SUKOB NADBISKUPA OKO TERITORIJA

Ivica Grbčić

    02.11.09.

 SUKOB NADBISKUPA OKO TERITORIJA

CRKVA DVOSTRUKIH MJERILA

AMERIČKO MORE PREKRIVA MORALNO-ETIČKU KATASTROFU

Kraljevstvo je nebesko jedno, a crkvenih zemaljskih kraljevstava je više. Granice se kroje po interesnim skupinama u državama, nadbiskupijama, Vatikanu, župama. Kako kome paše. Učenje Isusa Krista je jedno, ali “zastupnika” je više. Po njihovom mišljenju svi su u – pravu?

Da li doista zastupaju Krista ili se samo koriste njegovim imenom kako bi dobili autentičnost?

    Hrvatski su biskupi reagirali na hrvatsko-slovenski spor.Članovi Iustitie et Pax izražavaju 31.10.09. svoju duboku zabrinutost za dobrosusjedske odnose. 

Priopćenje navodi kako “S gorkim okusom pritisaka i nejednakosti, Komisija podsjeća da ova dva naroda stare kršćanske, katoličke tradicije nikada u 14-stoljetnoj povijesti susjedstva nisu imali značajnijih prijepora, a nadasve ne sukoba, dok je sadašnja tajna diplomacija, daleko od očiju hrvatske javnosti, u stanju poremetiti i uzdrmati ovaj vrijedni povijesni polog te otvoriti Pandorinu kutiju opasnog međunarodnog presedana, u ovom trusnom dijelu Europe, koji još uvijek vida rane iz vremena totalitarnih režima i nedavnih osvajačkih ratova.
Komisija smatra da je hrvatska javnost duboko frustrirana i opravdano ogorčena tajnom diplomacijom koja dovodi javnost pred svršen čin. Pri tome ona konstatira da i Europska komisija EU nadilazi svoja ovlaštenja miješajući se u bilateralna pitanja dviju država i potičući na opasni presedan kršenja europskog i međunarodnog prava. Hrvatska javnost ne zna zašto njezina vlada nije formulirala amandmane na posljednji prijedlog europskog povjerenika, kad je slovenska strana to bila učinila unoseći svoje pretenzije na hrvatski teritorij. I, na koncu, hrvatska javnost tek 30. listopada saznaje što sadržava posljednji nacrt sporazuma o arbitraži i koje su sve strane sudjelovale u tome.


Uz sve to, hrvatsku Vladu i Sabor obvezuju međunarodni ugovori, koje je Hrvatska ratificirala, ili kojih je sljednica. Među tima je i Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982) koju su 1995. godine ratificirale i Hrvatska i Slovenija, kao i sve druge jadranske priobalne države sve članice EU, pa i sama EU. Među tima su i Završni akt Helsinške konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (1975. – čl. III. o nepovredivosti granica), kao i obvezatna mišljenja tzv. Badinterove komisije međunarodne zajednice iz siječnja 1992, na osnovi kojih su priznate Hrvatska i Slovenija u njihovim tadašnjim granicama. Hrvatska vlada nema pravo prekršiti obveze koje proistječu iz te Konvencije UN, a navlastito ne odredbe o razgraničenju u zaljevima (čl. 15), o maksimalnoj širini morskog pojasa nad kojim obalne države obavljaju svoja suverena prava (teritorijalno more – čl. 3) i dr.

Naša Komisija smatra da se hrvatska strana trebala pred svijetom sustavno, djelatnije i energičnije suprotstaviti nepravdi slovenskih presizanja, jer ova ugrožavaju i pravdu i mir i pridonose destabilizaciji europskog jugoistoka. Naša Komisija također smatra da hrvatska strana nije smjela odustati od načela, po kojem je o razgraničenju dviju država imao odlučivati najkvalificiraniji i najpromptniji svjetski sud – Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda, a ne nekakav “arbitražni sud” neizvjesnog sastava i pravnog iskustva, s popisa koji nudi Europska komisija, a koji bi sad trebao odlučivati i po nepravnim kriterijima.

