CRKVENA POVIJESNA ZBIVANJA BEZ KOMENTARA

Prenosimo: 

http://documenta.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=387&Itemid=1

 

ODRŽANE NACIONALNE KONZULTACIJE O INICIJATIVI ZA REKOM SA VJERNICIMA/CAMA I VJERSKIM ZAJEDNICAMA

 

Zagreb, 16. listopada 2009. 

ODRŽANE NACIONALNE KONZULTACIJE O INICIJATIVI ZA REKOM SA VJERNICIMA/CAMA I VJERSKIM ZAJEDNICAMA

 

 

Imajući u vidu poslanje vjerskih zajednica u procesima traganja za pravdom, istinom i pomirenjem, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Documenta – centar za suočavanje s prošlošću Zagreb u ime Koalicije za osnivanje Regionalne komisije za ustanovljenje i javno iznošenje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji (REKOM) organizirali su 16. listopada 2009. nacionalne konzultacije s vjernicima i vjernicama te vjerskim zajednicama.

 

 

Na konzultacijama koje su održane u zagrebačkom hotelu Dubrovnik u ime regionalne koalicije, a pred nešto više od tridesetak sudionika i sudionica, govorili su Katarina Kruhonja, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo Beograd, Vesna Teršelič, voditeljica Documente Zagreb, i Ivan Novosel, Legalis Zagreb.

 

O mjestu i ulozi religijskih zajednica u procesima suočavanja s prošlošću govorio je fra Mijo Džolan u ime splitskoga Franjevačkog instituta za kulturu mira.

 

O brojnim izazovima s kojima se suočilo južnoafričko društvo tijekom rada Komisije za istinu i pomirenje sudionike konzultacija upoznao je mons. Kevin Dowling, biskup iz južnoafričkoga grada Rustenburga.

 

U ulozi promatrača/ica na konzultacijama su sudjelovali i Edwin Loughlin, veleposlanik Kanade u RH, Tracy Reid, veleposlanica Australije u RH kao i predstavnici/ce nizozemskog veleposlanstva u RH, Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj i OSCE-a.

 

Veliko osobno iskustvo biskupa Dowlinga u procesima izgradnje mira za gotovo pedesetogodišnje politike apartheida i nakon nje potaknulo je bogatu i kvalitetnu raspravu tijekom koje su predstavnici religijskih zajednica ponudili svoja gledišta u pronalaženju mehanizama tranzicijske pravde koji mogu vratiti dostojanstvo žrtvama i pomirenje društvima.

 

„Južnoafrička komisija je uspjela zaživjeti upravo zahvaljujući inicijativi civilnog društva koje je tražilo od samih početaka izgradnje demokracije da se istina za žrtve postavi u prvi plan izgradnje nacionalnog pomirenja tako da je komisija bila prije svega utemeljena na odboru koji je saslušavao žrtve, odboru za reparaciju i onome za pomilovanja. Cijeli proces je otvarao dijalog, a izbjegavalo se daljnje produbljenje društvene konfrontacije. To može i civilno društvo s ovih prostora, i ja prepoznajem tu snagu i želim biti s vama“, naglasio je biskup Kevin Dowling.

 

 

„Informacije o ovoj koaliciji treba ponavljati dok god stvarno visoki predstavnici religijskih zajednica ne sjednu za zajednički stol. Ne znam da li za tako nešto imate dovoljno strpljenja“, naglasio je novinar i teolog Drago Pilsel.

 

Direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić duboko je uvjerena u uspjeh REKOM-a, pa čak i u slučaju parlamentarnog odbijanja. „Da se čak i dogodi najgora varijanta, s ovako povezanim civilnim društvom više ne dolazi u obzir da se zaustavimo. I dalje ćemo vršiti pritisak dok god države ne učine nešto da ta povijest bude zapisana i tako zapisana vrati nužno ljudsko dostojanstvo svima koji su patili“, kazala je Kandić.

 

„Jako je bitno da se žrtvama i njihovoj patnji omogući neka forma iscjeljenja. Bitno je da zajedno napravimo model u kojem ćemo moći živjeti jedni pored drugih i rješavati pitanja koja bi eventualno mogla prouzročiti neki novi konflikt. Zato i ovu inicijativu vidim kao izuzetno bitnu“, istaknuo je biskup.

 

Zagrebačke konzultacije prvi su iskorak Inicijative za REKOM prema vjernicima i vjerskim zajednicama. Tijek priprema spomenutih konzultacija uključio je velik broj kontakata s predstavnicima religijskih zajednica i time pokazao snagu Koalicije da gradi i ostvaruje dijalog svih koji mogu pomoći na putu izgradnje održivog mira i regionalnog povjerenja.      

