NEMA IZBORA PREDSJEDNIKA BEZ BISKUPA

Predizborna poruka biskup(im)a

Bez biskupa, pape i njihove Rimokatoličke crkve nema odabira predsjedničkih kandidata.

„Jedino će se tako izbjeći opasnost da se država pretvori u organiziranu razbojničku bandu.“ riječi su pape Ratzingera po Izvornom znanstvenom radu UDK 2-68:321:32 BenediktXVI pod naslovom PAPA BENEDIKT XVI. O CRKVI, DRŽAVI I POLITICI, autora Ivice RAGUŽ-a, Đakovo. 

U radu se ističe kako „Kršćani ne mogu prihvatiti viziju apsolutne države kao izvora istine i prava. Država »ne može iz njoj vlastite ideologije, koja počiva na narodu, ili rasi, ili klasi, ili nekoj drugoj stvarnosti, a niti putem većine, proizvesti istinu«46.

Benedikt XVI. poziva se na njemačkoga teoretičara prava W. Böckenfördea koji je pokazao da država počiva na normativnim pretpostavkama koje ona sama ne može

jamčiti. To znači da država nije samodostatna u pogledu vrjednota, etike i istine te da je upućena na stvarnost »izvan sebe«, a to je religija. Dakle, sekularna država i politika ne mogu same proizvoditi vrjednote, moralnost i istinu. Time se dakako ne želi reći da se sekularna država i politika mogu i smiju odreći barem osnovnih

mjerila istine, dobra: »Politika je više od pukoga mehanizma za određivanje pravila javnoga života: njezino podrijetlo i njezin cilj nalaze se upravo u pravednosti, koja je po svojoj naravi duboko etička stvarnost.«47

Inače bi takva politika opet pretvorila državu u dobro organiziranu razbojničku bandu. Stoga država mora biti etička, a to znači »transpolitička«, otvorena prema onomu što ona sama ne

može i ne smije proizvesti.48 Papa spominje Alexisa de Tocqueviliea i njegovo zapažanje da američka demokracija i institucije počivaju na kršćanskome svjetonazoru.

Bez ćudorednoga temelja, institucije postaju apstraktne, isprazne, a njihova prisila počinje se shvaćati kao nužnost. 

46 J. RATZINGER, Eschatologie und ewiges Leben, str. 95–96; također ISTI, Werte in Zeiten des Umbruchs. Die Herausforderungen der Zukunft bestehen, str. 123; ISTI, Europa nella crisi delle culture. Članak se može pronaći na web stranici:, str. 63. Također P. F. D’ARCAIS – J. RATZINGER, Gibt es Gott?, str. 52–53. 

47 BENEDIKT XVI., Deus Caritas est – Bog je ljubav, br. 28, str. 44. O enciklici vidi I. RAGUŽ,

»’Deus caritas est’ i gnoza«, u: Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, 4 (2007.), str. 305–308.

 48 Usp. J. RATZINGER, Wendezeit für Europa?, str. 99–101.

 49 ISTI, Kirche, Ökumene und Politik, str. 225–226.

 Tu valja istaknuti da Benedikt XVI. u raspravi s Marcellom Perom o budućnosti Europe prihvaća Perin prijedlog civilne religije, koja bi trebala postati nositeljicom vrjednota, istine i morala u liberalnoj državi. No Benedikt XVI. ističe da civilna religija ne smije isključivati konfesionalne zajednice, tj. one koje su »našle biser « zajedničkih vrjednota. Bez konfesionalnih zajednica, bez kršćanskih zajednica kao »kreativnih manjina« civilna religija bi postala apstraktna stvarnost, u konačnici ponovno samo zrcalo većine. Time bi opet bili ugroženi temelji moralnosti i istine u sekularnoj državi.”

Dalje se navodi kako ” Država treba crpsti nadahnuće glede moralnosti i istine iz religioznih tradicija, jer ne postoji čisto razumski uvid filozofije o određenim vrjednotama koji bi bio neovisan o povijesti. Stoga se liberalna država treba otvoriti religioznim tradicijama, napose onim tradicijama u kojima do izražaja najviše dolaze istina i moralnost te razdvajanje religije od države. Prema Papi, među religijama to najviše ostvaruje kršćanstvo, tj. Crkva. Jedino će se tako izbjeći opasnost da se država pretvori u organiziranu razbojničku bandu.”

