MEDIJSKI KLAN MIKLENIĆ IZLUĐUJE SVOJU JAVNOST

Ivica Grbčić

31.10.09.

MEDIJSKI KLAN „MIKLENIĆ“

IZLUĐUJE SVOJU JAVNOST

Miklenić Ivan, glavni i odgovorni urednik Glasa Koncila očito nema mira u razotkrivanju kriminalnih radnji crkvene institucije u Hrvatskoj, a i šire. Mediji, političari (Predsjednik Republike), pojedini novinari, komunističke snage itd, „KRIVI“ su po sistemu „kadija te tuži, kadija te sudi“ što su se drznuli dati svoju riječ za ISTINU.

    Miklenić bi konačno trebao objelodaniti pravu istinu o aktivnostima iza kaptolskih zidina i djelovanju banaka koje prate poslovanje   Rimokatoličke crkve.

    Sve je više činjenica koje izlaze na vidjelo. Činjenica koje bacaju novo svjetlo na zlouporabu učenja na koje se crkva poziva.

   Glas Koncila objavljuje: 

Ivan Miklenić    
     
  Izluđivanje javnosti  
     
     
  Posljednjih tjedana hrvatska je javnost kontinuirano bombardirana različitim aferama, kojima su u središtu pozornosti osobito tzv. javne tvrtke u potpunu ili većinskome državnom vlasništvu, a kojima je prvotni cilj »skidanje glave« određenim političarima. Takvo umnažanje afera i kadroviranje nipošto ne može biti plod samo tzv. istraživačkog novinarstva, već su najvjerojatnije na djelu nevidljive sprege određenih moćnika i određenih medijskih djelatnika. U Hrvatskoj je tako umjesto medijski i politički gromoglasno najavljivane »vruće jeseni« zavladao snažan val »aferaštva«. Ta pojava važna je ne samo zbog toga što je sad aktualna i sveprisutna, nego i zbog toga što je nametnuta hrvatskoj javnosti i što s ugodom dira osjećaje mnogih građana, pa zaslužuje pozorniju analizu sa stajališta brige za zajedničko dobro, što je eminentno kršćansko i crkveno stajalište.

Stav stvarnog obračuna sa zloporabama u Hrvatskoj često je samo maska kojom se štite svoji osobni ili grupni interesi, ili interesi skrivenih središta moći, bilo ekonomskih, bilo političkih ili ideoloških.

Svi oni u hrvatskom društvu koji stvarno žele boljitak i napredak i kvalitete života hrvatskih građana i učvršćenja Hrvatske kao pravne, socijalne, demokratske i međunarodno afirmirane države, ne mogu se miriti s ikojim oblikom zloporaba: npr. nedoraslosti zdrava i hrvatskim prilikama primijenjena usmjeravanja i ustrojavanja temeljnoga vrijednosnog sustava i hrvatskoga gospodarstva, nepotizma i političke podobnosti, korupcije, stavljanja osobnih ili grupnih interesa iznad zajedničkih hrvatskih nacionalnih interesa… S punim pravom svi hrvatski građani, koji su ljudi dobre volje, očekuju da se Hrvatska što je moguće više i bolje čisti od svih zloporaba, pronevjera i nenamjenskog i neprimjerena trošenja sredstava državnog ili lokalnih proračuna; očekuju da se na svim razinama zaoštri odgovornost, jer je svima očito da nije dovoljno dobra dosadašnja praksa vođenja zemlje i gospodarenja dobrima, bez obzira koja koalicija bila na vlasti. Sa stajališta zajedničkog dobra apsolutno je nužno zaustaviti, spriječiti i sankcionirati svaku zloporabu, bez obzira činila ju ova ili ona politička stranka, koalicija ili pojedinci na državnim i društvenim položajima. Smisao i zadaća države i svih njezinih struktura, pa tako i Hrvatske i svih njezinih struktura, jest biti u službi svekolikog boljitka i napretka cijelog društva, konkretno hrvatskog društva. Politika, kao umijeće mogućega, dužna je u Hrvatskoj polaziti od konkretnih hrvatskih prilika, opterećenih posljedicama baštine komunističko-totalitarističkog sustava, s naslijeđenim interesnim ideološko-političkim, ekonomskim i inim grupama, zatim posljedicama velikosrpske agresije te teškim izazovom stvarne afirmacije na međunarodnom planu, gdje su snažno pozicionirani interesi moćnih država i različitih u biti interesnih grupacija. Takve objektivne okolnosti od najodgovornijih u državnim strukturama na svim razinama i od same države Hrvatske zahtijevaju neizmjerno više poštivanja Ustava, zakona i prava, promišljenosti, umješnosti, rada, ustrajnosti, strpljivosti, potpunu jasnoću nacionalnih ciljeva i nacionalnih interesa. Svako oklijevanje i svaka zloporaba u takvim konkretnim hrvatskim okolnostima predstavlja golemu zapreku stvarnu razvitku, a time i prijetnju, ako ne propasti države onda sigurno njezinu zaostajanju i još težemu putu u budućnosti. U tom kontekstu sasvim je jasno da je, sa stajališta zajedničkog dobra, doista nužno da nitko od onih koji su se stvarno ogriješili ili koji su zlorabili svoj položaj protiv zajedničkih, nacionalnih interesa ne bude nedodirljiv, da svatko za svoje zloporabe ili promašaje odgovara i bude sankcioniran.

