Popis pedofila

Zadarski list

Popis pedofila na uvid službenim osobama, ali ne i javnosti

Piše: Teuta Babajko Popović

06.12.2008.

 Nedvojbeno je da i Hrvatska treba osnovati bazu podataka o počiniteljima kaznenih djela na štetu djece, no koji će se točno podaci u njoj čuvati i koliko dugo, koje će tijelo biti nadležno, kome će sve podaci biti dostupni i u koje će se svrhe koristiti, treba definirati prije osnivanja takvog registra, kaže Ljiljana Dujmović, voditeljica Grupe za maloljetničku delinkvenciju pri Odsjeku općeg kriminaliteta u Policijskoj upravi zadarskoj

http://www.zadarskilist.hr/clanci/06122008/popis-pedofila-na-uvid-sluzbenim-osobama-ali-ne-i-javnosti

 

U posljednjih nekoliko godina bilježe se kaznena djela na štetu djece i maloljetnika korištenjem Interneta ili mobilnih telefona, upozorava Ljiljana Dujmović

Prikupljanje i čuvanje podataka o počiniteljima spolnih odnosno seksualnih delikata na štetu djece, međunarodnopravna je obveza Republike Hrvatske koja proizlazi iz Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od spolnog zlostavljanja i iskorištavanja, a kojoj je Hrvatska potpisnica. No, godinu dana nakon najave struke i politike još uvijek nije uspostavljena baza podataka o počiniteljima kaznenih djela na štetu djece iako je formiranje tzv. registra pedofila obveza Hrvatske prema Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti djece od spolnog zlostavlja i iskorištavanja.

Na nužnost formiranja baze podataka o počiniteljima kaznenih djela na štetu djece nedavno je upozorila i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, smatrajući kako bi se putem takvog registra moglo pratiti zlostavljače i prevenirati nove slučajeve seksualnih delikata koji danas prijete svakoj četvrtoj djevojčici i svakom šestom dječaku u Hrvatskoj.

Američki primjer

Iako samo prikupljanje i čuvanje podataka ne može zaštititi djecu od spolnog zlostavljanja i iskorištavanja, Ljiljana Dujmović, voditeljica Grupe za maloljetničku delinkvenciju pri Odsjeku općeg kriminaliteta u Policijskoj upravi zadarskoj, smatra kako bi takav registar mogao predstavljati važan mehanizam u smanjenju recidiva spomenutih kaznenih djela, a samim time pridonijeti i boljoj zaštiti djece.

– Jedan od načina borbe protiv rastućeg seksualnog nasilja nad djecom i maloljetnicima je potreba za uspostavljanjem nacionalnog registra počinitelja seksualnih delikata. Shodno tome, krajem prošle godine pravobraniteljica za djecu podnijela je pismeni prijedlog Vladi RH za osnivanje registra počinitelja seksualnih prijestupa na štetu djece koji je podržan od svih segmenata društva odnosno policije i pravosuđa, kaže Ljiljana Dujmović, te pojašnjava kako se prijedlog odnosi na registar koji bi bio dostupan stručnim službama, a čija bi baza bila temelj za posebne obveze koje počinitelji moraju ispunjavati nakon odslužene kazne.

Razmatrajući pitanje uvođenja evidencije odnosno registra počinitelja kaznenih djela na štetu djece, Dujmović navodi kako je policijski stav da sve evidencije, pa tako i specijalizirane mogu koristiti u sprječavanju i otkrivanju svih počinitelja, pa tako i seksulanih delikata na štetu djece.

– Nedvojbeno je da i Hrvatska treba osnovati bazu podataka o počiniteljima kaznenih djela na štetu djece, no koji će se točno podaci u njoj čuvati i koliko dugo, koje će tijelo biti nadležno, kome će sve podaci biti dostupni i u koje će se svrhe koristiti, treba definirati prije osnivanja takvog registra, navodi Dujmović.

Ukoliko Hrvatska bude slijedila europsku praksu, što preporučuju pravni stručnjaci, popis počinitelja kaznenih djela na štetu djece trebao bi biti dostupan samo službenim osobama, a ne široj javnosti, kao što je to u SAD-u. Objavljivanje podataka o registriranom počinitelju odnosno pedofilu bilo bi moguće samo u slučaju ugroženosti određene skupine ljudi odnosno djece, a i tada bi informacija bila ograničena samo na tu skupinu. Osobe upisane u registar ne bi se mogle zaposliti na poslovima gdje imaju kontakt s djecom, a u slučaju težih djela ograničilo bi im se kretanje. Shodno europskoj praksi, registar počinitelja kaznenih djela na štetu djece bit će lociran u Ministarstvu unutarnjih poslova, a upisivanje i duljina evidentiranja ovisit će o težini počinjenog djela, dobi djeteta te opasnostima od recidiva seksualnog zlostavljanja.

