RASPELO

…polisemantično značenje raspela, koje nije samo vjerski znak nego označava cijelu jednu kulturu. 

OZNAKA KULTURE SMRTI

BISKUPICIZAM UČENJA 

Slijedom odluke Suda došlo bi do umjetno izazvanog raskola između naroda i njegovih duhovnih i kulturnih korijena, kažu biskupi. 

Kultura i vjerski znakovi biskupicizma označavju ništa drugo do li znak smrti zdravog razuma. Biskupi ne znaju objasniti svojim vjernicima što doista znači raspelo s korpusom raspetoga tijela Isusova! To je znak duhovne smrti učenja Isusa Krista. To i takvo učenje koje uključuje i fizičku “smrt” na križu kao znak manipulacije masama pozivaju se biskupi. To učenje možemo mirne duše nazvati “biskupicizmom”. Da li biskupi doista znaju što je uskrsnuće? Što je pobjeda svjetla nad tamom? Kakva je razlika između raspela s korpusom i križa? Da li je Isus ikada ustanovio svećenstvo? Da li je sam bio svećenik? 

Duh, duša, tijelo. Znači li to što biskupima? Biskupi kažu da je raspleo oznaka cijele kulture. Točno. Kulture smrti Isusova učenja i kultura zlouporabe imena i učenja Isusa Krista, a to sve zajedno znači krivouk biskupa. To znači kultura raspela. 

    Donosimo članak Glasa Koncila na temu držanja raspela u javnim i državnim ustanovama u Italiji.

 Talijanski biskupi: Raspelo nije samo vjerski znak nego označava cijelu kulturu

Slijedom nepravomoćne odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kojom se osuđuje talijansku državu za navodno narušavanje sekularizma isticanjem raspela u javnim školama, talijanski biskupi su izdali priopćenje za javnost u kojem izražavaju ogorčenost zbog takve odluke koja izaziva mnoga pitanja i dvojbe.

Temeljem prvog čitanja odluke suda nameće se dojam da u njoj prevladava određena pristranosti i ideološka obojenost, ističu biskupi i podsjećaju na polisemantično značenje raspela, koje nije samo vjerski znak nego označava cijelu jednu kulturu.

Biskupi nadalje podsjećaju da je postavljanje raspela u škole u skladu s konkordatom potpisanim između Italije i Svete Stolice 1984. godine, koji priznaje da je katolištvo dio povijesnog nasljeđa talijanskog naroda.

Slijedom odluke Suda došlo bi do umjetno izazvanog raskola između naroda i njegovih duhovnih i kulturnih korijena, kažu biskupi.

Na kraju priopćenja biskupi podsjećaju na riječi pape Benedikta XVI. kako je “degenearcija ideje laicizma svaki oblik neprijateljstva prema isticanju religijskih simbola i vrijednosti u politici i društvo, posebice se to odnosi na neprijateljstvo prema svakom obliku isticanja vjerskih simbola u javnim ustanovama”.

Odluku o osudi raspela u javnim ustanovama te plaćanju kazne od pet tisuća eura donijelo je šestočlano međunarodno vijeće Suda (po jedan sudac iz Italije, Srbije, Belgije, Portugala, Mađarske, Litve i Turske), temeljem tužbe talijanske državljanke finskog podrijetla.

Talijanski Ustavni sud je prethodno odbio izjasniti se o tom slučaju, proglasivši se nenadležnim. Slijedi žalba talijanske države Velikom vijeću Suda. Ako ta instanca potvrdi presudu, to bi primoralo Vijeće Europe da protiv talijanske države donese sankcije ukoliko ona ne ukloni raspela iz javnih ustanova. (ika / gk)

4.11.2009.

Novi list donosi komentar Branka Mijića:
Datum objave: 4.11.2009 u 08:52h

 

Razapinjanje raspela

 

Je li raspelo u školskim učionicama nametanje katolicizma ili simbol tradicije, raspravljao je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu davši za pravo tužiteljici, Soile Lautsi.

Sudsko vijeće je presudilo da je država Italija povrijedila članke 9. i 14. Europske konvencije koji govore o vjerskim slobodama i zabrani diskriminacije. Kako država očekuje da će isticanjem križeva u učionicama, što je izravno povezano s katolicizmom, širiti pluralizam obrazovanja nužan za očuvanje demokratskog društva, zapitalo se internacionalno društvo pravnih stručnjaka u Strasbourgu.

Soile Lautsi dobila je moralnu satisfakciju za svoj dugogodišnji križarski pravni rat koji je povela smatrajući da škola u Padovi koju su pohađala njezina djeca isticanjem raspela ne poštuje načelo laičnosti države. Svi ostali koji dijele njezine stavove ovom su presudom dobili mogućnost da, sljedeći njezin primjer, zarade barem pet tisuća eura, što nije, ni za vjernike ni za ateiste/agnostike lemozina za baciti.

