Trač koji je ocrnio Svetu Stolicu

Jutarnji.hr

12.02.2010.

Inoslav Bešker

Trač koji je ocrnio Svetu Stolicu

Trač koji je koštao svih dužnosti Dina Boffa (donedavnoga glavnog urednika Avvenirea i ostalih glasila Talijanske biskupske konferencije) pokazao se u međuvremenu samo vrhom ledene sante i pokazateljem temeljito narušenih i zatrovanih odnosa u dijelu hijerarhije Katoličke crkve.

http://www.jutarnji.hr/trac-koji-je-ocrnio–svetu-stolicu/557957/

Značaj tog trača postao je očit pošto je prije nekoliko dana i sam papa Benedikt XVI preko Državnog tajništva obznanio da smatra ne samo neutemeljenim glasinama nego i difamiranjem Svete Stolice tvrdnje (objavljene u nekim talijanskim glasilima) da su krivotvorine o Boffu u talijanske novine podvalili bilo zapovjednik vatikanske Žandarmerije, bilo glavni urednik Osservatorea Romana.

Obznanu takva karaktera iz Državnog tajništva ne pamti nitko živ među vatikanistima.

Njome je skandal podignut na najvišu institucionalnu razinu, pokazujući da ga i Papa smatra nečim ozbiljnim.

• Podsjetimo: u jeku privatnih afera višekratno rastavljanoga katoličkog političara i tajkuna Silvija Berlusconija, Boffo je u Avvenireu komentirao da je Berlusconi dužan objašnjenje javnosti. Nedugo zatim je dnevnik il Giornale, u vlasništvu Berlusconijeve obitelji, objavio da je Boffo notorni homoseksualac koga prati policija i koji je maltretirao suprugu svog ljubavnika. Eto tko drži moralne predike Berlusconiju – zavapio je il Giornale.

Boffo je zanijekao, ali mu je nož u leđa gurnuo Osservatore Romano, vatikanski oficiozni list, kroz desetljeća pouzdan indikator stavova Svete Stolice, vazda oprezan u formulacijama i stavovima. Koristeći tradicionalni stil “reknem a ne kažem” glavni urednik Gian Maria Vian ogradio se od Boffa, navevši one koji su imali povjerenja u Osservatore da tu zaista nešto ima.

Na kraju se pokazalo da nema praktički ničega. Feltri je priznao da je tvrdnja bila lažna, ali tek dugo pošto se Boffo povukao sa svih funkcija.

Postalo je također jasno da se Osservatoreu ne može više vjerovati, barem dok je u njemu Vian, koji je okolo govorio da je il Giornale odrao Boffa “s mjerom”, u “perfektnome anglosaksonskom stilu”.

• Feltri je nedavno ustvrdio da je falsificirani dokument dobio od institucionalnog izvora u Vatikanu kome “nije mogao ne vjerovati”.

Uslijedila su nagađanja: Giuliano Ferrara je u Fogliu zaključio da je to učinio baš Vian, možda po nalogu kardinala državnog tajnika Tarcisija Bertonea.

Sveta Stolica je više od dva tjedna čekala s demantijem. Navodno dok Papin tajnik monsignor Georg Gänswein nije osobno ispitao potencijalna “duboka grla” u reverendi.

Triput demantiravši umiješanost Viana i šefa Žandarmerije, Papa nije dao demantirati da je Feltriju to netko ipak dao – i tu je problem: Feltri bi mogao jednom izlanuti tko, ali dok ne izlane, sumnjivi su mnogi, a nitko izvan vatikanske hijerarhije.

Potkopan je autoritet vrhova Crkve.

Netko je Boffu naudio ne zbog teološke, ili barem eklesiološke raspre, nego zbog puke potrebe da oslabi “partiju” kojoj je navodno pripadao Boffo, novinar dugogodišnjeg povjerenja dugogodišnjeg predsjednika Talijanske biskupske konferencije kardinala Camilla Ruinija. Navodno nezadovoljnoga što ga je na toj dužnosti naslijedio kardinal Angelo Bagnasco, a ne mletački patrijarh kardinal Angelo Scola (blizak organizaciji Communione e liberazione). S druge strane, tvrde opet “upućeni”, Bertone je nezadovoljan Bagnascom koji ne pristaje biti longa manus Državnog tajništva. Opet, domeću treći, ni Bertoneu nije lako u Državnom tajništvu, gdje ga diplomati s dugim stažom vide kao uljeza.

Glasine? Tračevi? Da – ali ne stižu izvana, nego iz Vatikana. A nema više Ivana Pavla II koji je takve fronde znao ukrotiti i prije negoli bi izbile u javnost, kamoli kao skandal na oštrici falsifikata.

Kome je taj falsifikat trebao? Cui prodest? Ako Nije Vian, ni Bertone, jest netko tko je htio nauditi Ruiniju i “njegovima”, pa je – kaže Državno tajništvo – difamirao samu Svetu Stolicu. Sada se to trpa u razne kontekste, pa i u navodni kontekst borbe za prevlast između Državnog tajništva i nacionalnih biskupskih konferencija ne samo u Italiji, nego i u Brazilu, odnosno Sjedinjenim Državama – komentira Sandro Magister u Espressu. Bilo što bilo – spektakl je ružan, pobjednika nema, mogu se samo uspoređivati gubici.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s