Predizborna poruka hrvatskih biskupa uobličena je u tekstu Ivana Miklenića, glavnog i odgovornog urednika Glasa Koncila u broju 49 od 06.12.09.godine pod naslovom Dragocjeni kriteriji.

Poruka je doprinos preodgoju neodgojenih vjernika i ne utječe na slobodnu volju birača već svijetli u glavama katolika kao orijentir što im je činiti.

       Iz dva izdvojena teksta (Znanstveni rad Ivice Raguža i članka Ivana Miklenića koji objavljujemo u nastavku) vidljivo je da nema ustavnih sloboda. Država sama bez religije i crkve ne može funkcionirati, tako da zaključujemo da kriza i katastrofe koje se događaju hrvatskom narodu imaju korijene upravo u vodstvu Hrvatske od strane biskupa, jer su se oni i papa proglasili kao vođe bez kojih se ne može. Za vodstvo se snosi odgovornost.

Tu ne vidimo nikakve objave niti spominjanje Isusa Krista, odnosno Boga. To znači da je ovo politička stvar i kao takvu je treba uzeti.

Glas Koncila, broj 49 (1850), 6.12.2009.

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=17868

Ivan Miklenić

 Dragocjeni kriteriji

Članovi Hrvatske biskupske konferencije objavili su u ponedjeljak 23. studenoga svoju poruku povodom izbora za predsjednika Republike Hrvatske koju su mediji prenijeli tek djelomice i uz svoje interpretacije tako da objektivno hrvatska javnost ne može znati što su to biskupi poručili. Hrvatska biskupska konferencija, svjesna ograničavajućeg medijskog tretmana, pobrinula se da ta poruka, osim što je objavljena u crkvenim medijima preko kojih je dostupna i na web-stranicama, dođe do širih vjerničkih krugova tako da će je vjernici dobiti i u obliku letka. Predizborna biskupska poruka ima naime dvostruki cilj: s jedne strane njezin je sadržaj svjetlo za vjerničke savjesti pri donošenju svoje slobodne odluke kojem će kandidatu dati svoj glas, a s druge strane poruka je doprinos odgoju vjernika za bolje razumijevanje i življenje svoje društvene suodgovornosti.

Hrvatski biskupi iznijeli su kriterije po kojima mogu vjernici i drugi ljudi dobre volje doći do veće jasnoće tko bi trebao biti njihov kandidat. Ti kriteriji očekuju od predsjedničkog kandidata: da odražava državničku mudrost i sposobnost; da svojim pristupom i stavovima očituje ljubav prema domovini; da nije predstavnik samo nekih građana i njihovih nazora; da je zauzet da subjekti vlasti na primjeren način vrše njima povjerenu zadaću imajući na srcu služenje drugima, naročito najugroženijima; da prepoznaje na koji se način treba čuvati hrvatska suverenost i prepoznatljivost njezinih vrijednosti; da u svojoj službi poštuje i štiti kršćanska načela te načela naravnoga zakona obrane i zaštite ljudskoga života od začeća do naravne smrti, dostojanstvo braka i obitelji te slobodan izbor vjerskog odgoja i vjeronauka u školi; da mu je stalo da društvo živi na istini o prošlosti – osuđuje nacizam, fašizam i komunizam; da se zalaže za cjelovitu istinu o agresiji na domovinu i o njezinoj obrani; da ističe važnost neradne nedjelje; da bude iznimno osjetljiv za socijalnu pravednost; da se suprotstavlja korupciji, gospodarskim malverzacijama, širenju pošasti droge; da poštuje dar ljepote Božje prirode u Hrvatskoj; da ne podupire rasprodaju ili loše upravljanje hrvatskim zemljištem; da nikada vlastitu korist ne pretpostavlja zajedničkomu dobru. Navedeni kriteriji veoma su jasni i razumljivi svakome vjerniku, no za prosudbu kandidata nije nužno da svaki vjernik te kriterije primijeni na sve kandidate već je dovoljno da na temelju tih kriterija »provjeri« svoga kandidata ili razriješi dilemu između kandidata kojima je skloniji. Svaki katolički vjernik ima pravo između navedenih kriterija nekima dati prioritet, smatrati ih važnijima, no ipak ne bi smio birati kandidata koji bi bio u izravnom sukobu makar samo s jednim od navedenih kriterija.