Takav stav neupitan je u stabilnim demokratskim državama, no u Hrvatskoj i takav stav često je samo maska kojom se štite svoji osobni ili grupni interesi, ili interesi skrivenih središta moći, bilo ekonomskih, bilo političkih ili ideoloških. Silno je važno u tom svjetlu pogledati i razumjeti javne nastupe nekih političara. Oni govore sadržaje s kojima se svaki imalo etičan čovjek mora složiti, a pritom oni, zapravo, samo istjeruju svoje interese, bilo da na taj način prikrivaju svoje osobne promašaje, zloporabe i nečasnosti, bilo da na taj način pripremaju teren za svoju afirmaciju, za svoje uspone na hijerarhijskoj društvenoj i državnoj ljestvici. Takvi političari, bez obzira u kojoj su političkoj stranci ili kojoj političkoj opciji pripadaju, predstavljaju sadašnjoj Hrvatskoj najveću opasnost – zato ih je neizmjerno važno prepoznati i od njih se zaštititi. Djelovanje je takvih političara naime gore, opasnije i štetnije od onih koje oni sada prozivaju, jer su prijetnja boljoj hrvatskoj budućnosti. Također i skrivena središta moći sudjeluju u stvaranju hajki i afera, ali ne radi zajedničkog dobra, radi hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa, nego radi vlastitih interesa.

Iz redova takvih licemjernih političara i od takvih skrivenih središta moći često dolazi »građa« pojedinim novinarima, koji pristaju onda glumiti da se bave istraživačkim novinarstvom, pa objavljuju afere, a, zapravo, pristaju biti – što je potpuno neetički i neprofesionalno – tek produžena ruka zastupnicima onih interesa koji nemaju ništa zajedničko s hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima. Očito je da se sada u Hrvatskoj događa i smišljeno izluđivanje javnosti, pa je veoma važno prepoznavati što je stvarno u službi zajedničkog dobra, a što je u službi drugih interesa.

 

Glas Koncila, broj 44 (1845), 1.11.2009.

 

     Na Internet portalu www.necenzurirano.com pronalazimo komentar Domagoja Margetića:

 

Odgovor Ivanu Mikleniću: Velečasna obrana kriminala u „Aferi Hypo“!      

