POREZNA LISNICA ILI POREZNI RAJ ZA CRKVU

    Pavlišić Josip: „Mi Istriani oslobođeni smo pomoću Božjom, ali da nije bilo maršala Tita, ne bi bilo ni oslobođenja“.

 POREZNA LISNICA ILI POREZNI RAJ ZA CRKVU

Autor teksta: Mi građani ove Republike Hrvatske oslobođeni ćemo biti crkvenog poreza  pomoći Božjom, ali da nema biskupa, ne bi bilo ni oslobođenja?”

     Saborski zastupnik Damir Kajin u Slobodnoj Dalmaciji od 18.09.2009. pod naslovom Zločin prema radnicima u formi dnevnika piše o urušavanju društva. Primjer pohlepe i sebičnosti po papi su sami biskupi.  U dnevniku naslovljenom „BOG U LISNICI“ na datum 13.rujna Kajin piše:

    “Istoga dana kada su naši biskupi, protivno božjem i ljudskom zakonu, točnije Ustavu polemizirali sa time tko (ne)može biti hrvatskim predsjednikom, rimski papa prozivao je svoje biskupe zbog pohlepe i sebičnosti, i to tako što je citirao riječi Sv. Ivana Zlatoustog: „netko može imati ispravnu vjeru i u Oca i Sina i Duha Svetoga, ali ako nema ispravan život, vjera mu neće pomoći“.

    A ispravan život nije dijeliti ljude po vjeri, po rasi, po naciji, a najmanje bi se nekoga zbog toga moglo kazniti). A trebalo bi. Deklariram se rimokatolikom, i mišljenja sam da je i crkva izvor našega identiteta, ali to ne znači da crkvu u svemu podržavam, dapače, između Ustava koji se odnosi na sve i naših biskupa, biram Ustav, i taj Ustav ću braniti, iako bi istoga valjalo radikalno mijenjati.
    Često polemiziram sa našim prelatima, ponajviše oko uloge Josipa Broza Tita i antifašističkog pokreta, pa stoga želim citirati još jednog crkvenog autoriteta, pokojnog nadbiskupa Riječko-senjskog monsinjora Josipa Pavlišića, tu istarsku legendu, supotpisnika Pazinskih odluka koji jednom prilikom reče: „mi Istriani oslobođeni smo pomoću Božjom, ali da nije bilo maršala Tita, ne bi bilo ni oslobođenja“.
    Da li je moguće pronaći dijalog sa crkvom? Nakon gotovo dobivenih izbora, a avanture sa vjeronaukom, socijaldemokrati biježe od crkve kao vrag od tamjana, predstavnici kapitala ionako imaju svog boga, a taj njihov bog im je novac, a HDZ mudro šuti jer znaju da će za njih crkva odraditi posao.
    Da li ste pročitali da je crkva kritizirala Sanaderov uzmak? Niste. Zašto,? Jer su sve od ove vlasti dobili, ali i oni moraju shvatiti da bez Ustava moglo bi nam se ponovo dogoditi da netko ostane bez Boga. I stoga, (ja, niti sam stavljao niti ću skidati raspela), u sekularnoj državi bilo bi svima nama bolje da nam je Bog više na srcu, a manje na zidu, kao što bi i našim biskupima bilo bolje da su im i Bog i Ustav više na srcu nego u lisnici.”

     Tako kaže Kajin. Lisnica je ta. U njoj leži zec. Kako nam stoje stvari oko lisnice koja se otvara kada treba platiti porez državi, a država Crkvi, pročitajmo u slijedećem članku.

 Slobodna Dalmacija

 16.09.2009. | 22:12

predlaže da se vjerske zajednice financiraju novcem svojih vjernika

TRAGOM MESIĆA Crkvi nije do poreza – ima dobar ugovor s državom

Katolička je crkva iz državne blagajne ove godine dobila 283 milijuna kuna, a Hrvatska financira još 12 drugih vjerskih zajednicaclip_image001_0043

 Slabo bi Katolička crkva prošla kada bi se financirala iz poreza
koje bi joj uplaćivali vjernici

 Piše MARIJANA CVRTILA

     Ideja predsjednika Stjepana Mesića da Katolička crkva uvede crkveni porez i financira se samo iz džepova vjernika, u ovome je trenutku teško izvediva.

    Stotine milijuna

    Iako u srijedu o tome službeno iz Crkve nije bilo moguće dobiti potvrdu, izvori bliski Kaptolu ponovili su nam kako Crkva razloga za zabrinutost nema. Ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima propisuje da će država mjesečno iz proračuna izdvajati iznos za Katoličku crkvu u visini dviju prosječnih bruto plaća, pomnoženih s brojem župa, ima snagu međudržavnog ugovora i ne može se mijenjati bez pristanka obiju strana.

    Na osnovi te stavke Crkva je ove godine dobila iz proračuna 283 milijuna kuna, od kojih se doduše odrekla 50 milijuna u znak solidarnosti u kriznim vremenima. Hrvatska, osim toga, financira još 12 drugih vjerskih zajednica, za što se godišnje izdvaja oko 400 milijuna kuna.

    U europskim zemljama postoje različiti modeli takozvanih crkvenih poreza, koje za određenu vjersku zajednicu plaćaju samo njezini članovi. Nigdje u svijetu Crkva se ne financira samo iz jednog izvora.

