Papa Benedikt XVI kao hrvatski ustavni faktor

H-ALTER.org 

Boris Knežević 

04.03.2010. 

Papa Benedikt XVI kao hrvatski ustavni faktor

 U Hrvatskom saboru, dana 2. prosinca 2009. godine, s početkom u 9 sati počelo se glasti o amndmanima na Državni proračun Republike Hrvatske za 2010. godinu. Nakon što je predsjednik Sabora Luka Bebić umorno i gotovo odsutno stavio na glasanje 60 amandmana Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje koje je podpredsjednik Vlade i ministar financija Ivan Šuker redom odbio, odjednom događa se čudo. Transkript koji slijedi je skinut s video zapisa navedene sjednice, dostupan na internetskim stranicama Hrvatskog sabora:

Luka Bebić: 61. amandman zastupnika Borisa Miletića. (IDS – op. autora)

Ivan Šuker: Vlada djelomično prihvaća, dakle dogovorom Biskupske konferencije i Vlade Republike Hrvatske da se umanji pozicija Međunarodni sporazum Sveta Stolica – Republika Hrvatska da se ta sredstva iskoriste za projekte u znanosti i zdravstvu dakle Vlada predlaže da se ovdje prihvati povećanje, dakle sredstava u iznosu od 5 miliona kuna za ovaj projekt….. dakle amandman se djelomično prihvaća i što se tiče iznosa i predlažemo da se sa druge pozicije umanje sredstva…

Boris Miletić: Ja se želim zahvaliti prije svega u ime studenata Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli, najmlađeg sveučilišta u Republici Hrvatskoj, drago mi je da ste prepoznali potrebe izgradnje studenskog kampusa i također se zahvaljujem Svetoj Stolici što je prihvatila odreći se dijela sredstava. Nakon toga sjednica se nastavlja, bez ikakve reakcije saborskih zastupnika, odbijanjem slijedećeg amandmana HDSSB-a.

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/benedikt-xvi-kao-hrvatski-ustavni-faktor

 Da sad stanemo. Krenimo s elementarnim ustavno-pravnim pitanjima: Tko predlaže Državni proračun? Prema članku 112. stavak 1. alineja 2. Ustava državni proračun predlaže (Hrvatskom saboru) Vlada Republike Hrvatske. Mora li se ona o svom prijedlogu s nekim dogovarati (npr. s Hrvatskom biskupskom konferencijom)? NE! Tko donosi Državni proračun? Prema Članku 80. Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske.

Pitanje je zašto je ministar Šuker (suprotno Ustavu) promovirao Hrvatsku biskupsku konferenciju u (su)predlagača Državnog proračuna? Zašto je Hvatski sabor, očito pospan i u mislima već na božićnim domjencima, prešutio ovu očiglednu povredu Ustava? Možda je stvar u tome što sabornici kao najteže oružje imaju samo tablicu «Povreda Poslovnika» pa ih se povrede Ustava koje im se događaju pred nosom ne tiču.

 «Obdareni» zastupnik IDS u svojoj zahvali čak naslućuje pravu adresu kojoj se treba zahvaliti, pa se ne zahvaljuje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koju apostrofira ministar Šuker, već Svetoj Stolici! Tako je taj prostodušni sabornik uz znakovitu šutnju ostalih svojih kolega, radi ciglih pet miliona kuna, promovirao Papu Benedikta XVI u hrvatski ustavni faktor!

 Po mom mišljenju Vlada ima izvorno ustavno pravo predlagati proračun (pa i odbiti ili prihvatiti amandmane koji su u Saboru podneseni na taj proračun) ali ne mora ni od koga tražiti dozvolu za predlaganje proračuna. Vlada se nije što imala dogovarati s Hrvatskom biskupskom konferencijom o smanjenju neke stavke proračuna jer ta ista Konferencija nije ništa niti dobila sve dok Vlada ne predloži Proračun Saboru, a Sabor ga prihvati.

 Zašto ministar Šuker u Saboru nastupa kao PR agent Hrvatske biskupske konferencije kršeći Ustav i prikazujući HBK velikodušnim dobročiniteljem? To ne možemo znati. Jasno je samo da ministar Šuker ne poznaje ni slovo Ustava a kamoli duh Ustava, kao uostalom ni saborski zastupnici.