U svakom slučaju, hrvatska Vlada nema pravo kršiti Konvenciju OUN o pravu mora i ustupati Sloveniji “pravo” koje Konvencija izričito zabranjuje, a to je moguće proširenje njezinog teritorijalnog mora na hrvatsko more, da bi Slovenija doprla do tzv. otvorenog mora, ali opet – hrvatskog mora. Slovenija pak, po istom pravu mora, ne smije takva što ni tražiti, a 158 drugih zemalja-stranaka Konvencije to ne smiju dopustiti, jer Konvencija ne dopušta da teritorijalno more bude šire od 12 milja. Slovenija osim toga po Konvenciji ima pravo “neškodljivog prolaza” kroz hrvatsko teritorijalno more i brodovi i sada slobodno plove u slovenske luke upravo kroz hrvatsko teritorijalno more. Osim toga, Slovenija ima i “izlaz na otvoreno more”, ali kroz talijanske teritorijalne vode, jer tako je rute brodova odredila Međunarodna pomorska organizacija, među ostalim i na su-prijedlog Slovenije. Nije dakle riječ o slobodi plovljenja ili o “izlazu na otvoreno more”, nego o teritorijalnim presizanjima i zbog toga je slovenska vlada od konca 2008. pa do ove jeseni blokirala Hrvatsku u njezinu napredovanje prema EU. Pa, zar da sad Hrvatska tu blokadu nagradi teritorijalnim ustupcima i pruži opasan primjer Europi i svijetu? Za koje dobro, koju pravdu i koji mir?

Hrvatska javnost zna da se sva neriješena pitanja razgraničenja među članicama EU rješavaju kao bilateralna, izvan institucija EU i to po međunarodnom pravu, najčešće pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Niti jedna država članica EU do sada nije ucjenjivala drugu državu-kandidata za EU ustupkom njezina državnog područja. Naša komisija duboko žali da to ovog časa čini susjedna, tradicionalno prijateljska Slovenija, ali hrvatska vlada i Sabor nemaju pravo na to pristati, pa ni po cijenu neulaska u EU ili nastavka blokade. Jer hrvatski građani ne će željeti ući u EU, ako ona u ovom krucijalnom pitanju ne dokaže da ona jest zajednica prava i moralnih vrijednosti.

A postavljaju li hrvatska Vlada i Sabor sebi pitanje, što ako oni protupravno ustuknu pred slovenskim pretenzijama, a hrvatski građani na referendumu odluče da ne žele ući u takvu Uniju? I kako misle hrvatski političari izići pred vlastite građane, pred svoju djecu i unuke, pa i pred sebe same, ako kapituliraju u ovoj stvari? Nije li svakome sad, nakon objavljenog Sporazuma o arbitraži jasno, da jedini rizik, o kome uvijeno govore domaći političari, snosi samo i isključivo Hrvatska, jer može bespravno izgubiti dio svog nacionalnog mora, podmorja i zračnog prostora, dok Slovenija može dobiti i jedno i drugo i treće, preko prava i protiv prava?

Članovi komisije Iustitia et Pax vjeruju da hrvatski građani žele da se prekine sa sadašnjim pogoršavanjem hrvatsko-slovenskih odnosa dvaju prijateljskih, većinski katoličkih naroda, ali ne žele da se ikome dopusti da se neodgovorno igra s nacionalnim teritorijem, jer pitanje razgraničenja ne smije biti vezano s ulaskom u EU. Komisija smatra da hrvatski građani imaju pravo i dužnost zahtijevati da hrvatska Vlada i međunarodna zajednica traže od EU, od OSCE, od Vijeća Europe i od OUN-a da odvrate slovensku vladu od teritorijalnih pretenzija, od igranja vatrom na ovim područjima gdje je, ne tako davno, posezanje za tuđim teritorijem proizvelo ogromne ljudske tragedije upravo zbog kršenja međunarodnog prava i obveze čuvanja mira.

Komisija poziva svoje sugrađane, sestre i braću u vjeri da se mole za dobro, napredak i mir Domovine, te za razboritost i odgovornost onih koji je vode’, navode biskupi u svom priopćenju.” 

Na ovo priopćenje reagirali su slovenski biskupi. 

