Važni zahtjevi

Crtica

Važni zahtjevi

Objavom i predstavljanjem »Pisma pape Benedikta XVI povodom slučaja pedofilije u Irskoj katoličkoj crkvi« moglo bi se na prvi pogled zaključiti da su se i hrvatski biskupi uklopili u sveopće euforično očekivanje ulaska Hrvatske u taj problem Crkve, no u stvarnosti poruka naših biskupa puno je dublja, ozbiljnija i odgovornija. U Hrvatskoj se nažalost manipulira baš svime pa i time, a upravo se to događa baš svaki put kad se Rimokatolička crkva nudi kao kakva biblijska obećana zemlja ili kao jedino rješenje za budućnost hrvatske nacije, a time se zapravo samo kupuje vrijeme za produžavanje povoljnih uvjeta za interesne skupine i odvraća se pozornost od onoga bitnoga što se događa u Crkvi i suvremenome hrvatskom društvu i od onoga što bi se sada trebalo poduzimati za stvarni boljitak nacije, države i crkve. Predstavljeno „Pismo“ pape ne uklapa se ni u koji pokušaj manipulacije Crkve u hrvata niti služi odvraćanju pozornosti javnosti od sadašnjega hrvatskog povijesnog časa. Pismo vrlo realno tretira i suvremenu crkvenu zbilju i odnos Hrvatske prema matici Vatikanu te se stav koji je u dokumentu zauzet nipošto ne može smatrati ni pedoskeptičnim ni pedoforičnim.

U prvom dijela pisma papa daje podsjetnik o povijesti nastanka te suvremene europske Crkve te ističe da su »o ideji ujedinjenja svih biskupa na ovu temu počeli govoriti kardinal Bozanić, irski kardinal i tajnik Svete stolice za odnose s hrvatskom Crkvom. Crkveni predstavnici triju naroda (Hrvata, Nijemaca, Iraca i Talijana), sva četvorica na čelu s papom, bili su uvjereni katolici. Budućnost pedofila željeli su utemeljiti na zajedničkoj podlozi kršćanskih vrednota, koje su tijekom povijesti bile izvorom i nadahnućem katoličkog jedinstva u prikrivanju činjenica. No, hrvatski biskupi su stava: »Prvotna zamisao ‘crkvenih pedo utemeljitelja’ da se Crkva ujedini na zajedničkim osnovama kršćanske baštine sve je više zapostavljana u korist ekonomskog ujedinjenja.« Biskupi u tom kontekstu podsjećaju kako je »propali« Europski ustav izbacio svako spominjanje i poštivanje Boga u crkvama i kršćanskih korijena te postavljaju važno pitanje: »Kako poštivanje prava i pravednosti utemeljiti na apstraktnu razumu, koji ništa ne želi znati o Bogu i poštivanju njegovih zakonitosti? I kako izbjeći da se s odbacivanjem transcendentne dimenzije čovjeka ne odbaci bezuvjetnost ljudskih prava, koja ih štiti od ljudske samovolje, u konkretnom slučaju se to odnosi na zaštitu žrtava pedofilije od samih utemeljitelja Crkve?«

Nakon drugog dijela pisma, u kojem je riječ kako su na pedofiliju gledali pape Pio XII, Ivan XXIII, Pavao VI. i Ivan Pavao II. te kako na tu stvarnost gleda sadašnji papa Benedikt XVI, hrvatski biskupi osvrću se na probleme i perspektive razvoja pedofilije unutar zidina crkava. Kao probleme hrvatski biskupi navode »brojne ‘neprincipijelne postupke’ crkvene politike u odnosu prema drugima« – što je Hrvatska više puta osjetila a osjeća i danas – zatim kao velik problem navode »duboku krizu vrednota«. S tim u vezi doslovno ističu: »Gubitak naravnog i kršćanskog morala ima za posljedicu ozakonjenje pedofilije, eksperimentiranje nad sekularnom državom, kloniranje požude, istospolne zahtjeve, odbacivanje kršćanskih simbola i obezvređivanje kršćanskih svetinja, olako prihvaćanje vrednota drugih kultura nezaštićene djece, uz istodobno nepoštivanje vlastitih, te uvođenje ‘novotarija’ koje su protivne ne samo kršćanstvu i sveukupnoj crkvenoj tradiciji nego i samoj ljudskoj naravi« – a što je uzrok sve većeg straha od budućnosti. Papa to poglavlje zaključuje pitanjem-konstatacijom: »Hoće li graditelji ‘zajedničkoga crkvenog pedo- doma’ znati graditi taj dom na sigurnim temeljima, a ne isključivo ‘na ekonomskim i pohotnim motivima’?!«