 

Oct 29, 2009 at 07:01 PM
„Iz redova takvih licemjernih političara i od takvih skrivenih središta moći često dolazi »građa« pojedinim novinarima, koji pristaju onda glumiti da se bave istraživačkim novinarstvom, pa objavljuju afere, a, zapravo, pristaju biti – što je potpuno neetički i neprofesionalno – tek produžena ruka zastupnicima onih interesa koji nemaju ništa zajedničko s hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima. Očito je da se sada u Hrvatskoj događa i smišljeno izluđivanje javnosti, pa je veoma važno prepoznavati što je stvarno u službi zajedničkog dobra, a što je u službi drugih interesa“, poručio je u svojoj najnovijoj kolumni u Glasu Koncila Ivan Miklenić. Što se, zapravo, krije iza ove nervozne Miklenićeve reakcije? Stoji li Kaptol iza Miklenićevih prijetnja istraživačkim novinarima?Zašto su Glasu Koncila problem istraživački novinari koji razotkrivaju kriminalne sprege državnih institucija i organiziranog kriminala, zašto su Mikleniću problematična novinarska istraživanja korupcijskih afera?I zašto Miklenić nije smogao hrabrosti obračunavati se korumpiranom ratnoprofiterskom političkom i ekonomskom elitom, nego je kao metu najnovijeg napada u svojem gadljivom pamfletu izabrao baš istraživačke novinare?O Miklenićevoj najnovijoj kolumni izjasniti se mora, i to bezodložno, i Kaptol.

Naime, oni koji stoje iza Glasa Koncila moraju nam reći predstavlja li Miklenićev pamflet otvorenu prijetnju nama istraživačkim novinarima?

Kome to Miklenić prijeti, a koga to pokušava zaštititi svojim lovom na vještice zvane istraživački novinari?

„Ne laje pas radi sela, nego radi sebe“, kaže naš narod.

Očito je takav slučaj i sa najnovijim pamfletom Ivana Miklenića.

Miklenić se boji suodgovornosti za instalaciju korumpirane, ratnoprofiterske, kriminalne političke i ekonomske elite

S jedne strane, Miklenić i ne može više od ovog pamfleta, a opet, kao što vidimo uvijek može niže, jer svjestan je i on da dio odgovornosti za instalaciju sadašnje korumpirane, ratnoprofiterske, kriminalne političke i ekonomske elite na njihove trenutne pozicije moći nosi i institucija kojoj i sam pripada.

Svjestan je Miklenić da je počesto kao uvodničar svojeg glasila upravo on bio medijski instrument izbornih pobjeda kriminalaca na vlasti, i to onih istih čije korupcijske afere i veze s organiziranim kriminalom razotkrivamo mi, istraživački novinari, najnovije vještice iz vještičje kolekcije Ivana Miklenića.

Miklenić koristi Glas Koncila kao svoj inkvizitorski javni trg za suđenja novinarskim istraživačkim vješticama

Zato nam je svojim novim uvodnikom Miklenić pripremio svoju inkvizitorsku vatricu na kojoj nas pred svekolikom svojim čitateljstvom, koristeći Glas Koncila kao kojekakav javni trg na kojem provodi svoja suđenja vješticama, želi na brzinu osuditi i spaliti, i tako javno reći tko je kriv za sve nevolje u Hrvatskoj.

Tko je Mikleniću kriv za korupciju?

Istraživački novinari, naravno.

Tko je Mikleniću kriv za veze vlasti s organiziranim kriminalom?

Istraživački novinari, naravno.

Miklenić je, čini se, nakon svojih dugogodišnjih potraga i ustrajnog lova na kojekakve, raznobojne i raznorodne vještice, uspio otkriti tko su te vještice koje su glavni krivci za trenutno stanje u ovoj zemlji.

Mi, istraživački novinari, naravno.

I zato nas je u maniri pravog inkvizitora taj primitivni pamfletist odlučio javno optužiti, javno osuditi i javno spaliti.

Zapravo, Miklenić je nervozno reagirao, jer mnoge afere koje istražujemo mi istraživački novinari, vode upravo do Kaptola.

Miklenić se „češe tamo gdje ga najviše svrbi“: Gabrićeva uloga u „Aferi Hypo“

Uzmimo, primjerice, „Aferu Hypo“.