JUTARNJI LIST

SRAZ CRKVENIH MOĆNIKA

 

Slovenski biskupi odgovorili

 

hrvatskim:

 

Ne miješajte se u spor 

 

Mariborski nadbiskup Anton Stres, predsjednik slovenske Komisije za pravičnost

Danijel Lasbaher/Mariborska nadškofija

Autor: Nikolina Šajn

Objavljeno: prije 2 h i 49 min

ZAGREB – Slovenski biskupi kritizirali su subotnje priopćenje hrvatske komisije Iustitia et Pax poručivši kako nije posao Crkve da se upliće u granični spor između dviju država.

Slovenska biskupska konferencija priopćila da je mariborski nadbiskup Anton Stres, predsjednik slovenske Komisije za pravičnost, odmah u subotu, čim je objavljeno otvoreno pismo hrvatske komisije Iustitia et Pax, poslao pismo hrvatskom kolegi, zagrebačkom pomoćnom biskupu Vladi Košiću.

U njemu se izražava žaljenje zbog izjave hrvatske komisije u vezi s arbitražnim sporazumom te se naglašava valjanost načela pravičnosti, koje je iznad “slova zakona”. Stres je naveo govor Benedikta XVI. u Ujedinjenim narodima u travnju prošle godine, u kojem je Papa jasno upozorio na to da je “prevlast legalnosti nad pravednošću” sporna.

Mariborski je nadbiskup naveo i mišljenje slovenske Komisije da “nije u njezinoj nadležnosti da se neposredno uključi u rješavanje tog spora i da zauzima konkretna stajališta o tome gdje i na koji način će biti određena granica među državama”. Stres je izrazio i očekivanje te zahtjev da međudržavna granica bude pravedna i da ubuduće više ne bude povod za međusobne sukove, nego osnova za daljnje jačanje prijateljskog suživota, suradnje i susjedstva.

http://www.jutarnji.hr/slovenski-biskupi-odgovorili–hrvatskim–ne-mijesajte-se-u-spor/329235/

Na reakciju slovenskih biskupa oglasio se i Adalbert Rebić, teolog:

Jutarnji list

02.11.09.

SPOR OKO GRANICE

Adalbert Rebić slovenskim

 

biskupima:

 

Držite se zapovijedi

 

– Ne ukradi!

 

Teologu prof. dr. Adalbertu Rebiću nije jasna reakcija slovenskih biskupa. Valjda, kaže, oni misle da nije problem posegnuti za tuđim teritorijem

ZAGREB – Slovenski biskupi kritizirali su subotnje priopćenje hrvatske komisije Iustitia et Pax poručivši kako nije posao Crkve da se upliće u granični spor između dviju država.

Slovenska biskupska konferencija priopćila je danas da je mariborski nadbiskup Anton Stres, predsjednik slovenske Komisije za pravičnost, poslao pismo hrvatskom kolegi, zagrebačkom pomoćnom biskupu Vladi Košiću.

Crkva nije nadležna

U njemu se izražava žaljenje zbog izjave hrvatske komisije u vezi s arbitražnim sporazumom te se naglašava valjanost načela pravičnosti, koje je iznad “slova zakona”. Slovenska komisija misli da “nije u njezinoj nadležnosti da se neposredno uključi u rješavanje spora i da zauzima konkretna stajališta o tome gdje i na koji način će biti određena granica”.

Službeni vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj danas se nije htio očitovati na poruke slovenskih biskupa.

Zabranjeno božjim zakonom

Teologu prof. dr. Adalbertu Rebiću nije jasna reakcija slovenskih biskupa. Valjda, kaže, oni misle da nije problem posegnuti za tuđim teritorijem.

– Naša Komisija ima pravo upozoriti javnost na neke od opasnosti koje prijete arbitražom. Crkva ne može dopustiti da se Hrvatskoj oduzima teritorij. Jer, posezanje za tuđim teritorijem jednako je otimanju tuđih stvari, a to je po božjem zakonu zabranjeno. Božja zapovijed jasno kaže: Ne ukradi – komentirao je prof. dr. Rebić. (N. Š., I. K. B.)

http://www.jutarnji.hr/adalbert-rebic-slovenskim-biskupima—drzite-se-zapovijedi—ne-ukradi-/329689/

Jutarnji list 02.11.09. u komentaru Davora Butkovića piše:

Biskupi su pogriješili u ocjeni

 

sporazuma Hrvatske

 

i Slovenije

 

Naši su ustupci ipak neznatniji od slovenskih

Još od davne 1994. hrvatski biskupi nisu tako oštro kritizirali državnu vlast oko jednog posve “svjetovnoga” političkog pitanja, kao što su to učinili prekjučerašnjom izjavom Komisije Iustitia et Pax, protiv hrvatsko-slovenskog Sporazuma o arbitraži. Ovdje, dakle, ne mislimo na “prirodne” prijepore između Katoličke crkve i političkih stranaka i javnosti oko pobačaja, Zakona o diskriminaciji, Zakona o potpomognutoj oplodnji ili rada nedjeljom; oko pitanja u kojima se crkveni stav unaprijed zna, jer je više ili manje čvrsto definiran crkvenim sustavom vrijednosti. Ovdje govorimo isključivo o “svjetovnoj” državnoj politici. Prije više od petnaest i pol godina ondašnji zagrebački nadbiskup, pokojni kardinal Franjo Kuharić, u jednom je programatskom i strogo kontroliranom javnom istupu žestoko i temeljito napao politiku predsjednika FranjeTuđmana i HDZ-a prema Bosni i Hercegovini. Kuharićev opsežni intervju Globusu, koji je kardinal autorizirao do zadnjeg detalja (što je bio preduvjet za intervju), predstavljao je najsnažniji javni udarac što ga je predsjednik Tuđman dotada bio doživio od Katoličke crkve.

U idućih petnaest godina Crkva se na različite načine konfrontirala s vlastima, kao što je i vrlo često surađivala s vlastima. No, od Kuharićeva napada na Tuđmanovu politiku podjele BiH Crkva niti oko jednoga svjetovnog pitanja nije tako žestoko, doslovno ultimativno napala državne vlasti kao u aktualnom hrvatsko-slovenskom slučaju.

Sporazum važan i Americi

Crkvi se ne može oduzeti legitimitet za tu vrstu istupa, pogotovo zato što oni nisu vrijednosno isključujući i pristrani, poput crkvenih pokušaja da hrvatsko društvo uređuje u skladu s katoličkim pravilima.

Katolička crkva u Hrvatskoj doživljava samu sebe i kao povijesnu braniteljicu nacionalnih interesa. Govorimo li o novijem dobu, činjenica je da je od 1945. godine do pretkraj 80-ih Crkva predstavljala jedinu stvarno oporbenu instituciju u Hrvatskoj, što su joj vjernici u ono doba honorirali: u osamdesetim su godinama crkve bile punije nego danas.

S jedne se strane možemo odlučiti za EU sa svim nedostacima, ali i više prednosti, a s druge prepustiti se krajnje lošim trendovima u ovoj regiji

Crkva, znači, ima nesumnjivi legitimitet da kaže što misli o aktualnom hrvatsko-slovenskom sporazumu, Crkva ima legitimitet da ga osudi, ima legitimitet da ustvrdi kako je za Hrvatsku bolje da ne uđe u EU nego da pristane na sadašnji tekst sporazuma. No, zabrinjavajuće je koliko je Crkva, u ovako snažnom političkom istupu, pokazala da više ne razumije strateške hrvatske nacionalne interese.

Bivši američki predsjednik Bill Clinton u svom je ljubljanskom govoru rekao da pregovori Boruta Pahora i Jadranke Kosor, zbog načina na koji se vode, predstavljaju uzor za druge zemlje u sličnim konfliktima. Clinton je, zapravo, želio još jednom naglasiti da je i Sjedinjenim Državama jako stalo da se Sporazum o arbitraži što prije potpiše.

Clintonov je stav karakterističan za cijeli Zapad, dakle, za ono što načelno zovemo međunarodnom zajednicom.

Postavimo stvari ovako. S jedne strane, Hrvatskoj se, naposljetku, otvara brzi pristup Europskoj Uniji. Hrvatska za godinu i pol ili dvije postaje članicom Unije, što donosi čitav niz strateških beneficija.