 

O konzultacijama su medijski izvijestili HRT (emisije Mir i dobro, Ekumena), Novi list, samostalni srpski tjednik Novosti i H-alter.

 

Biskup Kevin Dowling je za svog posjeta Hrvatskoj, a na poziv Regionalne koalicije za REKOM, razgovarao na zagrebačkom Kaptolu s pomoćnim biskupom i predsjednikom Komisije „Iustitia et Pax“ Hrvatske biskupske konferencije Vladom Košićem. U Đakovu se susreo s nadbiskupom Marinom Srakićem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, a u Vukovaru je imao kratak susret s gradonačelnikom Željkom Sabom kao i s predstavnicima i predstavnicama „Vukovarskih majki“. Kako je i naglasio sam biskup u svojim brojnim medijskim istupima: „Ovo nije bio službeni posjet Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, već više solidaran posjet civilnom društvu i religijskim grupama koje se bave istinom i izgradnjom mira“.

Cjelovit prikaz biskupova posjeta uskoro na stranicama http://www.korekom.org.  

 

 SRPSKO NARODNO VIJEĆE

Novosti –samostalni srpski tjednik

23.10.09. 

http://www.snv.hr/tjednik-novosti/514/intervju-kevin-dowling-biskup/

Intervju: Kevin Dowling, biskup

Mnogo je primjera da je crkva podržavala represivne režime: u Ruandi, u Čileu gdje je Pinochet vladao uz pomoć crkve, Franco u Španjolskoj… I u Južnoafričkoj Republici imali smo kršćanski nacionalizam, najviše u protestantskoj nizozemskoj reformiranoj crkvi, koja je otvoreno podržavala režim aparthejda.

Prije četiri godine južnoafričkog biskupa Kevina Dowlinga američki magazin “Time” uvrstio je na listu svjetskih heroja. Njegov potez da podupre uporabu kondoma, što je u suprotnosti s katoličkom dogmom, u zemlji gdje se virus HIV-a širi poput gripe, naišao je na veliku podršku stanovništva. Dowling je također bio borac za ukidanje aparthejda, a kasnije je bio uključen u rad južnoafričke Komisije za istinu i pomirenje.

Na početku našeg razgovora prisjetio se da je u vremenu borbe protiv aparthejda, u jednom od mirnih pohoda, predvodio grupu od šest hiljada ljudi, uglavnom mladih i studenata. Policija je dobila naredbu da na njih zapuca bojevom municijom. Kaže da nije mogao vjerovati da su to stvarno bili u stanju napraviti. Poginuo je jedan student, a naš sugovornik se izborio da njegovo ime uvrste u popis službenih žrtava aparthejda. Njegova obitelj dobila je odštetu od samo tri hiljade eura.

U Zagrebu je Kevin Dowling bio gost Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM), na skupu s vjerskim zajednicama, kojem se nisu odazvale tri najveće vjerske zajednice u Hrvatskoj − katolička, pravoslavna i islamska.

Crkva je bila odgovorna za grozne konflikte

Nakon vašeg iskustva u Africi i rada u Komisiji za istinu i pomirenje, mislite li da inicijativa nevladinih udruga o osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM) u bivšoj Jugoslaviji može uspjeti?

– To u velikoj mjeri ovisi o tome što društvene grupe, nevladine udruge, crkve i pojedinci mogu uraditi za budućnost i održivi razvoj svih zemalja bivše Jugoslavije. Od komisija za istinu širom svijeta naučili smo da se uzroci stvari koje su se dogodile ne smiju gurnuti ispod stola, već da treba otkriti prave uzroke konflikta. Jedini način da se budući konflikt prevenira jeste da se otkriju koji su pravi razlozi i interesi koji stoje iza rata. Veoma često najprije se moraju otkriti najobičnije činjenice, a tek onda s akademicima, stručnjacima i drugima treba raspravljati o tim činjenicama. Prema mom razumijevanju konflikta na Balkanu, radilo se o regionalnom ratu s mnoštvom kompleksnih faktora.

Na Balkanu zapravo već desetljećima imamo jedan krug nasilja i uzroci za ovaj zadnji konflikt sigurno nisu od jučer, već su njegovi korijeni puno stariji?

