Kama i križ

BlogB92

Kama i križ

16.12.2009. u 18:51

AleXandar Lambros

 Puno saučesništvo hrvatske katoličke crkve s ustaškom diktaturom ozvaničeno je 26. juna 1941. kada prilikom svečanog susreta najviših dostojanstvenika crkve i poglavnika, monsinjor Stepinac jamči Paveliću “vjernu i lojalnu suradnju za veliku budućnost naše domovine”. Saradnju koju primas Hrvatske potvrđuje u brojnim javnim prilikama, često prisustvujući i svečanostima ustaškog režima i okupacionih nacifašističkih snaga.

http://blog.b92.net/text/13676/Kama-i-kriz/ 

Prije 1941. Hrvatska katolička crkva godinama je trpjela nepravde i šikaniranja. Bivši monarhistički režim jugoslovenske države koji je bio pod srpskom hegemonijom uvijek je favorizovao srbopravoslavnu vjeroispovjest na štetu drugih obreda (koje je režim samo tolerisao) . Ali potpuna i aktivna podrčka hrvatskog katoličkog klera ustaškoj diktaturi nije prosto reakcija na višegodišnje nepravde, nego je to aktivno učešće u stvaranju Nezavisne Države Hrvatske zamislio nacifašista Pavelić a podrzali Hitler i Musolini. Uostalom, duhovno uporište ustaške ideologije predstavlja najmračniji katolički fanatizam.
Po mišljenju istoričara Falkonije u saučesništvu katoličkog klera s Pavelićevom diktaturom “odlučujući je bio krajnje vjerski karatkter ustaškog pokreta koji je u izvjesnom smislu želio da obnovi staro hrvatsko kraljevstvo koje je imalo vazalski odnos prema Papi”. Poglavnikov pokret “u ime Boga” karakteriše ekstremni katolicizam koji ga jasno razlikuje od njemačkog nacionalsocijalizma i italijanskog fašizma; već u godinama ilegalne aktivnosti Pavelićev pokret je pridobio mnoge aktiviste u djelovima hrvatskog klera i bez pune podrške veoma rasprostranjene i hegemonske katoličke crkve hrvatska država ne bi mogla ni da nastane.

Gotovo svi katolički sveštenici i njihova bratstva daju, dakle, punu i osvjedočenu podršku novonastaloj ustaškoj diktaturi. Podršku koja ide čak do gordog i otvorenog saučesništva i poslije prvih etničkih pokolja. Kao primjer navešćemo jedan članak koji je 10. aprila 1942. objavljen u novinama “Vrhbosna”, a čiji je potpisnik Dragutin Kamber, sekretar sarajevskog nadbiskupa Ivana Šarića: “(Možemo) ustvrditi, bez bojazi da budemo opovrgnuti, da smo se mi hrvatski katolički svećenici od samog početka našli u veoma velikoj većini na strani onih ljudi koji su pripremili došašće Nezavisne Hrvatske. Ova država je naša tvorevina.”

 Godine 1941., 21. aprila službeni organ Zagrebačke nadbiskupije, “Katolički list”, komentarišući napad na Jugoslaviju od strane nacifašističkih trupa, dolazak Pavelića u Zagreb i uspostavljanje ustaške diktature, takve događaje pripisuje “Svemogućem Proviđenju”:
“Ovi su događaji omogućili stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Zato je hrvatska država činjenica. Naši preci su je u sebi nosili stoljećima, kao ideal sve dok je Svemoguće Proviđenje nije ostvarilo u ljetu velikog narodnog jubileja. Katolička crkva koja 1300 ljeta duhovno vodi hrvatski narod u svim teškim i veselim vremenima, sjedinjuje svoju radost s radošću hrvatskog naroda u ovim danima uspona i ponovnog stjecanja državne nezavisnosti”.