S jedne strane, dakle, imamo “svijet”, “Zapad”, EU i Ameriku koji su, bez obzira na sve pogreške u svom funkcioniranju, postigli dosad najviši stupanj političke demokracije i ekonomskih sloboda od svih drugih geopolitičkih cjelina, i koji su se pokazali kadrim da za samo godinu dana svladaju najveću ekonomsku krizu u proteklih osamdeset godina.

Prosperitet ili kaos

S druge strane, imamo ostatke biše Jugoslavije: imamo zemlju koja gotovo da ne može postojati poput Bosne, imamo topao doček osuđenoj ratnoj zločinki u Beogradu, imamo činjenicu da se Srbija, dijelom i zato što joj Zapad nije kadar ništa ponuditi, sve izvjesnije svrstala uz Rusiju, dakle uz teško korumpiranu diktaturu naoružanu naftom, plinom i nuklearnim raketama.

Imamo i Kosovo, za koje se još deseteljećima neće naći mirno, općeprihvatljivo rješenje, te Makedoniju u kojoj je prije desetak godina bijesnio građansko-heroinski rat, i Crnu Goru, čijeg se dugogodišnjega glavnog političkog lidera često opisuje i kao glavnog švercera cigareta na ovim prostorima.

To je, dakle, realno hrvatsko okruženje. S jedne strane je EU, koja naravno, nije idealna (od Berlusconijeva izobličavanja demokracije, preko bruxelleske birokracije, do nedemokratskih i necivilnih Rumunjske i Bugarske), ali u kojoj, ponovimo, ipak dominiraju demokracija i vladavina zakona, koja je relativno bogata i koja je fizički sigurna.

S druge je strane kaos bivše Jugoslavije. To je hrvatski strateški izbor. A hrvatski biskupi sugerirali su, nažalost, narodu i vlastima da odbace prvu opciju i da se ipak zadovolje drugom. A zašto? Zbog dodira, veze, omogućavanja Sloveniji da dobije kontakt s otvorenim morem, koji u sporazumu nije precizno definiran. Osobito nije definiran kao famozni Dimnjak, veliki koridor što ga je predviđao sporazum Račan – Drnovšek.

Razumije se, nijedan sporazum nije moguće postići bez ustupaka s obje strane. Slovenska se strana proteklih mjeseci, tijekom blokade pregovora s EU, nalazila pod maksimalnim diplomatskim pritiskom, uslijed kojeg je odustala od “Dimnjaka”.

Nekoliko bitnih godina

Slovencima je rečeno da takav koridor ne dolazi u obzir jer bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju graničnih presezanja među drugim članicama EU.

Slovenija je, da bi Pahor mogao potpisati bilo kakav sporazum s Hrvatskom, morala barem nešto dobiti. Dobila je točku 3b, koja joj ne jamči nikakav specifični oblik dodira s otvorenim morem. Pahor je zbog pristanka na sadašnji tekst sporazuma kod kuće bio izložen brojnim napadima.

Hrvatska je, pak, dobila deblokadu pregovora i dosta čvrsta obećanja o vrlo brzom ulasku u Europsku Uniju. Treba ponoviti da hrvatsko-slovenski spor ne traje od jučer: taj spor jest kulminirao blokadom pregovora, ali on traje više od 15 godina, i krajnje je vrijeme da ga se riješi.

Odbije li Hrvatska sporazum, kao što Crkva zahtijeva, pred nama je još nekoliko godina čekanja, tijekom kojih ćemo se sve više približavati bivšoj Jugoslaviji i sve više udaljavati od Europske Unije.

Ovdje, prije svega, mislimo na standarde ponašanja u društvu: u političkoj, pravnoj, ekonomskoj i civilnoj sferi.

Napredak u tim standardima ključan je za daljnji razvoj Hrvatske, a taj se napredak teško može postići u izoliranoj ili kontaminiranoj okolini.

Problem hrvatsko-slovenskog sporazuma nije u sadržaju, nego u tipičnoj nesposobnosti hrvatskih vlasti da ga ispravno i točno prezentiraju hrvatskim građanima i da se drže onoga što je dogovoreno.

