USKRSNA ČESTITKA: POZIV NEČASTIVOG NA BEZAKONJE A NAPADI NA PAPU NALIČE NA HOLOKAUST!?

PAPINIM KRŠENJEM ZAKONA PROTIV USKRSNUĆA PRAVEDNOSTI

Papa poziva na bezakonje. Danas. U slučaju pobačaja. Isto je i u slučaju pedofilije. Prikrivanjem kriminalnih djela postaje se suučesnikom u tim djelima. Nije li Vatikan kriminalna država? Sve će učiniti da se poštuju njezini zakoni ali na tuđem teritoriju, u drugim državama. A za akcije u svojoj državi i u svojim državama (crkvama kao teritorijima) krivi su (nitko drugi) do li mediji i ateisti. Jer oni žive u Vatikanskoj državi(vama) i bave se kršenjem zakona unutar zidina crkava, kuća od kamena, samostana itd. U sekularnim državama van tih zidina žive katolici kao podređena skupina istomišljenika koja po nalogu „sveca ovoživotnog, diplomatsko imunitetnog zastupnika“ krše ustavne i ostale zakone država pod ingerencijom Ministarstva vanjskih poslova Vatikana, do mjere koje paše Vatikanu. Preko toga, ali i uvijek kad nešto pođe po zlu, krivci  postoje kao osiguranje od rizika. Kritike koje u tim slučajevima obznanjuju mediji su, po izjavama samih aktera bezakonja, ‘najsramniji aspekti anti-semitizma’. S gnušanjem se tada prati nasilne napade na Crkvu i papu. Tada papa obznanjuje (to se dogodilo upravo jučer na Veliki petak) da jedino Ljubav Božja može promijeniti svijet. Obzirom je papa “samozvani zastupnik” Oca na zemlji, onda bi papa po toj logici posredno mogao promijeniti ovaj svijet svojom ljubavlju, odnosno Rimokatolički imperij bi trebao promijeniti svijet. Umjesto toga te vlastitim primjerom življenja po nebožanskim principima, Crkva i papa se bave pobačajima, kršenjem zakona država, fizičkom ljubavlju, izdaju se knjige Teologija tjelesnosti itd. Odmah se prizivaju egzorcisti Crkve da sva nedjela pripišu nečastivom. Pored medija, tada se ateisti označavaju krivcima, jer oni su, po riječima biskupa, nacisti i ubojice? A sam papa je bio u naci omladini! Svećenik na veliku subotu izjavljuje kako napadi na Papu zbog pedofilije podsjećaju na holokaust!?

Nije li ovo sve beskrajno bolesno?

Ima li pravo naš Otac na Nebu zatražiti diplomatski imunitet od takvog samozvanog zastupnika na zemlji? Izgleda da nema. Njemu je pristup u vanjske poslove kriminala Vatikana najstrože zabranjem. Samoosnovano Ministarstvo vanjskih poslova neba na čelu sa doajenom benediktinske krvi ima svoje unutarnje i vanjske poslove. Unutarnji su dozvoljena pedofilija, a vanjski su rasturanje obitelji nenasilno, po katoličkim principima. Van crkava žive djeca koja postaju redovnički i svećenički zatočenici krivnje samih svećenika koji pak to sakrivaju od vlastitog Ministarstva vanjskih poslova, jer je  to u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova. Sveopći kupleraj.

Vatikan je nedavno obznanio kako  biskupi nisu djelatnici Vatikana, ali samo zato da bi pravnim smicalicama obezvrjedili žrtve nasilja putem pravosuđa jedne države. Po tome Vatikan nema uopće nikakva prava nešto niti savjetovati, a ne još pozivati na kršenje zakona. Da li narod konačno razumije s kime ima posla?

Papa poziva kršćane da se ponašaju kako treba po njegovim mjerilima. Bez obzira na utemeljenost nekog zakona, taj zakon je donijet voljom naroda u parlamentu. Međutim, papa ima isključivo pravo pozivati katolike (ne kršćane!!!) na red i to unutar crkava, jer ta Crkva se naziva Rimokatoličkom a ne rimokršćanskom. Van crkava je državni teritorij i po onome što čitamo papa poziva na puč u pravnoj državi. Kupleraj pedofilije se uglavnom događao i događa unutar crkava, samostana itd., ali po kanonskim propisima; Majka Crkva je samo jedna i muškom ljubavlju će „crkvenu bogorodicu“ staviti kao glas savjesti kriminala ispred sebe da bi narod vidio kako se poštuju žene koje su rodile sinove koji će sutra postati ljubavnici biskupu i svećenicima koji viču: kršite zakon državni, a mi ćemo se pobrinuti da kršimo zakon crkveni. To je snaga našega propovijedanja, slijedite nas kao ovce, jer mi smo pastiri kršenja zakona, dakle – bezakonja? Jučer sam čuo jednu istinu koje smo svi svjesni, ali je ipak stavljamo pod tepih: Crkva djeluje u tišini, i protiv svojih protivnika čini tajne operacije zajedno s osobama van crkve. Potpuno je normalno da papa poziva na bezakonje: podijeli pa vladaj nenasilno – dobra je nebožanska metoda vladanja. Većina katolika tako danas svojim podržavanjem ovakvog sustava svjesno je u kršenju zakona, znači da nema prava niti razloga da slavi Uskrs, jer to bi trebao biti blagdan uskrsnuća pravednosti a ne bezakonja.

