P (it) a(gor) pin poučak

P (it) a(gor) pin poučak

Papa u posljednje vrijeme sve češće izdaje poučke za narod koji bi trebali oživjeti ovaj svijet. Pri tom ne navodi tko bi to trebao napraviti plan zaživljavanja, odrediti izvršioce, rokove, tko su odgovorni, gdje leže uzroci opisanih posljedica i tko je glavna prijetnja izvršenju.

Poručuje:

11.01.2010. kako kriza ima svoje temelje u “sadašnjem mentalitetu, egoističkom i materijalističkom, koji zaboravlja svoje i granice svake osobe, koji prijeti stvorenom”.

Terorizam stavlja u opasnost veliki broj nevinih osoba i izaziva široku strepnju, i poziva sve “sve koji su u sastavu naoružanih skupina bilo koje vrste da napuste put nasilja”. Podsjetio je i na opasnost u kojoj žive mnogi kršćani u svijetu počevši od Egipta, Pakistana, Iraka i drugih zemalja, te kako se u nekim medijima u zapadnim zemljama, ali i u političkom i kulturnom okruženju, širi osjećaj “netrpeljivosti prema religijama, a posebno prema kršćanskoj”.

Osuđuje zakone i nacrte zakona kojima se napada etika prirode, koji uime borbe protiv diskriminacije “pogađaju biološke temelje različitosti među spolovima”.

Borba za iskorištavanje prirode jedan je od razloga za razne sukobe, među kojima su i oni u Africi, pa poziva na zaštitu stvorenoga do koje se dolazi političkim i ekonomskim mjerama koje jamče oblike poljodjelske i industrijske proizvodnje koja će poštovati poredak stvorenoga i zadovoljiti primarne potrebe svih.

31.01.2010. kako ekonomska kriza dovodi do gubitka mnogih radnih mjesta i takva situacija zahtjeva veliki smisao odgovornosti od strane sviju, poduzetnika, radnika i vlada

16.02.2010. kako seksualno iskorištavanje djece nije samo strašan zločin, već je i veliki grijeh koji vrijeđa Boga i ranjava dostojanstvo osobe, okomivši se na katoličku crkvu u Irskoj. Tu je i glavna novost sa sastanka u Vatikanu – biskupi su preuzeli obvezu da će surađivati sa sudskim vlastima u Irskoj?

Upozorio je i na opću krizu vjere i pomanjkanje poštovanja ljudske osobe. Upravo je slabljenje u vjeri bilo jedan od čimbenika koji su doveli do seksualnog iskorištavanja djece.

Iz bolne kušnje može se doći do obnove, milosti obraćenja i veće vjere, osnovna je poruka vatikanskog sastanka s irskim biskupima.

14.02.2010. Ljudski život mora biti priznat kao neotuđivo pravo osobe i nikada ne smije biti smatran kao nešto što se može podvrgnuti sudu jačega”. 

18.02.2010. kako krađa ili laž ne mogu se opravdavati kao ljudska slabost – rekao je  predstavnicima rimskoga klera na početku korizme.

Obraćajući se bez napisana govora, papa je kazao kako se ne može nečiju laž ili krađu opravdavati kao da je počinjena zbog ljudske slabosti. Ne može se kazati kako je netko “lagao, ali to je ljudski” ili kako je netko “krao, ali i to je ljudski”.

– Biti čovjek znači biti darežljiv, htjeti pravdu, oprez, mudrost, odnosno biti Božjom slikom – rekao je papa i naglasio kako “grijeh nije nikada solidarnost, već je on uvijek nepostojanje solidarnosti”.

Svećenik mora biti čovjek, živjeti pravu ljudskost, biti obrazovan i imati ljudske vrline, razvijati svoju inteligenciju i svoje osjećaje.

Izraz poslušnost ne sviđa se našem vremenu, čita se kao tuđe nametanja na našu volju, ali poslušnost je mnogo više nego što se misli vezana za ikonu slobode

21.02.2010. kako prijetnje međunarodnog terorizma i sadašnja ekonomska kriza ne smiju dovesti do gubitka prava i vrijednosti ljudske osobe. No prilikom provedbe tih višetrukih zaduženja važno je podsjetiti kako je osoba, u njezinoj cjelosti, glavni kapital koji treba zaštititi i vrednovati.

 Analiziramo poruke pape i gledamo u oči našem samozvanom “presvetom, nepogrješivom ocu”  da vidimo da li je on naš pravi “otac” kako on to kaže, a Crkva naša majka koja je u zaštitu uzela zbog svoje pedofilske krivnje “Bogorodicu” kao opravdanje i za diskriminirajući odnos spram žena.

Vidimo da papa, pored ostaloga “osuđuje zakone i nacrte zakona kojima se napada etika prirode, koji u ime borbe protiv diskriminacije “pogađaju biološke temelje različitosti među spolovima”.  Duhovne različitosti ionako nisu povezane s biološkim pa možemo mlatiti svašta dok postoji netko tko će to slušati i potvrđivati.

Osoba je kapital koji treba zaštiti, te prijetnje međunarodnog terorizma i sadašnja ekonomska kriza ne smiju dovesti do gubitka prava i vrijednosti ljudske osobe.

