POTPISIVANJE PETICIJE U RIJECI – KAZNENE PRIJAVE – PRIJAVA PUČKOM PRAVOBRANITELJU

DAVID Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

23.listopada 2009.godine

Pitanje koje upućujemo svim građanima Republike Hrvatske:

Da li doista želite živjeti bez straha i ucjene u demokratskom društvu koje svoje temelje razmišljanja, ponašanja i suživota u državnoj zajednici ima upravo u Ustavu RH koji je potvrđen i Vašim glasom?

KAZNENE PRIJAVE

Mons Marin Srakić, HBK, predsjednik

Miklenić Ivan, Glas Koncila, glavni i odgovorni urednik

 PRIJAVA PUČKOM PRAVOBRANITELJU

Državni službenici

 U četvrtak 23.listopada 2009.godine na riječkom korzu Udruga je prikupljala potpise građana kao potporu kaznenim prijavama podnešenim DORH-u od strane DAVID-a protiv Marina Srakića, predsjednika HBK, Ivana Miklenića, glavnog i odgovornog urednika Glasa Koncila te prijavi Pučkom pravobranitelju RH.
clip_image001_0048
    Događaj je popratila većina hrvatskih medija, odnosno internet portali (Index.hr, Javno.hr, Net.hr, Dubrovački.hr, Nacional.hr, Rijekadanas.com, Metro.hr, Dnevnik.hr, Zamirzine.net, Reci hr itd. i tiskovina (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija).

clip_image002_0022

Odziv građana kao i komentari bili su brojni. Primjećeno je da građani podižu svijest o nužnosti promjene postojećeg stanja. Evidentno je da je institucija Rimokatoličke crkve sastavni dio državne birokracije i posjeduje status takve religije, te u tom smislu Udruga građana vidi sekularnost kao izigravanje Ustava RH. Manipulacija predsjedničkom funkcijom pokušaj je Crkve da utječe na prilike u zemlji zbog vlastitih iskučivo materijalnih interesa (nadbiskup Štambuk želi katoličkog predsjednika, za Miklenića je Mesić veleizdajnik jer nije na liniji podrške Crkvi kao što to ista očekuje). Obilježja veleizdaje kao kaznenog djela klevete i samog čina kažnjivog po KZ predmet su jedne prijave.

Mons Srakić pak podržava Vladu RH jer je ona ta koja puni proračun Crkve i brine se za povrat imovine koju je Jugoslavija oduzela Crkvi. Kako je ta imovina prije toga stečena razaznat ćemo iz daljnjeg teksta. clip_image003_0013

     Zakon o državnim službenicima i Zakon o suzbijanju diskriminacije govore o jednakosti svih građana u javnim i državnim prostorima. Isticanje vjerskih obilježja u tim prostorima od strane državnih sužbenika nije obilježje jednakosti – u tim se prostorima susreću svi građani jednaki pred zakonom, a državni službenici su prvi pozvani poštivati zakon koji se odnosi upravo na njih. Pravobranitelj treba preispitati ove činjenice i ustanoviti zakonitost ponašanja službenika.

     Sam Ustav RH je sekularnog karaktera i kršćanski u punom i izvornom smislu te riječi.

    Udruga podiže svijest građana o potrebi poštivanja ustavnih načela.

    Nerazumijevanje razlike između katoličanstva i kršćanstva osnovna je nit nepoštivanja Ustava, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o državnim službenicima i Kaznenog zakona RH.

     Koja je razlika između katolika i kršćana?

Najveća razlika između katolika i kršćana tiče se njihova pogleda na Bibliju i izvorno učenje Isusa Krista. Katolici smatraju da Biblija ima jednaki autoritet kao Crkva i Predaja, odnosno sama tradicija. Izvorno učenje Isusa Krista govori o kršćanskom nauku koji je temeljen na deset zapovjedi Božjih i Govoru na Gori koji se korak po korak provodi u djelo u svakodnevnom životu, ali bez crkve kao institucije.
Nadalje, katolici pristupaju Bogu kroz posrednike, kao što su Marija ili sveci. Kršćani pristupaju Bogu neposredno u sebi, a pritom se mole jedino Bogu, odnosno Isusu Kristu.