Obavještajno izvješće iz studenog 2007. godine na više mjesta spominje Miju Gabrića, svojevrsnog glavnog blagajnika Kaptola, u kontekstu pranja novca preko Hypo Alpe Adria Banke, te se na više mjesta izričito opisuju Gabrićeve kriminalne sprege s organiziranim kriminalnim podzemljem i krugom ljudi koji je rukovodio operacijama pranja novca opljačkanog iz Hrvatske preko tajnih računa u Hypo banci Klagenfurt.

Doista, nezgodna uloga za jednog kaptolskog velikodostojnika kao što je Gabrić.

Premda osobno nikada nisam naglašavao ulogu Crkve u „Aferi Hypo“, budući sam objavio izvorni dokument u kojem se ta uloga pojedinaca iz Crkve spominje, vlč. Ivan Miklenić (vlč. = onaj koji za sebe veli da je častan, op.a.) se očigledno svojim najnovijim pamfletističkim smećem u Glasu Koncila „češe tamo gdje ga najviše svrbi“.

Premda nisam imao namjeru posebno pisati o ulozi pojedinaca iz crkve u pranju novca u „Aferi Hypo“, ovim putem želim zahvaliti Mikleniću što mi je za to dao povoda.

Veza Gabrić – Naperotić

Tako se u obavještajnom izvješću iz studenog 2007. godine opisuje veza Mije Gabrića sa jednim od glavnih igrača u organiziranom kriminalu i pranju novca preko Hypo Alpe Adria Banke Klagenfurt Milanom Naperotićem.

„U Hrvatskoj je Napertoić povjerljive razgovore vodio na svojoj jahti gdje je povremeno gost bio Božo Prka kojem je u Poreču sredio sve oko njegove vikendice.

Na jahti je dogovarano između Naperotića, odvjetnika Ante Nobila, Miće Carića i svećenika Mije Gabrića kako jeftino otkupiti crkveno zemljište ženskog reda u okolici Zadra, a onda ga pretvoriti u urbanističko.

Poslove s crkvenim zemljištem Naperotić u Istri radi s biskupom Milovanom“, stoji u strogo povjerljivom obavještajnom izvješću od 8. studenog 2007. godine.

„Gerhard Busek i osoba bliska Gusenbaueru interesiraju se kakve odnose Zagorec ima sa zagrebačkim Kaptolom, i koliko je on bitan Kaptolu i koja svećenićka struja ga podržava.

Smatraju da je Zagorec samo fiktivno „izašao“ iz posla sa Kaptolom te da je našao posrednika“, opisuju obavještajni operativci u navedenom izvješću.

Veza Kaptol – „Afera Hypo“: Prebendarski vrtovi

Za istog odvjetnika Miću Carića, s kojim Gabrić kao predstavnik Kaptola u tajnosti sklapa poslove na jahti Milana Naperotića, obavještajno izvješće navodi kako je upravo preko njega Zagorec korumpirao zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Dakle, uzmemo li po onoj narodnoj „s kim si takav si“, Gabrić kao visoki predstavnik Crkve u Hrvatskoj pripada očito jednoj izrazito krimogenoj grupaciji usko povezanoj s organiziranim kriminalom i pranjem novca preko Hypo banke.

Sama činjenica da je Carić ključna osoba u obavještajnom izvješću označen kao posrednik u Bandićevim mutnim poslovima, identificira Miju Gabrića kao dio tog kriminalno koruptivnog kruga.

Zato i nije čudo da bilo kakvo novinarsko istraživanje „Afere Hypo“ može isprovocirati reakciju poput ove u najnovijem Miklenićevom pamfletu.

„U Zagrebu je V. Zagorec procijenio da je bitna veza za njegove poslove Mićo Carić, koji ima direktnu vezu s gradonačelnikom Milanom Bandićem i njegov je posrednik u dosta mutnih poslova gdje su isplaćivane provizije.

Zagorcu je Carić otvoreno stavio do znanja da u Zagrebu neće ništa napraviti pokušavajući zaobići Bandića.

