OBJAVA BAZE PODATAKA O PEDOFILIMA

T portal

KAKO MONSTRUMIMA STATI NA KRAJ?

11.02.2010.

Vlatka Polšek Palatinuš

Kastracija ne, baza pedofila da!

 Nakon sramotnih odluka Vrhovnog suda kojma se silovatelji vlastite djece puštaju na slobodu ili im se pak smanjuju kazne, postavlja se pitanje kako takvim monstrumina stati na kraj, nakon što krovna pravosudna institucija donese ovakve odluke? Je li rješenje kemijska kastracija pedofila? Ta se opcija predstavlja kao humanija alternativa operativnoj kastraciji ili doživotnom zatvoru, no stručnjaci i zakonodavci uglavnom odbacuju tu mogućnost. Stoga smo razgovarali s predstavnikom medicinske struke, pravosuđa, psihijatrom i pravobraniteljicom za djecu. Svi naši sugovornici slažu se u dvije stvari: presude pedofilima moraju biti više, a osnivanje baze pedofila je nužno

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/55058/Kastracija-ne-baza-pedofila-da.html

Što uopće znači kemijska kastracija?

Pacijent svaka tri mjeseca prima injekcije koje razinu testosterona svedu na minimum, tj. hormoni se ne izlučuju iz testisa. Jedan dio se i dalje izlučuje iz nadbubrežne žlijezde, no ta količina nije presudna za seksualni nagon’, pojasnio je za tportal specijalist urolog Neven Kapun. Upozorava na niz štetnih posljedica takve terapije. ‘Osim što se gubi erekcija, smanjuje se i mišićna masa pacijenta, dolazi do demineralizacije kostiju tj. osteoporoze.

Pacijenti imaju valunge, poput žena u menopauzi te im se čak smanjuju kongnitivne sposobnosti’, kaže Kapun. ‘Ako je kemijska kastracija dobrovoljna apsolutno je u redu da se pedofilu to omogući. Nasilna kastracija je vrlo upitna’, tvrdi Kapun.  Tretman kemijske kastracije jednak je terapiji za liječenje uznapredovalog stadija karcinoma prostate. Klasična kastracija pak podrazumijeva vađenje testisa. ‘Kemijska kastracija treba se provoditi svaka tri mjeseca. Cijena svake pojedine terapije kod nas je 2,600 kuna’, kaže Kapun.

Štimac: Kastracija nije rješenje

‘Pokazalo se da kastracija pedofila u konačnici nije riješenje. Mnoge zemlje koje su krenule s tim mjerama, odustaju jer to zadire u pravne aspekte’, kaže Domagoj Štimac, psihijatar iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. ‘U početku se činilo da bi se kastracijom mogao riješiti recidivizam, no to se u većini slučajeva nije dogodilo, tj. došlo je do ponavljana istog kaznenog djela’.

I on smatra da je jedan od bitnih koraka osnivanje baze podataka pedofila. ‘Tako ih se može, nakon kazne koja ima je određena, pratiti kako se ne bi doselili ili zapošljavali blizu škola i vrtića’, kaže Štimac te dodaje kako su, zavisno o socijalnom razvoju društva, takve baze više ili manje javne. No ističe kako niti registar nije rješenje. Smatra da je potrebno raditi na prevenciji jer se seksualna sklonost prema djeci obično kod takvih osoba javlja između 13. i 14. godine života.’Poanta je da prepoznamo takve slučajeve. Možemo pomoći takvim adolescentima u razvoju njihove seksualnosti’.

 U sedam godina kroz Polikliniku za djecu grada Zagreba prošlo je 6.500 djece, od toga ih je osam posto bilo seksualno zlostavljano, što je nešto više od 500 djece.

Ovaj je prosjek jednak kao i u ostalim europskim zemljama.
Štimac je pohvalio ulogu medija u podizanju javne svijesti na višu razinu o ovom problemu u posljednjih desetak godina. ‘Djeca su informirana o tome što su zabranjeni pokreti i tajne koje nisu tajne. Od opasnosti koje vrebaju na interenetu i do kontakata s prikrivenim pedofilima putem novih medija’, kaže Štimac.