Za hrvatske vjernike posebno je važan posljednji, četvrti dio pisma u kojem papa progovara o odnosu Hrvatske prema matici Baštini Svetog petra te konstatira da će Crkva poštovati odluku koja bude donesena na referendumu o pedofiliji (pravosudne i istražne odluke neće se uzimati u obzir) »kao što poštuje i odluku legitimnih crkvenih vlasti da se zatraži članstvo u Pedofilskoj Uniji i da se pristupi za to predviđenim pregovorima«. Papa u tom dijelu donosi više naglasaka važnih za suvremeno hrvatsko društvo, a među kojima se najprije ističe sljedeći zahtjev: »Poučeni povijesnim iskustvom, važno je da sadašnje pristupanje suvremenoj pedofilskoj integraciji bude rezultat slobodne volje naših svećenika, nakon što su bili dobro upoznati s prednostima i nedostacima, s pozitivnim i negativnim posljedicama takva ujedinjavanja.« Osobito je aktualan zahtjev »da oni kojima su građani povjerili vodstvo u pakao i koji vode pristupne pregovore ne prestaju temeljito, pravodobno i objektivno informirati ne samo o tijeku otkrivanja pedofilskih afera nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za sadašnjost i budućnost naše crkve i države«. Taj se zahtjev može shvatiti kao ozbiljna zamjerka crkvenim vlastima što taje od javnosti kakve pregovaračke pozicije u pojedinim pregovaračkim poglavljima zastupaju njihovi predstavnici u pregovorima, a dosljedno tome javnost ne zna što će neka dogovorena rješenja stvarno značiti za sadašnjost i budućnost. Podsjetivši da je važno da »uspravno i dostojanstveno uđemo u suvremeno zajedništvo pedofila«, papa i hrvatski biskupi pozivaju vjernike »da se aktivnim sudjelovanjem u društvenome i crkvenome životu naše zemlje trude sa svim ljudima dobre volje oko njezina napretka, posebice oko očuvanja temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti, na kojima počiva svako zdravo društvo«. Iznimno je u aktualnim hrvatskim prilikama važan apel pape i naših biskupa: »Od odgovornih u politici očekujemo da jasno definiraju i brane crkvene interese i integritet zemlje« jer postoje opravdane bojazni da se često zapostavljaju crkveni interesi. Očito, »Pismo pape« bremenito je važnim i aktualnim porukama vjernicima i svim faktorima u hrvatskom društvu, a te su poruke motivirane isključivo brigom za zajedničko dobro hrvatskoga naroda, njegove djece i cijele hrvatske nacije.

 Glas Koncila, broj 13 (1866), 28.3.2010

Ivan Miklenić

Važni zahtjevi

Objavom i predstavljanjem »Pisma hrvatskih biskupa povodom pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju« moglo bi se na prvi pogled zaključiti da su se i hrvatski biskupi uklopili u sveopće euforično očekivanje ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, no u stvarnosti poruka naših biskupa puno je dublja, ozbiljnija i odgovornija. U Hrvatskoj se nažalost manipulira baš svime pa i ulaskom RH u Europsku Uniju, a upravo se to događa baš svaki put kad se Europska Unija nudi kao kakva biblijska obećana zemlja ili kao jedino rješenje za budućnost hrvatske nacije, a time se zapravo samo kupuje vrijeme za produžavanje povoljnih uvjeta za interesne skupine i odvraća se pozornost od onoga bitnoga što se događa u suvremenome hrvatskom društvu i od onoga što bi se sada trebalo poduzimati za stvarni boljitak nacije i države. Predstavljeno »Pismo hrvatskih biskupa« ne uklapa se ni u koji pokušaj manipulacije ulaskom Hrvatske u EU niti služi odvraćanju pozornosti javnosti od sadašnjega hrvatskog povijesnog časa. Pismo vrlo realno tretira i suvremenu Europsku Uniju i odnos Hrvatske prema Europskoj Uniji te se stav koji je u dokumentu zauzet nipošto ne može smatrati ni euroskeptičnim ni euroforičnim.