Beskrajne i besmislene poruke Bozanića, Pozaića, Šaška na Veliki petak ukazuju na osobne živote poručitelja te se uviđa kako se nerijetko događa da čovječanstvo u svojoj cjelini i svatko od njih u svojoj drami života upire pogled ne na onoga koga su proboli radi njih i radi njihovog spasenja, nego nekamo drugamo.

“Izbjegavamo susret oči u oči, ili se pravimo da ga ne vidimo, da ne čujemo njegov krik s križa, ili pak upiremo pogled nekamo drugamo u pogrešnom smjeru na stvari, zbivanja i likove koji nisi dostojni našeg pogleda, koji ne zavređuju ljudsku pažnju. Ima pogleda koji su upereni na Raspetoga iz zlobe i mržnje, protiv Njega i protiv Njegovih učenika, protiv Njegova učenja a ne Crkve, protiv Petrove Stolice (koju Petar nikad nije niti imao), protiv pape kao vidljive glave Crkve, u Bibliji nazvane zmijom. To su pogledi progonitelja Krista, a moralni status progonitelja je poznat: “Oni su bez grijeha, oni se ne kaju, kamenja imaju, kamenje leti. Uvijek se nađe poneki ili mnogo razbojnika blizu Krista.”

“Također, hrabri nas (biskupe) i sveti otac Benedikt XVI. Hrabri nas objavama uskršnjim o bezakonju i činjenicom da se protiv njegove presvetosti uzdiže osuda holokausta. Promatrajući Kristov probodeni bok možemo razumjeti ono što je polazišna točka: Bog je ljubav, a mi smo (biskupi) srasli u Teologiji tijela mladih ministranata. Po tome razmatranju katolik otkriva put kojim se njegov život i njegova ljubav moraju kretati. Križ je katedra s koje probodeni šalje dvojaku pouku i biskup ne može a da ne pojasni da je križ katedra teologije jer nam govori kolika je ljubav Božja prema nama, a isto tako katedra antropologije jer govori kako je velika vrednota čovjek i kako je uzvišeno dostojanstvo svake ljudske osobe kad je za čovjeka Krist pošao na križ. Na taj isti križ je Krista poslao upravo čovjek a ne Bog. To je cijena našega spasenja. To je cijena čovjeka, to je razlog i temelj da se Crkva zauzima za čast i dostojanstvo, za spas svake ljudske osobe. To je poruka nove kulture na zemlji, a to je kultura smrti počev od pradavne Petrove stolice koja, još jednom, nikad nije ni postojala. Tada se stolice nisu proizvodile za Petra, već je to kasnije učinila Baština Svetog Petra, alias Sveta Stolica.

Ponašanje Crkve za ovaj Uskrs dobro je opisao Branimir Pofuk u svom komentaru u Jutarnjem listu: „Više teologije ima u svakoj mirisnoj pogači što će ih ovog Uskrsa ispeći vrijedne žene. A o čovjekoljublju da ne govorimo.“

Jutarnji list

03.04.2010.

Piše:Inoslav Bešker

Papa pozvao da se ne poštuje zakon o dozvoli abortusa

Riječi Benedikta XVI o pravu i pravdi, izrečene u homiliji na vatikanskoj misi posvete ulja u Veliki četvrtak, opet otvaraju pitanje odnosa Katoličke crkve i pravne države, a onda i crkve i države uopće. Povijesno gledano, posrijedi je tema koja nije sišla s dnevnog reda od sukoba između dvojice Nijemaca, rimskog pape Grgura VII i rimskog cara Heinricha IV, te koja se vazda ponovo postavlja, pa i ondje gdje su religija i država naizgled razdvojene, po načelu koje je Cavour definirao zgodno, ali neprecizno: “Slobodna Crkva u slobodnoj državi.”

Papa je naglasio kako kršćani kao dobri građani poštuju pravo i čine ono što je pravo i dobro, ali odbijaju činiti ono što u zakonskom poretku na snazi nije pravo nego nepravda. Tako je “i danas za kršćane važno ne priznati nepravdu koja je dignuta na razinu zakona – na primjer, kada je riječ o ubojstvu nerođene nevine djece”.

Papa je višekratno naglasio da kršćani to čine nenasilno. Posrijedi može biti pasivna rezistencija, posrijedi može biti i zakonski regulirana protimba savjesti: u Italiji, kad je već abortus uzet kao primjer, 70 posto ginekologa priziva protimbu savjesti i odbija obavljati abortus, koji je u talijanski pravni sustav ušao protiv volje svih tadašnjih velikih stranaka, uključujući i Talijansku komunističku partiju, ali je pravo na abortus izboreno referendumom koji jest, doduše, inicirala manjinska Radikalska stranka, ali se na njemu izjasnila većina uglavnom katoličkog pučanstva.

To znači da su se za ono što Crkva smatra nepravdom demokratski izjasnili sami katolici, protiv magisterija svoje Crkve, protiv politike svojih stranaka.

Papa je naglasio kako kršćani poštuju pravo i čine ono što je pravo i dobro, ali odbijaju ono što je u zakonskom poretku na snazi, a nije dobro, nego zlo

Naravno, nije a priori dobro sve što se u demokraciji odluči demokratskom većinom glasova. Klasičan je primjer da je i Hitler došao na vlast posve demokratskim putem. Kao najgori, ali nipošto jedini masovni ubojica. Štoviše, dok je Hitler izabran samo jednom, prije zločina (ali na temelju zločinačkog programa), i u novijoj povijesti imamo slučajeve gdje su ratni zločinci i akteri genocida izabrani, posve demokratski, i pošto su zločine već učinili, kao evidentan dokaz da se njihova politička nacija demokratski opredijelila za zločin. I to zločin sankcioniran međunarodnim pravom i postupkom nadležnoga međunarodnog suda.