Dug oporavak zlostavljanog djeteta

Kada govorimo o seksualnoj traumi, ovisi kako je ona nastala i tko ju je izvršio. Nije jednaka traumatizacija kod silovanja djeteta od strane nepoznate osobe ili od strane člana primarne obitelji koja traje neko vrijeme. Takve traumatizacije su dublje jer zadiru u prirodne osjećaje djeteta. Ono zna da nešto nije u redu a s druge strane voli oca’, pojašnjava Štimac i dodaje da je oporavak djece koju zlostavlja član uže obitelji puno dulji i zahtjeva intenzivniju stručnu pomoć.

Tu se otvara novi problem: nedostatak stručnjaka za mentalno zdravlje osposobljenih za rad s djecom. Riječ je prvenstveno o defektolozima, psihijatrima i psiholozima, a u terapijama mogu sudjelovati pedijatri i socijalni radnici. Oporavak seksualno zlostavljanog djeteta ovisi o nizu faktora. Ima li ono potporu drugog roditelja prvenstveno majke, i potporu okoline. Također ovisi i o dobi u kojoj je dijete proživjelo takvu vrstu traume: je li se ona dogodila u ranom djetinjstvu, u dobi od jedne do dvije godine, predškolskoj dobi ili školskoj.

‘Kod ranih trauma dijete se ne sjeća zlostavljanja no postoji rizik od razvoja psihotičnog poremećaja. Kod zlostavljanja predadolescenata može doći, od razvoja promiskuitetnog ponašanja do podpunog odbijanja seksualnih aktivnosti s vršnjacima. Također takva djeca mogu biti sklona ovisnostima ili pak počiniti samoubojstvo’, pojašnjava Štimac i dodaje kako niti jedan od ovih faktora nije siguran, no to su rizici. ‘Zlostavljanu djecu treba pratiti i tretman prilagoditi osobnim potrebama djetete’, zaključuje.

Lovrin: Kastracija je kao da odrežete ruku onome tko je krao

Bivša ministrica pravosuđa i predsjednica Saborskog odbora za pravosuđe Ana Lovrin kaže kako bi kastracija pedofila ‘zadirala u ljudska prava’. ‘Takve metode su iz nekih davnih vremena. To je kao da odrežete ruku onome tko je krao’, kaže Lovrin. Smatra de osuđeni pedofili tikekom odsluženja zatvorske kazne trebaju proći kroz tretman, jer u protivnom, po izlasku iz zatvora, ponavljaju isto kazneno djelo.

Lovrin nije željela komentirati presude svojih kolega s Vrhovnog suda, no kada je riječ o posljednjem slučaju oslobađajuće presude ocu silovatelju, kaže kako osim same kaznene odgovornosti postoji niz odredaba iz obiteljskog zakona koje omogućuju da se ta devetegodišnja djevojčica i njezin brat zaštite. To bi značilo, kada zakaže pravosuđe, problem se prebacije na socijalne službe.

Lovrin je nam je iznijela jedan nevjerojatan podatak. 2007. Ministrastvo pravosuđa radilo je analizu presuda za seksualno zlostavljanje djece proteklih deset godina. Gotovo sve izrečene kazne bile su na donjoj granici, tj. zlostavljači su dobivali minimalne zatvorske kazne predviđene za takve zločine. Zbog toga je, kaže Lovrin, podignuta ta donja granica.

Bizarne odluke Vrhovnog suda

Vrhovni sud smanjio je kaznu ocu iz Bjelovara koji je u više navrata silovao svoju 15-godišnju kćer s 12 na sedam i pol godina.

Vrhovni sud donosi oslobađajuću presudu ocu koji je silovao svoju šestogodišnju kćer.

2008. smanjili su kaznu s 27 na 22 godine zatvora ocu koji je godinu dana svakodnevno silovao 13-godišnju kćer. Suprozi je prijetio da će po izlasku iz zatvora ‘na red’ doći i mlađa i njegova mlađa kćer. Sud mu je ublažio kaznu jer otac petero djece.