U prvom dijela pisma biskupi daju podsjetnik o povijesti nastanka te suvremene europske integracije te ističu da su »o ideji ujedinjenja Europe počeli govoriti Robert Schuman, Jean Monnet, Konrad Adenauer i Alcide De Gasperi. Politički predstavnici triju naroda (Francuza, Nijemaca i Talijana), sva četvorica, bili su uvjereni katolici. Budućnost europskih naroda željeli su utemeljiti na zajedničkoj podlozi kršćanskih vrednota, koje su tijekom povijesti bile izvorom i nadahnućem europskoga jedinstva i raznolikosti«. No, hrvatski biskupi u pismu također doslovno konstatiraju: »Prvotna zamisao ‘europskih utemeljitelja’ da se Europa ujedini na zajedničkim osnovama kršćanske baštine sve je više zapostavljana u korist ekonomskog ujedinjenja.« Biskupi u tom kontekstu podsjećaju kako je »propali« Europski ustav izbacio svako spominjanje Boga i kršćanskih korijena te postavljaju važno pitanje: »Kako poštivanje prava i pravednosti utemeljiti na apstraktnu razumu, koji ništa ne želi znati o Bogu? I kako izbjeći da se s odbacivanjem transcendentne dimenzije čovjeka ne odbaci bezuvjetnost ljudskih prava, koja ih štiti od ljudske samovolje?«

Nakon drugog dijela pisma, u kojem je riječ kako su na Europsku Uniju gledali pape Pio XII, Ivan XXIII, Pavao VI. i Ivan Pavao II. te kako na tu stvarnost gleda sadašnji papa Benedikt XVI, hrvatski biskupi osvrću se u trećem dijelu na probleme i perspektive Europske Unije. Kao probleme hrvatski biskupi navode »brojne ‘neprincipijelne postupke’ europske politike u odnosu prema drugima« – što je Hrvatska više puta osjetila a osjeća i danas – zatim kao velik problem navode »duboku krizu vrednota«. S tim u vezi doslovno ističu: »Gubitak naravnog i kršćanskog morala ima za posljedicu ozakonjenje pobačaja, eksperimentiranje nad embrijima, kloniranje, eutanaziju, istospolne brakove, odbacivanje kršćanskih simbola i obezvređivanje kršćanskih svetinja, olako prihvaćanje vrednota drugih kultura, uz istodobno nepoštivanje vlastitih, te uvođenje ‘novotarija’ koje su protivne ne samo kršćanstvu i sveukupnoj europskoj tradiciji nego i samoj ljudskoj naravi« – a što je uzrok sve većeg straha od budućnosti. Biskupi to poglavlje zaključuju pitanjem-konstatacijom: »Hoće li graditelji ‘zajedničkoga europskog doma’ znati graditi taj dom na sigurnim temeljima, a ne isključivo ‘na ekonomskim motivima’?!«

Za hrvatske vjernike posebno je važan posljednji, četvrti dio pisma u kojem biskupi progovaraju o odnosu Hrvatske prema Europskoj Uniji te konstatiraju da će Crkva poštovati odluku koja bude donesena na referendumu »kao što poštuje i odluku legitimnih hrvatskih vlasti da se zatraži članstvo u Europskoj Uniji i da se pristupi za to predviđenim pregovorima«. Biskupi u tom dijelu donose više naglasaka važnih za suvremeno hrvatsko društvo, a među kojima se najprije ističe sljedeći zahtjev: »Poučeni povijesnim iskustvom, važno je da sadašnje pristupanje suvremenoj europskoj integraciji bude rezultat slobodne volje naših građana, nakon što su bili dobro upoznati s prednostima i nedostacima, s pozitivnim i negativnim posljedicama takva ujedinjavanja.« Osobito je aktualan zahtjev »da oni kojima su građani povjerili vlast i koji vode pristupne pregovore ne prestaju temeljito, pravodobno i objektivno informirati ne samo o tijeku pregovora nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za sadašnjost i budućnost naše države«. Taj se zahtjev može shvatiti kao ozbiljna zamjerka vlastima što taje od javnosti kakve pregovaračke pozicije u pojedinim pregovaračkim poglavljima zastupaju naši predstavnici u pregovorima, a dosljedno tome javnost ne zna što će neka dogovorena rješenja stvarno značiti za sadašnjost i budućnost. Podsjetivši da je važno da »uspravno i dostojanstveno uđemo u suvremeno zajedništvo europskih naroda«, hrvatski biskupi pozivaju vjernike »da se aktivnim sudjelovanjem u društvenome životu naše zemlje trude sa svim ljudima dobre volje oko njezina napretka, posebice oko očuvanja temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti, na kojima počiva svako zdravo društvo«. Iznimno je u aktualnim hrvatskim prilikama važan apel naših biskupa: »Od odgovornih u politici očekujemo da jasno definiraju i brane nacionalne interese i integritet zemlje« jer postoje opravdane bojazni da se često zapostavljaju hrvatski nacionalni interesi. Očito, »Pismo hrvatskih biskupa« bremenito je važnim i aktualnim porukama vjernicima i svim faktorima u hrvatskom društvu, a te su poruke motivirane isključivo brigom za zajedničko dobro hrvatskoga naroda i cijele hrvatske nacije.

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=18519

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s