Banaliziranje abortusa

Dok se u Hrvatskoj borba protiv abortusa vodi i gerilskim podvalama starih i u praksi odavno prevladanih snimaka (osobno sam neke od njih koristio u opremi prvog broja nove serije časopisa Pitanja 1975, dakle prije 35, a ne 25 godina), u Italiji pobjednička Sjeverna liga nastoji spriječiti već odobrenu uporabu aportivne pilule RU486, i to u korist metoda koje su gore i koje ostavljaju teže posljedice.

Jedno od obrazloženje protivnika glasi da nije dopustivo “banalizirati abortus”. Korištenje jedne pilule uklanja i zadnji trag fizičke intervencije, svodi abortus na isti postupak koji se rabi pri kontracepciji, oduzima mu onaj mesarski aspekt koji je dolazio do izražaja osobito u “kućnoj radinosti”, kada su korištene pletaće igle, a ne barem kirete, i kada je postotak i sterilnosti i smrti majki bio daleko veći nego pri sadašnjim metodama (dok se tvrdi da pilula svodi na ništicu i opasnost od sterilnosti i opasnost od infekcije). Važan dio antiaborcionističkog pokreta igra na tezu: “što gore to bolje”, koju je osobito propagirao drug Stalin. Prema svecu i tropar, reklo bi se u nekim pravoslavnim krajevima.

Kad nisam dosad razumio, teško da ću ikada, pod stare dane, razumjeti zašto raznovrsne vlasti, i crkvene i državne, više vole djelovati represijom na posljedice nego akcijom na uzroke.

Još 1941 su katolički biskupi u tadašnjoj Jugoslaviji u svojoj pastirskoj poslanici digli glas protiv “bijele kuge”, demografskog opadanja. To im je bilo, očito, veoma važno. Jer to su i spomenuli i istaknuli, potpuno prešutjevši, na primjer, fašizam, koji je nepuna dva mjeseca kasnije provalio ratom u kojemu je izgubljeno oko 1,023.000 živote i u kojemu je nastao dodatni demografski manjak od oko 700.000 života (nezačetih i nerođenih), što je nadmašilo sve dotadašnje brojke pripisane “bijeloj kugi”.

Poticanje kontracepcije

U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj (ali i u drugim nekim zemljama) postalo je daleko skuplje imati djecu nego prije. Pogoršala se razina neposredne dječje zaštite, reterirala je mreža dječjih jaslica, dječjih vrtića, dječjih doplataka, pedijatrijske službe itd. Sva obećanja o materijalnim poticajima majkama pala su u vodu kao puka ideološka magla. Obećavane su po tri godine mirovine za svako dijete, a smanjeno je trajanje rodiljnog dopusta.

Svime time izravno se potiču i “bijela kuga”, i kontracepcija, i abortus (kao daleko gore rješenje), ali trebalo se načekati da napokon barem netko iz Crkve uspostavi razliku pa rekne da se abortusom krši Božja zapovijed “Ne ubij!”, a fizičkom kontracepcijom Božja zapovijed “Ne sagriješi bludno!”. Božja zapovijed je Božja zapovijed, ali prosta ljudska savjest ipak vidi stanovitu moralnu razliku između ubojstva i bluda, pa ni kazne nisu jednake čak ni u Crkvi. Ali već godinama ne čujem da je itko opetovao tu tezu. Dakle, ne da se ne popravljaju uzroci koji potiču (i) abortus, nego se pogoršavaju. I to u razdoblju u kojemu je u Hrvatskoj gotovo neprestano na vlasti stranka koja tvrdi da je kršćanski inspirirana.

U Italiji izbliza pratim slučaj žene, ne više baš ni mlade, koja je emigrirala ponajprije radi majčinstva, jer u Italiji nije ni slučajno mogla dobiti zaposlenje na neodređeno, a s kratkoročnim ugovorima nije imala nikakvu zaštitu u slučaju trudnoće ili poroda. I to zahvaljujući stranci čiji prvaci sada zabranjuju abortivnu pilulu. Otišla je u katoličku državu, ali sa socijalistima na vlasti, gdje i zaposlene na određeno vrijeme zadržavaju socijalna i zdravstvena prava čak i kad se odluče roditi.

Čvrsta odluka Crkve

Najlakše je igrati se generala poslije bitke, kada su zakoni već izazvali posljedice, najlakše je onda pravedno grmjeti protiv “majki ubojica” i pozivati na pravedan otpor nepravednim zakonima koji sankcioniraju posljedice – ali je licemjerno i, dopustite, pokvareno pritom posve prešutjeti nepravednost zakona i poretka koji takvim posljedicama urađa.

Tu vrhovni crkveni magisterij ima očita dva metra. Kada se “teologija oslobođenja” zauzimala za pravdu iznad zakona, dobila je po njonji, odlučnom akcijom pape Ivana Pavla II i prefekta Kongregacije za nauk vjere kardinala Ratzingera. Kada je abortus posrijedi, tada je otpor zakonu pravedan.