Nakon onih početnih ispipavanja Zagorec je dogovorio uvjete za realizaciju svojih projekata u Zagrebu preko Miće Carića i odvjetnika Pere Lozice.

Holding Zagreb prodao je Zagorcu dio savudrijske vale čiji je vlasnik.

Transakciju je vodio Pero Lozica, inače pravni savjetnik gradske uprave Zagreb i pravni savjetnik u HAAB-u, te Goran Šarić kreditni referent u HAAB-u inače privatni konzultant zadužen za poslove s Holding Zagreb“, navodi se u obavještajnom izvješću iz 2007. godine.

Jedan od Zagorčevih „zagrebačkih poslova“, dogovaranih preko Miće Carića sa Mijom Gabrićem je i projekt „Prebendarski vrtovi“ u Zagrebu.

„Projekt Prebendarski vrtovi u Zagrebu, Zagorec je nakon hrvatskog zahtjeva za izručenje fiktivno „prodao“ tvrtki Sintra Invest Establishment u Lichtensteinu, a ta tvrtka je pak jedini osnivač tvrtke Molteh koja je nositelj projekta na Kaptolu.

Tvrtku Molteh je Zagorec fiktivno prodao konzorciju Ungelt Spectrum Group of Companies i Ovag Group.

Za tog novog fiktivnog vlasnika Molteha je kod zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića intervenirao i lobirao praški nadbiskup kardinal Miloslav Vlk, obzirom da su oni radili neke poslove za prašku crkvu.

Vladimir Zagorec je u Austriji kao i M. Kutle i Ivić Pašalić uspostavio dobre veze s austrijskom franjevačkom provincijom, posredovanjem bosanskohercegovačkog franjevca fra Ivana Tolja koji je bio manaager Styrie, a inače je u srodstvu s Ninom Pavićem.

Preko Tolja se zagorec povezao sa svećenikom Mijom Gabrićem zbog realizacije projekta Prebendarski vrtovi“, stoji u strogo povjerljivom obavještajnom dokumentu.

Drugim riječima, upravo na projektu „Prebendarski vrtovi“, kojeg je Zagorec dogovorio preko Carića i ekipe sa Mijom Gabrićem i Kaptolom, Crkva je uvučena u međunarodni organizirani kriminal i pranje novca u „Aferi Hypo“.

Očito se takvih tragova prljavog novca opljačkanog iz Hrvatske i stečenog kriminalnim aktivnostima organiziranog kriminalnog podzemlja, boji i Miklenić, pa pokušava upozoriti na neprijatelje Crkve, naroda i države – nas istraživačke novinare.

Tim svojim pamfletističkim smećem od uvodnika Miklenić se možda pokušava oprati i pred vatikanskim nuncijem, ali kad već ulazi u vatikanske medijske sfere sada i javno naglašavam kako sam vatikanskom nunciju spreman dokumentirati sve moje tvrdnje i staviti na raspolaganje dokumentaciju kojom raspolažem, kako bi prokazao stvarne motive Miklenićevog spaljivanja novinarskih istraživačkih vještica.

To sitno piskaralo pokušava pozivom na linč istraživačkih novinara prikriti prljavu ulogu pojedinaca na Kaptolu u organiziranom kriminalu i pranju novca u „Aferi Hypo“.

Jer ni Miklenić ni Gabrić ne mogu reći da nisu znali da se projektom „Prebendarski vrtovi“, kojeg su povjerili kriminalcu Vladimiru Zagorcu zapravo pere novac opljačkan iz Hrvatske i „parkiran“ na tajne račune kod Hypo banke Klagenfurt.

Kako je Kaptol spasio novac tzv. „Norvalskom klanu“

Međutim, još jedna priča povezuje pojedince na Kaptolu i famoznog Miju Gabrića s tajnim računima u inozemstvu i prikrivanjem velike pljačke Hrvatske 1990.-ih godina.