Isti ovaj “Katolički list” – čiji je pročelnik nadbiskup zagrebački monsinjor Stepinac – u broju 41 od 7. juna 1941. objavljuje članak pod naslovom “Nezavisna Država Hrvatska”, čiji je potpisnik kanonik Janko Penić (urednik časopisa), u kojem se slavi ustaški diktator Pavelić: “Poglavnik je vratio katoličkoj crkvi njenu drevnu, tradicionalnu božansku vlast koja je u staroj Jugoslaviji znatno trpjela. Poglavnik posvećuje veliku pažnju vjeri i čudima”.
Puna podrška hrvatske katoličke crkve ustaškoj diktaturi uspijeva da potvrdi čak i antisemitski fanatizam. O tome svjedoči katolički časopis “Glasnik sv. Ante”, po statutu posvećen kultu Sv. Ante, koji u broju 5-6 iz juna 1941. piše:
“U Hrvatskoj ima preko 30.000 Židova. U zagrebačkoj oblasti ima ih 12.000… U našim najsiromašnijim krajevima (Lika, Hercegovina, Gorski Kotar, Dalmatinska Zagora i dalmatinski otoci) nema nijednog Židova zato što tamo nemaju prigodu da pljačkaju. Poglavnik je izjavio da će židovsko pitanje biti korjenito riješeno”.

 Katolička akcija (koju je organizovao i razvio lično monsinjor Stepinac), “Veliko bratstvo križara”, Akademska udruga “Domagoj”, Katolička studentska udruga “Mahnić”, “Velika unija križarskih sestara”, brojne župne crkve, rekreativni kružoci, katoličke škole i konvikti: sva struktura hrvatske katoličke crkve mobiliše se na podršci i širenju ustaške ideolgijeiI na ubjeđivanje vjernika da je Bog blagoslovio surovu poglavnikovu diktaturu.
Zatrovano naročito fanatičnim misticizmom jeste društvo “Križara” čiji je simbol očito krst. Nastali 1920. kao “Hrvatski orlovi”, 1941. “Križari” broje 540 lokalnih sekcija, sa oko 30 hiljada upisanih članova (studenti, seljaci, radnici), razvijaju burnu aktivnost (sastanci, seminari, konferencije, logorovanje). Raspolažu sa dva organa štampe: nedjeljnikom “Nedjelja”, koji je namijenjen križarima, i mjesečnikom “Za vjeru i dom”, namijenjenim križaricama. Dolaskom Ante Pavelića križari masovno postaju militantne ustaše, a njihovi rukovodioci prve starješine diktature: predsjednik “Križara”, Feliks Njedžilski, postaje viceprefekt i vođa Ustaške mladeži.

“Križarska” propaganda predstavlja bogohulnu mješavinu ustaške apologije i vjerskog fanatizma, kao što piše u časopisu “Nedjelja” od 6. jula 1941. :”ustaška Hrvatska biti će Isusova i naša, i ničija druga. Sav hrvatski narod, od našega voljenoga Poglavnika do najmanjega djeteta, osjetio je u ovim danima Isusovu ruku”. Mjesec dana kasnije “Nedjelja” objavljuje članak pod naslovom “Križari u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, u kojem se tvrdi: ” Kako god čvrsto vjerujemo u Boga tako čvrsto vjerujemo u Poglavnika… Ispunjava se Pravda, padaju naši protivnici”. Razni predstavnici križarskih organizacija koje su rasute po provincijama kao ona u Gospiću (na čijem se čelu nalazi ustaški prefekt Jurica Frković), sarađuju na organizovanju masovnih pokolja. Za vrijeme jednog prijema priređenog za “Križare” u jesen 1942. monsinjor Stepinac će ih ovako pozdraviti: “Neka nas današnji sastanak posluži kao nadahnuće vašem radu i neka bude potvrda radnog i svestranog obilježja vaše organizacije”.

Puno saučesništvo hrvatske katoličke crkve s ustaškom diktaturom ozvaničeno je 26. juna 1941. kada prilikom svečanog susreta najviših dostojanstvenika crkve i poglavnika, monsinjor Stepinac jamči Paveliću “vjernu i lojalnu suradnju za veliku budućnost naše domovine”. Saradnju koju primas Hrvatske potvrđuje u brojnim javnim prilikama, često prisustvujući i svečanostima ustaškog režima i okupacionih nacifašističkih snaga: u svojstvu zagrebačkog nadbiskupa Stepinac, na primjer, prisustvuje svečanom otvaranju Sveučilišne nedjelje za njemačku i hrvatsku vojsku 1941. te inauguralnoj svečanosti Kongresa koji je organizovan u Zagrebu 28. oktobra 1941. (u čast proslave godišnjice fašističkog marša na Rim).
Političko-ideološko-vjerski sporazum između poglavnika i monsinjora Stepinca veoma je konkretan: ustaški režim postavlja sebi cilj da Nezavisnu Državu Hrvatsku pretvori u jedinstvenu zemlju u svijetu – na stranu grad Vatikan – koja će biti nastanjena samo vatrenim katolicima; a katolički kler odaje Paveliću dužno priznanje. Kanonik Kolarek, u “Katoličkom listu” od 8. avgusta 1941. označuje poglavnika kao “prvog sina hrvatskog naroda”, “obnovitelja hrvatske države”, “povijesnu ličnost koja se nije vidjela stoljećima”, i zaključuje da je “hrvatska država činjenica koju su generacije nosile u svom srcu kao ideal, sve dok ruka Proviđenja (preko Ante Pavelića) to nije ostvarila”.