Nije promijenjeno samo jedno: čvrsta odluka Crkve da ona procjenjuje što je pravedno, a što nije, da ona sudi pravnoj državi. Ali ne na temelju jasnih kriterija, nego po ideološkoj arbitrarnosti.ƒ

http://www.jutarnji.hr/papa-pozvao-da-se-ne-postuje-zakon-o-dozvoli-abortusa/686862/

NET.hr

Učenici šokirani scenama

Na vjeronauku djeci pustili stravičan film o pobačaju

Učenicima Škole za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu na satu vjeronauka prikazan je film Pobačaj – ženina odluka, u kojem se tendenciozno prikazuje metode pobačaja koje liječnici ne rade već više od 25 godina.

Film su gledali svi učenici 2. i 3. razreda koji pohađaju vjeronauk.

“Volio bih znati tko je dopustio da se djeci u školi zorno prikazuju scene pobačaja. Moja kći od tada ne može mirno spavati”, rekao je za Jutarnji list zabrinuti otac jedne od učenica Škole za kožu, tekstil i dizajn.

Film Pobačaj – ženina odluka snimljen je 1973. u Chicagu, a govori o 18-godišnjoj Su koja još nije maturirala, no ostala je trudna, pa se nalazi pred odlukom pobaciti ili ne. Majka je odvodi kod liječnika, koji joj pokazuje četiri metode abortusa u različitim fazama razvoja fetusa te slike abortirane djece. Među ostalim i metodu ‘trovanje solju’, za koju je više zagrebačkih ginekologa reklo da se ona od ranih ’80-ih godina prošloga stoljeća ne obavlja više nigdje u svijetu.

U filmu se upotrebljavaju i vrlo šokantni izrazi, kao što su ‘trganje djeteta komad po komad’, ‘ubojstvo djeteta’, ‘pretvaranje djeteta u masu krvi, tkiva i mesa’ i slično.

“To je strašno. Dijete mi je reklo da su im pokazivali kako se dijete iz maternice izvlači nekim strojem nalik na usisivač i melje u melasu, za koju je jedna učenica rekla da izgleda poput frapea, samo što iz nje izviru ruke i noge”, kazao je ogorčeni otac učenice.

Inače, ovaj film propisan je nastavnim planom i programom katoličkog vjeronauka za trogodišnje škole iz 2002. godine. Program su zajednički odobrili Ministarstvo obrazovanja i HBK.

Gordana Barudžija, savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, kazala je za Jutarnji list kako je prošle godine napravljen novi program vjeronauka za četverogodišnje škole, u kojem se učenicima više ne preporuča gledanje filma Pobačaj.

Novi program za trogodišnje škole, nažalost, još nije napravljen, pa gledanje filma je ostavljeno na odluku vjeroučiteljima.

Vjeroučiteljica Janja Delić, koja je učenike odlučila šokirati, nije bila raspoložena za razgovor s novinarima.

Film Pobačaj, zajedno s filmom Nijemi krik, čiji je prikazivanje u školama 2004. zabranio ministar Dragan Primorac, u Hrvatsku je iz Amerike donio Mario Živković, voditelj Obiteljskog centra u Zagrebu. Film je prvo prikazivan u crkvama.

“Ljudima smo ga prikazivali umjesto mise. Mogu ga gledati i djeca; ona koja ne razumiju film gledat će ga poput vesterna ili crtića, dok je za one veće, koji ga razumiju, bolje da ga vide”, kazao je Živković.

Erden Radončić, specijalist ginekologije iz Poliklinike Vili, bio je iznenađen prikazivanjem filma djeci.

“Komadanje i druge metode koje se spominju u filmu više nitko ne radi jer se pobačaji ne obavljaju na fetusima starijim deset tjedana, a i za to postoje vrlo sofisticirane metode potpuno drugačije od onih koje su prikazane u filmu. To je čisto zastrašivanje, a takav način edukacije jednako je monstruozan kao i metode abortusa o kojima govori film”, kazao je Radončić, piše Jutarnji list.

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/04/02/0057006.html

Indeks.hr

03.04.2010.

Vođa Anglikanske crkve: Katolička crkva u Irskoj izgubila je kredibilitet

Tekst: I.Kri.

NADBISKUP od Canterburyja i vođa Anglikanske crkve Rowan Williams je izjavio kako je Katolička crkva u Irskoj izgubila sav kredibilitet nakon što je javnost saznala za seksualni skandal.

Williams smatra kako je ta tema izazvala “kolosalnu korporativnu traumu” u Katoličkoj crkvi, a posebno se to odnosi na tu vjersku zajednicu u Irskoj.

“Institucija koja bila tako duboko povezana sa društvom, u jednom trenutku je izgubila sav kredibilitet”, kazao je Williams za BBC-jevoj emisiju koja će se emitirati u ponedjeljak te dodao kako to nije samo problem za Crkve. već za sve ljude u Irskoj.

Katolička crkva u Irskoj, a i drugdje u svijetu, potresena je objavom u javnosti stotina slučajeva seksualnog i drugih oblika zlostavljanja djece, koja su se događala  zataškavala kroz sedam desetljeća.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/vodja-anglikanske-crkve-katolicka-crkva-u-irskoj-izgubila-je-kredibilitet/484337.aspx

Jutarnji.hr

ŽIDOVI ZGROŽENI

Svećenik: Napadi na Papu zbog pedofilije podsjećaju na holokaust

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 03.04.2010. 17.07 h

ZAGREB – Svojom izjavom da ga napadi na Papu zbog pedofilskog skandala podsjećaju na antisemitizam, svećenik Raniero Cantalamessa izazvao je zgražanje mnogih židovskih skupina i udruga žrtava seksualnog zlostavljanja u katoličkim ustanovama.