Najbitnija razlika između katolika i kršćana tiče se spasenja. Katolici smatraju da je spasenje gotovo u cjelosti proces koji je podložan učenju i podložnosti Crkvi kao posrednici, dok kršćani na spasenje gledaju kao na osobni proces hoda unutarnjim putem kroz čišćenje nezakonitih opterećenja duše uz pomoć Kristovu i približavanje, odnosno povratak Ocu.

Katolici vjeruju da se spasenje prima po vjeri, ali da se potom mora »zadržati« dobrim djelima i sudjelovanjem u Sakramentima.

Kršćanima nisu potrebni sakramenti jer su oni ustanovljeni od Crkve i prema tome imaju posredničku ulogu koja je namijenjena svećenstvu kao dušebrižnicima.

Kršćani su vlastiti dušebrižnici i isključivo uz Kristovu pomoć koračaju putem oslobođenja od vlastitog tereta koji su donijeli na ovaj svijet i žele ga skinuti kroz zakoniti postupak u skladu s Isusovim učenjem.


Rimokatolički crkveni nauk poučava da samo vjerovanje i život u skladu s Kristovim naukom nisu dovoljni za samo „spasenje“, odnosno da bez posredništva Crkve nismo „spašeni“ od sebe samih (nekretnine i način njihovog stjecanja, sastavni su dio spasenja katolika).

Nadalje, čovjek mora vjerovati u Isusa Krista po crkvenim dogmama i krivouku, krstiti se, prisustvovati Euharistiji, primiti sakramente, pokoravati se učenju Rimokatoličke crkve, vršiti zaslužna djela, ne umrijeti u bilo kojem smrtnom grijehu…

Vjerovanje u nauk Katoličke crkve samo po sebi nije dovoljno za „spas“ duše od vječnog pakla; tradicija i poganski obredi u katolicizmu sastavni su dio „spasenja“ koje i tada nije zagarantirano. Apostolsko nasljeđe, štovanje svetaca ili Marije, molitve istima, „bezgrješno“ papinstvo, krštenje djece, opći oprosti grijeha,  čistilište – sva sila mogućih i nemogućih situacija u životu čovjeka po Crkvi dovela je do toga da čitate ovaj tekst. Stagnacija vjerskog života znak je zasićenosti katolicizmom koje ne nudi čovjeku istinsku nadu u okončanje patnje na ovoj zemlji, ne nudi mu istinski nauk Kristov koji ga oslobađa lanaca.

Premda katolici tvrde kako ih Sveto pismo potvrđuje, ni jedno od ovih učenja nema nikakva temelja u jasnom učenju Svetoga pisma. Ti pojmovi temelje se na katoličkoj predaji, a ne na Božjoj riječi. Zapravo, svi proturječe biblijskim načelima.

Kršćanin je pojam koji je u Websterovom rječniku definiran kao »osoba koja ispovijeda vjeru u Isusa kao Krista (Mesiju) ili u religiju osnovanu na Isusovom učenju«.’

Naziv su u početku koristili nespašeni ljudi u Antiohiji kao jednu vrstu prijezirnog nadimka kako bi ismijavali kršćane. Doslovno je značio »pripadnost Kristovoj stranci« ili »pristaša ili sljedbenik Kristov«, što je slično Websterovoj definiciji.

    Ove su definicije blizu istine – sljediti i živjeti Isusovo učenje osnov je kršćanstva.

Danas je riječ i pojam »kršćanin« uvelike izgubila na značenju i često se koristi za nekoga tko je religiozan ili ima visoke moralne vrijednosti umjesto za istinski život po učenju Isusa Krista.

Mnogi ljudi koji ne vjeruju i ne pouzdaju se u Isusa Krista smatraju sebe kršćanima jednostavno zato što idu u crkvu ili žive u »kršćanskoj, čitaj:katoličkoj« naciji.

Vidimo iz razloženog da su katolicizam i kršćanstvo dva života duše toliko odvojena u značenju i praktičnom smislu da ne možemo razaznati nikakvu povezujuću nit koja bi u oba slučaja mogla dovesti čovjeka do istog cilja – Boga u sebi kao Svesvijesti.

Što je sadržaj kaznenih prijava, odnosno prijave Pučkom pravobranitelju?

Prije svega treba napomenuti da Crkva, bez obzira na Katolički katekizam, službenim dokumentom koji je izdala Nadbiskupija riječka ne priznaje svoje vjernike kao članove Crkve. Republika Hrvatska također službenim dokumentom podržava takvo stanje.

