LJUDSKA PRAVA MEĐUNARODNI DAN TELEVIZIJE

MEĐUNARODNI DAN TELEVIZIJE I LJUDSKA PRAVA

21.11.09. 

Mediji današnjice oblikuju kolektivnu svijest. Televizija u tome ima najistaknutiju ulogu i odgovornost.

Svijet provede tri i pol milijarde sati pred televizijom dnevno – činjenica je koja govori o zauzetosti današnjeg čovjeka hipnotičkim djelovanjem televizije. Samo posao i san uzimaju više vremena, a ponekad se televiziji podrede i jedno i drugo. Prekomjerno konzumiranje medija ima i svoju negativnu stranu medalje.

Prema najnovijim istraživanjima građani Europe provode i do 5 sati dnevno pred televizijom. Istraživanja su potvrdila da je polovica naših djela i dnevnih odluka pod utjecajem medija. Mediji su pospješili globalizaciju i međuovisnost među narodima svijeta; monopolizirali su informacije, tako da suvremeni čovjek sve više vjeruje onome što vidi i čuje na televiziji.

Čovjek želi cjelovitost informacije o događanjima u svijetu koji ga okružuje. Iako dio cjeline, nije u mogućnosti sagledati sve što ga okružuje, jer je previše okrenut vanjštini, a ne svojoj nutrini koja bi mu pokazala cjelovitost samoga sebe a time omogućila širi uvid. Nadoknadu za takvo ponašanje traži u medijima jer smatra da će mu oni prenijeti nešto za što smatra da mu nedostaje. Na taj način sve više se okreće ponovno vanjskom svijetu, krši temeljne norme i načela ponašanja, jer mu to sugeriraju snage koje stoje u pozadini medija, a televizija kao izuzetno moćan medij (jedna slika vrijedi kao tisuću riječi) pospješuje svojim programima razaranje zdrave strukture društva – čovjeka i njegove matrice. Odgovornost sviju u lancu je nemjerljiva.

Današnji čovjek više ne vjeruje svojim očima i svojim ušima, za sve želi potvrdu medija. Novinar BBC je 1969. godine poslan u Vijetnam kako bi izvještavao o strahotama rata. Kada je izvještavao o jednom američkom napadu na vijetnamske položaje, započeo je rečenicom: Bože moj! Sve izgleda kao na televiziji!

Mnoga sociološka istraživanja pokazuju da mladi u susretu s različitim medijima pronalaze svoje modele identifikacije i životne uzore i traže odgovore na važna životna pitanja. Mediji snažno utječu na izgradnju stavova, odabir vrjednota, stilove ponašanja i oblačenja, na životnu filozofiju, religiozno opredjeljenje. Danas se o medijima govori kao o novim odgojiteljima ili elektronskim roditeljima

Vijeme je da se ozbiljno zapitamo: 

Što političari, crkvene institucije, tvrtke oglašivači, proizvođači video i tonskog materijala i svi ostali, putem medija, a posebno televizije čine našim i životima naše djece i mladih.

 Televizijski medij je moćno sredstvo putem kojeg se manipulira masama, a opasnost po ljudska prava leži u podređenosti TV medija interesima i profitu. 

„Stoga je opravdano razmišljati o tome koliko i na koji način suvremeni mediji sudjeluju u oblikovanju stavova i ponašanja mladih. Mnogi psiholozi i pedagozi, imajući u vidu snažan utjecaj medija na odgoj mladih generacija, nazivaju ih elektonskim roditeljima. Ne umanjujući kulturno-informativnu vrijednost suvremenih medija, bez kojih više ni pojedinac ni društvo ne bi mogli funkcionirati, ne smijemo previdjeti da oni mogu postati moćno sredstvo depersonalizacije. Nasilje, brutalnost i vulgarnost često prevladavaju u sadržajima koji se nude mladima kao izvor zabave. Andersonova istraživanja potvrđuju da televizijski programi doprinose agresivnom ponašanju i uče da je nasilje prihvatljiva i normalna metoda u rješavanju svih problema. Isto tako, stručnjaci se slažu da su videoigre za mnogu djecu i mlade postale svojevrstan bijeg od stvarnosti, bijeg

u virtualni svijet. U tom virtualnom svijetu prevladavaju okultizam i nasilje. Sve je prisutnija svijest da nasilje kojeg lansiraju različite vrste medija i njihov utjecaj na djecu i mlade, direktno zadire u temeljne društvene vrjednote. Najodgovorniji kreatori medijskih sadržaja i programa, trebali bi imati na umu da upravo o njima ovisi kakve će životne stavove usvojiti mladi.

Filozof Karl Popper, upozorava: Televizija može unijeti nasilje u domove u kojima mu inače ne bi bilo ni traga. Kada je riječ o utjecaju medija na djecu i mlade, posebnu ulogu igraju reklame i glazbeni spotovi. Dovoljan je kratak pogled na reklame na našoj televiziji, u tiskovinama i na zidovima na.ih ulica da uočimo kakav pogled na svijet i život one reklamiraju. Reklame nude svijet u kojem prevladavaju ljepota, uspjeh, bogatstvo, kult tijela, avantura, erotizam. A u zadnje vrijeme sve je više reklama koje su doslovno nabijene vulgarnošću i brutalnošću.

bogatog doprinosa medija na području komunikacije, zajedništva, odgoja i kulture, njihovog služenja općem dobru i upravo zbog toga želi javno promicati medije.“, prenosi jedan autor o medijima.