„To je drsko i uvredljivo ponašanje prema žrtvama seksualnog zlostavljanja kao i žrtvama holokausta’, izjavio je Stephan Kramer, glavni tajnik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj.

Svećenik Raniero Cantalamessa izazvao je sablazan mnogih svojim izjavama tijekom mise u bazilici Svetog Petra u Vatikanu na Veliki petak rekavši da je primio pismo od prijatelja Židova koji je osudio napade na Papu i Katoličku crkvu zbog optužbi za seksualno zlostavljanje. Njegovu misu slušao je i papa Benedikt XVI.

Nametanje kolektivne krivnje podsjeća me na najsramnije aspekte antisemitizma’, prenio je stavove svoga prijatelja svećenik Cantalamessa tijekom mise.

Vatikan se u međuvremenu ogradio od izjava svećenika Cantalamessa naglasivši da nije riječ o službenom stavu Vatikana.

http://www.jutarnji.hr/svecenik-raniero-cantalamessa–napadi-na-papu-zbog-pedofilije-podsjecaju-na-holokaust/688467/

Glas Koncila

Obredi Velikoga petka u zagrebačkoj katedrali

Obrede Velikog petka u zagrebačkoj katedrali predvodio je 2. travnja zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s pomoćnim biskupima Valentinom Pozaićem i Ivanom Šaškom.

U propovijedi održanoj nakon Službe riječi i “Muke po Ivanu” koju su otpjevali koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, biskup Pozaić je podsjetio kako se nerijetko događa da čovječanstvo u svojoj cjelini i svatko od nas u svojoj drami života upire pogled ne na onoga koga su proboli radi nas i radi našega spasenja, nego nekamo drugamo.

“Izbjegavamo susret oči u oči, ili se pravimo da ga ne vidimo, da ne čujemo njegov krik s križa, ili pak upiremo pogled nekamo drugamo u pogrešnom smjeru na stvari, zbivanja i likove koji nisi dostojni našeg pogleda, koji ne zavređuju ljudsku pažnju. Ima pogleda koji su upereni na Raspetoga iz zlobe i mržnje, protiv Njega i protiv Njegovih učenika, protiv Njegove Crkve, protiv Petra, vidljive glave Crkve. To su pogledi progonitelja”, rekao je biskup, dodavši da je moralni status progonitelja poznat: “Oni su bez grijeha, oni se ne kaju, kamenja imaju, kamenje leti. Uvijek se nađe poneki ili mnogo razbojnika blizu Krista.”

Podsjetivši kako je 2. travnja prije pet godina preminuo papa Ivan Pavao II, biskup je rekao da nas je Ivan Pavao II. hranio svetom hrabrošću.

Stoga, upirući pogled u onoga koga su proboli naučit ćemo na ispravan način istinski shvaćati pogled na čovjeka, na svaku ljudsku osobu, na njezino dostojanstvo u mladosti i starosti, na njezino pravo na život od začeća do naravne smrti, na bolesna i napuštena, na izrabljena i osiromašena, na bespomoćna i izrugana, kazao je mons. Pozaić.

“Također, hrabri nas i sveti otac Benedikt XVI. Promatrajući Kristov probodeni bok možemo razumjeti ono što je polazišna točka: Bog je ljubav. Po tome razmatranju kršćanin otkriva put kojim se njegov život i njegova ljubav moraju kretati. Križ je katedra s koje probodeni šalje dvojaku pouku”, rekao je biskup te pojasnio da je križ katedra teologije jer nam govori kolika je ljubav Božja prema nama, a isto tako katedra antropologije jer govori kako je velika vrednota čovjek i kako je uzvišeno dostojanstvo svake ljudske osobe kad je za čovjeka Krist pošao na križ.

“To je cijena našega spasenja. To je cijena čovjeka, to je razlog i temelj da se Crkva zauzima za čast i dostojanstvo, za spas svake ljudske osobe. To je poruka nove kulture života na zemlji”, rekao je biskup, dodavši da nas Onaj koga su proboli poziva na novu kulturu života, na kulturu vjernosti u ljubavi bez uzmicanja.

Na kraju obreda kardinal Bozanić se s koncelebrantima uputio do Isusova groba, gdje se zajedno s vjernicima zadržao u tišini u molitvi. (ika / gk)

3.4.2010.

http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=16307&act=view

VOA

Kritike pape i Katoličke crkve zbog pedofilskih skandala slične ‘najsramnijim aspektima anti-semitizma’?

Svećenik Raniero Cantalamessa je na misi pročitao pismo za koje tvrdi da mu ga je poslao ‘prijatelj židovske vjere’, koji tvrdi da ‘s gnušanjem prati nasilne napade na Crkvu i papu’

Vijesti Glasa Amerike | Washington DC 02. travanj, 2010.

Na misi u Bazilici Svetog Petra u Rimu, na Veliki petak, svećenik Raniero Cantalamessa – osobni ispovjednik pape Benedikta – usporedio je kritike kojima je, zbog pedofilskih skandala, posljednjih godina podvrgnuta Katolička crkva, s ‘najsramnijim aspektima anti-semitizma’.  Cantalamessa je na misi pročitao pismo za koje tvrdi da mu ga je poslao ‘prijatelj židovske vjere’, koji tvrdi da ‘s gnušanjem prati nasilne napade na Crkvu i papu.’