“Narodne novine”, službeni organ Nezavisne Države Hrvatske, od 5. maja 1941.objavljuju “Zakon o vjerskom prekrštavanju”, potpisan od ministra obrazovanja i bogoštovlja Mile Budaka i poglavnika. To je zakonski akt koji se nalazi u funkciji programa etničko-vjerskog “čišćenja”, već najavljen u javnim nastupima ustaških poglavara, a koji predstavlja brutalan diktat Srbima (hrišćanskopravoslavne vjere): ili se pokatoliči ili ćeš umrijeti.
“Katolički list”, službeni organ zagrebačke kurije, 15.maja 1941. objavljuje cirkularno pismo iz ureda monsinjora Stepinca koje određuje Srbe kao “otpadnike Katoličke crkve”, i oduševljeno pozdravlja donošenje zakona koji obavezuje pravoslavce da se prekrste u katolike. Iste novine 31. jula 1941. potiču ustašku diktaturu da ubrza proces nasilnog “prekrštavanja”.

Godine 1941. 13. jula, dok etničko-vjerski pokolji traju već nedjeljama, udbinski župnik, don Mate Mogusa, propovijeda svojim vjernicima:
“Do sada smo radili za katoličku vjeru molitvenikom i Isusovim križom. Došao je trenutak da radimo puškom i samokresom. Protjerajmo iz Hrvatske ili istrijebimo srpski narod. Biti ću sretan kada Hrvatima podijelimo srpsku zemlju.Ustaše će se boriti bespoštedno i nemilosrdno će trijebiti sve one koji nisi vjerni Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku i osnivaču. Gledaj, narode, ovih šesnaest ustaša pokraj mene. Oni imaju šesnaest tisuća kuršuma u pripojasnicama i ubiti će šesnaest tisuća Srba”.

Tako počinje kampanja masovnog prisilnog “prekrštavanja” u katolicizam srpskog naroda koji je vjekovima gajio pravoslavnu vjeru. Za dvije godine biće 240.000 novokatolika, bivših pravoslavaca. O tome piše sam Stepinac u jednom memorandumu koji primas Hrvatske uručuje papi Piju XII prilikom dolaska u Vatikan maja 1943:
“Ogromna odgovornost koju imam kao biskup prijestolnice jedine katoličke države na Balkanu i kao mitropolit Hrvatske i Slavonije, primorava me da Vam s punom odgovornošću zabrinutog pastira iznesem pakleni plan o uništenju katolicizma na istočnoj obali Jadrana koji pripremaju neprijatelji.
Ovdje ne govorimo o strašnoj sudbini koja bi zadesila katolike u Hrvatskoj u slučaju pobjede boljševičke zvijeri i u slučaju da ista okupira ta područja koja spadaju u sferu Vaših interesa, a to je cijeli Balkanski polutok i Dunavski bazen, kojem pripada i Nezavisna Drzava Hrvatska. U tom slučaju sudbina katolika u Hrvatskoj ne bi se uopće razlikovala od katolika u Poljskoj i u Rumuniji, a o toj mogućnosti, od koje neka nas čuva Božja milost, ne želim ovdje govoriti.
Sveti Oče, danas su oči cijelog čovječanstva koje krvati tisućama rana uprte u Vas kao onoga koji po čudesnom značenju svoga imena treba da donese jadnom ljudskom rodu ono što mu je najpotrebnije, pacem coeli. Donoseži mir svijetu, Sveti Oče, mislite na naciju koja je uvijek vjerna Kristu i Vama. Mlada hrvatska država, nastala u najstrašnijim i najtežim uvjetima od svih država kroz više vjekova, boreći se očajnički za svoj opstanak, pokazuje svim tim u svakoj prigodi, da želi ostati vjerna svojim slavnim katoličkim tradicijama i osigurati bolju i jasniju budućnost Katoličkoj crkvi u ovom kutku svijeta. U suprotnom, njenim nestankom ili fatalnim smanjenjem – tisuće najboljih vjernika i svećenika bi s radošću žrtvovali svoj život da bi spriječili takvu strašnu mogućnost – ne bi bilo uništeno samo onih 240.000 prekrštenih iz pravoslavlja nego i sav katolički svijet na tim teritorijama s crkvama i samostanima.

