KAtolička crkva u Sloveniji

Križ života

Katolička crkva u Sloveniji

 

Katolička Crkva je najveće vjersko udruženje u Sloveniji. Od 2 milijuna stanovništva 80% je krštenih, deklariranih katolika je 72%. No, to je statistika. Onih koji dolaze u crkvu svaku nedjelju, ima samo 12- 15%. Osim katolika u Sloveniji ima muslimana, pravoslavnih vjernika, protestanata i drugih. Uz to je dosta deklariranih ateista ili ljudi koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj skupini.

http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?id=56&rubrika=27


– povijest

Kršćanska vjera je bila prisutna već u doba Rimljana jer smo imali tri deklarirane biskupije: Petoviona (Ptuj), Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana). U Petovioni je djelovao vrlo poznati biskup sv. Viktorin, koji je bio prvi komentator Svetog pisma na latinskom jeziku. Umro je oko 300. godine kad su progonili kršćane. Tijekom seobe naroda kršćanstvo je bilo u zatonu, zato o masovnom pokrštavanju govorimo u 7. stoljeću, kad su slovenski knezovi, koji su vodili samostalnu državu Karantaniju primili krst. Brzo poslije toga izgubili smo samostalnost i prepustili se Bavarcima.

U početku srednjega vijeka (od 811.) teritorij Slovenije bio je podijeljen na dvije biskupije: južno od Drave pod Oglej (Aquileia) i sjeverno pod Salzburgom. Tada je započelo osamostaljenje ovih biskupija, koje postoje i danas: Koparska biskupija (Koper) ima svoje biskupe već u 8. stoljeću, a brzo nakon toga prelazi pod Trst (Trieste), ponovno osamostaljenje biskupije dogodilo se tek 1977. godine. Lavantinsko-mariborska biskupija (Maribor) nastaje 1228. sa središtem u Labotski dolini u današnjoj Austriji. U Mariboru je sjedište biskupije prenio biskup Anton Martin Slomšek (1800. -1862.) godine 1859. Godine 1999. ga je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim. Ljubljanska biskupija (Ljubljana) je najmlađa i nastala je godine 1462. Veći dio slovenskog teritorija je do Josipovih reformi (car Josip) ostao pod Oglejem (od 1751. Oglej se dijeli na Goricu i Videm-Udine) i salzburšku nadbiskupiju.

Slovenski teritorij jako je obilježila reformacija i s tim protestantizam. Primož Trubar je bio pionir protestanata i on je napisao prvu knjigu u slovenskom jeziku godine 1550. s naslovom Katekizam. U Ljubljani je bio čak superintendent protestantskog udruženja, koje je bilo krajem 16. stoljeća u Ljubljani u većini. Slovenski protestanti su omogućili, da je cijela Biblija bila prevedena na slovenski jezik (13. na svijetu). Sa nastupom protureformacije i augsburškim mirom (Cuius regio eius et religio) bili su prognani preko granice, najviše u Njemačku, među njima i Trubar. Danas su se protestanti ili preciznije evangelisti očuvali u Prekomurju, sa središtem u Murskoj Soboti. Kraj 16. stoljeća je istovremeno početak visokoškolskog studija jer je 1589. godine bila ustanovljena teološka škola u Gornjem Gradu. Po njezinom ukidanju sa strane cara Josipa bila je ponovo uspostavljena 1811. godine. Početak sveučilišta je 1919. godine (Ljubljana). Današnji oblik (skoro u cijelosti) biskupije su dobile u vremenu Josipa II. (1780. – 1790.). Uz to car Josip II. napravio je mnogo štete Crkvi raspuštanjem mnogih redovničkih zajednica, najviše kontemplativnih.

