Može li Petrov nasljednik pogriješiti?

Može li Petrov nasljednik pogriješiti?
 
 
 
Papa je nepogrešiv, vjeruju katolici, jer bi ga, prije nego pogriješi, Duh Sveti spriječio da to učini. No, je li to baš tako i odnosi li se nepogrešivost na sve što papa bilo kada izgovori ili napravi?
 
Nedavni izraz žaljenja pape Benedikta Šesnaestog bio je skoro poput papinske isprike, koje su vrlo rijetke, kažu komentatori. No, može li čovjek za kojega katolici vjeruju da je “nepogrešiv” – pogriješiti?

http://arhiva.net.hr/vijesti/page/2006/09/20/0576006.html

Po vjerovanju Katoličke crkve, rimski biskup je nepogrešiv, ali samo u određenim slučajevima. Nedavni komentari Benedikta Šesnaestog o islamu, koji su izazvali bijes muslimana, ne spadaju u tu kategoriju. Papina nepogrešivost odnosi se na pitanja vjere koja se tiču cijele Crkve, ali ne i na njegova osobna mišljenja ili, kao što je ovdje slučaj, citiranje povijesnih tekstova.

Pio Dvanaesti proglasio je 1950. godine uznesenje Marije u raj. To je jedina ‘nepogrešiva izjava’ od proglašenja papa nepogrešivima na Prvom vatikanskom koncilu 1870. godine

Stoljećima se u Crkvi žestoko raspravljalo o papinoj nepogrešivosti – još otkako je početkom 6. stoljeća iznesena teza da je papa čuvar apostolske istine. No, riječ “nepogrešivost” nije se koristila, jer se vjerovalo da “nepogrešiv” može biti samo Bog, kaže povjesničar Crkve Peter Stanford. “Poznato je da su u prethodnim stoljećima razni pape svojim ponašanjem i prosudbama osramotili svoju službu”, kaže Stanford.

Papina nepogrešivost formalno je priznata tek je u 19. stoljeću. Nakon duge rasprave, u kojoj je jedan od glavnih protivnika nepogrešivosti bio hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer, Prvi vatikanski koncil proglasio je 1870. papu nepogrešivim, ali pod određenim uvjetima. Na koncilu je postignut kompromis, po kojemu papa, “kada govori ex cathedra (s katedre, stolice Svetog Petra, tj. kao poglavar Crkve) posjeduje nepogrešivost ako određuje doktrine o vjeri i moralu kojih se treba držati cijela Crkva”. Prvi vatikanski koncil suglasio se da se papine doktrine, nakon što ih je papa izrekao, ne mogu mijenjati (to može samo opet papa, isti ili neki drugi).

Veliki protivnik proglašenja papa nepogrešivima bio je hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer

Svakodnevni papini govori ne smatraju se, međutim, nepogrešivima. Dapače, obznane koje pape daju kao nepogrešivi vrlo su rijetke. Od proglašenja pape nepogrešivim na Prvom vatikanskom koncilu samo je jedan papa jednom objavio “nepogrešivu izjavu”, kaže povjesničar papinstva Michael Walsh.

Pio Dvanaesti proglasio je 1950. godine uznesenje Isusove majke Marije u raj vjerskom dogmom (istinom koja se ne propituje, niti se u nju sumnja). Papa Ivan Pavao Drugi navodno je htio nastupiti kao nepogrešiv 1994. i isključiti mogućnost da se žene ikad zaređuju za svećenice, ali su mu savjetovali da to ipak ne radi, kaže Walsh.

Iako je Wojtyła, ne kao nepogrešiv, rekao da katolici u budućnosti o tome ne trebaju čak ni razgovarati, o tome se teoretski ubuduće ipak može raspravljati. Slično tome, mnogi teolozi smatraju da ni papine propovijedi protiv kontracepcije ne spadaju u sferu u kojoj je poglavar Katoličke crkve nepogrešiv. Poznata enciklika Pavla Šestog Humanæ vitæ iz 1968. u kojoj je osuđena kontracepcija, nije izdana u obliku nepogrešive papine obznane.

Papa je nepogrešiv kada ex cathedra određuje doktrine o vjeri i moralu kojih se treba držati cijela Crkva

“Nepogrešive obznane ne izdaju se kao papinske enciklike”, kaže Michael Walsh. To se radi tako da se “objavi dogmatska izjava ex cathedra, sa stolice Svetog Petra”. Pa zašto je onda Prvi vatikanski koncil proglasio papu nepogrešivim? Motivacija za to vjerojatno je bila u prvom redu politička, kako bi se ojačao ugled pape. Dok se koncil okupljao 1868., papinski posjedi u Italiji su nestajali – ujedinili su se u talijansku nacionalnu državu.

A kad papa nepogrešive obznane izdaje tako rijetko, zašto su one potrebne? Walsh kaže da to proizlazi iz strukture Crkve. “Katolička crkva je zapravo federacija crkava. Svaki biskup upravlja svojom dijecezom, a svim biskupima upravlja papa kao biskup rimski”, kaže Walsh. “Biskupi bi trebali biti ujedinjeni u vjeri, ali kada dođe do podjele oko teoloških pitanja, onaj koji nikad ne može imati krivo je papa. On na neki način održava pravovjernost, jer bi ga Duh Sveti spriječio da pogriješi”, kaže Walsh. On misli da Benedikt Šesnaesti vjerojatno neće objavljivati nepogrešive izjave jer je “papa Ratzinger općenito nesklon njihovoj prirodi”.

Net.hr

20.09.2006.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s