No, sam sporazum valja poduprijeti.“

Jutarnji list u komentaru Jelene Lovrić 03.11.09.objavljuje:

Biskupski rat za granicu

 

„Novootvoreni rat između hrvatskih i slovenskih biskupa svakako predstavlja kulminaciju apsurda u slovensko-hrvatskim odnosima. Ljudi Crkve, koja navodno teži univerzalnim vrijednostima, počupali su se oko granice.

Na izjavu hrvatske komisije Iustitia et pax, koja se oštro usprotivila potpisivanju arbitražnog sporazuma između Zagreba i Ljubljane, hitro je i ljutito reagirala slovenska komisija Pravičnost i mir. Slovenski biskupi hrvatske kolege poučavaju da nije u nadležnosti Crkve neposredno uključivanje u rješavanje graničnog spora između dvije države ni zauzimanje konkretnih stajališta o tome kako će se i gdje granica crtati. I odmah potom traže da međudržavna meja bude određena na pravičan način, što su poduprli i Papinom, u posve drugačijem kontekstu plasiranom, izjavom da legalnost ne smije imati prednost pred pravičnošću.

Sada hrvatski biskupi, navodno, spremaju odgovor, a o njegovoj je intonaciji moguće zaključivati iz izjave teologa Adalberta Rebića, koji slovenskim biskupima poručuje neka se drže Božje zapovijedi: Ne ukradi! Poruka implicira da su slovenski crkvenjaci kradljivci hrvatskog teritorija. Valjda ih hrvatski biskupi neće optužiti za okupacijske namjere.

Slovenski biskupi imaju pravo kad Crkvu u Hrvatskoj upozoravaju da određivanje granice nije njezin posao. Hrvatski biskupi često se znaju petljati u tuđe poslove. Prečesto pokušavaju patronizirati državu. U svojoj izjavi oko arbitražnog sporazuma sa Slovenijom također su se malo previše razmahali: otkrili su ne samo svoj ogromni euroskepticizam, nego i namjeru da arbitriraju u stvarima državne politike. Ali slovenski biskupi nemaju pravo kad Hrvatima drže lekcije a ni sami nisu na razini principa koje verbalno afirmiraju. Njihovo zalaganje da u rješavanju graničnog spora pravičnost ima prednost pred normama međunarodnog prava također je navijačkog karaktera. Baš kao i hrvatski biskupi, i oni pokazuju da su više ljudi jedne nacije nego univerzalnim vrijednostima odane Crkve.

Kad se biskupi tako međusobno zašamaraju oko granice, sami sebe pretvaraju u karikaturu. Pripadaju instituciji koja pretendira na status moralne vertikale. A etičke vrijednosti stavljaju u funkciju rata oko teritorija. Nastupaju kao manekeni Iustitiae i Pravičnosti. Dosta ih je teško razumjeti kao mironosce. Od Crkve i njenih inistitucija očekuje se konkretan angažman u službi mira. Biskupi ratnici napetosti i svađe oko slovensko-hrvatskog spora pojačavaju, a ne smanjuju.

Umjesto da Crkva u Hrvatskoj i Sloveniji nastupa kao nositelj mirovne inicijative, njeni se biskupi predstavljaju kao glasnici sukoba. Hrvatski svojom izjavom podgrijavaju tenzije i neprijateljstvo prema Slovencima.

Slovenski stavljajući svoju reakciju na velika zvona uzvraćaju istom mjerom. U obje države Crkva se više pokazuje nacionalnom nego Božjom. Više je okupirana teritorijem nego transcendentalnim. Umjesto onostranog više je intrigiraju zbivanja s one strane granice u Piranskom zaljevu.

Rat hrvatskih i slovenskih biskupa za državnu među demistificira Crkvu. Ali denuncira i opću uspaljenost obje nacije. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Ratna mobilizacija visokih crkvenih prelata otkriva svu apsurdnost slovensko-hrvatskog sukoba.“

http://www.jutarnji.hr/biskupski-rat-za-granicu/331677/

Komentar objavljen na portalu Križ Života možete pročitati na :

http://www.kriz-zivota.com/u_pozadini/4904/zemlja_ili_mir/

Slobodna Dalmacija prenosi:

05.11.2009. | 19:45

EUROPARLAMENTARCI OCRNILI IZVjEŠĆE O NAPRETKU ZAGREBA

Slovenci: Hrvatski problemi su Crkva, Glavaš, BiH i Srbi

Slovenski eurozastupnici imali su uglavnom negativne primjedbe na pozitivne naglaske nacrta izvještaja o Hrvatskoj koji je Europskom parlamentu predstavio izvjestitelj za Hrvatske Hannes Swoboda.