Za razdoblje između dva svjetska rata možemo reći da je to razdoblje u punom procvatu Crkve. Svećenici su bili prisutni i u političkom životu. Sve se promijenilo s 2. svjetskim ratom kada su na vlast stupili komunisti i isključili Crkvu iz društvenog života. Mnogo je pretrpio ljubljanski biskup Rožman, koji je po ratu morao pobjeći u Austriju i iz Austrije u Ameriku. Pomagao je domobranima, koji su se branili pred komunističkim režimom koji je likvidirao veliki broj svećenika i ostalih protivnika režima. Još je gore bilo nakon završetka rata, kad su po šumama (Teharje, Kočevski Rog) ubili na tisuće Slovenaca. Još danas se u narodu osjeti ta podijeljenost među »lijevima« i »desnima« i nismo još sposobni prekinuti s takvim podjelama. Crkva je bila često na rubu događanja. Godine 1952. su iz sveučilišta izbacili teološki fakultet, a prije toga je bio iz škola izbačen i vjeronauk.

Proces demokratizacije počeo je godine 1991. kada je Slovenija postala samostalna država. U tom vremenu demokratizacije je i Crkva dobila slobodu i neka prava koja su joj bila oduzeta. Ponovno su formirani teološki fakulteti (trenutno postoje dva – u Ljubljani i Mariboru), vjeronauk za sada još nije u školama. Možda će biti bolje kad budemo ove godine ušli u Europsku Uniju. Još se osjeća vjerska hladnoća, kršćane još gledaju sa strane (također su i mediji u rukama »ljevičara«). Kršćani također nisu (nismo) dovoljno hrabri da bi nastupili onako kako bi trebali. Više ima tradicionalne nego žive vjere, tako da se ona prava kršćanska klima ne zamjećuje.

– sadašnje stanje u Crkvi u Sloveniji

Kako je već rečeno, Crkva u Sloveniji razdijeljena je u tri biskupije: Ljubljana, Maribor i Kopar. Među njima je Ljubljana nadbiskupija i metropolija od godine 1961. Sadašnji nadbiskup i slovenski metropolit je dr. Franc Rode (1997. – ) koji ima tri pomoćna biskupa, u Mariboru je biskup dr. Franc Kramberger (1980. – ) koji ima dva pomoćna biskupa, a u Kopru je Metod Pirih (1987. – ) s jednim pomoćnim biskupom. Imamo i kardinala Ambrožiča koji kao nadbiskup djeluje u Torontu u Kanadi. Svećenika je nešto više od tisuću, uključujući i svećenike koji su i redovnici. U bogosloviji u Ljubljani, gdje stanuju i koparski bogoslovi, je oko 50 bogoslova, a u bogosloviji u Mariboru 45.

Među redovnicima su na prvom mjestu Salezijanci (160), zatim Franjevci (100), Isusovci, Lazaristi, Minoriti (Konventualci), Kapucini i ostali. Kod žena ima najviše časnih sestara Kćeri kršćanske ljubavi, zatim Školske sestre, Uršulinke i ostale. Snažne su i vjerske udruge: Obnova u Duhu, Marijino djelo (fokolari), Emanuel… Jednom u godini se svi mladi katolici skupljaju u Stični, gdje se održava godišnji susret mladih sa svečanom misom, muzikom i radionicama. Skupi se oko 10 000 mladih.

Po pojedinačnim biskupijama imamo i značajna Marijina svetišta. U ljubljanskoj biskupiji su to Brezje blizu Kranja na Gorenjskem (svetištem upravljaju oci franjevci), u mariborski biskupiji je to Ptujska Gora (upravljaju konventualci), u koparski biskupiji je to Sveta gora (upravljaju oci franjevci).

Dva puta nas je posjetio i papa Ivan Pavao II. Prvi puta godine 1996. (tri dana: Ljubljana, Postojna, Maribor) i 1999. (jedan dan), kad je u Mariboru beatificirao biskupa Antona Martina Slomška.

Vrlo značajna za Crkvu je bila Sinoda u Ljubljani godine 2000., koja je dala veću pažnju i ulogu laicima kod oblikovanja budućnosti Crkve, najviše kod kateheze i u radu sa manjim grupama u župnoj zajednici (mladi, bračni parovi, stariji, karitativni rad…). Zanimanje za duhovni poziv je u posljednje vrijeme u opadanju, ali ipak još nije tako slabo kao u Zapadnoj Europi. Pad duhovnih zvanja još više vapi za aktivnim vjernicima laicima čiji jer rad vrlo dragocjen.

 

2.9.2004

piše: Igor Salmič

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s