Međunarodni dan televizije je prilika da se razmisli o manipulaciji sviješću ljudi putem ovog medija, o ciljevima takve manipulacije i zaštiti od takvog djelovanja na čovjeka:  

”  U Americi jedan učenik prije nego zavr.i osnovnu školu vidi na

televiziji, u tiskovinama, informativnim emisijama, crtićima,

filmovima, oko 100.000 nasilničkih scena i 8.000 samoubojstva.

”  U 24 sata emitiranja televizijskih programa gledatelj može vidjeti i do

1846 scena nasilja.

”  U crtićima se dnevno prikaže preko 100 nasilničkih scena.

”  U zapadno europskim zemljama djeca provedu pred televizorom 1-3

sata dnevno.

”  53% djece zbog televizije ne igra se nikada na otvornom.

”  U SAD-u jedna osoba dnevno može vidjeti do 300 reklama u različitim medijima. 

Nagli tehnološki napredak suvremenog društva čini medije sve moćnijima i njihov utjecaj gotovo da je danas nemjerljiv. Zahvaljujući medijima ljudi veoma lako i brzo međusobno komuniciraju; mediji uprisutnjuju sve važne događaje, informacije, ideje i na taj način oblikuju čovjekovo mišljenje i izgrađuju njegovu ljestvicu vrjednota. Mediji su snažno oruđe koje stoji na raspolaganju modernom čovjeku.

Temeljno etičko načelo jest da su ljudska osoba i zajednica svrha i mjerilo u korištenju medija.

Dobro osobe ne smije se ostvarivati neovisno od dobra zajednice ljudi, tj. neovisno od onoga k čemu svi teže, zašto se svi članovi zajednice zauzimaju i radi čega zajednica postoji.

Treba se trajno zauzimati za slobodu izražavanja, ali uvijek iz perspektive služenja ljudskom dostojanstvu. Često u medijima možemo slušati i čitati klevete, ogovaranje, govor mržnje, osvete, podmetanja, lažna svjedočenja, itd. U kreiranju medijske politike, posebno kada su u pitanju sadržaji i programi, javnost bi trebala više i konkretnije sudjelovati, a posebno roditelji – a ne sve prepuštati proizvoljnosti pojedinca i interesima pojedinih skupina.

Korisnici medija, budući da čine važnu karika u financijskom lancu, trebaju biti više informirani o medijima, njihovom ustroju, načinu djelovanja, sadržajnoj ponudi, i na taj način izoštravati vlastite kriterije u vrednovanju i odabiru medijskog menija.

U tom smislu je važan odgoj za medije (media competence). Da ne budemo samo pojedinci koji posjeduju medijski set, već koji su sposobni prosuditi humanost, etičnost i moralnost suvremenih medija; koji su sposobni prosuditi u kojoj mjeri su mediji izvor obogaćivanja i potpora u rastu i sazrijevanju, posebno djece i mladih.“, napominje se u jednom radu na temu medija. 

Svjedoci smo činjenice da upravo mediji često posreduju i promiču stereotipe koji negativno utječu na svijest o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima.

         Ravnopravnost žena i muškaraca, posebice zaštita žena od nasilja i prikazivanja stereotipa o ulozi žene u društvu kodeks je morala i etike u ponašanju koji bi trebali usvojiti TV mediji.

         Zaštita prirode i životinja i svih oblika stvaranja trebali bi postati nužan cilj djelovanja čovjeka, a Tv medij prenositelj takvih informacija.

Crkva je prepoznala važnost medija. Prenosimo bez komentara stav pape za razmišljanje:

„U nedavno objavljenoj enciklici Caritas in veritate (Ljubav u istini), naslovljenoj biskupima, prezbiterima, đakonima, posvećenim osobama, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje, papa Benedikt XVI. u šestom poglavlju koje nosi naslov ‘Razvoj narodâ i tehnika‘ u broj 73. razmišlja o važnosti medija u cjelovitom ljudskom razvoju.

Sv. Otac pozivajući se na socijalni nauk Crkve, a osobito na enciklike: Rerum novarum, Populorum pogressio, Sollicitudo rei socialis, piše: ” Crkva nema tehničkih rješenja koja bi mogla ponuditi i ne ‘traži za sebe ma i najmanje pravo miješanja u politiku država’.

Na medije se ne može gledati samo s njihove tehničke strane i ekonomske učinkovitosti. U pozadini takovog gledanja na medije najčešće ”leži težnja za dominacijom nad tržištem kao i, a to nije manje važno, želja za nametanjem kulturnih parametara koji su u službi projekta ideološke i političke moći”, naglašava sv. Otac.“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s