 A sad praktično pitanje: čega se to Hrvatska biskupska konferencija u dogovoru s ministrom Šukerom tako velikodušno «odrekla» u ovogodišnjem proračunu? U Proračunu za 2009. godinu na poziciji Ministarstva financija, pod stavkom A539026 «Međunarodni sporazum – Sveta stolica i RH» izdvojeno je 283.000.000 kuna. U Proračunu za 2010. godinu na istoj je stavci izdvojeno 266.500.000 kuna, dakle 5,8% manje nego u prethodnoj godini. Međutim nova metodologija državnog proračuna, prvi put primjenjena baš u ovogodišnjem proračunu, daje i projekcije proračuna za slijedeće dvije godine, 2011. i 2012. godinu. Po tim bi projekcijama na istoj stavci Katolička crkva u 2011. godini dobila 290.130.000 kuna, dakle 8,7% više nego u ovoj godini, a u 2012. godini 295.325.340 kuna ili 10,8% više nego u ovoj godini. Katolička se crkva dakle nije u ovoj godini ničega «odrekla» jer u iduće dvije godine dobiva ukupno 52.483.340 kuna više u odnosu na ovu godinu kao baznu. Pri tome treba imati u vidu da će svi ekonomski pokazatelji za 2010. kao baznu godinu koji su relevantni za izračun Katoličkoj crkvi pripadajućeg novca biti lošiji nego u 2009. godini. Rast prosječne bruto plaće svakako neće biti 8,7% odnosno 10,8% u ovoj i slijedećoj godini. Takvu prijetvornost mi kod naših istočnih susjeda Srba obično zovemo bizantinizam, ali oni za to imaju nama adekvatniji pojam latinluk!

        Metodologija Proračuna, u pogledu obveza države prema Katoličkoj crkvi, je zbunjujuća. Već desetak godina nitko od sabornika ne postavlja pitanje neadekvatnosti te metodologije. Kao prvo ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Sveta Stolica i Republika Hrvatska pod kojim se nazivom u proračunu prikazuju davanja za Katoličku crkvu. Republika Hrvatska je sa Svetom stolicom 1996. i 1998. godine potpisala 4 međunarodna ugovora:

1.  Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture

2.  Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske

3.  Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima

4.  Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

 Iz tih ugovora proizlaze za Republiku Hrvatsku vrlo velike redovne godišnje financijske obveze od kojih se tek jedna izravno prikazuje u proračunu. Ostale ostaju sakrivene na raznim  pozicijama proračuna, tako da je nemoguće iz samog proračuna vidjeti sva davanja Katoličkoj crkvi koja idu iz tog istog proračuna.

 Probajmo za početak razriješiti enigmu što se to uopće krije u proračunskoj stavci «Međunarodni sporazum Sveta Stolica i Republika Hrvatska» koja se godinama ponavlja u hrvatskom državnom proračunu. Predpostavljam da se tu radi o Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, njegovom članku 6. stavak 2. koji glasi: «Da bi Katolička Crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjega državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora.». Čak ni ovu jednostavnu formulu nije običnom građanu lako proniknuti. Na internetskim stranicama Hrvatske biskupske konferencije nema podataka o broju katoličkih župa u Republici Hrvatskoj prikazan na način relevantan za članak 6. stavak 3. citiranog ugovora (župe u gradu s više od 3.000 vjernika, župe na selu s više od 1.000 vjernika). Tako nitko ne može kontrolirati proračunske prijedloge Vlade na toj stavci.

Drugu skupinu proračunskih davanja Katoličkoj crkvi nemoguće je vidjeti u proračunu jer je državna vlast prihvatila metodologiju «uraslosti» tih stavki u redovne pozicije proračuna.

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske u članku 9. određuje obvezu republike Hrvatske:»1. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata. 2. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova osigurat će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnoga ordinarija i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoslužje». Ni na jednoj stavci proračuna koja se odnosi na Ministarstvo obrane ne spominje se Vojni ordinarijat. Na poziciji Ministarstva unutarnjih poslova postoji stavka Vojni ordinarijat sa iznosom od 700.000 kuna. To je vjerojatno samo godišnji trošak čuvanja zgrade Vojnog ordinarijata u Zagrebu. Na internetskoj stranici Vojnog ordinarijata RH dade se iscrpiti informacija da Vojni ordinarijat ima 31 dekana ili kapelana i 28 pomoćnika/ce kapelana u svojim redovima. (To osoblje stoji godišnje oko 5,35 miliona kuna samo za plaće, računajući s prosječnom bruto plaćom u RH za 2008. godinu – 7.544 kune). Vojni ordinarijat je očito kadrovski eldorado za Katoličku crkvu. Ako pretpostavimo da HV i MUP zajedno broje oko 21.000 pripadnika o kojima se brine 59 dušobrižnika proizlazi da na jednog dušobrižnika dolazi svega 356 vojnika ili policajaca. Citirani je ugovor loš za Republiku Hrvatsku jer uopće ne predviđa standard broja vojnika ili policajaca na jednog dušobrižnika. Katolička crkva može bez ograničenja povećavati broj dušobrižnika i račun ispostavljati hrvatskoj vladi. O materijalnim troškovima, u prvom redu održavanja megalomanske zgrade Vojnog ordinarijata u Zagrebu u kojoj stoluje feldkurat  Jezerinac, možemo samo pretpostavljati.

 Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture Hrvatska je preuzela zamašne trajne financijske obveze:

a) Obvezu financiranja svih katoličkih vjeroučitelja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama ( članak 1. i 2. i posebno članak 3. stavak 3. citiranog ugovora: «Vjeroučitelji su članovi, sa svim učincima, nastavničkoga zbora u osnovnim i srednjim školama, odnosno odgojiteljskoga zbora u predškolskim ustanovama.» U Statističkom ljetopisu za 2009. Državnog zavoda za statistiku stoji da je u Hrvatskoj u školskoj godini 2007/2008 bilo 2.073 osnovne škole i 674 srednje škole. Ako pretpostavimo da je u nastavničkom zboru svake od tih škola samo jedan vjeroučitelj to je onda 2747 vjeroučitelja. Uz pretpostavku da im je prosječna plaća jednaka prosječnoj bruto plaći u RH za 2008. godinu (7.544 kn) to je godišnji iznos od 248.680.416 kuna. Naravno taj je trošak skriven na poziciji Ministarstva znanosti obrazovanja i športa na stavkama za plaće.

 b) Članak 6. stavak 2. citiranog ugovora: «Republika Hrvatska snosi troškove izradbe i tiskanja udžbenika vjeronauka i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike.» Ovaj se trošak ne prikazuje kao zasebna stavka na poziciji Ministarstva znanosti obrazovanja i športa.

 c) Članak 10. stavak 2. citiranog ugovora: «Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva Katoličkom bogoslovnom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu, s njegovim područnim studijima, odnosno afiliranim Teologijama u Đakovu, Makarskoj, Rijeci i Splitu.».  Studenti ovoga fakulteta ne moraju brinuti o školarinama. Ni ovaj se trošak ne prikazuje zasebno među stavkama na poziciji Ministarstva znanosti obrazovanja i športa.

 d) Obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika regulirano je člankom 11. citiranog ugovora. I tu Republika Hrvatska snosi sve troškove: «1. Crkveni instituti za obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika, osnovani prema odredbama kanonskoga prava, imaju pravo javnosti u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske. 2. Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva za profesore, odgojitelje i druge djelatnike tih instituta, kako je predviđeno odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske o visokim javnim katoličkim učilištima. 3. Isto tako, studenti instituta o kojima se govori u stavku 1. ovoga članka, imat će ista prava i dužnosti studenata u visokim javnim katoličkim učilištima.»

 Tako se može procijeniti da će Katolička crkva iz hrvatskog državnog proračuna za 2010. godinu dobiti  vjerojatno više od 500 miliona kuna. Ne treba zaboraviti proračune općina, gradova i županija, koji znaju biti vrlo darežljivi prema Katoličkoj crkvi. Tu brojku nemoguće je procjeniti. To bi tražilo ozbiljno istraživanje.

 U svakom od navedenih ugovora sa Svetom stolicom «otvorena su vrata» za izmjene istih. Svaki od njih sadrži klauzulu rebus sic stantibus – dok se ne izmjene okolnosti. Tako primjerice članak 15. stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture određuje: «U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor i da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.» Hrvatska Vlada očito, usprkos dubokoj strukturnoj ekonomskoj krizi koja vlada u zemlji i koja če potrajati cijelu dekadu, nema političke volje i hrabrosti da započne pregovore sa Svetom Stolicom o prilagodbi tih ugovora novim okolnostima.

 Na kraju, ne treba zaboraviti najvažniju odredbu svih ovih ugovora, a to je ona iz članka 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima: «1. Pravne osobe Katoličke Crkve, u skladu s odredbama kanonskog prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova. 2. Na primanja iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe poreznoga sustava Republike Hrvatske.»

Sapienti sat. Pametnome dosta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s