BOZANIĆEVO KRALJEVSTVO “NEBESKO”

ZAGREBAČKI NADBISKUP KAO KRALJ ILI KAO PASTIR?
Zašto je Josipović bolji od Bozanića?

  bozanić kralj

 

Savjetnici novoizabranog predsjednika Ive Josipovića podigli su veliku prašinu. Stoga je pravo vrijeme da obrišemo prašinu s knjige u kojoj su zapisani savjetnici kardinala Bozanića.

 

Ne znam je li Ivo Josipović vjerovao u pobjedu na predsjedničkim izborima kada je prvi puta sa svojim suradnicima progovorio o svojoj kandidaturi. Već se tada nagađalo kako će imati oštre populističke konkurente, od kojih se posebno isticao njegov tadašnji stranački kolega Milan Bandić. I ne znam je li kardinal Josip Bozanić vjerovao da će moći promijeniti nabolje Zagrebačku nadbiskupiju i grijeh struktura koji i danas postoji u mnogim institucijama nadbiskupije kada je prije više od deset godina naslijedio Franju Kuharića.

 

Sada je lako poput generala poslije bitke zaključiti da se Josipović nije prevario. Uspio je pobijediti na izborima premda je ta predizborna kampanja bila određena vrsta referenduma na kojemu je između redaka stajalo pitanje: hoće li hrvatski građani i birači izabrati povučenog, smirenog i kulturnog profesora ili populističko rodoljubno-domoljubno-bogoljubnog gradonačelnika Bandića?Josipović je došao do cilja i postao predsjednik. A onda su se zaredali neočekivani skandali. Jednog suradnika se odrekao, trećeg otpustio nakon nekoliko sati od imenovanja zbog afera, a trećeg maknuo zbog pisane riječi na jednom regionalnom portalu. Pomalo neozbiljno za jednog profesora koji je obećavao pravdu i pravednost. No, nije li s druge strane za pohvalu da se Josipović znao postaviti prema problemima i maknuti ljude koji su bili neprikladni za Ured predsjednika? Ako pred očima imamo hrvatsku stvarnost, u kojoj heroina nacije i glavna Ivana Orleanska u borbi protiv korupcije može biti trenutna premijerka koja je do sada bila desna ruka strukture koja je obilježena korupcijom i koja se ne želi odreći onih koji su po određenim ministarstvima prečesto na stranicama o korupciji, onda Josipovićeve mjere, koliko god bile neočekivane, zapravo predstavljaju korak u dobrom smjeru. Naime, ako Josipović želi u budućnosti ostati zabilježen kao dobar predsjednik, onda mora znati prije svega izabrati dobre suradnike, a maknuti one koji mu smetaju.

 

(Ne)odgovornostS druge strane, kardinal Bozanić je krajem 90-tih godina prošlog stoljeća započeo svoju službu u Zagrebačkoj nadbiskupiji hrabrim istupom o grijehu struktura. No, kako su godine prolazile, Bozanić se sve više povlačio u svoje dveri na Kaptolu, a pogreške vezane uz njegove suradnike počele su se gomilati. Mnogi nagađaju o razlozima zašto se kardinal Bozanić toliko promijenio od početka svog mandata, no jedina činjenica je ta da se iz godine u godinu okružio s poprilično velikim brojem nesposobnim suradnika, kojima bi se lako moglo postaviti pitanje vjeruju li uopće u Boga.I dok je s jedne strane Josipović na početku mandata predstavio javno svoje suradnike, pa čak pretrpio i napade zbog određenih imena, kardinal Bozanić nema takvih obaveza. On nije bio na izborima, nije odgovoran svojim glasačima, nema se kome ispričavati i dokazivati. On je zagrebački nadbiskup i točka. Sviđa li se to nekome ili ne, radi li dobro ili loše, radi li išta ili ništa. Citirao bih ovdje kolegicu iz britanskog Timesa Ruth Gledhill koja je sličnim riječima opisala Papinu moć. Njegovu odgovornost prema ljudima svela se na nulu, a moć koju ima u Katoličkoj crkvi nazvala je monarhističkom.