    Financiranje vjerskih zajednica iz državnog proračuna karakteristično je za Grčku, Dansku, Luksemburg, Slovačku, Češku, Rumunjsku i djelomično za Veliku Britaniju, dok crkveni porez poznaju Njemačka, Austrija, Švedska, Finska, Island i Danska.

    Njemački model temelji se na tome da vjernici, ovisno o državi, plaćaju za Crkvu između osam i devet posto prihoda, i to na dobrovoljnoj osnovi.

    U Španjolskoj, gdje se izdvaja 0,5 posto od prihoda, a u Italiji gdje postoji takozvani “mandatni porez” kroz koji građani izdvajaju 0,8 od prihoda, specifično je da svaki građanin odlučuje hoće li ili ne taj novac doista otići Crkvi ili, primjerice, za neke kulturne ili socijalne potrebe.

Odlazak vjernika

    Iako za druge građane pravedni, za Crkvu ti modeli mogu biti otežavajući jer se pokazalo da sve više vjernika, primjerice u Njemačkoj, istupa iz svoje vjerske zajednice jer ne žele plaćati porez. I Crkva u Hrvatskoj, tvrde dobri poznavatelji prilika, uvođenjem crkvenog poreza mogla bi se suočiti s realnošću koja kaže kako su od 87 posto deklariranih katolika tek njih 20 posto praktični vjernici.

    Domaći ekonomski stručnjaci upozoravaju na složenost izračuna crkvenih poreza, jer se, primjerice, u njemačkome modelu crkveni porez ubire iz poreza na dohodak, odnosno sličan je našem prirezu.

    Tako, primjerice, u Hrvatskoj mjesečni iznos poreza na dohodak pojedinca bez djece iznosi 680 kuna, a s dvoje djece 302 kune, te bi se iz toga za Crkvu mogao uzimati određeni postotak. S obzirom da je teško očekivati da bi Hrvati preuzeli visokih “njemačkih” devet posto, a uzmemo li samo “španjolskih” 0,5 posto, i pod uvjetom da bi od 1,5 milijuna zaposlenih radnika njih 87 posto, ili 1,3 milijuna, katolika pristalo plaćati porez, u najboljem slučaju Crkva bi godišnje zaradila tek 53 milijuna kuna.

Kada bi ga plaćalo samo 20 posto radnika katolika, prihod bi sa sadašnjih proračunskih 283 milijuna kuna pao na svega – deset milijuna kuna godišnje!

 Jelčić: Hrvatska je jedinstvena

Naš istaknuti porezni stručnjak prof. Božidar Jelčić, koji je još krajem prošle godine pozvao na revidiranje ugovora sa Svetom Stolicom i pozvao da se postojeći model financiranja Crkve od strane države zamijeni drugim, kaže:

  – Sadašnje rješenje nije poznato ni u jednoj drugoj zemlji. No još je veći problem što mi do danas ne znamo aktualni materijalni položaj Katoličke crkve, niti znamo na što se točno troši novac dobiven iz proračuna.

SUSTAV CRKVENIH POREZA

DANSKA: jedan dio troškova Luteranske crkve dolazi iz crkvenih poreza, koji plaćaju svi članovi te crkve.

ISLAND: građani su dužni plaćati crkveni porez; novac prikupljen od onih koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici namijenjen je sveučilištu.

ŠVEDSKA: crkve koje ubiru porez dužne su tijelima porezne uprave dostaviti imena svojih vjernika koji su obveznici crkvenog poreza.

AUSTRIJA: slično kao u Njemačkoj, ali vjerske zajednice same ubiru porez.

SLOVENIJA: nema crkvenog poreza; vjerske zajednice se najviše financiraju iz doprinosa i donacija; država snosi troškove Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Ljubljani i katoličkih škola, nadoknađuje dio novčanog iznosa za zdravstveno i mirovinsko svećenicima.

MALTA: Katolička crkva prepustila je državi dobra koja nisu imala pastoralnu svrhu (kuće, stanove, zemljišta), a država joj zauzvrat daje određeni godišnji novčani doprinos.

Plaća biskupa 10.000 kuna

Svećenici i biskupi Katoličke crkve u Hrvatskoj kao redovita mjesečna primanja nemaju “klasičnu” plaću, nego se to zove “nagrada”. Prema tome ne podliježu ni plaćanju kriznog poreza, takozvanog harača. Nagrade reguliraju pravilnici pojedinih biskupija, a na osnovni iznos dolaze i određeni bodovi za staž i službu. Iznos mjesečne “plaće” svećenika kreće se od četiri do pet tisuća kuna, a biskupske između devet i deset tisuća kuna.“

    Monitor.hr objavljuje anketu pod slijedećim pitanjem: 

Biste li plaćali “crkveni porez” svojoj vjerskoj zajednici?

Ne

1.446 glasova

48.56%

 
Ne pripadam vjerskoj zajednici

929 glasova

31.20%

 
Da

603 glasova

20.25%

 

Ukupno glasova: 2978

    Vidimo kako stoje stvari kada treba odlučiti slobodnom voljom o plaćanju poreza iz vlastitih lisnica. Za Crkvu nije sjajno niti bajno.  

    No, lisnice su deblje i tanje. Zavisi da li ste biskup, svećenik, vjeroučitelj. Ako ste laik, radnik, obični građanin, tada nemate lisnicu koja se puni, već prazni u lisnice „kreme“ društva – crkvene hijerarhije.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s