Riješite i škverove

Austrijski socijalist hvali postignuti uspjeh te tvrdi kako je siguran u ispunjenje “preostalih znatnih izazova”, a to su reforme pravosuđa i javne uprave, borba protiv korupcije i organiziranoga kriminala, povratak izbjeglica, nastavak suđenja za ratne zločine i pristup Tribunala cjelokupnoj dokumentaciji, te završetak restrukturiranja brodogradilišta.

Posebno je istaknuo uspjeh dviju vlada, hrvatske i slovenske, u postizanje dogovora koji je omogućio potpisivanje Arbitražnog sporazuma. Međutim, Jelko Kacin i Ivo Vajgl sugeriraju da se u izvještaj ubaci i nedovršeno pitanje sukcesije bivše države.

Riječ je o točki 27 u kojoj Swoboda potiče Zagreb i susjedne države na intenziviranje dijaloga kako bi se riješila važna bilateralna pitanja kao što su granična demarkacija, nestale osobe, pitanja vezana uz vlasništvo i izbjeglice, te izručenje građana osuđenih za ratne zločine.

Sukcesija, pa članstvo

Slovenski su zastupnici jučer nabacili kako bi rješenje pitanja sukcesije trebalo biti uvjet Hrvatske za članstvo. Liberal Kacin bio je protiv toga da se, kad je Hrvatska u pitanju, bilo gdje spominje datum potpisivanja ugovora o pristupanju, za koji postoji rašireno uvjerenje da će biti iduće godine.

− Nemojmo spominjati nikakav datum, to je kontraproduktivno, radije recimo kad kandidatkinja ispuni uvjete − primijetio je Jelko Kacin.

Bernt Posselt, Elmar Brock i drugi javili su se oštrim odbijanjem slovenskih primjedbi, a među njima i Doris Pack:

− Molim slovenske kolege da ne budu veći pape od pape. Vi ste još 1998. godine dobili ciljni datum primanja 2004. godinu, i to bez ikakvih uvjeta, i bili ste te godine primljeni, a mi smo to podržali. Vi, kao bivša jugoslavenska republika, ne možete odjednom uvesti sukcesiju kod Hrvatske. Replicirao joj je najugledniji slovenski eurozastupnik Ivo Vajgl.

− Nekritična prijateljstva više štete nego koriste − podučio je svoje kolege. − Povratak srpskih izbjeglica ne teče idilično, osuđenom ratnom zločincu dopustio se bijeg u susjednu zemlju te da ostane član Sabora, svojim izbornim sustavom Hrvatska duboko zadire u unutarnju politiku Bosne i Hercegovine i destabilizira je, a miješanje Crkve u političke odluke, kao pismom biskupske konferencije u vezi s Arbitražnim sporazumom, nedopustivo je i vrijedno svake osude − rekao je Ivo Vajgl.

Tako je pitanje sukcesije Ljubljanske banke i Krškog, te spor oko granica stavljen u kontekst zemlje u kojoj su ratni zločinci članovi Sabora, gdje Crkva djeluje natražnjački, te zemlje koja destabilizira Bosnu i Hercegovinu, za čiju je sudbinu međunarodna zajednica posebno zabrinuta.

INES SABALIĆ

Reakcije iz Hrvatske: Lov na političke bodoveNove primjedbe slovenskih eurozastupnika izazvale su reakcije i u Hrvatskoj. Mario Dragun, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova:– Dobro su poznati uvjeti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Među uvjetima ne spominje se, niti će se spominjati, rješavanje pitanja sukcesije kao uvjet našeg primanja u EU.Damir Kajin, predsjednički kandidat IDS-a, napominje da probleme ipak treba rješavati.

– Problem sukcesije apsolutno treba riješiti, jer su preznačajna sredstva zemalja bivše Jugoslavije predugo blokirana. Mislim da takvom formom slovenski europarlamentarci pokušavaju riješiti dug “Ljubljanske banke” od tri milijarde eura, kako bi se njihova obveza podmirila novcem iz zajedničke imovine, od zlatnih poluga. Zato moramo biti oprezni.