I dok laici pjevaju laude Strasbourgu, katolici i talijanska država sasvim sigurno ovu presudu doživljavaju bogohuljenjem, pogotovo ako traženje indulgencija iz proračuna postane masovna pojava. Nema sumnje, u Hrvatskoj se ovoj odluci Suda za ljudska prava najviše veseli predsjednik Stjepan Mesić, prvi ovdašnji sljedbenik Soile Lautsi, koji je isticanje raspela u školama i javnim ustanovama, pogotovo vojarnama, artikulirao kao političko pitanje. Mesić je sada došao na svoje i vjerojatno će iskoristiti prvu priliku u svom stalnom koškanju s Kaptolom kako bi strasburškom presudom svojim protivnicima, koji ga sustavno anatemiziraju i raspinju u »Glasu koncila«, zadao coup de grace.

Budući da Mesić uskoro odlazi u političku mirovinu nije isključeno da i on krene stazama Soile Lautsi i zatraži zadovoljštinu pred sudom u Strasbourgu, te i na taj način dodatno osigura svoje umirovljeničke dane koje će ionako carski provoditi beneficijama koje je dobio. Štoviše, Mesić je po struci pravnik, pa bi i sam mogao biti članom šarolikog sudskog vijeća Europskog suda za ljudska prava koji sada čine Belgijanac, Talijan, Portugalac, Litavac, Srbijanac, Mađar i Turčin.

No, šalu na stranu, presuda o vjerskim obilježjima u učionicama pokazuje kako diše i razmišlja sekularna Europa. Čak i u državama u kojima su pripadnici jedne vjeroispovijesti u velikoj većini, nitko nema pravo nametati manjincima, pogotovo ne djeci, svoja uvjerenja i simbole. Raspelo je svakako »simbol talijanske povijesti i kulture«, kao što tvrde branitelji, ali isto tako »izloženost vjerskim obilježjima može biti uznemirujuća za djecu druge vjeroispovijesti, vjerske manjine ili ateiste«, kao što to stoji u obrazloženju presude.

Čim prije se i u Hrvatskoj, tom »predziđu kršćanstva« čije se stanovništvo gotovo 90 postotno izjašnjava katolicima, počne razgovarati argumentima, tim prije će biti manje nesporazuma oko raspela. I njegovog profaniranja isticanjem tamo gdje mu zaista nije mjesto.

Dnevnik.hr

Hrvatima svejedno ističu li se raspela

Zagreb, 04.11.2009., 15:07 | B.V. 

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/gradzanima-svejedno-isticu-li-se-raspela-po-javnim-mjestima.html

 Na pitanje Međunarodnoga instituta za ispitivanje tržišta GFK, podupirete li nazočnost kršćanskih vjerskih simbola u javnim prostorima u Hrvatskoj, 36 posto ispitanika odgovorilo je kako im je svejedno, 29 posto kako bi kršćanska obilježja svakako trebalo stavljati u javne prostore, 28 posto kako to ne bi trebalo činiti, a 7 posto je bilo onih koji ne znaju, priopćeno je danas iz tog instituta.

 GFK navodi kako vjeru u svakodnevnom životu jako važnom ili važnom smatra oko dvije trećine građana, četvrtina smatra da im vjera nije važna ni nevažna, a tek 10 posto vjeru smatra nevažnom ili o tome ne razmišlja. Odgovor ispitanika koji smatraju da im je svejedno stavljaju li se kršćanski simboli u javne prostore više od prosjeka prisutan je kod mladih između 18 i 24 godine, ali i kod dobne skupine od 15 do 17 godina (40 posto), navodi GFK te dodaje kako taj odgovor kod stanovnika sjeverne hrvatske Like, Korduna i Banovine iznosi od 41 do 43 posto. Najmanje neutralnih je kod osoba starijih od 65 godina (30 posto), kod onih s najnižim obrazovanjem (28 posto) te u Istri i Primorju (26 posto), navodi Institut te napominje kako je u ovoj skupini oko 60 posto građana kojima je vjera jako važna ili važna za život.

Zagovornici stavljanja raspela imaju niže obrazovanje

Po rezultatima GFK-ove ankete zagovornici stavljanja kršćanskih obilježja u javne prostore više od prosjeka su s najnižim obrazovanjem (56 posto), građani su stariji od 65 godina (38 posto) te su iz sjeverne Hrvatske (38 posto), a općenito žive u naseljima do 2.000 stanovnika (36 posto). U ovoj skupini 97 posto ispitanika, kako navodi GFK ističu kako im je vjera jako važna ili važna u svakodnevnom životu. Protivnika stavljanja kršćanskih obilježja u javne prostore najviše ima u Istri s Primorjem (56 posto), među visoko obrazovanima (46 posto) te u dobnoj skupini između 35 i 44 godine starosti (35 posto). 43 posto protivnika isticanja kršćanskih obilježja smatra kako im je vjera jako važna ili važna, a 34 posto je odgovorilo kako im je ona niti važna ni nevažna te 23 posto da im je potpuno nevažna ili o vjeri uopće ne razmišlja. Institut navodi kako je tijekom mjeseca listopada 2009., osobnim anketama u kućanstvu proveo istraživanje na uzorku od 1.000 hrvatskih građana starijih od 15 godina. (Hina) 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s