Osim podataka o zlostavljačima, u nekim zemljama policija uzima i podatke o usvojiteljima, odgajateljima i učiteljima budući da pedofili uglavnom biraju poslove vezane za djecu. Osim prevencije i lakšeg progona, baza podataka o zlostavljačima djece trebala bi pomoći i u psihološkom tretmanu počinitelja radi sprječavanja recidivizma. Također, ne smiju se zanemariti edukacija i prevencija spolnog zlostavljanja uopće, a posebice razvijanje samozaštitnih vještina kod djece, koji zajedno s efikasnom bazom podataka mogu pružiti potpuniju zaštitu djece od spolnog nasilja.

Prema Kaznenom zakonu, pod kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa kojima su oštećena djeca i maloljetne osobe spadaju: silovanje, spolni odnošaj zlouporabom položaja, spolni odnošaj s djetetom, bludne radnje, zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, podvođenje, iskorišavanje djece i maloljetnih osoba za pornografiju, upoznavanje djece s pornografijom, dječja pornografija na računalom sustavu ili mreži te rodoskvrnuće.

– U posljednjih nekoliko godina policijski službenici su zabilježili nove pojavne oblike kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika korištenjem Interneta ili mobilnih telefona, a kojima su prethodila vrbovanja djece putem istih, kaže Ljiljana Dujomović, te pojašnjava kako zlostavljači do žrtava dolaze na različite načine.

Primjerice, počinitelj upoznaje žrtve dolazeći do brojeva njihovih mobitela putem glazbenih emisija na lokalnim televizijskim postajama, koje su navedene brojeve emitirale za vrijeme trajanja tih emisija. Isto tako, upoznavanje je moguće i preko internetskih portala, namijenjenih međusobnom upoznavanju punoljetnih osoba.

– Nakon što počinitelj pribavi broj mobilnog telefona, kreće komunikacija odnosno proces zavođenja. Počinitelj u anonimnosti svoga doma, govori za sebe da ima 15, 16 ili 17 godina te da je mladić ili djevojka, pa ovisno o tome šalje MMS poruku na kojoj je zgodan mladić ili djevojka, a fotografiju prezentira kao svoju, kaže Dujmović, te dodaje kako se daljnja komunikacija nastavlja najčešće SMS porukama u kojima govori o sebi i svojim interesima.

Perverzno zavođenje i ucjenjivanje

Na taj način, počinitelj nastoji uspostaviti povjerenje žrtve, prijateljstvo, a onda i osjećaj zaljubljenosti. Žrtva doista počinje osjećati povjerenje, zaljubljenost u osobu s MMS fotografije koja je tako dobro razumije i ima iste probleme kao i ona odnosno on. S vremenom se dovodi u uvjerenje da je istim u vezi, odnosno da “hodaju.”

Dalje, počinitelj polako u komunikaciju uvoditi poruke seksualnog sadržaja, posebno nakon što od žrtve primi MMS poruku s fotografijom lica ili stasa. Daje komplimente o izgledu te komentira što bi u seksualnom smislu volio i želio raditi s njom odnosno njim. Govori o tome koliko je zaljubljen.

– Nakon toga počinitelj žrtvi šalje kodove telefonskih bonova za nadoplatu računa mobilnog telefona, kako bi mogli nesmetano komunicirati. Nakon zaprimljenih kodova za nadoplatu računa kod žrtve se javlja osjećaj obaveze na daljnju komunikaciju, govori Dujmović, te dodaje kako počinitelj, kada je uvjeren da je žrtva zaljubljena u njega, traži MMS poruke s fotografijama njenog golog tijela te u međuvremenu on njoj šalje fotografije spolovila ili dijelove tijela koje je dobio od drugih oštećenih osoba ili ih je “skinuo” s Interneta.

Nakon zaprimanja prvih MMS poruka s fotografijama golih dijelova tijela žrtve, počinitelj postaje sve agresivniji i uporniji u svojim zahtjevima za fotografijama i videoklipovima, pri čemu žrtvi daje upute koje radnje i na koji način treba raditi tijekom snimanja. Kada žrtva odbije slati fotografije počinitelj kreće se emocionalnim ucjenama govoreći žrtvi kako ga ona ne voli, jer da ga voli to bi učinila za njega, a ukoliko i nakon toga ne dobije što zahtjeva počinitelj počinje s prijetnjama.

Naime, govori žrtvi kako će njezine fotografije objaviti na Internetu ili ih zalijepiti na zidove škole, sve reći njezinim roditeljima i slično. U većini slučajeva počinitelji dobivene fotografije distribuiraju po cijeloj Hrvatskoj, prikazujući te slike kao svoje.

– Za napomenuti je da se maloljetne osobe rijetko povjeravaju roditeljima ili drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenje, iako su željele prekinuti takvu komunikaciju, međutim bilo ih je strah da počinitelj ne realizira svoje prijetnje, govori Ljiljana Dujmović, ističući kako je kod ovih kaznenih djela najveći problem što se djeca zbog srama i straha ne povjeravaju apsolutno nikome.