Po prirodnom redu stvari, ukoliko Bog ne učini veliko čudo, napredak katolicizma usko je vezan za napredak hrvatske države, njegov opstanak za njen opstanak, njegov spas za njen spas.
Sveti Oče, duboko vjerujući u Božiju Milost i u Božije Proviđenje, čije ste Vi izabrano oruđe, preporučujem Vašoj očinskoj skrbi i Vašim molitvama našu Nezavisnu Državu Hrvatsku, smatrajući da time u isto vrijeme preporučujem i na najbolji način Svetu Vjeru u mojoj domovini i na Balkanu”.

Nasilna “prekrštavanja u katolicizam na koja ustaška diktatura obavezuje srbopravoslavce zakonskom normom integralni su dio programa etničko-vjerskog “čišćenja” koje čini osnovu Nezavisne Države Hrvatske kako su je zamislili nacifašisti. Jedna zločinačka praksa koja se revnosno sprovodi i koja opija hrvatsku katoličku crkvu. Broj 38 novina Zagrebačke nadbiskupije, “Katoličkog lista”, obavještava da je “cijelo selo Budimci prekršteno u katolicizam 14. septembra 1941. Franjevački fratar Sidoje Šolc izvršio je pripremne radnje. Ovoj svečanosti su prisustvovali razni svećenici i prefekt Baranje. Za vrijeme završnog banketa razgovaralo se i nazdravljalo u čast Poglavnika i Hrvatske”.

Franjevac Sidoje Šolc, naveden u “Katoličkom listu”, jedan je od najneumornijih “prekrštavača”, pravi profesionalac za prisilna kolektivna “prekrštavanja”. U Makloševcu, Zoljanima, Lisinama, Londžici, Granicama, Pojelićima, Partincima, Cenkovu, Kućancima, Caglinu, Našicama, Slatinim Sarvasu, Vukovcu, Balenicama, te u svim drugim središtima Našica i Slavonske Požege, fratar Šolc, uz pomoć ustaških oružnika, “prekrštava” stotine Srba pravoslavne vjere, preteći im internacijom ili smrću. Pretnje koje nisu lišene nastavka, kao što će posvjedočiti Petar Kovačeviž, učitelj iz Palenca: “Kada su se prekrstili u katolicizam učinili su to pod uticajem straha. Sidoje Šolc je bio na čelu katoličkih misionara koji su se okupili u srezu Našice. On je naredio ubistvo našeg popa Đorđa Babića, koji je uhapšen u toku noći i koji je strašno mučen. Ustaše su mu odrezale nos, uši i jezik i iščupali su mu bradu prije nego sto su mu rasporili stomak”.
Franjevačkog fratra Sidoja Šolca kasnije će ubiti jedna grupa Srba koji su se pobunili protiv nasilnog “prekrštavanja”. “Katolički list” će mu rezervisati odgovarajući nekrolog: “Izgradnja slobodne države, kakva je ova koju mi vatreno priželjkujemo, tražila je žrtvu ovog novomučenika, koji je pao za vjeru i za katoličku Hrvatsku”.
Mnogi drugi hrvatski sveštenici predano se lično angažuju na prisilnom “prekrštavanju” pravoslavaca u katolicizam; među ostalima: Mihailo Kuzmanović, Silvije Franković, Božidar Bralo, Franjo Herman, Augustin Juretić, Nikola Borić, Janko Kalaj; i fratri Ante Zeno, fra Vasilj, fra Glavaš, sve do groznog ‘fra Satane’ Filipovića Majstorovića (zapovjednika logora Jasenovac).

  iz knjige “Nadbiskup genocida” Marka Aurelija Ravelija

u izdanju “Jasena”, Nikšić a u prevodu Lazara Macure

– nastavlja se –

Jedna misao o “Kama i križ

  1. Po prirodnom redu stvari, ukoliko Bog ne učini veliko čudo, napredak katolicizma usko je vezan za napredak hrvatske države, njegov opstanak za njen opstanak, njegov spas za njen spas.

    Sam taj Bog je Zlocinac, kao i njegov Sin Isus! Ivan. 10:30.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s