Opačić: Treba nam registar pedofila

Milanka Opačić, saborska zastupnica SDP-a slaže se da je Hrvatskoj pod hitno potreban registar pedofila. ‘Trebamo imati registar pedofila. Kazne su po zakonu dobro propisane, problem je praksa. Suci ne idu na najviše kazne, nekada čak idu i na oslobađajuće presude. ‘Zbog loše pripreme tijekom pravosudnog procesa ponekad se donose presude koje ne služe zaštit djeteta’, kaže Opačić.

Pravobraniteljica za djecu: najstrože kazne i baza pedofila

Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić slaže se s našim ostalim sugovornicima. Kazne za pedofile su preblage. Također smatra nužnim osnivanje registra pedofila kako se oni ne bi zapošljavali na mjestima na kojima bi bili u neposrednom kontaktu s djecom ili, u još gorem slučaju, postali udomitelji ili posvojitelji.

‘Ured pravobraniteljice za djecu stalno zahtijeva da se počinitelji nasilja nad djecom najstrože kazne, odnosno da im se izriču najteže kazne zakonom predviđene za takva djela. Na taj način društvo šalje nedvosmislenu poruku svim potencijalnim počiniteljima što ih čeka ako i oni počine takvo kazneno djelo, što je jedan oblik generalne prevencije.’

Ističe da djeci ne prijeti samo opasnost od pedofila koji su osuđivani već i od ‘počinitelja koji nisu procesuirani, niti su pod nadzorom’. Stoga je bitno ‘preventivno osnaživanje djece u zaštiti od seksualnog zlostavljanja. CAP program (Child Assault Prevention) u Hrvatskoj se primjenjuje u mnogim školama. Jelavić također ističe kako je bitno senzibilizirati javnost o ovom problemu te educirati veći broj stručnjaka za rad s seksualno traumatiziranom djecom.

Amnesty International: kastracija kao terapija, ne kazna

‘Protivimo se fizičkom kastriranju kao kazni, ali se ne protivimo principu upotrebe hormonske terapije (kemijske kastracije) u svrhu kontroliranja i zatomljivanja seksualnih nagona kod prijestupnika te vrste’. Smatraju da kemijska kastracija ne smije biti oblik kažnjavanja, već da se može izvršavati ‘uz suglasnost prijestupnika’, kazali su nam iz nevladine organizacije za promicanje ljudskih prava Amnesty Internationala Hrvatske.

U Poljskoj obavezna kemijska kastracija, u Češkoj operativna

Među članicama UN-a jedino je Poljska uvela obaveznu kemijsku kastraciju pedofila. Francuska je također znatno postrožila kazne za pedofile. Nicolas Sarkozy je naložio da pedofili moraju izdržavati pune zatvorske kazne, da moraju biti smješteni u posebno osiguranim bolnicama i pod stalnim elektronskim nadzorom, a mogli bi biti podvrgnuti i kemijskoj kastraciji. Seksualni prijestupnici imaju tu mogućnost i u Danskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Švedskoj. U Češkoj se pak provodi kontroverzna operativna kastracija zbog čega je tamošnja vlada naišla na velike kritike Vijeća Europe.

Možda najpoznatiji slučaj kemijske kastracije je onaj britanskog znanstvenika Alan Turinga. Unatoč ogromnom diprinosu znanosti, britanski su zakoni bili neumoljivi. Turing koji je bio homoskesualac, 1952. mogao je zbog svoje skesualne orijentacije biti kažnjen zatvorom ili kemijskom kastracijom. Izabrao je ovo drugo. Dvije godine kasnije izvršio je samoubojstvo. Britanski premijer Gordon Brown prošle godine javno se ispričao u ime britanske vlade za Turingov slučaj.

No problem leži u činjenici da se vlastodršci pozivaju na kemiku kastraciju pedofila uglavnom kako bi zadovoljili mase nakon nekog pedofilskog skandala. Populizam uvijek prolazi a političari iskorištavaji užasne slučajeve zlostavljanja djece kako bi među potencijalnim biračima odinijeli pokoji bod. To se dogodilo u Francuskoj i u Poljskoj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s