Đurđa Adlešič, dopredsjednica Vlade, predsjednica HSLS-a, napominje:

– Uvjerena sam da će u slovenskom parlamentu opozicija i neki partneri pokušati loviti jeftine političke bodove, no postoje viši nacionalni interesi na kojima se to ne bi smjelo raditi. Očekujem da će takvih situacija biti još.
Vesna Pusić, predsjednička kandidatkinja HNS-a:

– Što se tiče ulaska Hrvatske u EU, na sebe smo preuzeli obvezu oko uspostavljanja načina na koji će se riješiti pitanje granice sa Slovenijom, i drugih uvjeta nemamo. To je izmišljanje uvjeta radi njihove domaće politike.

M. Šešo

 

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/77624/Default.aspx 

    Iz svega proizlazi da je Crkva kao institucija duboko podijeljena oko političkih i teritorijalnih pitanja koja definitivno zalaze u interese obaju crkvenih zajednica.

    Činjenica je da se to, gledano s moralno-etičkog stajališta, ne bi trebalo događati. Podjele nisu aspekt Isusovog učenja, niti je Krist težio uplitanju u državne poslove.

    Isus nije bio svećenik. Utoliko ovi prijepori i izjave imaju veću težinu jer otkrivaju pravu pozadinu ponašanja svećenstva u Kristovo vrijeme, te ukazuju na činjenicu da se ni danas ništa nije promijenilo. Naprotiv, još je i gore obzirom da su protekla stoljeća koja su bila prilika za osvještenje i preokret.

    Istinu je rekao Bill Clinton, bivši američki predsjednik, izjavivši na temu prijepora da će ionako područje o kojem se dvije strane spore, u doglednoj budućnosti prekriti more.

Najnoviji članak Ivana Miklenića u Glasu Koncila od 08.studenoga na ovu temu možete pročitati na linku

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=17668

Biskup Bozanić je nezadovoljan. Pročitajte u nstavku zašto.

Jutarnji list

SUKOB NA KAPTOLU

Komisija Iustitia et pax zaobišla

 

Josipa Bozanića 

 

Objavljeno: 7.11.09.

http://www.jutarnji.hr/komisija-iustitia-et-pax-zaobisla-josipa-bozanica/339008/

ZAGREB – Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, nezadovoljan je tonom i prezentacijom posljednje izjave Komisije Iustitia et pax, kojom se to tijelo Hrvatske biskupske konferencije usprotivilo potpisivanju arbitražnog sporazuma sa Slovenijom.

Kardinal Bozanić poznat je kao jedan od najgorljivijih zagovornika pristupa Hrvatske Europskoj uniji, sasvim sigurno najaktivnijih unutar vrha domaće Katoličke crkve, te je nerijetko koristio svoje pozicije i ugled u europskim tijelima za promociju Hrvatske i njezine pripadnosti europskoj obitelji.

Stoga je, tvrdi neimenovani izvor Večernjeg lista, nezadovoljan načinom na koji je sročena posljednja izjava, koja je pak u potpunosti na tragu najtvrđe, desne linije unutar HBK.

‘Kardinal se neće javno ograditi od ove izjave, jer je to apsolutno neprihvatljivo praksi crkvenih velikodstojnika, ali već sama činjenica da je netko od njegovih sugovornika odlučio podijeliti kardinalovo ogorčenje s novinarima, govori dovoljno sama za sebe.’

Stoga je kardinalu više nego dobrodošao skori posjet premijerke Jadranke Kosor, koji je već ranije bio planiran zbog dogovora o povratu crkvene imovine, ali će sasvim sigurno biti iskorišten za pokušaj izglađivanja odnosa između kaptola i Vlade.

Osim toga, kako piše Večernji, o cijeloj je situaciji obaviješten i Vatikan, te bi Kaptol uskoro trebalo posjetiti i izaslanstvo slovenske inačice Komisije Iustitia et pax, kako bi se izgladile napetosti nastale između dviju nacionalnih crkvi vezano uz arbitražni sporazum. ( JL)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s