Pranje novca s ovih tajnih računa usko se povezuje s pljačkom financijskih sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, preko tajnih računa kod Hercegovačke banke d.d. Mostar, i to preko tajnih računa koje je kontrolirala Hercegovačka franjevačka provincija, a koji je novac preko Ljube Ćesića Rojsa i Đurđe Šušak završio također na tajnim računima u Austriji.

Kada su, nakon međunarodne istrage u BiH, ovi tajni računi otkriveni, predstavnici s Kaptola su se izjasnili kao vlasnici tajnih računa kako bi spasili ta sredstva za pripadnike tzv. „Norvalskog klana“.

Neposredno nakon što je Ivica Račan postao premijer na zajedničku inicijativu SAD-a i nekolicine evropskih vlada, pokrenut je simultani pritisak na Republiku Hrvatsku da obračuna sa kriminalom.
 
Cilj te akcije bio je stabilizacija Hrvatske, kako bi se tu zemlju učinilo kompatibilnom za integraciju u zapadni svijet i njegove ekonomske i vojne integracije.
 
Kao najvažniji potez u bilo kakvoj stabilizaciji i dekriminalizaciji Hrvatske postavilo se pitanje povrata opljačkanog novca u Hrvatsku.

Smatralo se da je povrat opljačkanog novca preduvjet bilo kakve stabilizacije stanja iz pet razloga:

1. povratom novca bi se financijski ojačala država i vlada RH, što je bilo neophodno da ista može obračunati sa moćnim kriminalnim klanovima,

2. time bi se istovremeno slomila financijska moć kriminalnih klanova, koji su već imali kontrolu nad financijskim sustavom i gospodarstvom,

3. povratom novca bi se pokazalo da podatci o vanjskom dugu koje je država prezentirala nisu istiniti, i da je u znatnoj mjeri država dužna svojoj domaćoj oligarhiji, te da se novac izvučen iz države, u nju vraćao u obliku fiktivnog zaduživanja,

4. povratom novca bi se istovremeno prezentirali i dokazi za kazneno procesuiranje vinovnika, budući da je sam taj novac ujedno i dokaz kriminalnih radnji,

5. povratom novca bi se javnosti, koju se u inozemstvu smatralo izmanipuliranom, ideologiziranom i neinformiranom, prezentiralo do koje mjere je sustav u kojem ista javnost živi kriminalan, te do koje mjere ju je taj sustav oštetio.

Ova inicijativa grupe zapadnih zemalja naišla je na podršku tadašnje austrijske državne vlasti. Valja naglasiti da tada Austrijanci nisu bili do te mjere umiješani u kriminal sa hrvatskom oligarhijom, kao što su danas, te da je tada austrijski državni vrh bio voljan sudjelovati u razrješenju situacije u Hrvatskoj.
 
Tako su austrijske državne vlasti, u uskoj koordinaciji sa vladama grupe zapadnih zemalja, što je uključivalo i američku vladu (tada još uvijek Clintonove administracije), hrvatskom premijeru Ivici Račanu predočile dokumentaciju o iznosu od preko milijarde dolara na računu kod jedne austrijske banke, a koji je bio pod vrlo sumnjim okolnostima iznesen iz Hrvatske i prebačen u Austriju.

Zapadne sigurnosne službe smatrale su, a tu informaciju su Austrijanci prenijeli hrvatskoj vladi da je novac po porijeklu od tzv. “Norvalskog klana”, nazvanog po Norvalu, predgrađu kanadskog grada Halton Hills, u kojem se okupljala grupa nominalno vrlo radikalnih Hrvata, koji su bili premreženi jugoslavenskim obavještajnim službama, i iz koje je potekla klika oko obitelji tada već pokojnog ministra obrane Gojka Šuška.

Za tu grupu se smatralo da je povezana sa međunarodnom trgovinom kokainom, a ista je kontrolirala znatan dio hrvatskog društvenog bogatstva.

U norvalsku kliku su spadali: udovica Đurđa Šušak, Ivić Pašalić, Zvonko Zubak, Marin Sopta, Markica Rebić, Ivo Šušak “Šića”, Miroslav Kutle, Ljubo Česić “Rojs” i drugi.