Sličnu moć ima i kardinal Bozanić. Doduše malo manju, jer iznad njega ipak stoji Papa koji ga može smijeniti. No smjene (nad)biskupa događaju samo kad Papa ocijeni da je došlo do teškog kršenja kanonskog prava i onog što spada u podzakonske akte. Primjer za to je nadbiskup Emanuel Milingo koji je prekršio celibat i postao otpadnik od Rimske crkve. A kako koji (nad)biskup djeluje i radi li uopće išta u svojoj nadbiskupiji, Vatikan previše ne interesira. Čak štoviše, Vatikan potvrđuje glavne savjetnike koje si (nad)biskupi sami biraju, bez prevelike provjere.

 

Dva pomoćna biseraTako je kardinal Bozanić dobio direktni vatikanski blagoslov za dva pomoćna biskupa koja si je odabrao – Valentina Pozaića i Ivana Šaška. Prvi ni dan danas nije u potpunosti svjestan da je postao biskup, a znao je pred vjernicima izražavati žalost što je radi njih napustio svoje knjige te da je u određene projekte Zagrebačke nadbiskupije (koje je, usput rečeno, progutalo vrijeme) ušao kao trinaesto prase, dok je drugi, gospodin i veleučeni Ivan Šaško, dobio jedan od glavnih projekata Zagrebačke nadbiskupije – Hrvatsko katoličko sveučilište. Da, to je ono sveučilištu koje je već nekoliko puta trebalo započeti s radom, koje je pokrenuto sad već davne 2004. godine, čije je prostorije otvorio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone 2008. godine, a koje do dana današnjeg nije otvorilo vrata. Odnosno, otvorilo je vrata, ali za razno-razne pravne osobe koje nemaju puno toga s Katoličkom crkvom i Zagrebačkom nadbiskupijom, ali koje uredno plaćaju najam prostorija i pune proračun Zagrebačke nadbiskupije.Svu trojicu zagrebačkih pastira obilježava zatvorenost prema medijima koja, čini mi se, najviše dolazi od biskupa Šaška koji je kako u crkvenim, tako i svjetovnim krugovima koji ga poznaju, poznat kao veliki protivnik medija. Dakako, odgovaraju mu samo crkveni bilteni koji poput Glasa Koncila pišu o ružičastoj slici Crkve koja nema puno veze sa stvarnošću. Kardinal Bozanić je druga priča. On jednostavno ili ne razumije medije, ili ih se jako boji.

 

Kaptolska partijaIstini za volju, ovdje sam spomenuo samo najuži krug suradnika kardinala Bozanića. Za druge bi mi trebalo još puno prostora, a možda i posebna podrubrika. Kad bih se još drznuo objaviti neke od dekreta koje je potpisivao kardinal Bozanić, a koji su bili potpuno suprotni nekim odredbama pape Benedikta XVI., mnogi bi rekli kako sam prevršio svaku mjeru. No, nije mi namjera u jednom tekstu obraditi tako kompleksnu problematiku, na koju nažalost ne može utjecati nitko od vjernika i koja će biti takva kakva jest dokle god to kardinal Bozanić želi, a Bog dopušta.A hoće li netko od glavnih suradnika biti udaljen s Kaptola? Vjerojatno hoće, ali ne zbog toga što nije radio ili zbog nesposobnosti, već zbog toga jer je neki od viših savjetnika zaključio kako netko nije lojalan, kako ne spada u njihovu struju ili zbog toga jer nekom od glavešina jednostavno antipatičan. Usporedit ću to s komunističkom partijom koja je po sličnom principu udaljavala one koji joj se nisu sviđali, čisto da i ja jednom spomenem taj zloglasni komunizam bez kojeg prvo pero pozlaćenog i mramornog Kaptola Ivan Miklenić ne bi mogao održavati na životu svoju tjednu kolumnu.

 

15.3.2010

piše: Hrvoje Cirkvenec

http://www.kriz-zivota.com/rijec_urednika/5381/zasto_je_josipovi_bolji_od_bozania/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s