Dakle riječ je isključivo o službenim dokumentima Rimokatoličke crkve i Republike Hrvatske, a ne nekih drugih crkava, odnosno vjerskih/religijskih zajednica.

Sveta Stolica i Republika Hrvatska su potpisali četiri Ugovora kojima se na mala vrata izigrava sekularnost i daje povlašten položaj Rimskoj Crkvi u Hrvatskoj.

Na koji način?

Konstatacija, koja čini i sastavni dio spomenutih ugovora, da je većina stanovništva RH katoličko (ne kršćansko) čini temelj preuzetih obveza RH spram Svete Stolice, odnosno Crkve posredno (proračunska sredstva se isplaćuju Crkvi bez obzira na činjenicu što ih državi plaćaju i ostali građani koji nisu u toj većini od 87%, po podacima same Crkve).

    Međutim, već spomenutim dokumentima, i Sveta Stolica i Republika Hrvatska ne priznaje članstvo vjernika katolika u Crkvi? Proizlazi da su članovi Rimske crkve isključivo svećenici, kardinali i tako dalje. Nadalje, oni se nazivaju „kršćanima, Kristovim i Isusovim sljedbenicima“ te u Njegovo ime nastupaju.

Isus je jasno rekao da ćemo prepoznati prave kršćane po njihovim djelima (što svojim životom danas i kroz povijest svećenstvo nije pokazalo), pa slijedom toga Crkva je institucija namijenjena samoj sebi, sredstvima naroda (protuzakonito) dobro živi, ne radi ništa, ne plaća poreze, i, slijedom svega opisanoga, svećenstvo se brine samo za svoje duše, a dušebrižništvo (kao samoproklamiran zadatak) nad tuđim dušama ne priznaje, jer navodi da ne posroji upis u Katoličku Crkvu.

Krštenje, kao sakrament je isključivo egzorcizam, i, po učenju same Crkve, ne možete se osloboditi istoga, jer je to, po Katoličkom katekizmu, neponovljiv pečat  cijelog života, i, ukoliko se ne krstite, u redu ste čekanja za pakao jer se ne odričete Sotone? (prijetnja paklom je i više od utjerivanja straha u kosti ako niste spremni plaćati „zaštitu“ kao reket od paklenih muka).

No, tu postoji dvoličnost samozvanih „učitelja“ (iako je Krist rekao da nikoga na zemlji ne zovemo tako): plaćati sredstva kroz prijetnju paklom i utjerivanjem straha u kosti svećenstvu naknadu kroz proračun i povrat imovine koja je na tko zna koji način stečena (opet strah kroz nezakonito učenje) koja će služiti isključivo rimskom svećenstvu za lagodan život jer je isključivo ono članstvo svoje institucije, i više je nego protuzakonito. Ne samo po zemaljskim nego i po Božjim zakonima.

Predmet treće prijave je upravo nezakonito stjecanje sredstava kroz prijevaru, prijetnja vječnim ognjem i samovlast – učenje bez pravnog osnova.

Svi koji misle da je Isus svojim naučavanjem ozakonio jednu ovakvu situaciju i dao punomoć svećenstvu da strahom umjesto ljubavlju poštuju svoje bližnje, ne poznaju izvorno Kristovo učenje koje je iskrivljeno preneseno i kroz Bibliju te je izvornost korigirana u skladu s povijesnim potrebama vladara, kako svjetovnih tako i crkvenih.

Zdrav razum i Ustav temelji su građanskih obveza i prava – sekularna država osnov je demokracije, a izvorni Kristov nauk (niti jedna crkva ili religijska zajednica nema pravo tumačiti ga na svoj način – tumačenje može dati isključivo Krist sam ) osnov je duhovnosti novog civilizacijskog koraka.

David je udruga građana za zaštitu ljudskih prava, a ne religijska ili neka druga udruga.

Svi komentari koji su popratili događaj o kome je riječ u ovom tekstu su izraz stanja u društvu u kojem živimo.

 Pitanje koje upućujemo svim građanima Republike Hrvatske:

Da li doista želite živjeti bez straha i ucjene u demokratskom društvu koje svoje temelje razmišljanja, ponašanja i suživota u državnoj zajednici ima upravo u Ustavu RH koji je potvrđen i Vašim glasom?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s