– Da, ali posebno je bitno da se žrtvama i njihovoj patnji omogući neka forma iscjeljenja. Bitno je dakle da svi zajedno napravimo model u kojem ćemo moći živjeti jedni pored drugih i rješavati pitanja koja bi eventualno mogla prouzročiti neki novi konflikt. Zato i ovu inicijativu vidim kao izuzetno bitnu.

Kada govorimo o crkvi, a vi ste čovjek iz crkve, katolička, pravoslavna i islamska crkva dobrim su dijelom podržavale ratnu politiku u zemljama bivše Jugoslavije. Jeste li možda imali susrete s nekim drugim biskupima u Hrvatskoj i jeste li s njima razmijenili neka mišljenja?

– Bio sam samo u nekim kurtoaznim posjetima, došao sam tek jučer, a sutra namjeravam posjetiti nadbiskupa Marina Srakića. Ipak imajte u vidu da ovo nije službena posjeta Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, već više moja solidarna posjeta civilnom društvu i religijskim grupama koje se bave istinom i izgradnjom mira. Nadam se da svojom pričom i sa svojim iskustvom mogu biti podrška tim grupama i da pojedince mogu upoznati s važnošću određenih tema. Ljudi moraju sjesti i iskreno porazmisliti o tome što je ovaj prošli rat značio u smislu propovijedi i vizije bilo koje crkve. To je ozbiljno pitanje, dio je preispitivanja naše savjesti i našeg odnosa prema vjeri. Traumatična iskustva pojedinih zajednica svakako imaju svoje uzroke.

U Južnoafričkoj Republici također smo imali kršćanski nacionalizam, najviše u protestantskoj nizozemskoj reformiranoj crkvi, koja je otvoreno podržavala režim aparthejda. I neke druge crkve su otvoreno ili manje otvoreno podržavale aparthejd ili teološki davale podršku svemu što se događalo. Na kraju su iskreno zamolili oprost i danas su promijenili cjelokupan pristup. To nam pokazuje da u momentu kada vjerska zajednica postane dio političke zajednice, to može postati veoma opasno. Ne vjerujem da bilo koja forma radikalnog nacionalizma koja isključuje druge, bilo gdje na svijetu, može biti dio propovijedi. A da je crkva podržavala represivne režime vidjeli smo u mnogo primjera. U Ruandi, onda u Čileu − Pinochet, katolik i diktator koji je vladao uz pomoć crkve − Franco u Španjolskoj… Moramo učiti iz toga i shvatiti da je crkva bila odgovorna za grozne konflikte. Zato mislim da je ovakva inicijativa veoma važna. Ona mora dati odgovore na pitanje želimo li ili ne želimo da nam se takav konflikt ponovno dogodi. Ukoliko ne želimo, ne trebamo šutjeti i pustiti da život ide dalje kao da se ništa strašno nije dogodilo.

Zašto sam podržao upotrebu prezervativa

Visoko ste pozicionirani svećenik unutar Katoličke crkve, a neki vaši stavovi razlikuju se od službenih stavova Vatikana. Kada ste odlučili podržati uporabu prezervativa naišli ste na otpor unutar crkve. Kako ste se zapravo uspjeli održati na položaju na kojem se i danas nalazite?

– Nakon mog istupa Južnoafrička biskupska konferencija izdala je priopćenje u kojem je osudila uporabu kondoma, čak i kada se radi o prevenciji AIDS-a. Moj stav je proizašao iz mog osobnog iskustva nakon godina rada s veoma siromašnim i ranjivim ženama. Mnoge od njih su u Južnoafričku Republiku došle kao izbjeglice. Bile su primorane na ono što zovemo “seksom za preživljavanje”, što znači da se majke prodaju bogatim muškarcima za minimalnu nadoknadu kako bi prehranile sebe i svoju djecu. Stav crkve o apstinenciji prije braka i vjernosti svom partneru potpuno je irelevantan za situaciju u kojoj se te žene nalaze. Tražio sam odgovor na jednostavno pitanje, kako da sačuvam ljudski dignitet tih žena i spriječim da se virus AIDS-a dalje prenosi.

Prema našem iskustvu u Hrvatskoj gotovo je nemoguće zamisliti da se jedan biskup usprotivi službenom stavu Katoličke crkve.