U blizini ovog svećenika na misi na Veliki petak sjedio je papa Benedikt, koji je slušao kako Cantalamessa govori o tome kako ‘Židovi znaju što znači biti žrtva kolektivnog nasilja’ te povlačio paralele između anti-semitizma i ‘patnje’ kroz koju Crkva danas prolazi, zbog pedofilskih skandala.  No, u roku od nekoliko sati nakon mise, glasnogovornik Vatikana izjavio je da Raniero Cantalamessa nije govorio u ime Svete stolice.

Na svećenikove tvrdnje reagirale su jučer židovske organizacije kao i organizacije koje okupljaju žrtve svećenika-pedofila.  Elen Steinberg iz jedne američke udruge koja okuplja preživjele žrtve nacističkog holokausta i njihove potomke, nazvala je ovakvo uspoređivanje s anti-semitizmom ‘uvredljivim i neutemeljenim’, dodavši da je njezina organizacija vrlo razočarana ovakvim izjavama jednog katoličkog svećenika.  Predstavnik organizacije SNAP koja u Sjedinjenim Državama okuplja žrtve svećeničke pedofilije nazvao je tvrdnje svećenika Raniera Cantalamesse ‘šupljim i nepromišljenima’, ustvrdivši da one predstavljaju uvredu i za Židove i za žrtve pedofilije.

Podsjetimo, posljednjih su tjedana u nizu europskih zemalja objavljene optužbe protiv katoličkih svećenika koji su spolno zlostavljali djecu koja su im bila povjerena na brigu.  Vatikan odbacuje kritike da je pokušavao zataškati ove slučajeve, te je reagirao vlastitim napadom na mediji koji, navodno, žele ‘ocrniti papu’.

http://www1.voanews.com/croatian/news/Vatikan-pedofilija-89812852.html

24 SATA

Tatjana Markoč

02.04.2010.

Egzorcist:Sotona stoji iza napada na Benedikta XVI

Talijanski egzorcist, svećenik Gabriele Amorth (85), komentirao je kako su klevete o Papi Benediktu XVI ‘potaknute vragom’.
– Vrag stoji iza napada na Papu o nekim slučajevima pedofilije. Nema dvojbe jer je on divan Papa i vrijedan nasljednik Ivana Pavla II. Vrag ga želi ugrabiti – rekao je čuveni egzorcist i dodao kako Sotona želi smrt Crkve jer je ona majka svih svetaca. Sotona je iskoristio svećenike kako bi okaljao cijelu Crkvu. Sotona izaziva svete ljude ‘zato se ne bi trebali čuditi ako i svećenici padnu u iskušenje kao i obični ljudi’.

http://www.24sata.hr/news/egzorcist-sotona-stoji-iza-napada-na-benedikta-xvi/166854/

Dnevnik.hr

Za australskog biskupa ateisti su nacisti i ubojice

Sydney, 02.04.2010., 10:11 | B.V.

Bezbožnost i sekularizam vode nacizmu, staljinizmu, masovnim ubojstvima i pobačaju, tvrdi australski biskup.

Australski biskup Anthony Fisher (Foto: Sydney Morning Herald)

Biskup Anthony Fisher iz Parramatte svoju je uskršnju poruku vjernicima iskoristio za izravni napad na ateizam, istovremeno ignorirajući skandal seksualnog zlostavljanja, koji trese katoličku crkvu diljem svijeta. ‘Bog je mrtav, ali ne onako kako to ateisti misle’, istaknuo je biskup Fisher, a prenosi Sydney Morning Herald.

‘Prošlog smo stoljeća dali maha bezbožnosti i efekti toga bili su poražavajući: nacizam, staljinizam, masovna ubojstva i razvodi, a sve to promovirao je ateizam, ili kao-kulturološki sekularizam potpomognut državnim aparatom’, poručio je Fisher. Dodao je kako je to bila iluzija, da bez Boga možemo živjeti boljim životom.

Večernji list

02.04.2010 / 23:06

KRIŽNI PUT

Papa: Jedino je Božja ljubav sposobna promijeniti svijet

Benedikt XVI. je s posebnog postolja pratio odvijanje Križnoga puta kod Coloseuma i na koncu kazao kako je Božja ljubav jedina sposobna

Piše: Silvije Tomašević

poveæ slova normalna slova manja slova

RIM – Ne zaustavlja se sve Križnim putom, jer dolazi Kristovo uskrsnuće, nakon mraka dolazi svijetlo, rekao je papa Benedikt XVI. na koncu Križnoga puta kod Coloseuma na Veliki petak uvečer.

Danas 2. travnja je i peta godišnjica smrti Ivana Pavla II., na koju je podsjetio u meditacijama Križnoga puta koje je napisao kardinal Camillo Ruini. Benedikt XVI. je s posebnog postolja pratio odvijanje Križnoga puta kod Coloseuma i na koncu kazao kako je Božja ljubav jedina sposobna promijeniti svijet.

No, ni na Veliki petak ne prestaju polemike oko pedofila u Crkvi. Propovjednik papinske kuće, otac Raniero Cantalamessa, je tijekom mise u bazilici svetog Petra u petak predvečer usporedio napad na Katoličku crkvu s napadom na Židove.

