u službu Onog čije su riječi zapisane u evanđeljima.

Postalo nam je bitnije da kroz ove dane pribavimo veće količine mladog luka, jaja i šunke nego da načulimo uši i poslušamo što govori evanđelje. Nekima je čak običaj postao da se o Uskrsu ispovjede, a da pritom sakrament doživljavaju tek kao običaj koji se mora obaviti. Nekad doživljavamo Uskrs samo kao još jedan dan da se obitelj okupi oko stola, da posjetimo prijatelje. Neki se Uskrsu vesele samo zato da bi kroz veću popunjenost crkve prikupili više novca kroz milodare. Nekad nam je Uskrs takav da zapravo ne znamo što slavimo, a ponekad ni da se zapitamo je li Krist u našem srcu doista uskrsnuo ili je riječ o jednoj lijepoj pričici u koju zapravo ne vjerujemo.

 Temeljni problem i pitanje kršćanstva

Što zapravo mislimo u svojim glavama? Je li nama kršćanima uskrsnuli Krist danas doista u centru našeg vjerskog i osobnog života? Podjele na katolike, pravoslavce i protestante, podjele na konzervativne i liberalne, podjele na one koji će biti spašeni i na one koje već danas proklinjemo postale su stvarnost kršćanstva. No, nitko da bi zapitao: Vjeruješ li ti u uskrslog Krista? Nije bitno jesi li pravoslavac ili katolik, nije bitno jesi li klerik ili laik, nije bitno imaš li u crkvi kip ili ne, nije bitno rede li se u vašoj Crkvi muškarci i žene ili samo muškarci, nije bitno ima li u vašoj Crkvi celibata ili nema, nije bitno kakve sve prefikse i titule nose vaši svećenici, klerici. Jedino pitanje koje je važno glasi: Vjeruješ li u uskrslog Krista?

Ako je odgovor ne, tada je uzaludno propovijedanje, uzaludna je vjera, kako već u prvom stoljeću zapaža i poručuje apostol Pavao. Ako smo spali na folklorne zajednice kojima je od uskrsnog jutra do danas ostao samo obred, titule, svećenici zaogrnuti zlatom, stoljetna tradicija, narodni običaji, pjesme, veliki sakralni objekti, onda je sve uzaludno. Onda sami sebi lažemo, pokušavamo iz blata napraviti pitu, a iz evanđelja zapravo stvaramo priču o vuku i Crvenkapici. Ako smo uskrslog Krista izgubili putem dugim dvije tisuće godina, onda nam ne preostaje ništa već da se potpuno stopimo s materijalnim, prestanemo glumiti vjeru u uskrsnuće, a na crkvena vrata napišemo – prodaje se! I očekujemo konačan kraj koji završava u grobu iza kojeg nema ničeg.

U nadi da je vaš odgovor pozitivan i da živite u uskrsnoj nadi i vjeri koja ne ograničava vaš duh, vaše misli i ne drži vas u strahu, kao zaključak poručujem: Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! A ostalima koji u uskrslog ne vjeruju, premda se čak vole i kititi njegovim imenom, neka je dobar tek uz mladi luk i kuhanu šunku, bila ona blagoslovljena na jutarnjoj misi ili ne.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s