Naime, tih 14 navedenih kriterija ne odražavaju tek nekakav interes Crkve kao institucije ili samo interes katolika u suvremenom hrvatskom društvu već su iznimno važni za cjelokupno društvo i budućnost hrvatske države. Dok je razumljivo da se oni koji nisu katolički vjernici ne moraju složiti s onim navedenim kriterijima koji odražavaju izravno suvremeni katolički vjerski stav – premda je on izraz univerzalnih vrijednosti – ne bi bilo dobro za hrvatsku budućnost kad većina birača ne bi prihvatila druge navedene kriterije. Naime, mnogi od tih kriterija, s obzirom na to da su u ovom povijesnom času istaknuti, otkrivaju da u hrvatskom društvu ima puno pojava koje nisu dobre za hrvatsku budućnost te zbog toga predstavljaju dodatni izazov ne samo za katoličke vjernike nego i za većinu građana. Stoga su ti kriteriji zapravo izravno u službi zajedničkoga dobra svih hrvatskih građana. Ti kriteriji, navedeni u biskupskoj poruci, otkrivaju također koliko su važni i bitni predstojeći izbori, jer ako ne bude izabran predsjednik koji je slobodan, sposoban, spreman i voljan mijenjati postojeće negativnosti u hrvatskom društvu, brojne krize samo će se produbljivati. Istodobno predsjedničkim kandidatima, osobito onome koji će na predstojećim izborima biti pobjednik, ti su navedeni kriteriji veoma važan orijentir što je važno i dobro za suvremeno hrvatsko društvo i što bi trebalo njegovati da se ostvari toliko željeni boljitak hrvatskoga društva i Hrvatske.

Razumljivo je da se u predizbornoj kampanji predsjednički kandidati na različite načine dodvoravaju biračima, da ih svim sredstvima žele pridobiti za sebe, za »svoje programe«, ipak i u tom »osvajanju« birača morala bi postojati granica da ne budu povrijeđeni istina i dobar ukus. Naime, u hrvatskom društvu ima veoma mnogo licemjerja, pretvaranja, presvlačenja kaputa, lažnog predstavljanja i obmanjivanja svih izvan uskog interesnog kruga, pa bi katolički vjernici, kao i drugi ljudi dobre volje, najprije trebali procijeniti razinu vjerodostojnosti predsjedničkih kandidata koji ih zanimaju odnosno između kojih će se odlučivati kome dati svoj glas. Sasvim je sigurno da svaki onaj predsjednički kandidat koji svjesno obmanjuje birače služeći se vrhunskim propagandnim vještinama, ne može sutra – ako slučajno pobijedi na izborima – ništa dobra donijeti hrvatskom društvu ni hrvatskoj državi. Baš zato birači, osobito vjernici, moraju učiniti dodatni napor i otkriti kandidata koji može pridonijeti svekolikom boljitku svih hrvatskih građana i cijeloga hrvatskog naroda.

Slobodna Dalmacija

07.12.2009. | 23:38

Alejandro Goić Kkarmelić, predsjednik biskupske konferencije čilea

Čileanski biskup hrvatskog podrijetla: Predsjednik može biti i ateist

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/82514/Default.aspx

Dužnost predsjednika Biskupske konferencije Čilea već drugi mandat uzastopce obnaša msgr. Alejandro Goić Karmelić, biskup s hrvatskim korijenima.

To najbolje svjedoči o tome koliki ugled msgr. Goić uživa među kolegama biskupima, svećenicima i vjernicima te daleke južnoameričke države.

 
 

Njegovi roditelji rođeni su na Braču, otac u Pražnicama, a majka u Bolu. Proteklih dana, nakon osmogodišnje stanke, boravio je u višednevnom posjetu rodnom otoku svojih roditelja. Odsjeo je u Pražnicama, u kući svojeg rođaka Ante Goića.

– Ljubav prema vjeri i domovini usadili su mi moji roditelji. U našoj se kući govorio hrvatski jezik s bračkim naglaskom. Žao mi je što nisam još više i pravilnije naučio hrvatski jezik. Moji roditelji puno su mi pričali o Braču i Hrvatskoj. Ono što se usiše s majčinim mlijekom teško se zaboravlja. Dolazak u domovinu mojih roditelja čini me neobično sretnim i uzbuđenim – pojasnio je msgr. Karmelić, biskup Rancague.