Skandal sa svećenicima pedofilima neki iskorištavaju za kolektivni napad na Crkvu i Cantalamessa je tijekom propovjedi pročitao pismo prijatelja Židova koji je izražavajući solidarnost s Katoličkom crkvom koju se u cijelosti napada, te napade usporedio s kolektivnim napadima na Židove.

Židovske zajednice su prosvjedovale zbog takve usporedbe, pa je u petak uvečer šef ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi kazao kako nije načinjena usporedba, jer ona i nije prikladna, već kako riječi Cantalamese treba shvatiti kao solidarnost jednog Židova prema Katoličkoj crkvi.

Lombardi je odbacio mogućnost da je Papa sudjelovao u pripremanju propovjedi koju je izrekao Cantalamessa.

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-jedino-je-bozja-ljubav-sposobna-promijeniti-svijet-clanak-120860

Jutarnji list

Branimir Pofuk

Objavljeno:  02.04.2010

Teologija i ljubav u uskrsnim pogačama

Kardinal na žalost ni ovog Uskrsa ne zna o čemu bi nego o medijima

Baš na dan posljednjeg ubilačkog i samoubilačkog napada na putnike moskovskog metroa, u utorak, dogodilo se da HTV 2 prikaže ruski film “Aleksandra”.

Veliki redatelj Aleksandar Sokurov u njemu se uhvatio jedne od najtežih i najbolnijih tema suvremene Rusije: Čečenije i rata koji je tamo stvorio nove ruševine, a samo produbio stare mržnje i nesreće.

Sokurov je napravio antiratni film, što znači da je rastavio, razmontirao i poput starog željeza razrezao sve mitove kojima se hrane veličina i važnost svih ratova. Osobito se precizno pozabavio demontažom onoga što jednom okupljene vojnike drži na okupu. Na jednoj strani to je negdje odozgora nametnuta zappovjedna hijerarhija vojnog sustava. Odozdola, pak, ta mašinerija počiva na mitskom osjećaju bratstva po oružju koje vrlo često zna biti čvršće i posebnije i od najbliskijih krvnih veza. Uostalom, ta muška bratimljenja najčešće su i doslovno zalivena krvlju, što vlastitom, što tuđom.

Nisu svi ratovi isti, ali za taj što ga njegov vlastiti narod i država vode u Čečeniji Sokurov je našao silno jednostavno, suptilno, moćno i nadasve efikasno sredstvo demontaže: jednu jedinu baku.

Aleksandra je žena koja s drugog kraja Rusije dolazi posjetiti unuka – vojnika i tri dana provodi u ruskom vojničkom logoru pokraj Groznog, u koji također zalazi. Kao odgovor na pitanje kako je moguće da neka baka tumara kampom vojske koja je u ratu, može poslužiti činjenica da je njezin unuk satnik.

Ali, poštovanje koje Aleksandri Nikolajevnoj iskazuju i nadređeni časnici i podređeni vojnici njenog unuka, nema veze s njegovim kapetanskim činom. Uz to, kako film odmiče, pitanje realizma u njemu postaje potpuno nebitno. Poanta je u tomu što se s vojske i rata pod pogledom jedne, bilo čije i svačije bake, počinje ljuštiti jedan mitski sloj za drugim. Bez ikakvih grubosti, čitav se taj svijet topi pred jednom ženom koja jednostavno ne pristaje na djetinjaste igrarije, jer upravo na taj način tretira sav taj vojnički i ratnički svijet. A pri tom i nježno i sosjećajno.

(Usput rečeno, Aleksandru sjajno glumi slavna operna pjevačica Galina Višnjevskaja, udovica Mstislava Rostropoviča).

Jedan od najdirljivijih i najsnažnijih trenutaka filma je kada Aleksandra, tumarajući razrušenim Groznim, u kratkom susretu sklapa duboko prijateljstvo sa svojom čečenskom vršnjakinjom Malikom.

Žene sličnih sudbina postaju likovi čiji je autoritet jači i od rata, i od oružja, i od mržnje. One su umorne, rezignirane, i tim se autoritetom koriste blago i nekako nevoljko. Ali, samo nečovjek može od njihova glasa i pogleda okrenuti glavu kao da ih nema. Na žalost, takvih je i previše na ovom svijetu.

Ipak, što bi od nas bilo bez tih, koliko rijetkih, toliko još uzvišenijih, mjesta s kojih nam, u prvom redu i prije svega drugog, progovara ljubav? Što bi to bilo od nas kad bismo se doista odrekli svake istinske blagosti i nježnosti? Govorim o onoj vrsti ganuća koje je u stanju umornu vam dušu i nezadovoljno srce razgaliti samom toplinom i mekoćom, a istodobno ih protresti tako strašno i silovito poput bujice koja krči novi put kroz planine.

Nije nimalo slučajno što mi je i danas, na Veliki petak, još uvijek na pameti baka Aleksandra i njezina po silnu rusku vojsku razorna blagost. Biblijska slika Isusa razapetog na križu slika je takve blagosti dovedene do ekstrema i ne mora čovjek uopće biti vjernik da bi prepoznao snagu te slike koja zrači i osvjetljava čitavu našu povijest.

