KOMENTAR MIKLENIĆEVOG ČLANKA

Jutarnji list

 Inoslav Bešker

Objavljeno:  16.11.09.

O kakvoj ‘stvarnoj’ desnici sanja

 

Miklenić

 

http://www.jutarnji.hr/o-kakvoj–stvarnoj–desnici-sanja-miklenic-/354538/

 

Glas Koncila otvara, u komentaru svoga glavnog urednika Ivana Miklenića, važno pitanje: je li za slobodu izbora dovoljan korektan kandidacijski i izborni proces, ili je nužna i ravnopravna medijska nazočnost kandidata, a i ravnopravnost ideološko-političkih orijentacija glasila.

I ovaj Miklenićev uvodnik intoniran je anksiozno, što je autorovo neizbježno stilsko obilježje (ta “stil je čovjek”, zapisao je još Buffon). Moram reći da razloga za anksioznost zaista ima, barem koliko ja vidim. Pogledajmo malo što kaže Miklenić (sav njegov komentar dostupan je na internetskom URL-u “http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=17719”).

Tehnika demokratičnosti

“Pitanje hoće li predstojeći predsjednički izbori moći biti stvarno slobodni izbori na mjestu je zbog više očitih razloga. Ipak, postavljanjem toga pitanja ne dovodi se u sumnju ili u pitanje formalna demokratska procedura, zakonitost postupanja mjerodavnih državnih tijela, čak ni samo provođenje izbornog procesa, uključujući i tajnost osobnog glasovanja. Gledajući tu pravno-formalnu stranu, na temelju višekratnih korektno provedenih izbornih procesa, može se reći da je Hrvatska više nego dobro svladala tu tehniku demokratičnosti te ne treba očekivati da bi bilo drugačije ni na predstojećim predsjedničkim izborima, osobito ako se uspiju do samih izbora pošteno pročistiti liste birača da na njima ostanu samo oni koji imaju stvarno pravo glasa.”

I dalje: “Premda nema relevantnih stručnih istraživanja o stupnju razvijenosti demokratske političke kulture u hrvatskom društvu, opravdano je pretpostaviti da vrlo velik broj hrvatskih građana ne poznaje dostatno ili uopće temeljne postavke demokratske političke kulture, a to nije ni slučajno s obzirom na to da je većina bila u totalitarnom režimu desetljećima potisnuta iz politike, čak iz onodobne službene javnosti.

Visoki postotak birača koji ne izvršavaju svoje građansko pravo i dužnost te odbijaju uopće doći na izborno mjesto potvrda je da nisu svladali elementarno iz demokratske političke kulture te nemaju sigurnost da svojim glasom mogu utjecati da bi u hrvatskom društvu bilo bolje.”

Desna ravnoteža

I na kraju: “Slobodu hrvatskih birača ugrožava i medijska upregnutost u pretežno lijevu ideološko-političku orijentaciju, a što ni u kojem slučaju ne odgovara pluralnosti hrvatskoga društva. U Hrvatskoj se ne mogu dogoditi slobodni izbori dok god se ne ostvari medijska ravnoteža: da postoji barem jedan uspješan nezavisni dnevni list desne političke orijentacije, da se uspostavi barem nekoliko portala koje neće nadzirati ljevičari i da se uspostavi stvarno nezavisna, stvarno hrvatska televizija koja promiče univerzalne vrijednosti.”

Glavni urednik Glasa Koncila ne vidi ‘desničarska’ gledišta i na HRT-u, u Večernjaku, Vjesniku… Ali reduktivno je vidjeti ta glasila kao desničarska

Recimo odmah da je visoki postotak apstinencije zabilježen i u drugim društvima, gdje nije bilo totalitarnih režima. Poznat je podatak da se u Sjedinjenim Državama jedva polovica odraslih upisuje na izborne liste, pa onda i među njima mnogi ne glasaju; da apstinencija raste u Italiji gdje totalitarizma nema od drugoga svjetskog rata, da je znatna i u Njemačkoj, u sličnoj situaciji, ali i u Francuskoj gdje totalitarizma nema od francusko-pruskog rata i abdikacije Napoléona III. Pedeset godina komunista i petsto godina Turaka sve više su mantre nego argumenti, jer istovrsna ponašanja prije, za i poslije upućuju da nije toliko riječ o sustavu koliko o mentalitetu, za koji je neuputno činiti isključivo odgovornim i religije trajnije od komunističke.

Još mi je dvojbenija “medijska upregnutost u pretežno lijevu ideološko-političku orijentaciju” koju vidi Miklenić. Budući da su “lijevo” i “desno” relativni pojmovi, vjerojatno je da nemamo sličnu točku motrišta, jer se meni čini da “pretežno lijeva” gledišta valja lampašem tražiti u zemlji gdje od ovakve Socijaldemokratske partije nema baš ničega ulijevo u Saboru.

Uostalom, za uspješan dnevni list treba nešto pismenih i nešto kapitala. Nije teorijski moguće da desnica nema ni pismenih ni kapitala.

Iznenađujući fenomen bi bio da je privatni kapital, barem onaj angažiran u novinstvu, bio sav ljevičarski (osim ako Kaptol, sa čijeg se pulpita javlja Miklenić, ne vidi kao desnicu samo ekstremizam, posve stran i neuobičajen u parlamentarnoj desnici npr. u Njemačkoj, Britaniji itd., a izrazito manjinski u Francuskoj, Italiji ili čak Austriji).

S moje točke gledišta teško bi bilo ne vidjeti “desničarska” gledišta na Hrvatskoj radioteleviziji, u Večernjem listu, Vjesniku itd., ali bi bilo reduktivno vidjeti ta glasila kao desničarska jer u njima ima prostora i za drukčije pristupe i istupe, kao što i u Jutarnjem listu ima prostora za komentare i kolumne s jasno “desnih” pozicija. Glas Koncila valja podsjetiti da su većina kolumnista Jutarnjeg lista prakticirajući katolici.

Sektaška isključivost

Ako ni oni ne zadovoljavaju kriterije glavnog urednika katoličkog tjednika – to možda manje govori o orijentaciji tih novinara u sklopu uobičajenoga političkog pluralizma katoličkih laika, a više o možda sektaškoj isključivosti kritičarevih kriterija. Ali u takvoj raspravi gubi se iz vida ono što bi moralo biti bitno: ravnopravan pristup kandidata medijskom prostoru radi ravnopravnog pristupa građana kandidatima. Glasilo bi, u fazi kampanje (ne samo formalne) moralo biti ili zbiljski neutralno, jamčeći svakom kandidatu jednak prostor, jednak plasman, jednaku distancu – ili se opredijeliti za podršku (endorsement) jednome od kandidata. Za podršku ne vidim razloga. Hrvatska je dovoljno sazrela da nije pitanje života ili smrti koga dovesti na Pantovčak, a ne vidim nijednoga tko bi bio toliko bolji da ostavlja bez alternative, što bi, uostalom, birači onda shvatili i bez nas. Nije da me od nekoga ne hvata jeza – ali to je već moj problem, zasad.

A zasad se nitko – ni zakonodavac, a ni strukovno Hrvatsko novinarsko društvo – nije postarao postaviti jasne, pa i kvantificirane kriterije zastupljenosti u kampanji. I to otvara prostore za ideološke invektive neistomišljenicima, koje ne pridonose mirnome predizbornom ozračju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s