Ova klika je bila suprotstavljena tzv. “tehnomenađerskoj kliki” koju je vodio Franjo Gregurić, a u kojoj su tada bili Nikica Valentić, Tomislav Karamarko, Franjo Luković, Božo Prka, Zlatko Mateša, Borislav Škegro, Ante Vlahović, Željko Čović, Tomislav Badurina, Dragutin Drk, Jakša Barbić, Milan Artuković, Ivica Todorić, Ivan Tarle, Marijan Hanžeković, (sada pokojni) Žarko Kraljević, Vanja Špiljak, Mišo Broz, Slavko Linić, Vladimir Zagorec, Branko Mikša, Mladen Vedriš, kompanija IGH Zagreb, itd.
 
Austrijanci su premijera Račana upoznali sa dokazima o preko milijarde dolara opljačkanih iz Hrvatske preko tzv. Norvalskog klana istovremeno kada je premijeru iz SAD-a došla službena i javno objavljena ponuda specijaliziranih američkih kuća koje su nudile svoj angažman za povrat opljačkanog novca uz pripadajuću proviziju.

Pri tome su Austrijanci upoznali premijera Račana sa činjenicom da:

• novac tzv. “hercegovačke”, odnosno “norvalske” grupe, koji je “primitivno pospremljen u inozemstvo” može vratiti bez većih problema,

• da je novac tzv. tehnomenadžerske grupe “izvučen na znatno sofisticiraniji način”, i da će za to “hrvatskoj vladi trebati stručna pomoć iz inozemstva”.

Drugim riječima, dio novca je ponuđen premijeru “na pladnju”, da ga bez ikakvog odugovlačenja vrati u zemlju, a drugi dio novca je mogao vratiti uz angažman Amerikanaca u roku od nekoliko mjeseci, uz odbitak provizije koju su Amerikanci tražili.
 
Kada je premijer upoznao vladu na tajnoj sjednici o ovom razvoju događaja, vijest je iste večeri privatnim kanalom došla do zagrebačkog Kaptola i grupe prebendara na njemu.

Među osobama izravno informiranim o ovome bio je i Mijo Gabrić, koji je na zagrebačkom Kaptolu zadužen za financije, pa ga neformalno nazivaju “blagajnikom Kaptola”.
 
Gabrić i grupa ljudi u Crkvi oko njega su munjevito reagirali, već iste večeri se sastali sa tzv. Norvalskim klanom, te je u kratkom roku Austrijancima dostavljen dokument Crkve koja preuzima odgovornost za blokiranu “norvalsku milijardu” dolara i tvrdi u tom dokumentu (koji je i danas u posjedu austrijskih državnih vlasti) da je novac vlasništvo Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj.
 
Ovo je koordinirano sa pritiskom domaćeg bankarskog lobija na premijera Račana, koji je izvijestio Amerikance da odbija njihov prijedlog.
 
Nakon ovoga je Zapad odustao od ideje da Hrvatsku primora na povrat opljačkanog novca, a domaća oligarhija se u međuvremenu:

• međusobno bolje povezala, pa su nekadašnji sukobi “tehnomenadžera” i “novlalovaca” potpuno izglađeni,

• bolje povezala sa stranim financijskim institucijama, koje je uvukla u praktički svaku poru financijskog kriminala u Hrvatskoj,

• obilato financijski nagradila grupu ljudi u Crkvi oko Gabrića i grupe prebendara zagrebačkog Kaptola.

Ovaj događaj su neke strane obavještajne službe i dalje u sjeni obrađivale, te je u nekim naknadnim izvješćima spominjano da je “unutar klera u bivšoj Jugoslaviji veliki postotak pojedinaca surađivao sa bivišim obavještajnim i policijskim službama Jugoslavije”, te da je “Crkva ispremrežena jugoslavenskim komunističkim obavještajnim kadrovima i time bitno ograničena u djelovanju”.