Crkve i religije taj slučaj uglavnom umataju u teško dokučivi misterij. Umiranje, smrt i pokop samoga Boga, koji je istovremeno i Čovjek, doista jest velika teološka tema. Ali, meni se nekako oduvijek činilo da je Isus kroz sve to prošao mnogo manje zbog teologije, a mnogo više zbog čovjekoljublja. Mnogim čestitim, vrijednim, jednostavnim i hrabrim ljudima Isus sa Golgote zato govori vrlo jasno i razumljivo. Baš kao što je Njegovoj majci i Mariji Magdaleni bilo savršeno jasno i prirodno da budu pod križem, dok su se muškarčine apostoli (s jednim izuzetkom) razbježali ne znajući u tom strašnom času ni što bi ni kud bi.

Tako i Biblija kaže da su žene znale bolje: biti uz onoga koji trpi i pati. Pa zar je to doista toliki misterij, ako smo ljudi? A sve nam govori da smo to sve manje i sve rijeđe. Uključujući i kardinala koji ni ovog Uskrsa ne zna o čemu bi drugom nego o medijima. Više teologije ima u svakoj mirisnoj pogači što će ih ovog Uskrsa ispeći vrijedne žene. A o čovjekoljublju da ne govorimo.

http://www.jutarnji.hr/teologija-i-ljubav-u-uskrsnim-pogacama/683868/

Nacional.hr

02.04.2010. / 11:50

Autor: Vedrana Rudan

Rudan vs. Bozanić: U potrazi za Gospodinom raskopčana šlica

Za užas u kome danas živimo kriv je “gospodar medijskog prostora”. Mediji su ti koji grade velebne zgrade dok ljudi žive u straćarama, mediji su ti koji ljube gologuze, sirote, male crnce obučeni u dizajnerske bijele halje, oko vrata ogroman, zlatni križ, na prstenjaku ogroman zlatni prsten, na nogama im crvene prada mokasine

Volim kardinala Bozanića. Ne glasa se često ali kad se oglasi onda to odjekne. Ovih nam se dana ukazao jer je Uskrs na vratima. Najveći katolički praznik.

Kardinal Bozanić je dobro procijenio, Uskrs je pravi trenutak da se ovcama objave i objasne neke istine. A istine su tako jednostavne.

“Kristovo uskrsnuće mijenja svijet”, javlja nam Bozanić, mi “djeca Božjeg milosrđa moramo živjeti milosrdno, osobito u društvu koje je sklono poniziti drugoga, lažno se predstaviti, zanemariti njegovu ljudskost, izvrgnuti ga ruglu, previdjeti požrtvovnost, pogaziti klice i uništiti sjeme dobra, ne oklijevajući pritom posegnuti za sredstvima koja miješaju krivce i nevine.”

Seoski ili gradski pop?

Ajmo redom. Živimo u društvu koje je sklono “poniziti drugoga”. Što je “društvo”? Da li je “društvo koje je sklono poniziti drugoga” seoski ili gradski pop koji hvata dečkića za guzicu?

Da li se seoski ili gradski pop koji navuče dečkića “lažno predstavlja”?

Da li katolički popovi diljem kugle zemaljske koji ga stavljaju dečkićima na sve zamislive i nezamislive načine “zanemaruju ljudskost” te dječice? “Izvrću ih ruglu” ?

Papa miješa krivce i nevine

Da li katolički popovi i Papa koji zataškava njihove zločine “uništavaju sjeme dobra”?

Da li Papa, dok se uz pomoć vrhunskih odvjetnika bori protiv onih koji ga zbog zločina svećenika žele privesti sudu, “poseže za sredstvima koja miješaju krivce i nevine”?

Da li je kardinal Bozanić, kad se ovih uskršnjih dana digao na svoje zadnje katoličke noge, govorio o svojim kolegama? Tko je kriv što živimo u “društvu koje je sklono poniziti drugoga, lažno se predstaviti…”

Čitajte Bozanića, on zna

Ako ne znate, čitajte Bozanića. Za užas u kome danas živimo kriv je “gospodar medijskog prostora”. Mediji su ti koji grade velebne zgrade dok ljudi žive u straćarama, mediji su ti koji ljube gologuze, sirote, male crnce obučeni u dizajnerske bijele halje, oko vrata ogroman, zlatni križ, na prstenjaku ogroman zlatni prsten, na nogama im crvene Prada mokasine.

Bozanić zna! A sada znamo i mi. Na kraju svoje poslanice Kardinal nam je poručio: “Tražite Gospodina”.

Da nije prokletih medija možda bismo i otišli u potragu. Ovako…Tko zna, možda nas i On iza ugla čeka, šlic raskopčan, đoko u ruci…

rudan.info

http://www.nacional.hr/clanak/80963/rudan-vs-bozanic-u-potrazi-za-gospodinom-raskopcana-slica

Jedna misao o “USKRSNA ČESTITKA: POZIV NEČASTIVOG NA BEZAKONJE A NAPADI NA PAPU NALIČE NA HOLOKAUST!?

  1. U Hrvatskoj nisu potrebmi popovi pederi. Hrvatskoj su potrebni samo pederi u smislu zastite manjinske seksualne orjentacije. Zato je za zastitu svi homoseksualce, transvestite, pedofile (i oni imaju nekakvu svoju seksualnu orjentaciju koju svakako treba uvaziti) i sl. nuzno uvesti gradjanima poseban porez, kako se te sada marginalne grupe nebi osjecale ugrozenim.
    Nakon toga kad se oni razmnoze svanut ce i za Hrvatsku bolji dani posebno sto se tice demografske slike.
    Jopsi

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s