Ispričat će kako je kao gimnazijalac nastupao za nogometni klub “Sokol“, a u velikoj je nevolji, priznat će, kada igraju reprezentacije Čilea i Hrvatske jer srce vuče na obje strane.

Rođen je u obitelji s četvero djece, a on je bio najmlađi. U vrijeme surove diktature zloglasnog Augusta Pinocheta biskup Goić snažno je podigao glas protiv brutalnih ubojstava i nasilja. Zbog toga je od režima bio prozvan “crvenim biskupom“. Često je dobivao prijetnje, život mu je bio ugrožen, ali nije odustao od svojeg poslanja, niti je uzmaknuo pred prijetnjama.

Mučeništvo za čovjeka

– Rekao sam, sve je u Božjim rukama. Ako za brata čovjeka treba dati život i podnijeti mučeništvo, spreman sam – napominje.

Ipak, režim i Pinochet su otišli, a uspon biskupa s hrvatskim korijenima je nastavljen. Godine 2004. godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Čilea, a tri godine poslije povjeren mu je novi mandat. U međuvremenu je postao i biskup ordinarij Rancaguea.

Zapažen je po svojim istupima u kojima traži pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva Čilea. U tome je, zajedno s ostalim biskupim u episkopatu, imao dosta uspjeha jer je za vrijeme Pinocheta bilo 40 posto siromašnih, a sada je taj broj pao na 20 posto.

Nedavno je kao predsjednik Biskupske konferencije pomogao da se okonča veliki štrajk i sukob sindikata i velikih kompanija koje se bave vađenjem i proizvodnjom bakra. U tim pregovorima radnicima su osjetno povećane plaće i priznata druga prava. Čile je uspostavio demokraciju, gospodarski se dobro razvija, ali nije uspio postati pravednije društvo.

– Crkva u Čileu zauzima se za pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva. Bori se protiv siromaštva i na strani je siromašnih. Upozorava na zabrinjavajuću pojavu korupcije, raslojavanja i sektašenja. To, uostalom, traži i socijalni nauk Crkve i Evanđeosko poslanje – kaže nam.

Odnosi s državom su korektni, a u Čileu ima oko 80 posto katolika. Predsjednica je žena Michelle Bachelet čiji je mandat na isteku. Predsjednički izbori održat će se 13. prosinca. Na pitanje kako se Crkva ponaša kad su u pitanju izbori odgovara:

– Crkva svojim vjernicima daje do znanja da se kod izbora trebaju držati Isusovih, odnosno evanđeoskih principa. Naše je da kažemo, a vjernicima da izaberu. Nikada ne inzistiramo na tome da predsjednik treba biti katolik. Dobar predsjednik može biti i ateist ako bude radio za opće dobro čovjeka, društva i države. Uostalom, ne bi bilo dobro da predsjednik bude katolik ako ne može svojim životom i radom svjedočiti katoličku vjeru i opće dobro.

Novi kardinal

Mediji sve češće spominju biskupa Alejandra Goića Karmelića kao najozbilnijeg kandidata za budućeg nadbiskupa Santiaga i kardinala.

– Sve je u Božjim rukama i na njegove odluke ljudi ne mogu utjecati – zaključio je Goić.

IVICA RADIĆ/EPEHA

Tri biskupa Bračanina

Biskup Alejandro Goić Karmelić nalazi se na čelu konferencije koju čine 34 aktivna nadbiskupa i biskupa. Zanimljivo je da se među njima nalaze i tri biskupa s bračkim korijenima.

To su uz msgr. Goića još biskupi Tomislav Koljatić Marović i Pedro Ossandon Buljević.

– 39 godina imao je msgr. Goić kada je 1979. zaređen za biskupa, kao jedan od najmlađih na svijetu

– 43 godine je prošlo otkada je u Punta Arenasu zaređen za svećenika

 

Bozanić: Mlade odgajaju kao potrošače

Kardinal Josip Bozanić pri susretu sa školskim ravnateljima rekao je kako su djeca i mladi, umjesto da budu stvaratelji i proizvođači, sve više uvježbani i odgajani da budu potrošači.

– Potrebno je upoznati i čuvati vlastiti religiozni, kulturni i nacionalni identitet kako bi se čovjek mogao otvarati prema drugima. Uloga vjeronauka u školama iznimno je velika jer pomaže učenicima otkrivati kršćanske korijene Europe – rekao je kardinal Bozanić.(H)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s