Iz tog razloga je iznimno bitno da roditelji izgrade osjećaj povjerenja kod djeteta, kako bi ono bez straha ili srama obavijestilo roditelje. A shodno tome važno je spomenuti i odredbu iz čl. 95. Obiteljskog zakona koja glasi:”Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovom druženju s drugim osobama.” No, dužnost nadzora nad djecom ne odnosi se samo na druženje izvan doma, već i njegovo vrijeme provedeno za računalom jer i tamo vrebaju različite opasnosti.

 NA ZADARSKOM PODRUČJU U 2008. 11 SEKSUALNIH DELIKATA

Tijekom ove godine, točnije zaključno s mjesecom listopadom na području koje Policijske uprave zadarske, počinjeno je 11 kaznenih djela seksualnih delikata na štetu djece i maloljetnih osoba. Najveći broj kaznenih djela, četiri odnosi se na dječju pornografiju na računalnom sustavu ili mreži. Tri kaznena djela odnosne se na bludne radnje, dva na upoznavanje djece s pornografijom te po jedno na silovanje i rodoskrvnuće.

U 2007. godini evidentirano je 18 kaznenih djela seksualnih delikata na štetu djece i maloljetnih osoba, a godinu dana ranije, tijekom 2006., 16 takvih djela. Čak 29 kaznenih djela seksualnih delikata na štetu djece i maloljetnih osoba evidentirano je tijekom 2005. godine, 25 ih je bilo u 2004. dok je 2003. godine zabilježeno šest takvih djela.

 

 EDUKATIVNA PREDAVANJA I U ZADARSKIM ŠKOLAMA

U svijetu je sve više kampanja za prevenciju i suzbijanje seksualnih delikata na štetu djece i maloljetnika. U školama se pokreću preventivni programi, pomoću kojih se djeca podučavaju kako da prepoznaju neodgovarajuće ponašanje odraslih i prijave događaj odraslim osobama. Uz programe za djecu, uvodi se edukacija za roditelje i učitelje, a slična predavanja bi sljedeće školske godine trebala početi i u zadarskim školama.

Među važnim porukama za roditelje su:

– dijete ima pravo na privatnost, ali i roditelji moraju znati s kime dijete ostvaruje komunikaciju putem mobitela i Interneta,

– roditelji trebaju provjeriti kakve SMS, MMS i e-mail poruke dijete prima i šalje,

– roditelji trebaju obratiti pozornost na noćnu komunikaciju i komunikaciju koju dijete ima kad je samo kod kuće,

– roditelji trebaju imati pod kontrolom troškove koje dijete stvara,

– roditelji moraju upozoriti dijete da ne prima bonove za mobitel od nepoznatih osoba, da nepoznatima ne daje podatke o sebi i obitelji, da ne šalje svoje fotografije,

– dijete mora znati da će ga roditelji zaštititi te da im se uvijek može obratiti za pomoć, čak i kada učini nešto što ne bi smjelo,

– ukoliko dijete dobiva prijeteće poruke ili je izloženo pornografiji, roditelji su dužni sačuvati iste te izvijestiti policiju,

– roditelji ne smiju sami pokušavati utvrditi identitet takve osobe jer će time onemogućiti policiju u pribavljanju dokaza.

 

 TEKSAS: “OPREZ! POČINITELJ SEKSUALNOG DELIKTA”

Registracija počinitelja seksualnih delikata na štetu djece krenula je iz Amerike još 1994. godine. Promjene u američko zakonodavstvo glede seksualnih kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika unijeli su zakoni nazvali po dječaku Jacobu Wetterling, brutalno ubijenom i silovanom 1989. godine, sedmogodišnjoj Megan Kanka, silovanoj i ubijenoj od strane susjeda, dva puta kažnjavanog za seksualni delikt na štetu djeteta i Pam Lynchner, ženi napadnutoj od strane ranije osuđivanog silovatelja.

Iako se američki zakoni o registraciji počinitelja seksualnih delikata razlikuju od države do države, u principu podaci u registrima čuvaju se najmanje pet godina, a često i doživotno. Registar je dostupan svima, a primjerice u Teksasu, počinitelji seksualnih delikata dužni su pred svojom kućom postaviti znak na kojemu piše: “Oprez! Počinitelj seksualnog delikta”.

Što se tiče europskih iskustava, u Nizozemskoj postoji registar počinitelja seksualnih delikata na štetu djece kojega vodi i nadzire policija na nacionalnoj razini i dostupan je u elektronskom obliku policiji. Tamošnji registar koristi se isključivo za policijske svrhe i potrebe suda, no može se tražiti provjera osoba koje žele raditi s djecom. Velika Britanija također ima takav registar, no on nije javan već dostupan samo određenim osobama.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s