Pri tome je Vatikan, sasvim neovisno o ovome slučaju, analizirajući slučaj Poljske, došao do zaključka da je jedna desetina poljskog klera surađivala sa komunističkim vlastima i radila za njihove policijske i obavještajne službe, a koji podatak je za života javno spomenuo i Papa Ivan Pavao Drugi.

Kaptol bi se trebao ispričati

Zbog svih navedenih činjenica o vezama pojedinaca s Kaptola, razumljiva je Miklenićeva nervoza.

Međutim, ovaj Miklenićev ispad ne smijemo prešutjeti iz nekakvih lažnih obzira prema Crkvi i Kaptolu, naprotiv.

Nakon pamfleta Ivana Miklenića u Glasu Koncila, Kaptol bi se trebao ispričati i to iz više razloga.

Prvo, jer je svojim postupcima godinama pomagao dolazak i ostanak na vlasti kriminalne, ratnoprofiterske tranzicijske elite, koja je opljačkala ovu zemlju.

Drugo, jer su se i same strukture unutar Crkve usko poslovno, financijski i organizacijski povezale s korumpiranim državnim institucijama, organiziranim kriminalnim podzemljem i obavještajnim podzemljem, te međunarodnim organiziranim kriminalom, pranjem novca i prikrivanjem novca opljačkanog iz Hrvatske preko tajnih računa u inozemstvu 1990.-ih godina.

Treće, zbog otvorene umiješanosti pojedinaca na Kaptolu u kriminalnu i korupcijsku „Aferu Hypo“.

Četvrto, zbog huškačkog napada Ivana Miklenića na istraživačke novinare koji istražuju slučajeve korupcije i organiziranog kriminala u Hrvatskoj.

Bozanić bi, nakon ovog pamfleta, svakako trebao Mikleniću dati „nogom u dupe“, kako to kažu naši ljudi.

A potom se i sam pozabaviti korupcijom i organiziranim kriminalom unutar visokih crkvenih struktura, jer umiješanost Mije Gabrića u „Aferu Hypo“, te njegova povezanost s pripadnicima organiziranog kriminalnog podzemlja, ne može niti smije proći bez sankcija službenog Kaptola.

U protivnom, Kaptol bi prešutno priznao i prihvatio svoju prljavu ulogu u „Aferi Hypo“, a posljedice takvog ponašanja bile bi uistinu nesagledive.

Jer kakvu vjerodostojnost može imati bilo tko umiješan u veliku tranzicijsku pljačku Hrvatske.“

Domagoj Margetić

 Net.hr piše:

 Izluđivanje javnosti

Kaptol sve zna: Afere su plod licemjernih političara

Od licemjernih političara i od skrivenih središta moći često dolazi građa pojedinim novinarima, koji pristaju onda glumiti da se bave istraživačkim novinarstvom’, smatra don Ivan Miklenić.

”Političari govore sadržaje s kojima se svaki imalo etičan čovjek mora složiti, a pritom oni, zapravo, samo istjeruju svoje interese, bilo da na taj način prikrivaju svoje osobne promašaje, zloporabe i nečasnosti, bilo da na taj način pripremaju teren za svoju afirmaciju, za svoje uspone na hijerarhijskoj društvenoj i državnoj ljestvici. Takvi političari, bez obzira u kojoj su političkoj stranci ili kojoj političkoj opciji pripadaju, predstavljaju sadašnjoj Hrvatskoj najveću opasnost – zato ih je neizmjerno važno prepoznati i od njih se zaštititi”, poručio je preko Glasa koncila Ivan Miklenić.

Dodaje i da ”umnažanje afera i kadroviranje nipošto ne može biti plod samo istraživačkog novinarstva, nego su najvjerojatnije na djelu nevidljive sprege određenih moćnika i određenih medijskih djelatnika”.

Miklenić smatra da je ujedno nužno da nitko od onih koji su zlorabili svoj položaj ne bude nedodirljiv, te da za posljedice odgovara i bude sankcioniran.“

 

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s