– Ne znam. I meni su drugi svećenici govorili da sam pogriješio. Vjerojatno nitko nije reagirao jer se nalazimo na dnu Afrike, na kraju svijeta, u veoma siromašnoj državi s pretežno seoskim stanovništvom. Kod vas je situacija drugačija vjerojatno zato što na Balkanu crkve imaju puno dužu i kompliciraniju povijest i onda se stvari rade veoma snažno i tradicionalno u smislu crkvenog učenja. Zbog realnosti koje se događaju u svijetu i dalje mislim da kao crkva trebamo biti fleksibilniji. Unutar crkve moramo tražiti odgovore na veoma komplicirana pitanja na koja i dalje nemamo jednoznačne odgovore. Trebamo izbjeći poziciju da znamo sve i da na sva pitanja imamo odgovore. Samo ako se angažiramo i upustimo u dijalog sa svijetom, postojat će neki minimum vrijednosti oko kojih se slažemo. Zatim treba raditi na tim vrijednostima. U crkvi se najviše bojimo sekularizacije, materijalizma i relativizma u smislu moralnih i etičkih vrijednosti, pa onda mislimo da naše vjernike možemo sačuvati jedino veoma striktnim crkvenim naukom.

Ljudi i dalje žive u strašnoj bijedi

Što se u Južnoafričkoj Republici promijenilo u ovih petnaest godina od rušenja aparthejda?

– Zlostavljani i mučeni ljudi danas su slobodni. Imaju se pravo uključiti u demokratski javni život, ljudska prava su zaštićena zakonom, ljudi imaju prava na sudovima. Postoje svi uvjeti da Južnoafrička Republika postane jedno demokratsko društvo. Realno, za jadne i siromašne ljude malo toga se promijenilo u smislu njihovog ljudskog dostojanstva i kvalitete života. Polovica stanovništva u mojoj državi živi ispod granice siromaštva, a to znači da dnevno žive s manje od jednog američkog dolara. Imamo nekoliko milijuna izbjeglica, a nove pristižu. Ljudi žive u strašnoj bijedi. Vlada pokušava dovesti električnu mrežu do siromašnih krajeva i napraviti vodovode. Realnost je nažalost takva da, iako to žele, jednostavno nemaju sredstava da transformiraju ekonomsku situaciju. Politička situacija se promijenila, ali ekonomska nije. Pravo pitanje danas glasi: postoji li ekonomska pravda za siromašne? Naše društvo boluje od velikog broja socijalnih bolesti. Iskustvo aparthejda učinilo nas je ekstremno brutalnim društvom u kojem nema poštovanja za ljudski život i čovjeka. Siromaštvo je samo postalo dio toga i danas imamo nevjerojatnu eskalaciju nasilja. Postalo je sasvim normalno da nekoga kidnapiraju, muče, siluju, ubiju. Velik broj mladih nikada neće uspjeti jer se jednostavno ne mogu zaposliti, a ne mogu steći ni adekvatno obrazovanje. U državi je raširena korupcija jer je politika jedini način za mnoge da se izvuku iz siromaštva.

Odlazite li u siromašna naselja, nekadašnje bantustane, bez osiguranja?

– Da, odlazim bez ikakvog osiguranja. Znam da je riskantno, ali ljudi se naviknu na vas i ako ste tamo redovito, počnete vjerovati ljudima kao što i oni vjeruju vama.

Ljudi koji su učestvovali u aparthejdu na kraju su amnestirani, iako nisu molili za oprost. Ljuti li vas to?

– Naravno da me ljuti. Vidio sam mnogo ljudskog poniženja i to izaziva ljutnju. Treba se naučiti nositi s ljutnjom jer ona zapravo može biti dobar potencijal za akciju, za djelovanje.

Kakva je bila uloga Katoličke crkve u podržavanju aparthejda?

– Na samom početku, 1957. godine, u Katoličkoj crkvi većinom su bili stranci, biskupi, misionari, svećenici, a i naši vjernici većinom su bili stranci. Vrh crkve jako se bojao da im vlast ne uskrati dozvole za boravak. Bilo je potrebno jako puno vremena i pregovora s vlastima da bi se našim ljudima unutar crkve osigurala sigurnost. Moram priznati da nam je trebalo previše vremena da krenemo djelovati, iako su neki biskup od samog početka aparthejd proročki nazvali “zlom koje dolazi”.

I pojedine kompanije u stranom vlasništvu godinama su podržavale aparthejd?

– Da, mnoge kompanije su dale podršku aparthejdu, poput američkog IBM-a i trgovaca oružjem. Čak je i švicarska vlada pomagala režim i davala mu financijsku podršku putem zajmova koji su dobijeni uz izrazito niske kamate. Trenutno grupa ljudi u Americi preko svojih odvjetnika pokušava pokrenuti procese protiv pojedinih kompanija kako bi se žrtvama ipak isplatile neke reparacije.

Razgovarao: Davor Konjikušić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s