Ako je tome tako tada je naše kraljevstvo na nebu te nije potrebna Vatikanska banka kako bi kumulirala financijski kapital, već bi se sama Baština Svetog Petra trebala pobrinuti za pravi kapital, odnosno dušu čovjeka. Taj kapital ne nagriza crv niti mu je prijetnja terorizam i ekonomska kriza koju je generirao upravo bankarski lobi kojeg čini i Vatikanska banka, pa, po riječima pape “sadašnjem mentalitetu, egoističkom i materijalističkom, koji zaboravlja svoje i granice svake osobe, koji prijeti stvorenom” možemo isčitati da se energija ne gubi, već se uvijek odnosi na pošiljatelja – to je po zakonu uzroka i posljedica. Stoga bi Vatikan mogao razmisliti o egoizmu i materijalizmu koji prijeti svemu stvorenom. Odgovornost je po naravi stvari, obzirom se „sveti otac“ naziva zastupnikom „oca“ na Zemlji, ponajviše upravo na njemu, kao „nepogrješivome, zastupajućem i svetom“.

Papa upozorava sve koji su u sastavu naoružanih skupina bilo koje vrste da napuste put nasilja. Skupina crkvenih dostojanstvenika do zuba je naoružana lažnim naučavanjem i obilježavanjem mača „katoličkim“, pa bi bilo uputno da se drži riječi svoga vođe, da napusti put nasilja nad ljudskim dušama, jer opasnost u kojoj žive mnogi kršćani u svijetu širi osjećaj “netrpeljivosti prema religijama, a posebno prema kršćanskoj“.

Borba za iskorištavanje prirode koja pri tom nastaje jedan je od razloga za razne sukobe, pa pozivamo na zaštitu stvorenoga do koje se dolazi po riječima „svetoga oca“  „političkim i ekonomskim mjerama koje jamče oblike poljodjelske i industrijske proizvodnje koja će poštovati poredak stvorenoga i zadovoljiti primarne potrebe svih“, a planove takva upropaštavanja sačinit će upravo presveta majka Crkva i preuzeti odgovornost za isto. Posljednje je naš prijedlog.

Glavna novost u ovakvim makroekonomskim i ostalim odnosima jest, da su, nakon pedofilskog sastanka u Vatikanu – biskupi preuzeli obvezu da će surađivati sa sudskim vlastima. Do sada to nije bio slučaj jer “božji zakoni Vatikana” su iznad stvarnih Božanskih zakona, pa i ustavnih zakona sekularnih država.

Upravo je “slabljenje u vjeri u božje zakone Vatikana” bilo jedan od čimbenika koji su doveli do seksualnog iskorištavanja djece, krađa (i) li laži, te se to ne može, po riječima “sv. Oca”  opravdavati kao ljudska slabost.

“Ne može se kazati kako je netko “lagao, ali to je ljudski” ili kako je netko “krao, ali i to je ljudski”, jer nepoznavanje zakona Božanskoga nikoga ne štiti od njegove odgovornosti.

Biti čovjek znači biti darežljiv, htjeti pravdu, oprez, mudrost, odnosno biti Božjom slikom, a biti svećenikom – to mora biti čovjek koji živi pravu ljudskost, koji je obrazovan, ima ljudske vrline te razvija svoju  svoju inteligenciju i svoje osjećaje, a Božanske osjećaje i inteligenciju ostavlja po strani. Ionako smo svi jedno u Jednome, pa ako malo zastranimo u intelekt, ništa strašno, tu je papa da nas upozori. Odgovornost ćemo platiti indulgencijama i ispovijedima, klečanjem u kukuruzu, molitvom poput “i ne uvedi nas u napast” jer smo ionako već u napasti koja je po riječima “oca nepogrješivoga” izraz poslušnosti koja se ne sviđa  našem vremenu, te se čita kao tuđe nametanje na našu volju. Ikona slobode ionako je zacementirana u Vatikanskim arhivima i zvoni na zaštitu zakonitosti života po stvarnim Božanskim zakonima, koji nisu ugledali tamu vatikanskih knjižnica.

“Iz bolne kušnje može se doći do obnove, milosti obraćenja i veće vjere”, osnovna je poruka vatikanskog sastanka s irskim biskupima, ali po zakonitostima koje nameće hijerarhija crkvene institucije. Pri tom ljudski život mora biti priznat kao neotuđivo pravo osobe i nikada ne smije biti smatran kao nešto što se može podvrgnuti sudu jačega, u ovom slučaju institucije.

Zamislimo li se nad ovim recima, nećemo ostati ravnodušni. Nije to ostao ni Predsjednik Republike Ivo Josipović kada je na inauguraciji rekao “Tako mi Bog pomogao”. Iako agnostik, zaziva Boga u trenucima kada shvaća što je ovaj svijet, tko ga vodi, i kakav je zadatak pred nama.

Najveći teret odgovornosti snosimo spram vlastite duše: budemo li slušali i koristili ponuđene prazne riječi “svetosti” nećemo dogurati dalje od nazatka. Da li to stvarno želimo? 

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-egoizam-je-doveo-krize-clanak-77451

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-laz-krada-nemaju-opravdanja-clanak-98421

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-pedofilija-je-strasan-zlocin-clanak-97281

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-znanost-ne-moze-raspolagati-ljudskim-zivotom-kako-god-zeli-clanak-96287

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-benedikt-xvi-protiv-skenera-tijela-aerodromima-clanak-99737

http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-zastitite-radna-mjesta-clanak-89649

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s